Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Kreativne snage samačkog života

free 2 B singlefree 2 B single

Quote:
Steve: My dad left home when I was eight. You know what he said to me? Have fun, stay single. I was eight.

"Singles"


Bila sam blizu da postanem punoletna kada sam gledala ovaj film prvi put. Pa odmah i drugi. Sećam se i trećeg, posle jednog bolnog raskida, trebalo mi je ohrabrenje u vidu gomile mladih samaca... Još nisam imala pojma šta znači dati se nekome potpuno, kako je to vezati se, al još tada sam skrojila svoje credo za "kako uspešno ostati sam". Ono što mi se tu najviše dopadalo bila je neizvesnost samog čoveka, njegova putanja nema semafore ni trake koje ga usmeravaju kuda da se kreće. Nema ograničenja ni odgovornosti za odnos prema drugima. Samo prema samome sebi. Nešto želiš - uradi to! Bez opterećenja "šta će onaj pored tebe da kaže", jer pored tebe- nema nikoga. Nema čekanja, nema odlaganja, samo volja i želja da kreneš ka novim životnim iskustvima.

 

Quote:
Janet: I've always been able to do this, break up with someone and never look back. Being alone: there's a certain dignity to it.

"Singles"

Nije nepoznato da se sve manje ljudi opredeljuje za brak, ali isto tako poznato je da retko ko iskreno ne želi za sebe nešto poput zajedničkog buđenja, vriske deteta i dečijeg smeha, koji je nezamenjiva injekcija optimizma i vere u sreću. Ma, život.
A svoju nemam. Kažu, biće... i ako ih ne pitam. Ne znam. Odgovornost za život koji u vremenu kakvo je ovo treba da se razvija je velika, kada pored sve samostalnosti koja mi uliva "sigurnost" i dalje nemam svoj krov nad glavom, da ne nabrajam ostale nedostajuće momente, kada je i dalje svaki mesec neizvestan i pun upside down-ova. Meni samoj, nije problem. Kada ima - ima. Kada nema - nema. Ali osuditi još jedno biće na moguće udarce sudbine... ne čini mi se pametnom idejom. Drug mi nedavno kaže "Tebe ne mogu da zamislim sa decom, voliš ih i sve to, al nisi "keva"", "Zašto misliš da nisam?", "Ne znam. Nisi." Zanimljivo da ni sama nisam sebe zamišljala nikad u toj ulozi, kao što nisam nikada imala viziju sebe u venčanici. Pa i onda kada se činilo da je brak bio blizu i gotovo sigurna kategorija koju ću štiklirati u svom životu, ispostavilo se drugačije. Uvek je kompromis koji se nametao kao neminovan bio za mene u tom trenutku preveliki teret. Iako mi kažu (opet ih ne pitam) "ma to dodje samo, videćeš... sve se skocka", misleći bilo za decu ili brak, nekako ne verujem da to ide baš tako. Dete da odgajam bez oca nije mi blisko, mislim, možda bi ono bilo srećno al ja ne bih, gledam prosto na to kao na večiti hendikep. A brak? Hm... Za sada, više pripadam koloniji "samaca", a njih je sve više. I zaista, sve se više grade stanovi za samce, sve više pitanja pred zaposlenje "potpusujete li da NE planirate decu naredne tri godine?"

