Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

VELIKI MEŠTAR SMRTI

Uz odobrenje autora Zorana Janića objavljujem poslednje poglavlje nagradjene knjige "Tisina u Aberdarovoj"

Kao pravi vođa zabludele i u krvi ogrezle nacije, Milošević je sa svojim podanicama delio kako potpuno nesnalaženje u istorijskim perspektivama, tako i zapanjujuću dezorijentisanost o mestu koje bi Srbiji, posle pada Berlinskog zida, pripadalo u savremenom "mondijalizovanom" svetu.

Ono što æe Miloševiæu, njegovim generalima i ideološki mumificiranim akademicima promaæi u pogledu te mondijalizacije i tzv. "novog svetskog poretka" biæe upravo onaj period koji se meri njima samima i njihovim (jalovim) egzistencijama provedenim u sreænoj ideološkoj oazi samoupravnog edenskog vrta bivše Jugoslavije, gde su decenijama bili zaštiæeni od hoda istorije i promena koje su se dešavale na svetskom planu.[1] U suprotnom bi shvatili mnogo toga, u prvom redu da se svetski duh giba i da u meðunarodnim konstelacijama uticaj Amerike, na primer, još za trajanja osovinske podele sveta, sve više slabi - a da oni to nisu ni primetili - i da Amerika, posle sloma Sovjetskog Saveza, nastoji zapravo da obezbedi sebi što bolje mesto i saveznike u buduæem multipolarnom svetu koji je veæ na korak od nas. A ono što se Srbiji devedesetih èinilo kao projekat nacionalne apoteoze i opšteg državnog preporoda, samo nekoliko stotina kilometara dalje bilo je prepoznato kao nacistièka invarijanta zla i u evropskom krugu nazvano pravim imenom: "mikroimperijalni nacionalizam" (Mišel Fuše).
Evropa i Zapad reagovali su sa zakašnjenjem na ono što se dešavalo na balkanskoj periferiji, od koje su okretali pogled godinama unazad kako ne bi videli svoju sopstvenu izokrenutu sliku, kao sumu negativnog potencijala koja im se ceri u lice i govori: "Pogledajte na šta smo sve spremni!". Svojevrsni paralelizam uzroka i posledice u toj borbi dobra i zla: dok s jedne strane rastu bestijalnosti objektivizirane kroz miloševiæevsku državu i njenu sve otvoreniju genocidnu politiku, dotle se, s druge, vrši grupisanje snaga Zapada za odbranu vrednosti civilizacije, a njihova se akcija predstavlja kao obavijena plaštom istorijske nužnosti. Neophodnost intervencije bila je dodatno potencirana time što nije delovala jedna ili nekoliko država, veæ savez od devetnaest zemalja, kao neka vrsta nad-entiteta gde se odluke donose iz više centara, uz saglasnost znatnog broja razlièitih faktora. Na taj naèin, odgovornost i poèinioci se depersonalizuju i prebacuju na sve veæe i sveobuhvatnije strukture, a pokreæu ih slepe istorijske sile iza kojih ostaju bezimene žrtve kao tzv. "kolateralna šteta" - istorija koja se, po obièaju, piše iz vizure pobednika ili posmatraèa, no ne i žrtve.
Dobro je poznata uloga elektronskih medija u Miloševiæevom osvajanju vlasti, i održavanju te vlasti, ali se nigde dovoljno ne naglašava u kojoj su meri njegovom rušenju doprinele upravo televizijske slike opsade Sarajeva i hiljada bosanskih Muslimana sateranih u logore; ti snimci æe krajem 1992. obiæi svet i naterati evropske zemlje i Ameriku da konaèno nešto preduzmu. Ono što je prethodilo pregovorima u Rambujeu, ultimatumu Srbiji i vazdušnoj intervenciji NATO, bili su samo završni koraci u dugogodišnjoj politici oklevanja i neodluènosti moderne Evrope koja se uveliko ujedinjavala i otvarala svoje granice, a u isto vreme nije imala snage da adekvatno reaguje na zlo u sopstvenom predvorju. Te digitalizovane slike užasa iz sarajevske noæne more, uz satelitske veze koje su ih uèinile dostupnim u svakom èasu na svakom kutku zemljine kugle, odigrale su presudnu ulogu ne samo u osnivanju Haškog tribunala (kao prvog meðunarodnog suda za ratne zloèine posle Nirnberškog), nego i preduzimanju vazdušnih udara nakon etnièkog èišæenja Kosova. Pred oèiglednim, koje se pornografski eksponiralo na ekranima, jednostavno više nije bilo mesta izgovorima[2]; Srbija je morala da bude kažnjena za najstrašnije zloèine u Evropi posle Drugog svetskog rata. Samo na malom prostoru Bosne, za ostvarenje projekta u èijem je srcu stajala velikosrpska državotvorna ideja, bilo je potrebno preko èetiri stotine logora; bodrijarovska jednostrana i amoralna formula stvarnosti kao simulacruma demantovana je na najbolji naèin upravo u Hagu, zahvaljujuæi nepodnošljivo vernim i do detalja preciznim svedoèenjima preživelih što su, posredstvom svakodnevnih televizijskih prenosa, samo dodatno potvrðivali nesumnjivu stvarnost poèinjenih zloèina.
