Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

О РЕЛИГИЈИ: кад је сунце било бог

ВИКИ ШКОЛЕ

Школа истраживачког новинарства > Зенон Косидовски

Зенон Косидовски је на овим просторима изузетно популаран писац. Њега сви знају по прослављеној књизи: Кад је сунце било Бог као и по другим његовим књигама, које су доживеле по неколико издања. Ми смо одрасли и сазревали уз његове слике антике оживљене живим бојама пуним драматике. Већину његових књига прочитао сам много година раније, али је случај хтео да пре две године купим и прочитам његову последњу књигу: Приче јеванђелиста. Није ме оставила равнодушним његова беспоштедна критика произвољности и контрадикција у Библији. Његово храбро срце и бистри продорни ум натерали су ме да се заинтересујем за личност Зенона Косидовског.

Када сам отворио Википедију, нисам пронашао ништа (осим малог чланка – клице на пољској Википедији); погледао сам Британику... и ништа. Гугл није имао да понуди ништа више ни мање од пољске википедије. Дефинитивно, о мојем предмету интересовања нисам нашао скоро ништа, па сам одлучио да на википедији на српском поставим чланак (заправо клицу чланка) о ономе што сам нашао у „белешкама о писцу“ у код нас објављеним књигама. То је пре годину дана написано на овим страницама.После тога стање се није променило ни на којем википедија-пројекту. О Косидовском нико није хтео да пише. Ни Google није показивао промене.

Енигму сам оставио отворену, све док нисам почео да пребирам могуће теме за овај блог б92. Сетио сам се његових упутница из сјајне књиге о јеванђелистима и мог властитог искуства које се тичу постављана текста на Wikibooks-у са темом који на критички начин посматра религију. Мој текст God for the Third Millenium поставио сам у новембру 2005. а у септембру 2006. „књигу“ су уредници макли са листе пројеката за развој. Радикална критика хришћанства које је учинио Косидовски у књизи о Јеванђелистима и моја маленкост у књизи
Бог за трећи миленијум,
били су разлог наших судбина: Косидовском је затрт траг и помен у енциклопедијама, а мени (који до енциклопедија није стигао) су избрисани трагови (у песку википедије). Толико о мојем упоређивању са генијем Косидовског.

Косидовски у уводу књиге отвара своју душу на овај начин: „Када сам почео да пишем ово дело, био сам свестан каквог се спорног задатка прихватам. Проблематика „Приче јеванђелиста“ за многе је људе нека врста табуа, о чему треба да ћути свако критичко расудјивање и размишљање. Знам да ова књига код људи овакве врсте неће наићи на благонаклони пријем.... Немам, наравно, претераних илузија да ћу својом књигом успети да придобијем вернике да научно мисле о својим религиозним уверењима. То су сложени психолошки и социолошки проблеми, који својим корењем сежу у слојеве најимтимнијих унутрашњих доживљаја које свако мора лично проверити без помоћи споља у виду ове или оне врсте доказа... Не примам здраво за готово оно што је створила машта наших предака у далеким и различитим епохама и друштвеним условима тражећи уточиште пред свакадашњим болима у надземаљској свери чуда, легенди и месијанских нада... Мој однос према религиозним питањима познат је читаоцима и тешко је од мене захтевати да немам неких одређених преференција. Као рационалист, настојим ипак да не изгубим осећај за све што је везано за људско, с бурним историјским лутањем човека...

Човек који је написао тако успешне књиге – бестселере, у вези антике, које су преведене на неколико десетина језика и читане у милионским тиражима...усудио се да напише и своју последњу књигу о јеванђелистима, које му - религијом оптерећена - свест савременика никада није опростила. Сувише радикално, да се то може поднети, сувише паметно да се то може побити аргументима, те (да) га игноришемо из све снаге.

Косидовски је имао среће и мудрости да ову књигу остави за крај, као круну свог опуса, и да је темпира тако да изађе из штампе, тек кад се је аутор упокојио. Ђордано Бруно није био довољно мудар. Косидовски је избегао ломачу цркве!

