Za mnoge, preživljavanje u vrtlozima berze deluje kao pokušaj da se iznađe izlaz iz nepreglednog lavirinta sa povezom preko očiju. Bombardovani beskonačnom količinom informacija, i večito u nedostatku znanja i vremena, investitori su konstantno suočeni sa previše rizičnih izbora. Opet, postoje izgleda načini da se rizik bar donekle kontroliše, o čemu govori i skorašnji onlajn intervju sa nekim od uspešnijih brokera poreklom sa ovih prostora. Gde je jedna od ključnih reči za ublažavanje rizika - indeksni fond.
Naime, kada investirate u pojedinačne akcije to vam je kao kada vozite motocikl veće snage (na primer, 200 KS), težine 200 kg. Radi se o manjoj inerciji velike snage, što rezultuje u značajnom ubrzanju (odnosno, mogućnosti brze zarade), ali uz ozbiljan rizik da dosta za trenutak izgubite. Što znači da je rešenje smanjenja rizika u povećanju inercije vaših investicija (uz neizbežno smanjenje maksimalnog dobitka koji se može očekivati). Drugačije rečeno, u diverzifikaciji, gde se istovremeno ulaže u više akcija, jedino što još uvek ostaje dilema kako i koje akcije uopšte odabrati.
Sad, da li postoji način da investirate u više akcija, a da ne morate nešto posebno da brinete o tome koje akcija birate. Što je najgore, postoji, i radi se o ranije već pominjanim indeksnim fondovima.
Jer, sve berze na svetu imaju karakteristične indekse (Nasdaq, Dow Jones, S&P 500, Russel 2000, Belex15, Belexline, ...), koji se usvojenom metodologijom računaju na osnovu skupa reprezentativnih akcija svih industrijskih sektora određene berze. Gde se pomenuti indeksi decenijama koriste kao odraz poslovanja određene berze, njena krvna slika, puls i pritisak.
I, neko je došao na interesantnu ideju da u principu trguje berzanskim indeksima, odnosno da kupuje i prodaje setove reprezentativnih akcija berze, definisanih nekim od naveliko usvojenih berzanskih indeksa. Jer, od svih mogućih kombinacija akcija upravo bi se za njih moglo očekivati da najpreciznije oslikavaju projektovani manji ili veći rast čitave ekonomije. Tako su nastali indeksni fondovi, koji začudo izgleda da čak i na godišnjem nivou mogu obezbediti prilične prihode.
U poređenju sa ranije pomenutim primerom motocikla, indeksni fondovi bi predstavljali kamione teškaše. Sad, neko može postaviti pitanje, šta ako ne želim da vozim ni motor, ni kamion, već neki manje ili više bolji automobil. Pa, i za to postoji odgovor - ne radi se o indeksnim fondovima čitave berze, već o indeksnim fondovima pojedinačnih industrijskih sektora, gde je rizik veći, mada još uvek niži u odnosu na trgovanje individualnim akcijama.
Naime, zadnjih godina količina indeksiranih investicija značajno raste, gde je 2020. godine, na primer, na svaki dolar investiran u S&P 500 kompanije 17 centi bilo indeksirano. Što znači da je 17% investitora odabralo da ide manje rizičnim putem.
Na kraju, ostaje pitanje šta će se desiti sa berzom u trenutku kada udeo indeksiranih investicija pređe određeni nivo. Naime, radi se o do sada neviđenim i neistraženim efektima uticaja trgovine paketima indeksiranih akcija na stabilnost berze, slično kao što je retko ko predvideo efekat trgovine paketima hipotekarnih kredita, koji je rezultovao ekonomskom krizom 2008. godine.
Odgovor na ovo pitanje bi, na kraju, verovatno mogao da se pronađe u metodologiji proračuna berzanskih i sektorskih indeksa, kao i u tome koliko uspešno oslikavaju globalna ekonomska kretanja. Ali, to je verovatno već neka druga priča, kao i neka druga vrsta problema (tipa, na primer, da Sveti gral investiranja postaje iznalaženje nekakvog vrhunskog algoritma za proračun berzanskih, sektorskih ili međusektorskih indeksa).