Jednom kada se pokrenula glomazna mašinerija NATO, više nije bilo uzmaka ni povratka na staro. Pri potpisivanju sporazuma u Rambujeu Miloševiæ se zapravo više ništa nije pitao, i famozni Aneks B tog sporazuma imao je za cilj da se sprovede veæ ranije doneta odluka o nužnosti oružane intervencije. Doneta je odluka da Srbija bude kažnjena i ona æe i biti kažnjena.
Poznato je da mesija najèešæe nikad ne dolazi svojevoljno, da ne pada s neba; potrebno je prethodno prizvati ga. Svi preduslovi da se voða pojavi meðu svojim "pristalicama koje èeznu za propašæu" (H. M. Encesberger) bili su veæ tu - oseæaj liène poniženosti i frustriranosti, što se na nekom širem frontu susretao i stapao sa strahom i nezadovoljstvom milionskih gomila, okruženih poslovièno neprijateljskim svetom. Glavni mamac kojim je Miloševiæ privukao mase nije bilo osvajanje novih teritorija, kako se to u prvi mah možda èinilo, nego pre moguænost restruktuiranja vremena; kolektivna regresija u (lažnu) istorijsku prošlost, gde je društvo, posredstvom voðe i kroz identifikaciju s njim, dalo sebi dozvolu da vrši zloèine nad pripadnicima drugih etnièkih grupacija u ime revanšizma za neke imaginarne ili stvarne istorijske nepravde, poèev od najnovije prošlosti pa unazad, sve do vrtoglavih dubina mraènog istorijskog bezdana odakle, po obièaju, ne dopire ništa drugo do mutni zov krvi i tla. Obeæao je da æe uèiniti da vreme stane, i poverovali su mu na reè. Nije bilo nijedne njegove misli koje nisu razumeli, što je bio pouzdan znak njegove autentiène proseènosti. No, ispostavilo se, Zlatno doba koje im je obeæavao nikako nije stizalo. Naposletku su se umorili od njega i okrenuli mu leða. Ni sami nisu znali kako se i zašto to dogodilo. Ponajpre možda iz oseæaja zasiæenosti - zemlja je bila pretvorena u golemu deponiju i krematorijum zamrznutih leševa, što su pristizali noæu, bez carinske deklaracije.
Danas, dok svrgnuti tiranin najveæi deo vremena provodi izmeðu svoje odveæ èiste æelije i bezbrojnih sudskih sesija gde, po mišljenju svojem i svojih pristalica, bravurozno brani neodbranjivo, u izveštajima sa "suðenja stoleæa" kako štampa voli da naziva taj dogaðaj, sve više mesta zauzimaju izveštaji o njegovom zdravstvenom stanju: veæ je globalno poznata èinjenica da tiranin ima problema sa hipertenzijom i da njegova koronarna slika nije baš najbolja. Uostalom, pravo mu i budi; kažnjen je upravo onim na šta je s posebnim umeæem oduvek znao da degradira svoje protivnike i žrtve – svoðenjem na puku biologiju.
Ako utamnièenom tiraninu u slobodnim èasovima danas nešto nedostaje, to su psihološke studije njegove liènosti, koje su mu redovno doturale poverljive službe. Time su pokazivale da vredno rade svoj posao, a tiranin da nije potpuno zanemario i pitanje svoje duše (pošto veæ ne èita lepu književnost niti je sklon religioznim oseæanjima). Makar nalazi tih psiholoških studija bili kontradiktorni ili se èak uzajamno iskljuèivali - što je najèešæe i bio sluèaj - tiranin bi ih uvek èitao pomno, klimajuæi glavom s odobravanjem. Potvrðivalo mu se ono što je i sam oduvek znao: da je važan, jedinstveno dubok i omnipotentan. Njegova liènost bila je jedinstven zbir svega; on je istovremeno bio introvert i ekstrovert, kolerièni flegmatik i melanholièni masovni ubica.