Зашто је Косидовски учио од Бруна? Зато што „...ова чињеница узнемирава неке протагонисте хришћанства...Свети Августин је рекао: „И ја, такође, не бих веровао Јеванђелију када ми то не би наређивао ауторирет Цркве“ ...Лутер је, с обзиром на ове супротности, заузео још поразнији став, дајући својим присталицама следећу инструкцију: „...ако настане каква потешкоћа у вези са Светим књигама и ако је не можемо решити, не треба једноставно покретати то питање“...Читава традиција о Исусу, изграђивала се под утицајем веровања у велико чудо Исусовог васкрснућа.“

Видите, Бруно је одавно био прах, а ово је објављено у Пољској у ретко одабрано време: када је читава „званична Пољска“ била комунистичка. Шта мислите како се развијала нама (углавном) непозната биографија Косидовског: зашто Косидовски 1938 одлази у Америку, зашто се са посла универзитетског професора, 1951 враћа у стаљинистичку Пољску (ко би се то још усудио?) и зашто у таквој Пољској објављује сва своја дела? Молим вас, пазите, то су одличне књиге о антици, које је прочитао цели културни свет, а последњу од тих – о јевандјелистима – то би се могло (с)тискати само у комунстичкој земљи! Можда је то одговор о енигми његове одлуке да се врати у Пољску...

Овај блог замишљен је као наш пут кроз „ћутеће енциклопедије“ света, да би смо сви скупа по светлом примеру славног пољског филмаџије и лауреата академије за додељивање ОскараАнжеја Вајде, правили, не споменик соцреалистичке лажи, не споменик „Човеку од мрамора“ већ прави споменик „Човеку од гвожђа“ – Зенону Косидовском.

Нити једна енциклопедија света нема чланак о Косидовском, Нити једна од Википедиа нема натукнице о Косидовском (осим пољске и српске). Да ли се ти драги блогеру пријављујеш, стављаш свој интелект и своје срце на овај електронски папир, да сви ми Косидовском направимо прави wикипедиа-споменик; да ли сматраш да нас је он на то задужио и културолошки и људски?

Да парафразирамо познатог нам учитеља "Блогери свих земаља уједиините се!"

Ваш Радослав Гајић,

 

 

 

 

 



Zenon

Kosidovski je pisac, zbog koga bi istoriju zavoleli i oni, koji su uvek mislili da je dosadna.
Zahvaljujući njemu sam naučila mnogo "malih" stvari, koje su kao brojne slagalice dopunile onu uopštenu sliku istorije, koja nam je data u školi.
Istoriju sam uvek volela mnogo više, no što se to očekivalo za 5, čitala i ono što se nije moralo, ali istorija koju na vispren, mudar i tako znalački način otkriva Zenon Kosidovski ne može da se pročita nigde drugde (Robert Graves piše na drugačiji način, mada i njega baš jako volim, ali Kosidovski ima neponovljiv pristup).
Jedna od najlepših priča, koju sam ikada pročitala je o sumerskoj kraljici Sub-ad, kao i priča o robinjici, koja je zakasnila na žrtvovanje posle smrti vladarice, zbog čega je ubijena sa srebrnom tračicom za glavu zaboravljenom u džepu. Nije imala vremena da je stavi na glavu.
Njegove knjige čitam ponovo i ponovo, nikada ne mogu da mi dosade. Detektivsko razotkrivanje istorije, dinamično, sa ljubavlju i velikim srcem za male ljude, koji su u istoriji zabeleženi mahom kao "narodi", "stanovnici", "podanici"...U njegovim knjigama ponovo žive zaboravljeni svetovi i bude se pokopana vremena, a u njima zanatlije, robovi, žene, muškarci, deca, njihove ljubavi, strahovi, humor...ustaju zaboravljeni životi malih ljudi i prkose zvaničnoj, suvoparnoj istoriji, koja pamti pojedinačno samo vladaoce, vojskovođe, plemiće ili u najboljem slučaju one koji su ustali protiv njih.
Inače, neko je pozajmio od mene "Lizipove konje" i nije mi vratio...moram ponovo da kupim tu knjigu.
I jako volim "Kada je sunce bilo bog", kao i "Biblijske legende", neumoljivo svlačenje Biblije...hvala mu i što mi je konačno osvetlio onu krajnje besmislenu priču o tome kako je bog od svog rebra napravio ženu. Što baš od rebra, to mi nikada nije bilo jasno, potpuno besmisleno...a onda sam konačno pročitala objašnjenje u knjizi Z.Kosidovskog i shvatila...greška prevodioca :)Tek tada je priča dobila smisao.
Zenon Kosidovski je zaslužio vezeno, zlatno M na kapici, za otkrivanje istorije bez straha, sa ljubavlju.


