Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

U-stav!

DA građanskom NE partijskom ustavuDA građanskom NE partijskom ustavu

Imate li stav o... 

Kakvu "demokratsku legitimnost" ima dogovor svih "relevantnih političkih stranaka" u zemlji u kojoj skoro 50% birača ne glasa?

Kakvu je to "konstruktivan stav svih stranaka"  kad jedna od njih izlazi iz vlade, potpredsednica vlade javno kaže da nije videla nacrt koji se usvaja, kao i vršilac dužnosti ministra spoljnih poslova, oboje iz stranaka vladajuće koalicije?

 Šta je cena "političkog konsenzusa" sa strankom čije ste zakonsko ukidanje tražili mesec dana pre toga, a u međuvremenu, njena se politika i način delovanja nisu ništa promenili?

Postoji li razlika između rasprave o nacrtu ustava-sa mogućnošću intervencije- i stavljanja pred referendumski svršeni čin ili-ili?

Kakav je "demokratski" kapacitet ustava protiv čije se procedure usvajanja buni većina  građanski orijentisanih organizacija, većina stručne javnosti, veliki broj manjinskih  političkih i drugih manjinskih zajednica?

Zašto je Vojvodina kažnjena a Kosovo nagrađeno?

Kakva je to "odbrana evropskih principa i vrednosti" koja se "političkim konsenzusom" i "konstruktivnim stavom" postiže sa Radikalnom strankom koju EU zvaničnici ne smatraju delom "demokratskog bloka", a bez javnog dijaloga sa 50% biračkog tela?

...

Ako, slučajno, mislite da će odgovori na neka od ovih i na mnoga druga pitanja uticati na vašu i budućnost vaše okoline, ako slučajno IMATE STAV O NEKOJ OD NAVEDENIH DILEMA:

 Javna rasprava o ustavnoj reformi Srbije: 

DA gradjanskom NE partijskom Ustavu

Amfiteatar Sava Centra, petak, 29. septembar, 12:00

Na skupu će govoriti: Nataša Mićić, predsednica GSS, Čedomir Jovanović, predsednik LDP, Nenad Čanak, predsednik LSV, Žarko Korać, predsednik SDU, Vesna Pešić, Centar za mir i demokratiju, Miljenko Dereta, Građanske inicijative, Andrej Nosov, Inicijativa mladih za ljudska prava, Aleksandar Popov, Centar za regionalizam  


Novi Zarkov tekst u Nezavisnim

Ustav ili izbori
Krizu Vlade Srbije, koja je nastala najavom ministara iz stranke G17 da će podneti ostavke, Vojislav Koštunica pokušava da reši nacionalnom homogenizacijom oko Kosova i daljom erozijom autonomije Vojvodine.

Za to mu je poslužio Ustav Republike Srbije. Rešivši da brzopotezno, u saradnji s Radikalnom i Demokratskom strankom, napravi jedan mehanički presek njihovih stavova u vezi s ustavom, on je bez dana javne rasprave taj predlog ustava poslao na referendum.

Zaklanjajući se iza potrebe da se "raskine s Miloševićevim ustavom", on je uveo presedan u evropsku ustavnu praksu - poslanici koji su taj ustav trebali da izglasaju, videli su ga istoga dana kada je zakazana sednica Skupštine! Dakle ne samo da javnost nije mogla da vidi Predlog ustava, već u osnovi ni sami poslanici.

Kao da je zemlja u ratu, oni su dovedeni u Skupštinu da potvrde truli kompromis tri političke elite. I to elita političkih stranaka koje su pritom rekle da samo one "zastupaju interese građana Srbije", pa druge beznačajne aktere javnog života i ne moraju da konsultuju u vezi s novim ustavom.

Ovoliko arogancije i zloupotrebe javnog interesa bilo bi previše čak i za današnju Srbiju, da se to nije već jednom dogodilo pod Miloševićem. Naime, 1990. godine, izbegavajući prve višestranačke izbore, Milošević je rešio da donese novi ustav Srbije, sve pod geslom "Ustav ili izbori". Srpska politička elita, oduševljena što se ostvario njihov san i arogantni partijski aparatčik postao nacionalistički lider, podržala je naravno donošenje ustava. Svi vodeći "nacionalni intelektualci", na čelu sa Ćosićem, na stranicama dnevnog lista "Politika", naširoko su objašnjavali zbunjenim građanima prednosti novog ustava.