Tiranin bi se smeškao èitajuæi svoj sociopsihološki portret iz još jednog razloga. Znao je šta se krije iza te tajne koja sve druge muèi; tajna je u tome da tu zapravo nikad i nije bilo nikakve tajne. Kao ni liènosti, uostalom. Umesto toga stajalo je nešto zajednièko i inaèe despotima i tiranima: prenaglašen nagon za samoodržanjem. Tiranin bi se nadmoæno smeškao i zbog toga što je dobro znao da u njegovom sluèaju psihološke kategorije davno veæ više nisu bile važne (bio je iznad toga), veæ jedino možda ono što bi se dalo zapaziti i letimiènim pogledom: neki fizièki detalj, držanje tela ili kakva karakteristièna gesta, slièno Hitlerovim glumljenim besovima, Musolinijevoj operetskoj muževnosti, Staljinovim (i Sadamovim) èetkastim, ravno potkresanim brkovima – jer kako bi drugaèije podanici, lišeni fantazije, dobili neophodan podstrek za prizivanje mraènih fantoma iz svojih sve košmarnijih snova?
No, na tiraninovu nesreæu, ti fantomi sada više ni njega ne ostavljaju na miru. Dolaze sa svih strana i tiskaju oko njega u ogromnom broju, kao umnogostruèen odraz u ogledalu, kao spiritualni halo ili svojevrsni dematerijalizovani eho onog istog nepreglednog mnoštva, one iste gomile na koju tiranin oduvek bejaše sviknut, kojom je godinama unazad vešto manipulisao i uz èiju se pomoæ održavao na vlasti. Samo što su to sada mase mrtvih, iznakaženih i nestalih (iz ratova koje je Prezident poveo obeæavajuæi mir i blagostanje) što zaposedaju sudnicu, naviruæi iz optužnice u bujicama, kao nezaustavljiva ljudska plima, i te nepregledne mase stoje sada razvrstane tu pred njim, pod svojim punim imenom i prezimenom, godinom roðenja i smrti, i s precizno opisanim okolnostima smrti, optužujuæi ga samim svojim prisustvom i svojom mnogoljudnošæu: senke iz Hada koje èekaju na èas kada æe i sam tiranin siæi meðu njih.
Ali pre toga èeka ga neugodna obaveza podmirenja obiène zemaljske pravde; zloslutno škripe terazije u rukama boginje Justicije i opasno se nakrivljuju tasovi svaki put kad na njih tužilac baci kakav novi, neumoljivim èinjenicama potkrepljeni dokaz. Ne pomaže više ni prkosno isturena brada, ni snažno izbaèeni grudni koš, ni onaj monumentalno teški hod sa orangutanski, u stranu zabaèenim laktovima, ni nadmeno držanje, ništa. Nihil. Špansko nada. Za svrgnutog tiranina jedina zaslužena nada.
Kao što je svojevremeno njegov put ka uspehu bio obeležen preuzimanjem pune kontrole nad elektronskim slikama, tako je i Prezidentov vrtoglavi pad stajao u znaku Televizije: s jedne strane, upadom pobesnele mase i samim paljenjem sedišta RTS-a u Takovskoj ulici tog fatalnog oktobra 2000, a s druge, èinjenicom da je prvo saslušanje svrgnutog i uhapšenog tiranina poèetkom juna 2001. bilo povezano upravo sa RTS-om i pogibijom šesnaestoro televizijskih radnika, gde æe Miloševiæ po prvi put u svom životu biti suoèen sa pitanjima što se tièu njegove eventualne veze sa nekim pojedinaènim, sasvim odreðenim zloèinom. Kasnije, kad se veæ uveliko bude vodio proces protiv njega u Hagu, u sudnici æe se maja 2002. pojaviti i prvi zaštiæeni svedok, K3 (Ratomir Taniæ), koji æe, sem teških optužbi na raèun Vojske i njenog komandanta zbog ubistva civila na Kosovu, pod zakletvom izjaviti da su Prezidentu, preko Službe državne bezbednosti ("koja je o tome imala potvrde iz više razlièitih izvora") pravovremeno bile stavljene na raspolaganje i informacije da je NATO otpoèeo završne pripreme za napad na sedište Televizije Beograd; Miloševiæ je, meðutim, kako je Taniæ izjavio, zabranio evakuaciju ljudstva "jer su mu bile potrebne civilne žrtve kako bi se potvrdilo da je NATO najobiènija zloèinaèka organizacija". Znaèaj Taniæevog svedoèenja, izmeðu ostalog, leži u tome što je to prvi domaæi svedok koji je za smrt radnika Televizije javno, pred meðunarodnim sudom optužio Miloševiæa[3], dovodeæi ga direktno u vezu sa ubistvom radnika RTS-a.