Odlicna ideja!!!

Najpre da se zahvalim sto ste me podsetili na Kosidovskog.
Citala sam Jevandjelistu. Sve ste vi rekli, da ne ponavljam, samo da kazem da je jedna od mojih najomiljenijih knjiga.
Sjajan um, nadasve hrabar!

Pozdrav!!!


netacan

precesto netacan
sa strasnom mrznjom prema istini
dopadljiv povrsnima
otprilike to je to


Ja kad

čujem reč Istina, odmah postajem nepoverljiva.


весели

Најлакше је лепити етикете!!!
Шта ви стварно можете једном Косидовском?
Ако је човек толико превођен и читан, ваша натукница без аргумената, је неозбиљна.
Ако хоћете да се покажете паметним или да се прославите напишите есеј о површности Косидовског!


Šta znači ovo:

Quote:
Шта ви стварно можете једном Косидовском?

Kao da čovek želi da mu nešto naudi.
Kad je prevođenost i čitanost bila glavni argument za vrednovanje dela (odnosi li se to i na petparačku literaturu)?
Što se tiče alternativnog pogleda na istoriju preferiram Belu Hamvaša koji je tek posthumno otkriven, ali je ostavio veliko delo.
O bukvalnom razumevanju Reči pogledati kod Swedenborga. Čovek koji je bio jedan od najvećih naučnika svog vremena, u drugoj polovini života pisao je krasne izveštaje sa "lica mesta", ostvarivši uticaj na mnoge velikane, dok pri tom svojim stilom, lucidnošću i doslednošću nije ostavljao mogućnost argumenta onima koji su želeli da ga smatraju ludim.
Nijedan čovek nema tapiju na Istinu, a laži je previše i ponekad toliko liči na istinu da nam za razlikovanje i opredeljenje ponekad samo preostaje najdublji osećaj i afinitet vlastite duše.
Dobro je što postoji Kosidovski i dobro je što postoji Swedenborg.
Gospod sve pretvara u dobro.


``kad je sunce bilo bog`` je

``kad je sunce bilo bog`` je prva istorijska knjiga koju sam procitao. upravo posle te knjige sam se zainteresovao za stari vek i mislim da je jako dobro poceti citanje istorije sa tom knjigom, jer i dan danas mi se dogadja da se setim korica knjige kada se pokrene neka tema o starom vremenu


Cenim njegove knjige,

mada moram da priznam da mi taj povratak u Poljsku '51. deluje doista nadrealno. Sta se zna o njegovoj porodici? (Mozda joj je bilo preceno ako se ne vrati, standardni postupak prema disidentima i emigrantima.) Alternativno, je li otvoren njegov dosije? Ocigledno je da se nije deklarisao kao protivnik tamosnjeg totalitarnog rezima, sto ne moze, a da u mojim ocima ne baci izvesnu senku na njegov intelektualni i moralni integritet. Zamislite sta bi se govorilo (i govorkalo) o, recimo, Tomasu Manu da se, recimo, 1938. iznenada vratio u Nemacku...


Što da ne...

