Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Listmania 2006

Best of 2006Best of 2006Povratak svaštojeda. Vreme je za hornbijevske opsesije, "pogled unazad", presek anglosaksonskih proizvoda masovne kulture. Sve mi je teže određivati redosled, čime polako ali sigurno narušavam osnovno sveto pravilo lista. Kriterijumi - za muziku, broj preslušavanja; za ostalo, količina užitka na plezir-o-matiku: skakanje na noge, glasan smeh, vraćanje istom više puta ili prosto mozganje o pročitanom/pogledanom nakon što je odavno trebalo da ispari iz sećanja... budući da je obična potrošna zabava, ništa drugo do survival kit za unutrašnju emigraciju. Ali, meni je bitna.

ploča

Ponovo preslušah više ovogodišnjih albuma nego prethodne godine (ali sam i dobar deo leta proveo podsećajući se opusa Soundgardena, a dobar deo zime TAD-a. Žal za grandžersku mlados'?) Da sve bude gore, čak četiri od pet odabranih albuma su pravi ili šatro-retro. Tužno, znam. Krajem godine poslovično otkrivam gomilu onoga što sam propustio - intenzivno vrtim K-Os, Melvins, Amy Winehouse i Yo La Tengo, ali, na mojim uređajima ovih pet naslova nije imalo konkurenciju u opsesivnoj delatnosti zvanoj "repeat":

Pakleni "moloko": Gnarls BarkleyPakleni "moloko": Gnarls BarkleyGnarls Barkley - "St. Elsewhere". Moderni klasik. Znate to čim čujete "Crazy". Ili "Smiley Faces". Ili "Storm Coming". Ili bilo koju. Što se Danger Mousa tiče, što kaže Ivan Lončarević, "konačno padavičar među didžejevima". A taj C-Lo je višestruko talentovan momak.

The Black Angels - "The Black Angels". Prava mera mraka i psihodelije. U svakom od nas čuči darker.

The Pippettes - "We Are the Pipettes". Poletni refreni, tapšanje, haljine na tačkice. Plus veliki obrt u ženskom doživljaju odnosa među polovima.

Wolfmother - "Wolfmother". Jednom metalac, uvek metalac. Neljubitelji Zeppelina škrguću zubima. Povratak "lažne balade" na velika vrata.

The Twilight Singers - "Powder Burns". Novi album Grka/Irca po imenu Greg Dulli. Tačka.

strip

šta se zgodi kad...: Scott Pilgrimšta se zgodi kad...: Scott Pilgrim

Svi "u papiru", razume se.

Astonishing X-Men  Joss Whedon & John Cassaday. Postao sam Whedonesque. Ako nije najveći, tu je negde.

Scott Pilgrim  Bryan Lee O'Malley. Nespojivo: kanadska andergraund muzička scena, tinejdžerske romanse (i seks) i manga obračuni. Savršena navlaka za neinicirane u strip. Želim majicu.

Nextwave: Agents of H.A.T.E.  Warren Ellis & Stuart Immonen. Od ovoga piće izleće na nos.

The Walking Dead  Robert Kirkman & Tony Moore & Charlie Adlard. Iako me Kirkman ne oduševljava pojedinim scenarističkim zahvatima (posebno dijalozima), da izvinite na izrazu, progutao sam ovaj crno-sivo-beli svet zombija.

Runaways  Brian K. Vaughan & Adrian Alphona. U glavnoj ulozi deca koja se suprotstavljaju roditeljima? Pa? Roditelji su super-negativci, a ovo je ipak Brian K. Vaughan.

film

Uprkos serijama koje su i dalje u usponu, ove godine mi se povratila vera u film. U poslednji čas. Children of Men, The Departed, The Prestige, Casino Royale, The Descent. Ostajem dužan Pan's Labyrinth.

knjiga

Nisam dovršio najviše knjiga do sada. Neki tvrde da se sme posle tridesete, drugi da mora da se sačeka još desetak godina (ako se spustila granica krize srednjeg doba, ne vidim što ne bi i ovde). U svakom slučaju, siguran sam da nije do žetve, već samo do mene. Jedva sam iščekao novu knjigu jednog od omiljenih pisaca, samo da bih se temeljno razočarao (Three Days to Never Tima Powersa). No, ne dam se obeshrabriti.

Motherless Brooklyn (1998) - Jonathan Lethem. Roman koji mi je obeležio 2006. na više načina. Kada počnete da citirate fazone u društvu, znate da je u pitanju nešto posebno. Otkrijte Turetaša u sebi.

