Formiranje svetske javnosti-Šansa za ljudska prava i demokratiju / Povodom nove knjige Jirgena Habermasa o religiji i identitetu

Tek moderno društvo, u kojem se javlja osećaj za one druge, tek društvo međusobno povezano i ekonomski i politički, putem turizma ili masovnih medija, dovodi do svesti da su svi ljudi pripadnici istog, jednog jedinog čovečanstva smatra sociolog Hans Joas. Dr Hans Joas je, inače, profesor na univerzitetima u Erfurtu i Čikagu, a  nedavnom  osporio je do sada preovlađujuće teze o poreklu  ljudskih prava.  “Uobičajeno je u zapadnom svetu da se koreni ljudskih prava traže ili u hršćanstvu ili u filozofiji prosvetiteljstva. Ako su koreni u hrsćanstvu zašto je trebalo više od 1.700 godina da se ljudska prava učine važećim za sve? S druge strane, univerzalne vrednosti nisu plauzibilne s logikom uma, pa im ta činjenica odriče "samo" filozofsko poreklo. Istina je da su neke američke religiozne grupe u predrevolucionarnoj Americi  zahtevale ista prava za sve ljude, pa su ti njihovi zahtevi vrlo važne karike na putu univerzalizacije ljudskih prava. Ali, tek je kapitalizam omogućio njihovu univerzalizaciju, tek je moderno vreme omogućilo njihovu realizaciju……Tek moderno društvo, u kojem se javlja osjećaj za one druge, tek društvo međusobno povezano i ekonomski i politički, putem turizma ili masovnih medija, dovodi do svijesti da su svi ljudi pripadnici istog, jednog jedinog čovečanstva....I još nešto, tek sa formiranjem "svetske javnosti" (Habermas), koja sebi dozvoljava i iz daleke distance da skandalizuje gaženje ljudskih prava, bilo gde da se gaze, ona i jesu definitivno postala univerzalna!” 

Ceo tekst.  

Danas, 24.7.2006. Mile Lasić
Govoreći u Berlinu u povodu izlaska nove knjige vodećeg njemačkog i svjetskog filozofa Jirgena Habermasa "Između naturalizma i religije" ("Zwischen Naturalismus und Religion", Suhrkamp Verlag), ugledni ovdašnji sociolog dr Hans Joas je ustvrdio kako Habermas i u religiji vidi mogućnost i šansu za ljudska prava i demokraciju. Naravno, ne u onoj ostrašćenoj i manipulativnoj, koja ne dozvoljava da se diše, što je karakteristika svih "teokratizama", a ne samo "islamizma", kako se obično sugerira u ovdašnjim medijima. Dr Hans Joas tvrdi da Jirgen Habermas ne niječe religiju kao jedan od elemenata identiteta i "šansu za demokraciju", no, ne dozvoljava povlačenje znaka jednakosti između religijske pripadnosti i identiteta neke individue. Jer, takva vrsta izopačenosti ne samo da nije suština religija, nego je takva "religija" uvijek i sluškinja nedemokratske politike i u funkciji držanja puka u pokornosti.
Dr Hans Joas je, inače, profesor na univerzitetima u Erfurtu i Čikagu, a u nedavnom predavanju u Berlinskom znanstvenom centru, osporio je i do sada preovlađujuće teze o podrijetlu ljudskih prava. Uobičajeno je u zapadnom svijetu da se korijeni ljudskih prava traže ili u kršćanstvu ili u filozofiji prosvjetiteljstva. Ako su korijeni u krsćanstvu, zapitao se dr Hans Joas, zašto je trebalo više od 1.700 godina da se ljudska prava učine važećim za sve? S druge strane, univerzalne vrijednosti nisu plauzibilne s logikom uma, pa im ta činjenica odriče "samo" filozofsko podrijetlo.
Istina je da su neke američke religiozne grupe u predrevolucionarnoj Americi zahtijevale ista prava za sve ljude, pa su ti njihovi zahtevi vrlo važne karike na putu univerzalizacije ljudskih prava. Ali, tek je kapitalizam omogućio njihovu univerzalizaciju, tek je moderno vrijeme omogućilo njihovu realizaciju. Sve donedavna, po Joasovom mišljenju, nisu ljudska prava bila ništa više od elemenata američkog i francuskog ustavnog teksta. Tek moderno društvo, u kojem se javlja osjećaj za one druge, tek društvo međusobno povezano i ekonomski i politički, putem turizma ili masovnih medija, dovodi do svijesti da su svi ljudi pripadnici istog, jednog jedinog čovječanstva. Takvo što postaje činjenicom i kada je riječ o tržištu i o ljudskim pravima. Uostalom i političari koji gaze ljudska prava su međusobno povezani, ako ničim drugim onda plinovodima i naftovodima. I još nešto, tek sa formiranjem "svjetske javnosti" (Habermas), koja sebi dozvoljava i iz daleke distance da skandalizira gaženje ljudskih prava, bilo gdje da se gaze, ona i jesu definitivno postala univerzalna!