Dopadljivi Kosidovski svakako zaslužuje svoje mesto pod suncem,pa makar i na blogu.Čini mi se da bi moderni svet bio zgranut količinom istorijskih podataka koji postoje ,koji pokazuju količinu distorzije prošlosti zarad interesa crkvi.Postavlja se pitanje koliko je religija udaljena od istorijske istine i ko je taj koji je određuje.
Nekako uporedo sa Kosidovskim zadesila mi se knjiga Dr. Ernesta Moldaševa "Od koga smo postali". Toplo preporučujem ukoliko se ne osećate dovoljno zbunjenima u životu.
Pozdrav


:)

"Toplo preporučujem ukoliko se ne osećate dovoljno zbunjenima u životu."
Bas mi se dopala ova vasa opaska :)
Neverovatno je kako su ljudi zbunjeni...narocito oni sto veruju u religijske price... Jednom sam cula izjavu jedne zene, babtiste, koja sanja o danu kad ce se Isus vratiti u Jerusalim pa ce ona sedeti odmah pored njega dok se on bude obracao narodu...Uf..lalala...:)))


Religijske priče...

Ja bih dozvolio zbunjenima da veruju u šta god žele. Ko smo mi da definišemo zbunjenost?
Sve ono što se dešava oko mene me drži u rebusu toliko da ja stvarno nemam ni volje ni živaca da etiketiram nečije verovanje. Sa dužnim poštovanjem naravno... :)


Srbija, ali ne samo ona,

je udaljena od Kosidovskog, makar onoliko vremena, koliko je on udaljen od Djordjana Bruna...
Svidja mi se Jelicino..."detektivsko otkrivanje istine...", jer je nasa istorija, skolska, upravo za tu vrstu pretrage!!!
Poz.
BKC


Фуснота уз миланов коментар!

Не слажем се у потпуности са милановом опаском:

Quote:

Ocigledno je da se nije deklarisao kao protivnik tamosnjeg totalitarnog rezima, sto ne moze, a da u mojim ocima ne baci izvesnu senku na njegov intelektualni i moralni integritet. Zamislite sta bi se govorilo (i govorkalo) o, recimo, Tomasu Manu da se, recimo, 1938. iznenada vratio u Nemacku...

Томас Ман је напустио своју фашистичку државу, а Косидовски је 38.отишао у САД да држи предавања. Када се вратио у Пољску, то је била окупирана земља, која је стењала под стаљинизмом.
Велики је морални чин вратити се међу своје када им је најтеже!


Лажљивом историјом тумарајући

Познато нам је како је писани траг о званичној историји настајао.или су их писали победници или црква,тјст појединци, под директним утицајима поменутих.
Онда се појавише НЕКИ који посумњаше . . .
Вели књига проповедника ,глава 1,3:
'Свему има време . . .време када се ћути,и време када се говори . . .'
Традиција цркве је несумњива.сетимо се само распри које је давне 1859 изазвало објављено дело дарвиново 'порекло врста' како се само узбуркала Јавност тада, а ево и данас се још
'споримо' око поруке те књиге.
а смалко 'тек неких' 148 година .
историјски посматрано,не тако давно,појавио се ,између осталих,
и косидовски чија писана реч и луцидна мисао ме намамише да ија у традицију посумњам.Ми тренутни можемо бити задовољни да су сумње у веродостојност покренуте али ће тек неке пристижуће генерације (ако их лудост не врати на почетак настанка) изнаћи Могућости да историју сагледају оком непристрасним.
дотада . . лутаћесе,сумњајући.


...

Upravo isti problem sam imala kada sam htela jednoj prijateljici samo ovlas da predstavim Kosidovskog. Nije ga bilo u Vikipediji, niti na ostalim sajtovima gde sam svakako ocekivala da nadjem bar nekoliko redova o njegovom delu. Nije bilo linka koji bih joj poslala. Naime, osoba kojoj sam zelela da preporucim Kosidovskog je engleskinja, profesor istorije (i to upravo starog veka) i nikada nije cula za Kosidovskog. Ocigledno, ne zbog sopstvenog nedostatka interesovanja.