Girl in the Glass (2005) - Jeffrey Ford. The Prestige (1996) - Christopher Priest. Dva istorijska romana o mađioničarima u istoj godini? Jedan u ruhu krimića, drugi postmoderni spektakl koji je dobio zasluženu filmsku verziju.

Cell (2006) - Stephen King.

The Devil You Know (2006) - Mike Carey. Nisam verovao da ću ovo pomenuti. Keri je stripadžija koji, kao i većina, predivno piše. I knjiga je predivno napisana, ali me je mnogo toga nerviralo (najviše sporost). Onda se ispostavilo da mi ne izlazi iz glave. Kad se podvuče crta, jaka i u krimiću, i u priči o duhovima. Odmah nabavio sledeću u serijalu, Vicious Circle.

grešna zabava: Heroesgrešna zabava: Heroestv serija

Ovde su se uglavnom našli naslovi koje ne čuvam za gledanje u cugu (što takođe govori nešto o njima). Upadljivo je odsustvo veličanstvenog HBO-a, nisam se još dokopao DVD-jeva (inače bi The Wire i Deadwood bili na listi).

Lost  Za mene je ovo broj jedan, još uvek. Slično Gnarlsu Barkleyu, vrhunski ideal zadovoljavanja i starog i mladog. S druge strane, broj nezadovoljnika serijom raste. Neka. Šest epizoda treće sezone bilo je po mom ukusu (dve smatram najgorim do sada, a četiri među najboljim - po svakom kriterijumu dobar učinak). Pokazalo se koliko daleko the Others idu u spletkarijama, kapitalizovalo se na jasno izgrađena tri glavna lika, payoff-ovi su fantastični: Džek konačno u svom elementu (operaciona sala), Kejt prvi put ne može da beži, na Sojeru se radi long con. A od drugog dela sezone timu pisaca pridružuje se Brian K. Vaughan. Srećan sam.

Battlestar Galactica  Spadam u malobrojne koji su zadovoljni izmenjenim ličnim opisom serije na početku treće sezone. Na polovini, vratili smo se onome što manje-više svi poznajemo i volimo. Međutim, likovi su povređeni, izmučeni, izmenjeni. Nisam očekivao ništa manje. Za zaluđenike: podkastovi koji mogu da se slušaju kao audio-komentari uz epizode.

Studio 60  Pobedila zloslutnike, zle jezike i pretnju gašenjem čistim kvalitetom. Preporučeno gledanje "iz više puta".

24  Dobro, suštinski se više ne pridržavaju naslovnog vremenskog okvira, čak ni prividno. Elipsa kojoj je nekada bilo potrebno pola sezone, sada počne i završi se u okviru jedne epizode. Ali, preterivanje je postalo deo stila i šmeka, a Džek je i dalje u vrhunskoj formi.

Heroes  Nije toliko što moram da jedem sopstvena govna - a moram - koliko je ovo zarazno uprkos čestim i velikim škripanjima. Dijalozi su i dalje jezivi, zapleti besmisleni (pogotovo onaj u "Homecoming"), a opet sam se primio negde od treće epizode (koju je slučajno pisao stripadžija i konsultant na Lost-u, Jeph Loeb). Pozdrav Čoveku koji je skupljao Barkera. I prijatno (mi).

Što se samih lista tiče, najdraže za proteklu godinu uradili su Stivi King ("matori" je razbio, u sve tri oblasti) i Pop-depresija.

A sada, ko želi da se igra, da vidim malo vas.


"nakon što je odavno

"nakon što je odavno trebalo da ispari iz sećanja."


Hehehe... Slatka lista,

Hehehe...

Slatka lista, doduse iznenadjuje me sto nisi pomenuo Fables, strip serijal Billa Willinghama koji doziva u pamcenje Gaimana u, donekle, minimalistickoj varijanti. Od, na momente, kljakavog pocetka, Willingham je stigao do vrhunske fantasy sapunice.

Isto tako, najiskrenije bih ti preporucio 30 Rock, sitcom take na temu vodjenja emisije tipa SNL. Nema karakternih zapleta kakvi se nalaze u Studio 60, ali zato ima Tinu Fey, bivseg showrunnera na SNL, i Aleca Baldwina koji je razvio nevidjeno scensko prisustvo. Worth a try.