Kako se danas jasno vidi, to prvo tiraninovo saslušanje (prvo u nepreglednom nizu), i to u kriviènom postupku protiv direktora Televizije Dragoljuba Milanoviæa s poèetka juna 2001, poslužiæe kao najava buduæeg Miloševiæevog isporuèenja za Hag i kasnijeg dugogodišnjeg sudskog procesa koji æe se baviti tiraninovom malenkošæu u svetlu poèinjenih zloèina i uloge njegovih najbližih pomagaèa. Sudski zapisnièar precizirao je da je svedok, bivši predsednik države, "diplomirani pravnik, sa stanom u Tolstojevoj 33 u Beogradu", trenutno tada bio u pritvoru. Nakon Prezidenta, u svojstvu svedoka saslušan je i njegov alter ego, predsednik Srbije Milan Milutinoviæ, koji æe ubrzo i sam postati pritvorenik.
I Miloševiæ je, kao i ostali upleteni u ovaj zloèin, odmah na poèetku izjavio islediteljima[4] kako ga "niko i ni na koji naèin od strane NATO ili bilo koga nije obavestio da æe biti bombardovana zgrada RTS-a[5]". Njemu je prosto neshvatljivo kako je nešto tako moguæno i pomisliti: "Èak ne mogu da shvatim da u ovoj zemlji postoji bilo èija ljudska glava[6] koja može da zamisli da agresor obaveštava bilo koga od nas kada æe šta bombardovati. Meni su bombardovali spavaæu sobu."
Zadržimo se malo na tom naizgled logiènom i uverljivom objašnjenju: "Ko može da zamisli da agresor obaveštava bilo koga?" Valja razmotriti, meðutim, okolnosti u kojima je delovao taj agresor. Stvari su stajale tako da je intervencija protiv Miloševiæa bila prva akcija NATO na evropskom tlu od Drugog svetskog rata, što æe reæi da je javno mnenje zapadnih zemalja, posle pedesetogodišnjeg perioda mira, zacelo bilo vrlo osetljivo i na najmanji nagoveštaj moguænosti civilnih žrtava. Pritisak demokratskog javnog mnenja bio je toliki da je NATO ubrzo nakon poèetka intervencije, zbog ozbiljnih neslaganja saveznika, u jednom trenutku èak došao u opasnost da se raspadne kao jedinstvena organizacija. U tom kontekstu, NATO je imao sve razloga da budno pazi da broj civilnih žrtava ostane u okviru podnošljivog minimuma, za razliku od Miloševiæa koji je, naravno, igrao na kartu antiratnog raspoloženja zapadnog javnog mnenja i, kako se ponajviše nadao, razbijanja samog NATO pakta. A da su njegove procene bile taène, potvrðuje i reakcija tog istog javnog mnenja na vest o bombardovanju Televizije Beograd, kao i jedinstvena osuda akcije NATO koja je stigla iz redova svih najvažnijih organizacija za zaštitu ljudskih prava.