I za mene je Kosidovski bio veoma znacajan autor, tim vise sto je citanje usledilo nakon prvog 'licnog istrazivanja' Biblije (radoznalost rane adolescencije =)), kao preporuka roditelja. Biblijske legende i Price jevandjelista bile su one knjige koje ponovo uvode upitnost u, naizlged, prethodno istrazeno polje. Bio je vazan kontekst, redosled citanja, konfrontacija absorbovanih ideja novim faktima ili interpretacijama autora-istrazivaca (bez naivne pretenzije da se otkriva "apsolutna istina" i sklonosti da se autoru bezrezervno veruje). U tom smislu, verujem da je za citanje ovih dela vazno izabrati odgovarajuci momenat.

Ne bih se slozila da su dela Kosidovskog povrsna, iako su neverovatno lako citljiva, pitka i dopadljiva pri prvom citanju. Zato i ne cudi sto su u Srbiji bila bestseleri (Kad je sunce bilo bog, ispred svih). Besmisleno je traziti u njima vrednost vrhunskih literarnih ostvarenja, jer ona to i nisu, niti literatura nastala kao rezultat istrazivackih projekata (koja god tematika da je u pitanju) pretenduje na status knjizevnog bisera. Razlicite kategorije.

Neko je pomenuo i Belu Hamvasa, izvrsnog autora (meni, licno, jednog od omiljenih), ali nisam razumela pominjanje Hamvasa u datom kontekstu, jer licno ne nalazim relevantne osnove po kojima se ova dva autora mogu porediti.


Relevantna osnova

Ako ljubav prema otkrivanju i tumačenju istorije nije dovolljna osnova ("Naučna religija i religiozna nauka", "Mitologija prirodnih nauka"-neka od Hamvaševih dela), onda se nadam da ćete razumeti kontrapunkt u koji sam pokušao da stavim ova dva autora.


Drazene,

izvinjavam se ako kraj mog komentara (koji se ticao Vaseg poredjenja) nije bio adekvatno intoniran. Nije mi bila namera da odricem bilo kome mogucnost/sposobnost da poredi delo Hamvasa i Kosidovskog, vec sam htela reci da licno ne uspevam da nadjem osnov za poredjenje njihovih dela. Da, "ljubav prema otkrivanju i tumačenju istorije" im jeste zajednicki motiv - slazem se. Problem je u tome sto to vidim kao zajednicki imenitelj dela veceg broja autora, a da bih mogla da poredim, potreban mi je znatno uzi fokus od toga. Verovatno zato ne uspevam da to prihvatim kao relevantan osnov. Moj je utisak da Hamvas i Kosidovski imaju sustinski razlicite pristupe temama koje obradjuju, kao i da je Hamvasevo delo - kako po formi, tako i po sadrzaju - daleko kompleksnije. Otud, verovatno, pomenuti "problem".

Opet, u pitanju je razlika u okvirima licnog poimanja teoretske osnove za paralelnu analizu. Dakle, htedoh reci da mi to ne ide od ruke kao Vama. =)


Moji komplimenti

Vašoj ljubaznosti i dobroj volji :)
U suštini se slažemo:

Quote:
Moj je utisak da Hamvas i Kosidovski imaju sustinski razlicite pristupe temama koje obradjuju, kao i da je Hamvasevo delo - kako po formi, tako i po sadrzaju - daleko kompleksnije.

Upravo sam hteo da naglasim tu mogućnost različitog pristupa. Izbor je naravno stvar ukusa o kojem naravno ne vredi raspravljati.

Svako dobro!


Šta, kao, Kosidovski je neki naučnik?

Lično bih ga svrstao kraj pisca davinčijevog koda i onog Bosanca što je našao piramide u Bosni.
Ne trudim se da im upamtim ime.

Najlakše je naći nekom manu, odmah skače popularnost. A najpopularnije je "kritički" popljuvati crkvu.

Nema ništa ni o meni u vikipediji, pa se ne bunim :) Al' zato ima o Jeleni Karleuši.

Pozdrav svima.


To je OK sto Vi to licno mislite.