Nije više bauk biti sam, u Americi 43% stanovništva opredeljuje se za samački život, u Francuskoj 58%. Negde je kod nas još možda "sramota" ostati "marginalac", neudata ili neoženjen kao neka štrčeća antisocijalna pojava. Znam neke koji su se živeći u velikom gradu navikli na single life, ali teško uspevaju da se odupru zahtevima male sredine, te roditelji, te tetke, ujaci, komšije... te ono čuveno "kad ti misliš..." No ipak, nekadašnji tabui su srušeni. Posle Nije teško biti fin, usledilo je Nije teško biti sam. Zapravo, mnogo je lakše! Neke statistike pokazuju da ljudu koji su sami duplo su produktivniji od onih koji nisu. Više motiva naizgled zapravo imaju ovi drugi, ali psihologija potvrdjuje da samoća nagoni na rad više nego porodica, koja po defaultu je podela zaduženja. Nekada je samački život predstavljan kao taman i hladan, kao mračna soba sa paučinom po ćoškovima i zatvorenim prozorima, a bračni, tj porodični kao svetao, topao, pa znamo svi kako izgleda kućica u cveću. No, da li zbog rasta ekonomije, ubrzanog ritma življenja, koji je kao prateću pojavu imao redukciju slobodnog vremena, samački život u svetu gotovo da postaje trend. Kod nas ne još uvek. I dobro je dok je tako, slažem se... Zanimljivo je da samci mnogo više komuniciraju sa spoljnim svetom nego oni koji to nisu. Iz tog razloga u Engleskoj, sociološki gledano, baš samci predstavljaju potencijalne reformatore društva i generatore društvenih, kulturnih zbivanja. Zbog njih se otvaraju barovi, fitnes centri, razna okupljališta, imaju više vremena da se bave kulturnim i sličnim stvarima, menjajući time trend svakodnevnog života, nametajući ga i onim drugima koji su u braku koji zapravo, teže da sve više žive po samačkom modelu, supruga koja želi vreme za sebe, muž koji nedelju ima uvek rezervisanu, a potom i neke druge dane... po njima se sve više kreira i tržište jer predstavljaju glavne potrošače. Jedna stvar se ne menja. Ljudi trebaju ljude, bili samci ili ne...


Quote:
Janet: People need people, Steve. It has nothing to do with sex. OK, maybe 40 percent. 60 percent. Forget it.

"Singles"

Pa opet... sve je realtivno. Sa jedne strane, bolje je biti sam nego samovati pored nekoga. Sa druge, ljubav i podrška porodice neuporediva je vrednost sa bilo čim, naravno, kada su odnosi takvi. Izgleda da u svemu zato najveću ulogu ima navika, zbog koje je za nekog ko živi sam, vezivanje podjednako stresno kao razdvajanje za nekoga ko je navikao na sigurnost braka ili ozbiljne veze.
Popularna serija "Friends"slavu je dostigla na nekolicini samaca koji se dobro snalaze u uslovima modernog samačkog života. Ne sumnjam da je pomenuta serija najveću publiku upravo i našla među onima koji su u četiri zida svog doma, sami ili sa njima sličnima, željno iščekivali nove epizode. Statistike kažu: "Nearly 75 percent of singles surveyed feel like Rachel, Monica, Phoebe, Ross, Chandler and Joey have become their own "friends" over the past ten years." A da li se i po čemu samci razlikuju od onih koji to nisu? Pa, ne... Iako wikipedia objašnjava da je "single person" neko ko nije u braku, pa ne samo to, već "who is not in an exclusive romantic relationship" sa linkom na "romantic" koja čini mi se, svima više neodstaje sem samcima... jer tamo gde ima iščekivanja ima i romantike.

Quote:
Steve: If I had a personal conversation with God, I would ask him to create this girl.


"Singles"


evo i lustracije


Sanja, brzo u krevet!

Eto, kad si sama, propustaš tu rečenicu...hehe..Noć.


Mravi su izmislili

život u grupi, a orlovi singl život. Fakat !

nije za svakog usamljenički život, a isto bogami nije za svakog život u dvoje, troje i t. d.

ima dva tipa usamljenih, prvi tip je to po sopstvenoj želji, odluci, jer im je tako lagodnije.

a drugu grupu čine osobe koje su u tom statusu nevoljno, ili po sili sudbine.

dakle,prvoj grupi usamljenost prija, i zato su je odabrali kao stil života, a drugima usamljenost smeta, ali kažem u njoj su sticajem životnih oklolnosti.

retki su usamljenici koji ne zavide osobama koji imaju decu, familiju, to jest zajednicu kao takvu.

a bogami mora se priznati da je mali broj koji zive u toj prividnoj srećnoj zajednici , a koji ne zavidi tim istim usamljenicima, dakle, ta zavidnost je uzajamna, ali sa različitim motivima i razlozima.