Inace, London me je prilicno razmazio - do te mere da veci deo nabavki obavljam preko Interneta - tako da sam bio prijatno iznenadjen kad sam devojci za Bozic u Sohou uspeo da iskopam prvo (hardcover, I kid you not) izdanje trostrukog CD-a Tom Waitsa pod nazivom Orphans: Brawlers, Bawlers and Bastards, koji je uspeo da se u potpunosti rasproda u roku od mesec dana (sada ga dostampavaju u paperbacku ;-) ). Waits ima vrlo jasno definisan pristup muzici, tako da se cak i ova antologija (nesakupljen + novi + eksperimentalni materijal) dojmi kao osmisljena celina, daleko konzistentnija od bilo kog drugog albuma koji sam cuo ove godine.

Toliko o tome. Baci mi poruku ako ces biti u Beogradu izmedju 5. i 15. januara i srecna Nova!


Sta kazes na ove dopune, Oto?

U domenu serija i TV necu da se mesam, prepustam tu stvar iniciranima, jerbo vremena za pogledavanje serija prosto nemam (a placem gorko zbog Losta i Galactice, verujte mi) ali ubacicu moje 2 parice po pitanju muzike i stripa. Radi se o prilicno komercijalnim stvarima, sto je po meni veoma znacajan kriterijum za ubacivanje na bilo koju "top" listu - opskurne stvari treba da idu na drugacije liste, nesto tipa "otkrijete ovo". Elem:

Albumi - Tool - 10.000 days - najneobicniji kvartet s tipicnom rock postavkom svojim i dalje jedinstvenim ali istovremeno zapanjujuce zarazmnim rifovima, zvececim i raspevanim basom, neverovatno kompleksnim bubnjevima i predivnim melodicnim glasom ispisuje matricu sadasnosti i buducnosti gitarskog zvuka.

RHCP - Stadium Arcadium - sazaljevam one koji tvrde da su se Pepersi "prodali" i "smeksali". Ne, samo su postali Bitlsi modernog doba - prave pesme tako da svaka bude hit koji moze da se pevusi. Bravo, momci, na energiji i snazi originalnosti kroz repetativnost. To je sustina pop zvuka.

Stripovi - 7 soldiers, Grant Morisson - postmoderni majstor rekonstrukcije i dekonstrukcije radi ono sto radi najbolje - hvata relativno opskurne heroje iz DC univerzuma i preporadja ih, stvarajuci pri tome epsku pricu punu stvari od koji vam vrca pljuvacka i sperma (Frankenstajn na Marsu, pirati njujorske podzemne zeleznice koji jurcaju napustenim tunelima u napustenim vozovima, povratak New Godsa Jacka Kirbyja, vitez na pegazu u borbi protiv cudnovato vilinske Apokalipse, superheroj koga sponzorise tabloid... sve to u jednom stripu!)

100 bullets - ah, Azzarello, dokle, dokle? Serijal i dalje traje, uskoro se zavrsava i jednostavno - pokazuje sta znaci biti majstor kompleksnog kriminalistickog zapleta i stvaranja likova anti-heroja.

A za Scotta Pilgrima - ako nabavis majcu, hocemo moja devojka i ja jos dve. A ako mi prvi nabavimo, tebi stize jedna... Aplauz i za izbor Runawaysa!

Knjige necu pominjati, jer mislim da nisam citao nista iz ovogodisnje produkcije, i pored gomile dela koja procitah, ali cisto da kazem da je od "novijih" pisaca koje citah ove godine najjaci utisak na mene ostavio David Mitchell sa svojim Ghostwritten, a onda povratak majstora Williama Gibsona, koga ranije inace nisam nesto cenio kao pisca, ali sada me je odusevio sa Pattern Recognition!

Da napomenem, sve je navedeno ne samo da ima neopsorne umjetnicke kvaltiete, nego je i komercijala (gledano iz ugla posvecenih fanboy-nerdova, naravno - tacnije bi bilo reci da je sve ovo dozivelo znacajan mainstream uspeh), te stoga zasluzuje da bude uvrsteno u top liste 2006.


Sjajne dopune.

Posebno si me obradovao sa Seven Soldiers i 100 Bullets.

Naredna dva romana Davida Mitchella posle Ghostwritten kod mene čuče na polici i čekaju red :)

Tool sam slušao sve osim ovog poslednjeg, prosto zato što nisam stigao...

I važi dogovor za majicu ;)


!