Miloševiću tada nisu, kao Koštunici danas, bili potrebni bilbordi na ulicama i spotovi na televiziji. Za razliku od Koštunice, on je imao stvarnu javnu podršku za ovaj marifetluk. Posledica je, naravno, bila da je Srbija poslednja u bivšoj Jugoslaviji, pa čak i u celoj istočnoj Evropi, imala višepartijske izbore. Ustavna rasprava je odložila izbore. Donošenje novog ustava je Milošević obrazložio potrebom da se Srbija "zaštiti" od zlih namera drugih jugoslovenskih republika (sem Crne Gore, gde su slični dovedeni na vlast). A njegov učenik Koštunica, to obrazlaže raskidom s Miloševićevim nasleđem, gde, da stvar bude još lepša, za predlog tog novog ustava glasaju Miloševićevi poslanici koji su u koaliciji sa Koštunicom. I potrebom da se naglašavanjem Kosova i Metohije u preambuli novog ustava, Kosovo "zadrži" u Srbiji.

Stvarno pitanje je da li će demokratska javnost u Srbiji progutati ovoliko manipulacije i cinizma čoveka koji je prvi put posle demokratskih promena petog oktobra 2000. godine uspeo da formalno prekine pregovore o priključenju s Evropskom inijom. Čovek čiji su javno proklamovani politički ciljevi doživeli katastrofalan poraz. Ako se neko još seća bili su: Očuvanje državne zajednice sa Crnom Gorom, evropske integracije i Vlada bez korupcije i skandala. Pošto je doživeo neuspeh, Koštunica je rešio da se igra ustavom. Umesto izbora, posle kojih bi nova vlada izradila ustav, on svoj posustali "patriotizam" panično spasava kršenjem čak i formalnih procedura za donošenje novog ustava. I istovremeno dodatno kompromituje svog partnera, Demokratsku stranku, koja naglo "otkriva" da Skupština Srbije nije više nelegalna.

Ali, on to može u zemlji gde je pričama o patriotizmu, radom provladinih tabloida i saradnjom Demokratske stranke, sistematski uništeno kritičko javno mnjenje. I gde misija OEBSA ne vidi ništa loše u proceduri donošenja novog ustava. Ugledajući se na Miloševića, Koštunica je samo pokazao kako vidi Srbiju - prezirući njene građane kao zemlju gde svaka politička obmana može da prođe ako njena "elita" to dovoljno dobro zamaskira patriotskim rečima.

ULICA ZORANA DJINDJICA-OBAVEZAN SMER!
SLOBODAN MILOSEVIC-MALO MORGEN!


Petar Luković predstavlja Ustav Srbije

Petar Luković predstavlja Ustav Srbije
The Best Of : 20 greatest hits

Član 1: Republika Srbija je država srpskog naroda i svih srpskih građana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini populizma i socijalnoj nepravdi, retkim načelima tzv. građanske demokratije, ponekim manjinskim pravima i uslovnoj pripadnosti samo onim evropskim principima i vrednostima koje nevoljno prihvatamo.

Član 2: Pravni poredak je jedinstven, naročito na Kosovu, što je uređeno preambulom u kojoj se kaže da je Kosovo integralni deo Srbije. Uređenje vlasti počiva na podeli stabla na Tadićevu, Nikolićevu, Koštuničinu i Dinkićevu granu vlasti. Odnos pomenute četiri grane vlasti u okviru jednog stabla zasniva se na međusobnoj finansijskoj kontroli i ravnoteži pretnji u podeli funkcija.

Član 3: Svako može vršiti državnu ili javnu funkciju, pod uslovom da pripada jednoj od četiri grane vlasti. Postojanje sukoba interesa određuje se osnivanjem radne grupe koja nema obavezu da se sastaje.

Član 4: Republika Srbija ima svoj grb, zastavu, himnu i trubu.

Član 5: Teritorija Srbije je jedinstvena i nedeljiva s neparnim brojem većim od 17. Granice Republike Srbije su pokretne: menjaju se postupkom postavljanja balvana ili formiranjem SAO na teritorijama koje pripadaju Republici Srbiji.