Ipak, OK je i da neko drugi licno misli nesto drugo, zar ne ? U tom smislu Zenon je pisac koji ima brojnu citalacku publiku i to je to. Da li Zenon OBESMISLJAVA religiju ili je i on licno shvata onako kako je pisao o tome je sasvim druga stvar. Meni se licno cini da onom ko veruje Zenon nije smetnja da veruje i dalje. Mozda mu cak Zenon pomogne da veruje sa vise uverenja nego pre citanja njegovih knjiga. I sve je OK.


angrif

knjige ``kad je sunce bilo bog`` i ``biblijske legende`` su svrstane u literaturu za izradu seminarskih radova. hocu da kazem, da ako su doktori istorije procenili da je on pisac kojeg mozete da citate na studijama, onda ga ne mozete porediti sa piscem ``da vincijevog koda``


Kad je Sunce bilo blog!

Kad je Sunce bilo blog.


сунце је бог

Ако ништа друго и ништа више и ништа мање, без Сунца неби било ни живота на Земљи. Користећи силогизам формалне логике закључак је да је сунце створило живот на Земљи! За Земљу је сунце бог, ма шта да то значи.


sunce

kakva glupost!

sunce je bog za one koji ne znaju da je sunce zuti patuljak, zvezda klase G2V, efektivne temperature 5777 K, mase 2x10^33g i tako dalje i tako dalje.

oh, vikipedijo, zasto mislis da se 'silogizmom formalne logike' moze nadomestiti ono o cemu jednostavno ne znas nista?

ili da se vratim na temu: kosidovskog nisam citao. moze li neko da mi objasni zasto je kosidovski toliko ignorisan koliko se sugerise u blogu?

ciro, mozda je kosidovski verovao u ideju pravednijeg drustva iza gvozdene zavese razocaran onim sto je video ispred nje?


ujee, jel ovo stavarno

ili neka zahebancija. ozbiljno pitam.
grupa Vikipedijanaca
članovi Vikimedije Srbije
Radna grupa za odnose sa javnošću Vikimedije Srbije
projekt Vikipedija,
Zadužbine Vikimedija
drugi ogranak Vikimedije
Vikimedijinog projekta

????

a sunce sija pa sija


sonjak

ne, nije zajebancije.

wiki je veoma ozbiljan projekat i po mnogo cemu veoma vredan kao koncept slobodnog znanja. deo wiki kvaliteta dolazi iz cinjenice da su autori tekstova anonimni i da niti ocekuju zasluge za svoj doprinos, niti pokusavaju da kroz wiki (izborom tema, ili sadrzajem tekstova) nametnu svoje misljenje, pogled na svet, stagod.

nazalost, wiki je podlozna i manipulacijama. neki ljudi misle da im doprinos wiki daje pravo da se smatraju wikipedistima, enciklopedistima xxi veka, nesto rame uz rame francuskim enciklopedistima ili autorima britanike (originalne, ne politikine brief verzije). najcrnje je sto vrlo cesto clanci poticu od sveznajucih amatera koji jednostavno prevedu (najcesce lose) odrednicu sa drugog jezika. tako umesto koristi prave stetu. a ako jos uspeju da ubace svoja 'misaona vidjenja' u sadrzaj wiki, steta se umnozava, a slika o sebi samima uvecava.

na jednom od prethodnih wiki blogova ovde je neko spomenuo da je autor pobrkao formu bloga i formu enciklopedije. desava se to u oba pravca. izgleda precesto.

(sonjak, posalji mail.)


sta kome gde kako da saljem?

Nikola, ne prihvatas mailove.

videla juce mail..danas ga nema, a juce zaboravila da prepisem - trazi, molim te, od Lea.


пази метак!

"мирко пази метак! хвала ти славко..."
Ово је по сећању цитат из стрипа "Мирко и Славко" издавача "Дечије новине" из Горњег Милановца!

Quote:

kakva glupost!

sunce je bog za one koji ne znaju da je sunce zuti patuljak, zvezda klase G2V, efektivne temperature 5777 K, mase 2x10^33g i tako dalje i tako dalje.

Да ли то Витас измишља топлу воду?
GajaR


...

Ne treba biti posebno hrabar da bi se upustio u kritiku Hriscanstva, samo treba a)imati zdrav razum i b)koristiti ga cesce od jednom godisnje. Definitivno me je zaintrigirao tekst o ovom piscu, a za one koje interesuje tematika moja preporuka je Niceov Antihrist (skup odlicno artikulisanih kritika na racun Hriscanstva i Judaizma).