Jesus Christ in a bathtub! Nisam imao pojam taj Waitsov set. Mnogo vam hvala the man who col... :))


Pan's Labyrinth

je dark bajka za odrasle. Nije lose, ali nista novo.
Prosvetljena veeelikom kolicinom vina prosle noci predlazem:
1. Luc Besson - Angel-A
2. Giant Slides - Tate Modern: Dozivljaj umetnosti nikad pre nije bio tako bazican i dostupan potpunim outsider-ima
3. Nouvelle Vague - Bande a Part: Potpuno hipnotise http://www.youtube.com/watch?v=I6pOXjQLh7Y


Divno receno:Dozivljaj

Divno receno:Dozivljaj umetnosti itd...a sta velite na ovo http://www.youtube.com/watch?v=ZmIo2nttex8&mode=related&search=


Slusala Garbareka prosle

Slusala Garbareka prosle godine u Manchesteru. Dobra svirka, ali publika... Zabrinjavajuce! Klonirani muskarci i zene kratkih kosa, sa naocarima, 40-50 godina, potpuno identicna socijalna pozadina... Kao gomila olovnih vojnika


Slusala Garbareka prosle

sorry


Slusala Garbareka prosle

Ups! Comp poludeo!


Tate, ostali muzeji i umetnost

"Giant Slides - Tate Modern: Dozivljaj umetnosti nikad pre nije bio tako bazican i dostupan potpunim outsider-ima"
Ne znam, Ana, sta ovo "potpun outsider" treba da znaci, na koga se odnosi.
A spustanje niz tobogan-cev u Tate ni slucajno nije samo pozitivan dozivljaj, jer vas, cak i u trenutku otvaranja muzeja, ceka razularena gomila turista sa kojima cete morati da se gurate za kartu i cekati u redu da se spustite. Plus je nemoguce da bilo koje umetnicko delo vidite bez laktanja, u miru, licnom zanosu i intimi. Sto je, za mene, pozeljan nacin dozivljavanja umetnosti.
Muzeji su postali toliko komercijalni (Tate je besplatan muzej, sto je stvarno super, najvecu gorcinu osecam prema njujorskim MoMA, Whitney i Guggenheim, koji naplacuju bas puno za ulaznice), neprijatni i otudjujuci, vrlo retko mogu da poptuno uzivam, bez da mi nesto ne smeta.
A ipak, redovno im se vracam (cak sam i clan MoMA), prevrtljivica jedna.


Walking Dead

Oto,

da li negde kod nas ima da se kupe Walking Dead stripovi? Jesi li ti tvoje narucio/kupio napolju?

Album godine: The Living End - State of Emergency


Naručio

Odrešio kesu za luksuzno, tvrdokoričeno izdanje sa prve dvadeset četiri epizode.

Kod nas je jedno vreme The Walking Dead mogao da se nabavi u hrvatskom mesečnom izdanju, koje je izlazilo u paru sa drugim Kirkmanovim stripom, Invincible, ali u poslednje vreme ih ne viđam. A i ne znam dokle se stiglo s tim.


Fala!

Super, potrazicu hrvatsko!
Upravo skinuo sa torrenta 1-33 epizode u zgodnom.cbr formatu...


Muzika

Naj, naj za proslu godinu:
- Dears "Gang of Losers"
- Sparklehorse "Dreamt For Light Years In the Belly of a Mountain" (Mark Linkous, covek koji svoje albume nepogresivo zanimljivo naziva i saradjuje sa neodoljivim zenama skoro kao Nick Cave, izvrsno i uzivo)
Uz (neinventivni) dodatak da je pesma godine "Crazy" (za svakoliku publiku, od sedam do sedamdesetsedam), i da je grcki Irac uvek intimni izbor.
To je to, uvek sam bila duduk za pravljenje listi.


zika

Ova Stevie je gotiva, ima isti ukus k'o ja. S tim sto bih ja pod obavezno dodala jos Black Keys i Built to Spill


badbrain

Prosle nedelje sam bila na koncertu Dears, i apsolutno im nikada necu oprostiti sto su svirali jedva preko sat vremena. Svirka fenomenalna, as always, ali samo 3 (T R I) stare pesme!
I ti si gotiva, zahvaljujem na onom dodatku sa obradama na koncertu TS onomad kod istog domacina.
Nisam slusala Black Keys, ovde gde nemam vredne BG drugare da me opskrbljuju moram sve sama da izrovarim, pa nikad dovoljno vremena.
I jos da dodam listu naj, naj koncerata posecenih prosle godine:
- Sparklehorse
- Beth Orton
- Lemonheads
- Gorillaz


preporuka

Samo da ti preporucim da nabavis The Good, the Bad & the Queen...cenim da bi moglo da ti se dopadne