Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Sta Vi, ustvari, radite?

To me je pitao Milos, a mozete pronaci negde na dnu pitanja prethodnog bloga. Poceo sam da odgovaram, pa sam pomislio bolje da to postavim kao blog, da se pitanje ne bi ponavljalo.

Poslanik u Skupstini, izabran na listi DS-Boris Tadic. Tadic zatrazio da napustim poslanicki klub i budem nezavistan poslanik, posto sam rekao da ce Kosovo biti nezavisno i potpisao izestaj Medjunarodne komisije za Balkan (www.balkan-commission.org).

Od tada sam formalno izvan tog poslanickog kluba, u sustini ponasam se kao i svi iz tog kluba. To znaci glasam kao i oni, dolazim u Skupstinu kada i oni. Oni (DS) su odlucili da ne prisustvuju zasedanjima Skupstine dok Ustavni sud ne donese odluku o mandatima koji su im prevarom oteti. Od tada ni ja ne dolazim na zasedanja Skupstine. Kada donesu drugu odluku, ponasacu se u skladu s njom.

Da ne bude zabune, Komisija za Balkan nije stalna organizacija. To je bila grupa politicara iz EU, zemalja regiona i SAD, koja je napravila predloge sta da se radi sa Zapadnim Balkanom kako bi sve zemlje postale sto pre clanice EU. Od aprila 2005. godine, manje vise sve sto se nalazi u tom izvestaju, vec se dogodilo ili se dogadja. Proverite. Komisija vise ne postoji, dakle nije ni think-tank ni NGO.)

Osim toga predsedavam Prvim radnim stolom Pakta stabilnosti za Jugoistocnu Evropu (www.stabilitypact.org). Sediste Pakta je u Briselu, ja ne zivim u Briselu, vec u Beogradu. Putujem veoma cesto bilo u Brisel, bilo u okolne zemlje, zbog kojih je Pakt i osnovan, da bih u tom svojstvu govorio na konferencijama u ime Pakta. Prvi radni sto Pakta bavi se ljudskim pravima i demokratijom u regionu (Drugi sto se odnosi na ekonomiju, Treci na bezbednost.) U okviru Prvog stola postoji pet radnih grupa: jedna se odnosi na unapredjenje ljudskog potencijala (obrazovanje, nauka i politika prema mladima), druga na prekogranicnu saradnju i lokalnu demokratiju, treca na rodnu ravnoprarvnost, cetvrta na parlamentarnu saradnju, peta na medije. Prioriteti su od maja ove godine parlamentarna saradnja i unapredjenje ljudskog potencijala.

Od pre mesec dana Savet Evrope i Pakt stabilnosti su se dogovorili da u njihovo ime pripremim Ministarski sastanak u Skoplju o decentralizaciji u regionu Jugoistocne Evrope(trebalo bi da bude organizovan 8. i 9. novembra ove godine, na kojem bi zemlje trebalo da podnesu izvestaj o tome sta su uradile od 2004. godine da bi primenile ono sto su ti minisri potpisali u Zagrebu (tzv. Zagrebacka deklaracija), a odnosi se na detaljan plan o tome kako ce da decentralizuju zemlje (ne radi se nuzno o teritorijalnoj decentralizaciji, veci i finansijskoj decentralizaciji, unapredjenju lokalnih vlasti i njihovih ovlascenja...). U tom svojstvu trebalo bi da do novembra obidjem sve zemlje u regionu i da im pomognem da pripreme nacionalne izvestaje za Skoplje, da ih podsetim na to sto su obecali da urade, kao i da pripremim izvestaj za SE i Pakt stabilnosti o tome koje probleme imaju i da li imaju neke nove/druge ideje u odnosu na Deklaraciju iz Zagreba.

Na TV idem veoma, veoma retko, zbog toga sto ne nameravam da se kandidujem na narednim izborima i ne zelim da se mesam u nasu dnevnu politiku kao predstavnik bilo koje od stranaka. Dakle, povukao sam se iz stranackog zivota, ne idem u GSS ciji sam clan (trudim se da im ni na koji nacin ne odmognem nekom svojom izjavom, ali se ne mesam u ono sto rade niti to komentarisem; naravno glasacu za GSS).

Novinari me cesto zovu i traze komentare u vezi s Kosovom, u vezi s onim sto se dogadja u regionu, kod nasih suseda, u vezi s nasim pregovorima o pridruzivanju EU. Ponekada nesto pitaju i o ministarstvu spoljnih poslova. Komentarisem ministarstvo, ali ne i svog naslednika, ministra Draskovica, sa kojim imam pristojan, korektan, odnos. I on i ja smo se potrudili da razbijemo model prema kojem se bivsi i sadasnji ministar vredjaju i osporavaju.

Zovu me razni i iz nase zemlje i izvan nje, fakulteti, instituti, nevladine organizacije, da dodjem i da govorim o Srbiji ili o celom regionu, o tome sta se u regionu dogadja, koji su problemi, koja su moguca resenja, od kakvog je znacaja EU, kakav je uticaj SAD i ostalih. Tako su me zvali da govorim iz Japana, Koreje, Norveske, SAD, Nemacke, Francuske, Italije, zvali su me iz Evropskog parlamenta, Saveta Evrope, zvali su i nasi fakulteti (Politicke nauke i Civilna odbrana ili kako se vec to sada zove), Helsinski odbor za ljudska prava, liberalne, konzerativne i levicarske fondacije koje rade sa nasim strankama.

Kancelarija za pridruzivanje EU Vlade Srbije, me je pozvala da budem clan Savetodavnog odbora. To konkretno znaci da me zovu na sastanak jednom u mesec-dva dana i onda razmenjujemo informacije o tome sta se dogadja u Briselu, sta kod nas, sta treba gde reci i kome i kako pomoci.

Takodje, clan sam Savetodavnog odbora Centra za evropsku perspektivu koji je osnovala Vlada Slovenije.

Clan sam Savetodavnog odbora Beogradskog Fonda za politicku izuzetnost. Njega vodi Sonja Liht.

Da ne bi bilo zabune, nijedna od ovih funkcija (u meri u kojoj su to funkcije) nije placena.

Najjednostavnije biste razumeli ono sto radim ako Vam kazem da se trudim da pomognem ako u necemu mogu da pomognem (mislim tu na veze i nekakav ma kako mali uticaj u Briselu i u zemljama clanicama EU) i da se ne mesam u nasu dnevnu stranacku politiku. Samo radikale i socijaliste vidim kao stvarne politicke protivnike i sa njima nemam nikakve kontakte. Sto se tice ostalih, o svakoj od stranaka imam misljenje (i veoma dobro i veoma lose), ali ga ne iznosim i sa svima njima mogu da saradjujem. Vidim ih i dalje kao deo jednog procesa, kao deo jedne celine. Razlike medju njima nisu male, ali su nekako za mene sada manje vazne od posla koji u Srbiji mora da se uradi (ova ili sledeca demokratska vlada).