Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Duga zima pred TV kaminom (2): Novajlije

"I have no reason to trust you and every reason not to. You work in television.""I have no reason to trust you and every reason not to. You work in television."Svaka serija je jednom bila nova. I one koje su se u međuvremenu etablirale, pa i više od toga, morale su da prođu kroz pakao prihvatanja.

Deluje neverovatno kada vidite šta je sve neophodno da bi jedan televizijski program ostao u životu (Džej Džej Abrams, za koga biste pomislili da sada može sve, uspeo je da progura svoj najnoviji projekat - seriju o lovcima na ucenjene - samo do pilota).

Pokazavši šta imaju, jesenji premijerni naslovi čekaju presudu.

Za sada su popušile Kidnapped, Runaway i Smith, i gotovo sigurno ni za jednu od njih nije šteta. Za ove koje slede tek ćemo da vidimo.

STUDIO 60 ON THE SUNSET STRIP  Stoga možda ne iznenađuje da je, bar što se mene tiče, ubedljivo najbolja premijerna serija insajderski pogled na samu televiziju. Novi projekat velikog Arona Sorkina, koji je tokom četiri sezone The West Wing-a isporučivao osamdeset strana briljantnog scenarija nedeljno (zbog sirove količine teksta koja je prosto morala da uđe u epizodu glumci su patentirali jedinstveni stil ubrzanog govora), zaviruje iza kulisa komičarskih programa kao što su Saturday Night Live, ali sama serija nije komedija, već drama, a protagonista je ponovo - politika: raj za tzv. bleeding heart liberals poput mene. Loša vest je da rapidno gubi gledanost, verovatno zbog raspričanosti, brzine i "teške" teme za domaću publiku (niko ne voli da vidi čovečuljka iza zavese). Pilot je (delom inspirisan jednim od najvećih filmova svih vremena, Network) u svakom pogledu besprekorna bombona, a ono što sledi možda još i bolje. Zamislite Metjua Perija u ozbiljnoj dramskoj ulozi. I da to radi.

VANISHED Počinje kao klasična FBI ujdurma, Without a Trace za radničku klasu, o ničim izazvanom nestanku smerne supruge još smernijeg senatora, a završava kao priča o zaveri gigantskih razmera koja nije čak ni zanimljiva - najviše zahvaljujući neverovatno iritantnom, non-šarmantnom protagonisti. Kada će se već jednom bataliti bespotrebna rendgenska kamera koja vam brzinom telefonskog impulsa ulazi u telefonski kabl, frižider, rektum?

A šta bismo tek bez prvih post-Lost pokušaja? Pristupom "kako to zamišlja mali Đokica" dodatno su potvrdili majstoriju originala. Globalna pretnja via globalna urota, pripovedni stil nothing is as it seems, isprepletene ljudske sudbine (obavezni flešbeci) - svi elementi su tu, ali to samo po sebi očigledno nije dovoljno. U tri različita žanra:

HEROES  Prva je od premijernih sebi obezbedila život do kraja sezone, na konto "svežeg" koncepta o slučajnim superherojima bez kostima, a zapravo sledećoj evolutivnoj lestvici čovečanstva, blablabla... Iako ovo na prvi pogled ima više veze sa filozofijom jednih X-Men (ljudi vs. mutanti), tu su sekirom brušena patetika, veeelika zavera i potencijalna atomska pretnja - ali i rupčage u priči na svakom koraku koje su se lako mogle izbeći (te najviše izluđuju). Likovi se ponašaju kao idioti, a kako i ne bi: leteći medicinski brat, neuništiva čirlidersica, džanki slikar sa prekognitivnim vizijama... Žuč mi je najviše uskovitlao japi-Japanac koji se teleportira i zaustavlja vreme, sklepan iz rasističke kalkulacije da će nasmejati Kauboje (zove se "Hiro", kapirate?), zastarele na filmu još polovinom prošlog veka. Najmanje antipatičan bio mi je Indijac, koji čak nema moći ("intelektualno-mistična" snaga), ali on zato u dvodelnom pilotu, u nekih pedeset minuta pretpostavljeno uzbudljivog materijala, čak dvaput zatiče negativca kako mu burla po stanu. Pisanje je toliko aljkavo da uključuje dijaloge tipa: "Koliko godina smo nas dvojica već prijatelji?" Malo šta tu ne vređa inteligenciju, oko ili dobar ukus, a opet je popularno. Dajte publici ono što želi.