što bi rekao i napisao jedan naš umni čovek, biti baš sam je teško, od toga je samo teže kada su dvoje sami i kad su zajedno, a takvih slučajeva ima na milione.


samacki zivot ili samoca?

cini mi se da ovde postoji velika razlika. samacki zivot je prijatelji, prica o decaku, sex i grad (veci deo). Samoca je ken parker, stranac,1984, petrijin venac... Samoca je samica.
Samacki zivot moze biti dobar dobar i kvalitetan. Problem sa njim je sto se lako pretvara u samocu...


... i pokušaj destrukcije kreativne snage samačkog života..

"a kad ćeš da se udaš?"
"a kad češ da imaš decu?"
"vreme je....."

grrrrr:)


Mislim stvarno

pa vreme ti je

:)))))))


I kad smo vec kod toga...

Sta ti radis ovako kasno...

sama :))))

(izvini nisam mogao da odolim)


ccc

sad ce vesti u 2:)


:)

eee... da nije nas, ne bi bilo ovoliko blogova! Ko nije razumeo iz prve, ja konkretno imam pet. Ne znam ostali. :)


tesko je znati ...

uvek sam zelela da budem sama, da je moje vreme samo moje i moj prostor samo moj ...

ali, bilo je prijatno sinoc cuti uspavano: "volim te najvise na svetu!"

jbg, ne znam sta da kazem, valjda lupam u ove sitne sate ...

sedim sama, ali on spava u drugoj sobi ...


Nekad

"biti sam" tako prija... recimo posle mnogo godina davanja svog svog vremena, celog svog bica. Kako je prijatno proshetati sam, po kishi, uveche pored reke... sam biti u nekom svom cosku. Ali i to ne moze da traje vechno...

Odlichna tema.

PS.

Lou Reed, "Perfect day":

"Just a perfect day,
Problems all left alone,
Weekenders on our own.
It's such fun.
Just a perfect day,
You made me forget myself.
I thought I was someone else,
Someone good."

bash je LuD Reed...

PS.PS.

LuDa Reeda & Perfect day posvecujem... ona to zna :)


Treba napraviti jasnu razliku između

usamljenosti i samoće. Tako se, na primer može biti sam (sa sobom) a da nisi usamljen, a isto tako, može se biti usamljen i kada nisi sam!

Usamljenost je ono što treba menjati i raditi na sebi kako bi se iz takvog stanja izašlo. Mada i usamljenost ima svoju funkciju, kao što i patnja ima svoju pozitivnu ulogu. Uz patnju čovek sazreva, uči o životu- patnja umudruje telo. Kada taj period prođe, čovek je duhovno bogatiji.

Kao što kaže Niče: sve što te ne ubije čini te jačim.


Dakle:

Quote:
Uz patnju čovek sazreva, uči o životu- patnja umudruje telo. Kada taj period prođe, čovek je duhovno bogatiji.

Drugim recima:
Suffering is good for your soul - F.M. Dostojevski.


Samo se pitam

da li je ovo Sanja Peric za koju mislim da jeste. Prema iyboru tema rekao bih da jeste. Ako zaista jeste, jako mi je drago. Samo napred. U slucaju da sam pogresio, izvinjenje...


Eeee...

Marko, Marko... ja sam. :)


I pored..

..svih drustvenih promena, promena u musko-zenskim odnosima, brzini zivljenja...itd...covek je ipak ostao drustveno bice...Manje ili vise svi i dalje teze nekom zajednistvu..zvalo se to brak, partnerstvo, veza ili kako god....Medjutim, nije lose, sto rece neko gore,posle mnogih godina davanja malo biti i sam sa sobom..Svaka promena prija..S obzirom da se zivotni vek produzio ima se vremena i za jednu i za drugu varijantu...dok se podizu deca treba biti zajedno a posle toga moze se krenuti novim putevima...Ipak, najvaznija je ljubav..kad nje ima onda se ne postavljaju pitanja da li nekom treba licni prostor(samo za sebe), da li ga neko gusi ili ne, da li ga ogranicava u necemu i sl.....



Bas je..