Član 6: Republika Srbija je svetovna država: sarađuje sa svetom. Crkve i verske zajednice su odvojene od države, sem Srpske pravoslavne crkve koja je ukoso naslonjena na državu. Sem pravoslavne, nijedna religija se ne može uspostaviti kao državna.

Član 7: Republika Srbija štiti prava i interese svojih građana u inostranstvu koji žele da se pripoje Republici Srbiji. Republika Srbija paravojno razvija i atriljerijski unapređuje odnose sa svim onim Srbima koji privremeno žive u inostranstvu, dok ne postanu deo matice RS, zajedno s teritorijama na kojima danas žive.

Član 8: Republika Srbija će pokušati da štiti prava nacionalnih manjina, ako za tim ima potrebe. Država jemči posebnu zaštitu Srbima u onim sredinama u kojima su okruženi takozvanim manjinama, radi ostvarivanja potpune ravnopravnosti i očuvanja srpskog identiteta. Srbi nikad ne mogu biti u manjini.

Član 9: Država jemči ravnopravnost žena, muškaraca i sveštenika i razvija polnu politiku nejednakih seksualnih mogućnosti.

Član 10: Ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom mogu zakonom biti ograničena u različite komercijalne svrhe. Dostignuti nivo ljudskih, a posebno manjinskih prava, može se neograničeno smanjivati.

Član 11: Delimično je zabranjena svaka diskriminacija u svrhe radi kojih ga Ustav dopušta, kao što su psihički ili fizički invaliditet, starost, kultura ili imovno stanje, ali je dozvoljena na osnovu rođenja, vereispovesti, političkog uverenja, društvenog porekla i jezika. Ne smatraju se diskriminacijom posebne mere koje Republika Srbija može da donese radi ukidanja nekih ljudskih i manjinskih prava.

Član 12: U Republici Srbiji je zabranjeno kloniranje ljudskih bića, zabranjeno ropstvo i zabranjen kanibalizam. Zabranjen je prinudni rad. Zabranjeno je letenje balonom bez dozvole. Zabranjeno je zuriti u nebo, onako.

Član 13: Svako ima pravo da se slobodno kreće do jedinog aerodroma u Srbiji, da Srbiju napusti i da se u nju više nikad ne vrati.

Član 14: Izražavanje srpske nacionalne pripadnosti je slobodno i poželjno. Svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti prema Srbima je zabranjeno i kažnjivo.

Član 15: Svako ko ne gleda RTS, ne čita „Politiku“, „Novu srpsku fašistička misao“ ili „(K)NIN“ ima pravo da bude istinito, potpuno i blagovremeno obaveštavan o pitanjima od javnog značaja. Šta je javni značaj, odlučuju zajednički RTS, „Politika“, „NSFM“ i „(K)NIN“.

Član 16: Okupljanje građana s Kosova, u znak podrške Ustavu, je slobodno. Zborovi, demonstracije i druga okupljanja građana koji nisu s Kosova prijavljuju se državnom organu godinu dana unapred.

Član 17: Svako ima pravo da slobodno odluči o rođenju tuđeg deteta, sem buduće majke. Republika Srbija podstiče roditelje da se odluče za rađanje tuđe dece. Deca uživaju ljudska prava primereno svom uzrastu i duševnoj zrelosti: pravo da o njihovim ljudskim pravima brinu imaju predstavnici Crkve koji su se već dokazali vaspitanjem i obrazovanjem tuđe dece, npr. Pahomije.

Član 18: Vojska Srbije je pod delimičnom civilnom kontrolom. Vojska Srbije ima prava na vatromet.

Član 19: Svako ima pravo da koristi srpski jezik u postupku pred sudom, drugim državnim ili polnim organom. Neznanje srpskog jezika nije opravdanje za kršenje srpskih većinskih prava.

Član 20: Ratno stanje proglašava Narodna skupština u slučaju neuspeha Referenduma za promenu Ustava.

ULICA ZORANA DJINDJICA-OBAVEZAN SMER!
SLOBODAN MILOSEVIC-MALO MORGEN!


clan 18 je

M&M

mrak :)