THE NINE  Banka kao ključna raskrsnica života u savremenom društvu - eto nečega sa čime i mi možemo da se poistovetimo. Devet neznanaca preživljava misteriozna i traumatična 52 sata kao taoci pljačke koja je pošla po zlu. Autore više zanima šta se sa njima događa posle, što je dobrodošlo osveženje. Svaka epizoda emituje deset minuta flešbeka o događajima iz banke. Koncept je, međutim, zanimljiviji od izvedbe (nova kletva: dabogda vam se život odvijao u slow-motionu). Po atmosferi i kompresovanosti najviše podseća na Prison Break. Možda vremenom izvuku stvar. Dobra muzika.

JERICHO Najočigledniji lostovski hibrid. Luzer se vraća u rodno selo (Skit Ulrih, izgleda kao da je preživeo čeoni sudar sa vozom), za koje se ispostavlja da je Selo prokletih, u ovom slučaju omeđeno misterioznim nuklearnim eksplozijama (mda). Iako je i ovaj naslov problematičan (a popio je i najgore kritike), sa njim sam se još najmanje mučio od navedenog trija, jer režija ne luduje, a priča se ne trudi da bude prepametna. Prosto je neverovatno koliko su napakovali u prvu epizodu (uključujući i slupani zatvorski autobus), s obzirom da nisu pokazali narativnu histeriju prethodnika. Ipak, tu su neubedljiva gluma i obavezne a nepotrebne govorancije o jedinstvu u krizi. Moraće još puno pasulja da se pojede do dostojnih naslednika.


dh

Ajde da pogledam i taj Studio 60 o kojem svi živi pričaju, evo stavio sam da mi se skida s neta.

Trenutno se držim gledanja dobrih starih Očajnih Domaćica. Krenula je nova sezona (pričam, naravno, o ABC-u, nikako o Pinku) i moram priznati da sam se žešće navukao, jeste da su stigli tek do 4. epizode 3. sezone, ali serija je stvarno opasna. Istina, opet ista priča, neko je nekoga ubio, ali se ne zna ni ko je ubica, ni koga su ubili. Svi verovatno sumnjaju u jednog lika, koji će verovatno na kraju ispasti nevin... sve je moguće kod Marc-a Cherry-a.

Pored Domaćica gledam i Weeds ali me ta serija više ne privlači kao nekad. I jedina serija koja mi nedostaje je J.J.-ev Alias.


mmmmmmmm

Marcia rulez.


Heroes i tako to

Oto,

Heroes su pre svega simpatican pulp omaz Marvelovim zlatnim danima - mastodontskim zapletima, tragicnim likovima, blatant plot devices i, ponajvise, sjajnim cliffhangerima. Ovo mozda nije Moore, ni Ennis, ni Gaiman. Ali ni Chris Claremonta ne treba nipodastavati.
Vecina toga sto si napisao stoji, od naivnosti postavke do dijaloga radjenih po principu 'smuti-pa-prospi', i da se nisam naterao da nastavim da gledam seriju nakon konfuzne pilot epizode, verovatno bih se tesko dao ubediti kako tu ima necega. Ovako, nakon cetiri epizode, Heroes je jedina serija ove sezone koju gledam cim biva postovana na Usenetu (OK, uz My Name Is Earl...).
Zasto? Pa, prvo i pre svega cliffhangeri. Od Babylona 5 i Angela niko se nije usudjivao da pravi tako drasticne promene u tonu i postavci serije. Redovno. Zatim, likovi nisu dopadljivi na prvu loptu (osim Hiroa, koga ti nepravedno nazivas rasistickim stereotipom - meni se cini da bi se on dopao dobrom delu Japanaca koje poznajem), pocinju kao krajnje odbojna skupina i njihova transformacija u antiheroje je, iako predvidljiva, uradjena sa gustom i bez zurbe kojoj je danasnja televizija sklona. (Izuzetak je naravno Lost, prva serija od Alfa u kojoj bez problema mozete ne odgledati celu sezonu a da nista ne propustite u zapletu) Konacno, ceo razvoj dogadjaja je kao dobra predigra, spor, siguran razvoj ali sa momentima u kojima mogu da stradaju delovi odece.
Elem, poenta cele ove verbalne dijareje - gledaj dalje, valja. I ako ti se love neki otkazani gemovi iz proslosti, probaj The Inside. Thomas Harris with balls, it's right up your street.


Sakupljaoče Barkera...

... uprkos antipatiji koju sam pokazao (i iza koje stojim), ubedi ti mene da probam dalje :)


Makar tebi ne moram da

Makar tebi ne moram da predocavam sve cari koje dobar pulp pruza. :-D