..blesav..


razasutih jaja

pričica je ovo o ovdašnjem drugarumi koji je podugo bio singl,stvorio navike,uredio život i onda mu njegovi mili
pojasnili da zarad zvaničnog potomstva se nije loše . . oženiti .uradi on ,razuman predloženo ali . . .nelezi vraže . .
svima ovdašnjim poznatim nije nepoznato da volim pomagati ljudima, no u dogadjanju koje ću vam sad ispričati slab se pokazah, jer šta ako se ispreče subjektivne slabosti i objektivne teškoće, što je realno pitanje za svakoga ko veruje u sebe, a ne sumnja u druge. Elem, upetljo mi se pomenuti poznanik, lekar (izgledan, u četrdesetim ,skraja), (zasad) bez potomstva, u (bez)vezu s lokalnom dobro držećom, al udatom gjom. Upoznali se u dzimu na rekreativnom vežbanju, pa cic-mic i uskoči znalac mi gji medju hodaljke. Ovoj se svidelo, muž njenih godina ali polno ne baš kazanovast, pa gdji ovaj rekreativac baš zalego. E sad, prošlo tome vremena, dozviždi djiha djiha sa gdjom našem skakutanu, tj. postade ona malko posesivna i reši doca (a na osnovu dugogonišnjih samačkih običaja ) da se pozdravi i izvini na daljoj smetnji, jerbo... taka tura. Kad oš. Neće moći. Umeša se sad muž pomenute gdje i prijateljski pripreti doci da se ne šali napuštanjem (bez)veze sa dragom mu, jerbo je on baš eto spokojan (rogonja) uz njega, a ne da ona sad opet počne iznova tražiti (čemu je vazda bila sklona) kojekvakog novog jahača. A side gde god se okreneš, pa kako se i on sa njom ponekad povaljuška, voli koliko-toliko garanciju odole, s obzirom da radi u ovdašnjem zdravstvu može mu, ako slučajno ustreba, napakostiti pa da ispuši (ugovorni) posao, kratko mu poruči. E, jebote, zavrzlame, uspaniči se moj poznanik i eto ga da mi se požali i priupita za savet (ja mu ponekad mator dodjem ko lokalna majka Tereza).
— Pa ovi su opičeni totalis, a ja samo sklon pomaganju, uostalom i Hipokrit me na to obavezuje, osetivši da gdja luta, najiskrenije se ponudih svojevremeno da joj stručno ukažem kako se iz trenutnih neusaglašenosti sa sobom može isčupati,
pravda se baš zabrinut razvojem dogadjanja, posebno što mi je i žena saznala (dobar glas daleko se čuje) za nevernost,
- ja joj ispričah, pojašnjava detalje.
— E, tu si ga usro. U životu il laži il ne laži, no budi dosledan u oba slučaja,
sunuh čega se prvog dosetih.
— I šta sad, ova moja se eno pakuje, ide kući mami i tati u Srbiju da razmisli o svemu, a gospodja me svaki dan zivka, te prihvatih sva moguća dežurstva samo da nemam slobodnog vremena. No i tamo me spopadaju setrice, ko krlje su, i ajd odoli, pa sludih se načisto, dodje mi u nedodjiju da odem i da znaš da ti zavidim, odvaga u dahu.
— Na godinama možda? ,ja ću.
— To ne, ali na smirenosti kojom se iti ,oženjen, iz sličnih (bez)veza pokupiš.
— Ma grešiš, mene one ostavljaju, ja neumem načina da nijednu privolim da potraje za duže sa mnom,priznah.
— Ajd, pričaj mi, — neuveren će.
Ostavimo sad više docu. On zapržio, on i nek kusa. Obrukah se jer ništa mu mudro nemogoh reći, no potaknut njegovom dilemom da 'ode u nedodjiju' prisetih se pročitanog : u vreme vladavine dinastije Ming (1368-1644)jedan zvaničnik po imenu Van Hu rešio je da sebe lansira u svemir (možda iz sličnog razloga ko naš doktor), privezao se za stolicu, držeći po jednog zmaja u svakoj ruci, dok je 47 sluga zapalilo 47 štapova bambusa napunjenih barutom, koji su bili pričvršćeni za istu sedalicu. Van Hu, naravno, nije uspeo da se vine do zvezda (no se iskreno nadam da mu nadjoše muda, da ga u kompletu spakuju za večni počinak).
naravski drugaru mojem ovo čega se pročitanog prisetih, ne preporučih . . .