...

Quote:
Ne treba biti posebno hrabar da bi se upustio u kritiku Hriscanstva, samo treba a)imati zdrav razum i b)koristiti ga cesce od jednom godisnje.

Mislim da je ono sto govori o hrabrosti autora - pre svega - istorijski kontekst.
U kom je istorijskom trenutku delo stvarano, na kom prostoru, u kakvoj politickoj/socijalnoj klimi... Veci rizik podrazumeva izvestan stepen hrabrosti.

Npr. za mene je Harms gotovo sinonim za hrabrost. Poznato je i kako mu se zivot zavrsio. Danas je lako imitirati Harmsa, lako je graditi angazman na njegovim - tada avangardnim - idejama. Ali, to sada vise nema jednak znacaj i tezinu, nema rizika. Samim tim, to vise ne zahteva hrabrost.

Quote:
Definitivno me je zaintrigirao tekst o ovom piscu, a za one koje interesuje tematika moja preporuka je Niceov Antihrist (skup odlicno artikulisanih kritika na racun Hriscanstva i Judaizma).

Ova preporuka je ocekivana, s obzirom na nick. =) Odlicna preporuka. Pridruzujem se.

Od Kosidovskog nemojte ocekivati nista slicno Nietzscheu (bar ja ne mislim da bi trebalo).


Kada pisac napise knjigu

Kada pisac napise knjigu koja se cita, umetnik stvori sliku kojoj se divimo, kompozitor ariju u kojoj uzivamo, koliko je zaista bitno da znamo zasto, kako, gde ?
Cesto autori spominju, da kad zavrse svoje delo, ono na neki nacin ima svoj zivot, svoju sudbinu na koju autor vise i ne moze da utice. Zar nije zbog toga usao u upotrebu pseudonim ?
Koliko smo kao konzumenti pisane reci spremni da imamo otvoren pogled prema njoj ? Da procitamo nesto razmisljajuci o tome sta smo procitali, a ne o onome ko je to napisao ? Da dozivimo DELO umesto BIOGRAFIJE autora ? Da ne napadamo DELO ako nam se ne svidja autor ? Da damo prioritet DELU, a tek potom mozemo da se zainteresujemo za to ko je to napisao. Smatram da bismo na taj nacin bili mnogo duhovno bogatiji i da bismo svoju intelektualnu kulturu uzdigli na visi nivo.

A evo i jednog odlomka iz “Prica Jevandjelista” koje je dao sam autor u uvodu:
“Svakako, nekoliko pisama koje sam dobio nakon objavljivanja “Biblijskih legendi” u najmanju ruku ohrabrujuci je dokaz kako se cak i religiozni ljudi, samo ako nisu unapred pristrasni, mogu tolerantno odnositi prema delima ove vrste. Mislim da to nije samo pitanje licne intelektualne kulture. Ocigledno, ti se ljudi ne ustrucavaju suociti sa cinjenicama i pogledima koji se ne slazu s njihovim verovanjima, jer ta verovanja tretiraju iskreno i ozbiljno. Smatrao bih da sam mnogo postigao ako bi se moja nova knjiga susrela s dobrom voljom i spremnoscu na prosiren dijalog s njenim dokazima.”


...

snezana7plus wrote:
Kada pisac napise knjigu koja se cita, umetnik stvori sliku kojoj se divimo, kompozitor ariju u kojoj uzivamo, koliko je zaista bitno da znamo zasto, kako, gde ?

Snezana, mislim da imamo mali nesporazum. =)
To o cemu Vi govorite svakako nije sporno (nacelno se slazem).
Medjutim, tu je u pitanju estetski plan(koji i treba da bude primaran), a moj komentar se odnosio na "hrabrost" - na jednu eticku, ne-estetsku kategoriju. Dakle, radi se o razlicitim, odvojenim ravnima, pri cemu vrednosti uspostavljene u jednoj ne uslovljavaju vrednosti one druge.