(Politika mi je ovog puta odbila tekst bez obrazloženja, što ujedno znači i moj prekid saradnje sa najstarijom dnevnom novinom na Balkanu)
Imate neposlušnu pokrajinu sa nerešenim statusom, koju su pre devet godina, pošto su vam tri meseca sipali bombe na glavu, okupirali Amerikanci? Mit da nije gotovo nešto što je gotovo je najbolji mit.
U za vas pogodnom trenutku (približavaju se parlamentarni izbori, a vi vodite manjinsku vladu uz pomoć stranke bivšeg diktatora), raspalite po sveže (iz diktatorovog groba) iskopanom mitu. Uporno ponavljajte
LISICE
U retkim situacijama, postoje i ona prava, lepa hapšenja, od kojih vam prosto naviru suze na oči
Hapšenje predstavlja oduzimanje slobode fizičkom licu i to uglavnom protiv njegove volje. Hapšenje može da se sprovede privatno (neko nekom duguje pare, biva strpan u gepek i odvežen na nepoznatu lokaciju, gde će mu ili pare biti iznuđene ili probušena rupa u glavi) i službeno (dođu panduri i uhapse vas). Problem kod službenog hapšenja u Srbiji je taj što je i ono na neki način privatno. Glavna strategija naše policije je sledeća: preko lica od poverenja