Kada sam prvi put pogledao trejler za dokumentarni film “Houston, we have a problem”, pitao sam se: kako je moguće da baš ništa nisam čuo o Jugoslovenskom svemirskom programu (JSP)? Da se pored svih onih sajtova koji su “otkrivali” Titove “mračne tajne” ili nuklearne programe ne provuče najveća od svih tajni – JSP.
Krajem sptembra u prostorijama UNS-a održana je tribina čija tema je bila: "5. oktobar - petnaest godina kasnije". Učesnici tribine su bili Vesna Pešić, sociološkinja, Čedomir Jovanović, predsednik Liberalno demokratske partije (LDP), Slobodan Antonić, sociolog i Jovo Bakić, sociolog.
Ako zanemarimo varnice između Čedomira Jovanovića i Jova Bakića vezane za ulogu postpetooktobarske “oligarhije”, manje-više svi govornici su se složili oko onoga šta je zapravo taj datum predstavljao – želju naroda da se prihvate rezultati izbora i da politika države krene u nekom novom pravcu. Ono oko čeka nije postignut konsenzus jeste dilema da li je peti oktobar bio revolucija ili prevrat? Svako je dao svoj sud i svoje obrazloženje, tako da je ostalo na građanstvu da, sa ove vremenske distance, izgradi i odredi svoj stav i da svoj sud u skladu sa iskustvom, znanjem i informacijama koje poseduju a vezano za taj istorijski dan. Pa i period.
Do sada je za srpske političare postojala podela na bratsku Rusiju, prijateljski nastrojene zemlje i one treće kojima težimo i sa kojima moramo gajiti korektne odnose. Dolaskom Aleksandra Vučića na tron saznali smo da imamo prijatelja na sve strane a da toga, do njegovog dolaska, nismo bili ni svesni. I pored onog njegovog, sada već poznatog - “prvi put u istoriji Srbije”, imamo i - “moj prijatelj Orban/Vestervele/Cipras/Kurc...” (Ali niko ga nije pitao šta mu dođe Putin jer bi u tom slučaju preko usta morao da prevali reč - tata)
Gost autor: Karmen Maskarel
Moji motivi za istraživanje života, a još više rada dr Laze Markovića su dvostruki: privatni i profesionalni. Privatni – jer je dr Marković moj deda, otac moje majke koja je bila njegovo najmlađe dete, a profesionalni jer sam i sama krenula tim putem pre 37 godina diplomirajući na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu.
Oni koji mrze najbolje se razumeju. Mržnja ih pokreće i koči u isto vreme. Pokreće u „koraku“ koji žele da naprave ka „vekovnom neprijatelju“, a koči da vide kolika im je zaleđina. Čopor je gorivo svakoj mržnji. Čopor je sigurnost, čopor su muda uvećana lupom, nevidljivi štit i tapija na činjenicu da si uvek u pravu.
U danima kada, usled nemara, nesposobnosti i neodgovornosti vlasti, hrabri i humani građani preuzimaju funkcije države i pomažu unesrećenima iz poplavljenih i ugroženih područja – vlast troši vreme i energiju na kršenje slobode izražavanja, napadajući i gaseći internet stranice koje pozivaju na odgovornost.
Za samo nekoliko dana, privremeno su onesposobljeni blog „Druga strana“ i portal „Teleprompter“, a obrisan je ceo blog Dragana Todorovića na portalu „Blica“ nakon što je Todorović preneo tekst u kome se navode razlozi za ostavku Aleksandra Vučića. Prinuđeni smo da pretpostavimo da će sličnih primera cenzure biti i ubuduće.
Da li je isto
, na primer, sprečiti promociju knjige Mein Kampf (ne Basarine) i cenzurisati jednu izložbu studentskih radova u dosluhu sa glavešinama pet verskih zajednica (Koga uostalom briga šta oni misle u jednom društvu koje je (na papiru) sekularno, a institucija kulture, pritom, državna)? Da li je isto odupirati se jednoj pogubnoj, nacionalističkoj ideologiji i odupirati se stavu koji kritički gleda na truležne društvene pojave?Od kada je to u istoj ravni događaj koji se bavi relativizacijom (možda čak i potpunim negiranjem) zločina i događaj koji upire prstom u sve ono što je, na kraju krajeva, i posledica te relativizacije?
Uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo, uređeno društvo.......
E, sada je valjda uređeno.
Nikada se više nije insistiralo na uređenju društva, pukom pričom, i nikada više o manirima i evropskom sistemu vrednosti, čačkajući nos.
Upravo sam pročitao intervju u Vremenu sa Oljom Bećković u kojem ona – između ostalog – govori: „U svemu bismo da ličimo na Evropu. Sve si naučio – koje boje bi trebalo da ti bude maramica u džepu, kako se sedi. Ali nisi primetio kako u Evropi imaš trideset sekundi da odgovoriš na pitanje. Ovde se ponašaju kao da emisija traje koliko oni hoće.”
Dakle... PPV Aleksandar Vučić krenuo je Putinovim stopama. Jeste da ne jaše konja go do pasa, ne ide na pecanje sibirske štuke i ne leti MIG-om, ali ide tamo gde mu mesto nije. U zavejanu vojvođansku divljinu. Em što treba da paze na one ljude, em što moraju da čuvaju i njega da ostane neogreban. Apropo toga, neko je napisao na tviteru - " Odlika istinskog lidera je da usmerava, podrzava druge i daje sansu drugim da zablistaju."