Negde sam pokupila

definiciju dobrog braka (izvinjavam se autoru kojega sam zaboravila) kao zajednice ljudi koji su u stanju da žive sami ali su ipak rešili da žive zajedno.

Prečesto i prelako se u zajednicama (bračnim i nebračnim, svejedno) desi da izgubimo sami sebe, baš kao što u samoći sami sebi postanemo nedovoljni.

Srećni smo i mudri, valjda, kada te dve zamke uspemo da izbegnemo, ili kada iz njih umemo da se iskobeljamo.

Onda je nevažno jesmo li izabrali samački život ili život u zajednici. Važno je da je to zaista naš izbor a ne rezultat pritiska sredine.

Subjektivna sam, priznajem, kada pročitam budalaštinu kakva je ova da su samci produktivniji od porodičnih ljudi. Tom logikom su roboti daleko produktivniji od samaca. Problem je u tome što je ogroman deo "produktivnosti" ljudi koji žive u porodicama društveno nepriznat. Daleko od toga da se on ne vidi, ali društvo odbija da ga prizna. Neka druga istraživanja su, na primer, izračunala da je posao roditelja koji se "puno radno vreme" stara o troje dece ravan poslu menadžera koji vodi firmu od petnaestak (odraslih) ljudi. S tim što porodični menadžeri nemaju slobodne vikende, mogućnost napredovanja, a bogami ni menadžerska primanja. Čudo od produktivnosti!

Prevodila sam jednom predavanje uspešnog američkog menadžera koji je, ne bez ponosa, prenosio jednu od tajni svoga uspeha, a taj je da je na vreme ustanovio da mu najbolje poslove sklapaju samohrane majke! Njihova socijalna ugroženost, nemogućnost izbora, čini ih produktivnijim od drugih. A destruktivni efekti takve produktivnosti?


Dear Sanja,

Kapa dole za blog. I da znas da nisi sama. Ni ja nikad sebe nisam zamislila kao kevu, iako mi je 30+. Prosto mislim da nije svacija misija na ovoj planeti da se razmnozi i nastavi svoj genetski kod. Koji se ionako izgubi u trecoj, cetvrtoj generaciji. Ja priznajem da decu ne volim, i ne vidim da tu ima ista lose. Stavise, mislim da su deca najpokvarenija bica na svetu. Vise volim odrasle ljude. Koji su isto tako pokvareni, ali ih je proces socijalizacije prilikom odrastanja naucio da u odredjenoj meri ne ugrozavaju druge svojim ponasanjem.
I zasto bi neko, samo zato sto je drustveno prihvatljivo i opravdano, morao da se "registruje"?! Pritom glagol registrovati odlicno ocrtava prirodu takve vrste odnosa dvoje ljudi. A i sami znamo koliko je losih brakova, a jos vise razvoda...
Anyway, svi smo dovoljno slobodni da odlucimo hocemo li sami, ili nismo dovoljno jaki, pa nam je potreban jos po neko da se na njega oslonimo...


talicni tom

je lik iz stripa, draga moja zolja.


Igisha,

A zivot je cesto strip...


Ako mu

to vi dopustite... a lako moze da bude bajka, malo truda i srece samo.


Eh, ta sreća

Gde li se kupuje?


Chini mi se

Da postoje i stripovane bajke... Depends on afinitet... Anyway, zivot ume da bude prekrasan!


Kad

bih znao gde se kupuje prvi bih sve pokupovao a za vas sta preostane :)

Istina je da postoji i ta vrsta bajki ali ne treba odmah da ubijamo volju onima koji se nadaju, jel' tako?


Brak-mac sa dve ostrice

Koliko puta sam samo pozelela da sam samica, da mogu da putujem, izlazim kad hocu i gde hocu, spavam vikendom do kasno, popijem kafu na miru u sopstvenoj kuci, prespavam noc u komadu, gledam film,...

Ali, ipak samo jedan osmeh moje cerke cini da zaboravim na sve to.
P.S. Nekada sam govorila da volim decu, ali tudju. Ali, eto, desi se i meni, neplanirano iako sam bila u braku. I ne kajem se.


