Tamo negde sredinom pedesetih godina prošlog veka, pa skoro do kraja sedamdesetih se mnogo ljubavilo. Posle je došlo zabavljanje, pa ga smenile veze, šeme i ono što klinci danas zovu cimanje. Ako je suditi po nazivima, takav je i sadržaj bliskih muško - ženskih odnosa, a na tome su zasnivane (i još se zasnivaju) i brakovi. Kad malo bolje razmislim - nije ni čudo što su generacije naših roditelja provodile po 40 - 50 godina u braku, jer su se uzimali iz ljubavi i verovali u nju čak i kad je sve govorilo protiv. Posle je došla naša generacija, a mi smo tako voleli zabavljanje, pa kad je brak upadao u kolotečinu nekako smo se osećali prevarenim i bez da je postojala stvarna preljuba. Malo me brine ovaj podmaladak što se cima, jer im potpisi traju koliko i svadbeni venac na kapiji, ali što kažu - svako vreme nosi svoje breme.
Nego, da ne skrećem sa teme. Ono što je u svetu bilo poznato kao bejbi bum, u našem selu se zvalo ljubav, pa makar trajalo za jedno veče ili koliko da se pojede pita na njivi, a da ne bude sumnje u iskrenost i dubinu tih osećanja, svedoci smo svi mi rođeni između pedeset i neke i osamdesete.
Da li je i koliko vernost bila uključena u te odnose, ne treba nam neka velika pamet da zaključimo, ali neka ostane zabeleženo da su mnogi brakovi imali priključeno i treće lice, obično u vidu nekog kućnog prijatelja ili prijateljice. E sad, to što su švalerke neretko bivale raščupane od ozlojeđenih žena, a pouzdano znam za par slučajeva kad su dobile ozbiljne batine ili bile trajno unakažene, dok su seoski švaleri uživali zavidnu reputaciju neka se pripiše vremenu u kojem se oženjen čovek smatrao pravim muškarcem tek ako je kraj žene imao i neku avanturicu, a žena - majka - domaćica je u svakom trenutku morala biti čestita i poštena, da ne bruka ni dom ni rod. Mnoge su žene te švalerske avanture svojih muževa teškim suzama oplakale, a pojedine pretrpele i koješta gore, ali se o tome ćutalo i čekalo da prođe jer su razvodi bili retki i smatrani teškom sramotom za celu familiju. Samo nebo zna koliko je puta izgovoreno: "Neka ga, neka se istutnji, pa će da ti se vrati" i, glavnom se tako i dešavalo, ali poneka se švaleracija i drugačije završavala.
Pričalo se po selu kako se jedan udovac, domaćin na glasu zaljubio u izvesnu devojku o čijim se avanturama na daleko čulo i nije žalio ni para, ni imanja da joj pokaže svoju ljubav. Prosio je više puta, ali ova htela nešto drugo, a i bila baš vrele krvi i rešena da zgrabi od života sve što može pre nego što se zarobi bračnim obavezama. Dolazile su svakakve priče do udovca, no se ona klela i vešto pravdala da joj to ljubomorno selo iz pakosti prišiva. Ali kad stiže priča da joj je posebno omilio jedan momak s kojim se umalo nije sudario na kapiji, puče mu pred očima. Kažu da je vezanu konopcem spuštao u bunar dok nije priznala, a onda otišao kod onog momka i rekao mu: "Što si je jebav'o, jebav'o si. Nemoj više, jer sam rešen da je ženim." I oženio je. Kažu da joj nikad nije prebacio, a umro je na njenim rukama, u dubokoj starosti.
A onaj momak? Rekoh vam da je bio švaler na glasu i pre nego što se oženio. Kad je zaprosio buduću ženu, mrtav ozbiljan joj je rekao: "Ti si dobra devojka, čestita i veliki radnik. Ja tebe volim, ali ne mogu da ti obećam vernost. Ima neki đavo u meni što mi ne da mira kad vidim tuđe žensko." Ona se samo nasmejala i prihvatila verenički prsten. Valjda je pomislila - lep je, dobar, vredan, a ovo... neka, istutnjaće se."
Udala se za njega, rodila dete i jedne večeri popila nekoliko šamara kad mu je prigovorila što izlazi u vreme kad oženjeni ljudi dolaze kući. Nije zaplakala. Dala je dete svekrvi, sačekala je da prođe taman toliko vremena koliko mu je potrebno da stigne do ledine, odlomila dršku od metle i uputila se za njim. Zatekla ih je kako se ljube i raspalila po oboma. Premlatila bi mu švalerku na mrtvo, da je nije uhvatio za ruke i zavapio: "Jesi luda da robijaš zbog kurve? Hoćeš da nam dete raste ko siroče?"
Velika bruka pukla po selu, a kad je ljubavnica potegla tužbu, javiše se i svedoci iako žive duše nije bilo na ulici kad se to dešavalo. Posle je žena prodala miraz da isplati štetu onoj zabludeloj i ova se na brzinu udala u drugom selu, pa se stvar nekako zataškala.
Možda bi se i zaboravilo, ali žene duže pamte.