Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Šta nam rade!

 


Nisam gledao finiš ustavne trke ali sam čuo da je jedini učesnik pobedio. Stigao je i prvi i poslednji na cilj koji je sam sebi odredio, po pravilima koja je sam sebi propisao. Bravo majstore!

Govorim u jednini jer mislim na DUH PARTIJSKE DRŽAVE. Oko toga da PARTIJA, ma kako se zvala, ima sva prava da odlučuje o svemu jeste suština ustavnog dogovora i skupštinske jednoglasnosti. Budući da su kod nas partije zapravo poslušni servisi njihovih lidera, dogodilo nam se da vazali partija izglasaju kako će biti uređena država u kojoj ćemo svi mi živeti, koja ćemo prava svi imati ili nemati i da nam tekst ustava daju da pročitamo tek kad više ne možemo da na njegov sadržaj utičemo. Da nas uteše, rekli su nam da se po njihovom dogovoru ustav sada lako menja. To me posebno brine jer znači da se, ma kako već sada loš, lako menja i na gore...

To su nam uradili dok mi idemo na posao, čitamo, učimo, slušamo muziku, vodimo ljubav, surfujemo internetom, blogujemo...

Sednica je naravno morala biti noćna, kad obični smrtnici odmaraju i kada mudre sove mogu dati poslednji savet. Sednica se poklopila sa prvim gostovanjem baleta Morisa Bežara, poslednjom predstavom Bitefa i prvom predstavom Bemusa. Karte sam kupio pre skoro dva meseca i u trenutku kada sam ih stavio u džep i spremao se da krenem stigao je poziv na protest ispred skupštine. Prvo sam pomislio kome mogu da ustupim karte a onda sam pomislio „E vala neću! Neću da mi partijski poslušnici pokvare veliko zadovoljstvo. Neću da mi oni određuju dnevni (i noćni) raspored. Dosta je bilo.“ Tućićemo se sutra, na dnevnoj svetlosti, ako se ne boje da će ih sunčeva svetlost spaliti. (Uzgred, „Balet za život“ je uzbudljiv do bola ali o tome sledećom prilikom.)

Ovo sa ustavom im delimično prolazi zato što nam je dosta terora muljave politike, zato što nam je svakodnevni život postao važniji od njihove mitomanije i megalomanije. Nažalost, ne možemo ih pobediti time što ćemo ih ignorisati. Ako ne budemo „budni“ probudićemo se neslobodni, u novoj diktaturi partijske dogovorne ekonomije. Zato, HOP, na noge lagane. Šetnje!