Oglas :)))

Eto.

Bas sam uzivao u jos jednom predivnom samackom danu i onda tako uzivajuci, nabasah na ovaj blog i ovu neocekivanu i bogami iznenadjujucu temu koja me nagna na razmisljanje...

Ceo dan razmisljah i 24 sata kasnije zakljucih da je moj samacki zivot... dobar.

Sta dobar? Odlican.

Al, eto znate kakvi su ljudi, nikad zadovoljni. Ono istina je da mi se nista bolje do sada nije javilo od ovog mog samackog zivota ali teorija cini svoje. Znam. Ma sve znam...I meni bi neverovatno ali na momenat bih u stanju da zamislim zivot bolji od ovog.

Znam ja, to ti je cista teorija, ali ajde jos jedared da probam. Ko zna mozda i upali. Da ne bude posle nisam probo...
I tako eto ja napisah oglas. Da ne gubim vreme. Radi ili ne radi.

Oglas

"Menjam kvalitetan samacki zivot za nesto bolje od toga."

Sifra:
dovoljno samostálna da konta da mi treba dva sata samoce,
toliko tolerantna da razume sto ne glasam za LDP, volim Isaka Asimova, pivo sa prijateljima (bez nje), svoj posao i ponekad grickam nokte,
dovoljno svoja da ne pomisim da je posedujem,
dovoljno moja da mogu da joj verujem,
dovoljno lepa da mogu da je pozelim,
dovoljno dobra da mogu da je zavolim.

PS jedna macka nije problem

:))))


Skoro sve se uklapa ...

... samo mi još kaži za koga glasaš?


''Covek je rodjen da bude sam''

Tu recenicu sam procitala, sticajem okolnosti, jos kao malo klince. I od tada razmisljam da li je to tacno.U nekim intervalima mi se cinilo da nije, ali, ipak podsvesno, cini mi se da je neka linija razmisljanja isla po tom nekom vektoru. Biti sam. A na sta sam ja iz Sanjinog bloga narocito reagovala? Na ovo:
''Iako mi kažu (opet ih ne pitam) "ma to dodje samo, videćeš... sve se skocka", misleći bilo za decu ili brak, nekako ne verujem da to ide baš tako.'' Deja-vu efekat izaziva..i meni to stalno govore..A ni ja ne verujem nesto preterano u to. A nije tako lose biti sam. Osim onda kada jeste lose:-)Mada, mozda je delom, i to velikim, i to dosta sebicno. TO biti sam, ne praviti ustupke i kompromise, ne truditi se da se uklopis sa nekim..za sve to treba strpljenja, a resursi toga su svima postali ekstra oskudni, zar ne?


Evo jedan prigodan Ceslav Milos.

Ja bih ovu pesmu nazvao: even dirty old men need love. On je zove drugacije:

AN HONEST DESCRIPTION OF MYSELF WITH A GLASS OF WHISKEY AT AN AIRPORT, LET US SAY, IN MINNEAPOLIS
By Czeslaw Milosz

My ears catch less and less of conversations, and my eyes have weakened, though they are still insatiable.

I see their legs in miniskirts, slacks, wavy fabrics.

Peep at each one separately, at their buttocks and thighs, lulled by the imaginings of porn.

Old lecher, it's time for you to the grave, not to the games and amusements of youth.

But I do what I have always done: compose scenes of this earth under orders from the erotic imagination.

It's not that I desire these creatures precisely; I desire everything, and they are like a sign of ecstatic union.

It's not my fault that we are made so, half from disinterested contemplation, half from appetite.

If I should accede one day to Heaven, it must be there as it is here, except that I will be rid of my dull senses and my heavy bones.

Changed into pure seeing, I will absorb, as before, the proportions of human bodies, the color of irises, a Paris street in June at dawn, all of it incomprehensible, incomprehensible the multitude of visible things.

(Translated from the Polish by Robert Hass and Czeslaw Milosz)


Dear Nsarski

An honest description of myself with my child at an airport, let us say, tomorrow in B... :)

Ipak je zaprepašćujuće do koje mere umovi poput Miloševog ne dopiru do mnoštva. Obradovao si me.

Veliki pozdrav
J.


