Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

"Brendiranje" Srbije!?

Nedavno se na jednoj medjunarodnoj konferenciji u Bosni i Hercegovini sakupilo  dvadesetak stručnjaka, medju njima više vrsnih analitičara i poznavalaca prilika u svetu. Govorilo se o liderstvu u kontekstu globalne ekonomije. Sve je teklo mirno i bez uzbudjenja do izlaganja direktora jednog beogradskog instituta koji je  većinu učesnika «iznenadio» govorom punim mržnje i nedopuštenih uopštavanja o kosovskim Albancima kao pretežno kriminogenom narodu i njihovoj potencijalnoj državi kao tvorevini narko-mafije.


Ugledni kolumnista nedeljnika Die Zeit mi  se nakon toga obratio rečima: « To tamo kod vas izgleda da je mnogo gore nego što sam mislio! Ako ovako govori neko ko se izdaje za liberalnog intelektualca, kako li tek zvuče vaši Radikali?»  Slegla sam ramenima jer sam i sama  bila  zapanjena  visinom «patriotizma» koji nas već skoro dve decenije  «brendira» kao «bad boys»  u očima civilizovanog sveta. 

Naime, pregledala sam nedavno na internetu The Anholt Nation Brands Index za 2005. godinu.  The Nation Brands Index je 2005. godine  razvio Simon Anholt koji važi kao  svetski poznat  i priznat stručnjak u prepoznavanju i pravljenju «brendova». On  savetuje mnoge vlade i agencije Ujedinjenih nacija  o brend strategiji, public diplomacy, odnosima različitih kultura, investicijama i promociji izvoza, turizmu i ekonomskom razvoju. Izdaje kvartalno časpis  pod nazivom «Place Branding and Public Diplomacy», a objavio je i više knjiga medju kojima su  Brand New Justice  i  Brand America.  

Brend grada i zemlje postaju mera vrednosti i prestiža na globalnom tržištu poput robnih  marki  Guchi, BMW, Apple, Nike i mnogih drugih koje za skupe pare prodaju robu  «made in»  Kina i Koreja. Od «brenda» jedne zemlje sve više zavisi ko će i kako u nju investirati, koliko će plaćati njene radnike i stručnjake, koliko će verovati političarima i uvažavati poslovne ljude, da li će je posećivati i zašto, kako će se odnositi prema gradjanima te zemlje koji putuju ili žive po svetu, da li će im biti naklonjeni oni koji dele stipendije, odobravaju upise na dobre škole, nude usavršavanja, pozivaju na konferencije i skupove, kakav će biti vizni režim... Zavisno od «brenda»  jedne zemlje ili grada ulagaće se  u znanje, intelektualne i stručne servise, eko-tehnologiju,  ili će se prati novac, deponovati prljava tehnologija, uništavati priroda, bedno plaćati stručnjaci i znalci svoga posla.  Drugim rečima, u globalnoj trci  oni «brendirani» se kvalifikuju za prestižne «robne kuće» a drugi ostaju da  trunu po  «buvljacima». 

Da se vratim gore pomenutoj konferenciji. Porazila me je, po ko zna koji put,  neodgovornost i zaslepljenost «patriota» koji  ovu zemlju iznova deponuju po «buvljacima» i  time uporno otežavaju brojnim prosvećenim i odgovornim gradjanima da grade novi «brend» Srbije koji bi joj doneo samopoštovanje (kao temelj samopouzdanja) i  uvažavanje u progresivnom svetu. Nema te PR agencije za promociju Srbije koja može da našminka lice koje «patriotske» štetočine i „buvljački“ profiteri svakodnevno naružuju. Izlaz je, izmedju ostalog, da se čuje što više glasova obrazovanih i marljivih ljudi s novim idejama, slobodnog duha, koji žele da žive od svog rada i stvaralaštva, da ulažu u sebe, da se opiru regresiji i da postepeno grade novo društvo koje će samo po sebi postati novi «brend» Srbije. Želim da podstaknem razgovor o tome kako radom i kreativnim idejama menjati Srbiju, kako se povezati s časnim, marljivim i sposobnim ljudima, čiji je cilj i interes da se Srbija razvija u pravcu moderne samo-održive eco države.  


Rec je o direktoru Instituta

Rec je o direktoru Instituta za medjunarodnu politiku i privredu u Beogradu Aleksandru Faticu, odnedavno i ambasadoru Srbije u Belgiji. Poznat je, inace, po uzasnim komentarima/kolumnama u "Vecernjim novostima" kojima se Teofil Pancic vrlo efektno narugao. Zalosno je da takvi ljudi predstavljaju Srbiju, ali, nazalost, izgleda da je ne predstavljaju sasvim lazno.