Dear Lektorko,

evo jedne pesme Zbigniew Herbert-a, koja je pre par nedelja izasla u "New Yorker"-u. Nadam se da ce ti se svideti:))

A LIFE

I was a quiet boy a little sleepy and – amazingly-
unlike my peers – who were fond of adventures –
I did not expect much – didn’t look out of the window
at school more diligent than able – docile stable

Then a normal life at a level of regular clerk
up early street tram office tram home sleep

I truly don’t know why I’m tired uneasy in torment
perpetually even now – when I have right to rest

I know I never rose high – I have no achievements
I collected stamps medicinal herbs was O.K. at chess

I went abroad once – on a holiday to the Black Sea
in the photo a straw hat tanned face – almost happy

I read what came to hands: about scientific socialism
about flight into space and machines that can think
and the things I liked most: books on the lives of bees

Like others I wanted to know what I’d be after death
whether I’d get a new apartment if life had meaning

And above all how to tell the good from what’s evil
to know for sure what is white and what’s all black

Someone recommended a classic work – as he said
it changed his life and the lives of millions others
I read it – I didn’t change – and I’m ashamed to admit
for the life of me I don’t remember that classic’s name

Maybe I didn’t live but endured – cast against my will
into something hard to govern and impossible to grasp
a shadow on the wall
so it was not a life
a life up to the hilt

How could I explain to my wife or to anyone else
that I summoned all my strength
so as not to commit stupidities cede to insinuations
not to fraternize with the strongest

It’s true – I was always pale. Average. At school
in the Army in the office at home and at parties

Now I’m in the hospital dying of old age.
Here is the same uneasiness and torment.
Born a second time perhaps I’d be better.

I wake at night in a sweat. Stare at the ceiling. Silence.
And again – one more time – with a bone-weary arm
I chase off the bad spirits and summon the good ones.

Zbigniew Herbert


Heh,

The grass is always greener on the other side... or so they say, anyways. U mom сlučaju zaista ne mogu da se požalim na kvalitet samačkog života. Jeste, nekada nije lako, ali kada se dobro skoncentrišem shvatim da to što "nije lako" nije nešto što bi postojanje druge osobe ili porodice moglo da ukloni ili olakša. Sta znam, neko jednostavno dobro funkcionise solo...

"Ipak, najvaznija je ljubav..kad nje ima onda se ne postavljaju pitanja da li nekom treba licni prostor(samo za sebe), da li ga neko gusi ili ne, da li ga ogranicava u necemu i sl....." - Po ovome je ljubav proces navikavanja na to da smo se odrekli licne slobode...


Nisi u pravu..

..Ljubav je kad imas licnu slobodu pored nekoga tj kad taj neko ne ugrozava tvoju slobodu...samim tim taj drugi ti ne smeta...


...

uocices da je moj komentar vezan za citat iznad njega. Dakle, nije moje licno misljenje vec zakljucak koji se da izvesti iz citata pod znacima navode pre toga...


Razumela..

...sam ali sam samo konstatovala da moze slediti i drugaciji zakljucak...Svi smo mi razliciti pa razlicito i zakljucujemo....Blogerski brzi komentari uvek mogu da zvuce dvosmisleno...No, ovo je tema za lagano caskanje a ne za prepucavanje...Pozdrav


pozdrav iz rodnog grada

Sanja, sve mi ovo liči na "sladak limun". I ja ću se uvek boriti da svim snagama opravdam moj porodični život koji je, iako jako težak, zahtevan, odgovoran, sa druge strane jedino za šta sam spreman da se borim do kraja. Btw, ta priča o produktivnosti stvarno ne stoji.Posvetiti život produktivnosti mi deluje kao promašaj. Uživanje mi bolje zvuči... sa Nekim.


...

nešto nisam sigurna da se zalažem ovde protiv porodice i da promovišem samački život... pa čak, tekst završavam sa idejom o tome da i oni koji su sami kada bi imali priliku da razgovaraju sa Bogom... šta bi prvo tražili? I naravno, sutra kada budem imala porodicu naravno da ću se za nju boriti... to je bezveze da se uopšte spominje kao nešto specijalno... to je prirodno.