Miloševiæ je, dakle, nesumnjivo imao vrlo jake motive da žrtvuje radnike Televizije, mnogo snažnije nego glavni komandanti NATO koji su naredili tu besmislenu operaciju. Utoliko pre što se njemu nijedna cena nikad nije èinila previsokom radi golog opstanka na vlasti, o èemu dovoljno reèito govori bilans ratova koje je Srbija vodila tokom devedesetih: preko dvesta hiljada ubijenih i pet miliona raseljenih. U svetlu tih èinjenica, žrtvovanje radnika Televizije bilo je za Prezidenta tek obièna deèija igra. Tokom prevrata od petog oktobra, u trenutku kada mu se rušila vlast, jedno od prvih Miloševiæevih nareðenja generalu Pavkoviæu bilo je da vojni helikopteri raketama gaðaju palatu "Beograd" i prekinu emitovanje televizijskog programa Studija B, iako je u zgradi u tom trenutku bilo najmanje hiljadu ljudi.[7]
Pre potpisivanja zapisnika,[8] Miloševiæ je izrazio želju da dopuni svoj iskaz: "Konkretno nisam bio upoznat sa planom odbrane RTS-a, ali mogu da kažem da je veoma teško da se bilo koja ustanova ili preduzeæe pridržava plana. Po toj logici mogao bi se okriviti svako od komandanata kome je poginuo neki vojnik ili rukovodioca bolnice na Dedinju, ili rukovodilac ŽTP-a èiji voz je bombardovan itd." [9]
Znajuæi vrlo dobro koja mu zaduženja pripadaju u ratu a koja u miru, Miloševiæ je naknadno odluèio da u zapisnik unese i tu suštinski neistinitu tvrdnju kako, navodno, "nije bio upoznat sa planom odbrane RTS". Èinjenice su, meðutim, neumoljive: èim je Radio-televizija Srbije uredbom Savezne vlade 1994. proglašena za veliki tehnièki sistem od interesa za odbranu zemlje, pristupilo se izradi odgovarajuæih dokumenata odbrambenog karaktera, da bi oni zatim postali sastavni deo Plana odbrane SR Jugoslavije[10], koji je u ime Vrhovnog saveta odbrane potpisao niko drugi do Miloševiæ. Štaviše, sa uvoðenjem ratnog stanja marta 1999, Miloševiæ se, kao predsednik Jugoslavije, proglasio i vrhovnim komandantom i time na sebe preuzeo sva ovlašæenja koja su po Ustavu inaèe pripadala Vrhovnom savetu odbrane.[11]
Jasno je, kad je reè o Miloševiæevoj odgovornosti, zašto nju nije moguæno ispitati nikako drugaèije nego iskljuèivo po komandnoj liniji. Zato što Prezident nije bilo ko, veæ šef države i vrhovni komandant, štaviše tiranin sa apsolutnom vlašæu, u èijim su rukama tokom poslednje decenije prošlog veka bile sve najvažnije institucije u zemlji, ukljuèujuæi tu i medije, finansije, tržište i crno tržište, Vrhovni savet odbrane i Državnu bezbednost, bescarinske zone, podzemlje i nadzemlje, vazduh, zemlju, teritorijalne vode i priobalni prostor, apsolutno sve. Neosporna je èinjenica da je te 1999. godine (kao i svih prethodnih godina uostalom) sva vlast bila koncentrisana u Miloševiæevim rukama, i niko sem njega u to vreme nije smeo ni da pomisli na neke krupnije samostalne odluke.[12]
Pokušajmo da zamislimo da se našao neko ko bi na svoju ruku, iz bilo kojih razloga, ostavio zaposlene te noæi na Televiziji, ne obavestivši Prezidenta o onome što se spremalo. Taj neko za to bi odmah bio surovo kažnjen; tu se Miloševiæ ne bi mnogo premišljao.
U Prezidentovim rukama bili su i policija i Generalštab, zajedno sa vojnim i paravojnim trupama Srbije i specijalnim jedinicama. Shodno tome kako je nastojao da se predstavi na Zapadu, u njegovim rukama bili su buduænost ovog dela Evrope i sudbina miliona ("mirotvorac Balkana"); upravo kao takav, kao konaèni izvor i stecište ne samo formalne nego i one druge, paralelne mreže vlasti, Prezident je bio odgovoran de jure (u smislu da je olièavao državu i njen imperijalistièki projekat Velike Srbije) i de facto (u smislu da je organizovao ili dopustio organizovanje sistema paravojnih formacija radi ostvarenja tog projekta). Njegova je odgovornost, dakle, isto kao i njegova vlast, bila apsolutna.
Naravno, pošto Prezident nije ostavio nikakvih pismenih tragova o tome da se upravo u njegovoj cenjenoj liènosti krije naredbodavac tolikih zloèina, na Haškom tribunalu je bio nimalo lak zadatak da na osnovu indicija, posrednih dokaza i svedoèenja samih uèesnika rekonstruiše opštu sliku tog odreðenog istorijskog trenutka i da, koliko je to moguæno, utvrdi ulogu glavnih aktera u njoj, pretpostavljajuæi pri tom da je optuženi razuman subjekt sposoban za racionalno razmišljanje i odluèivanje, dakle neko ko poseduje svest i kome mora biti poznat uzroèno-posledièni lanac dogaðaja koji nastaje svakom njegovom važnijom odlukom ili naredbom. U tom smislu, nije nužno da komandant snaga koje su poèinile neki zloèin bude i fizièki prisutan na licu mestu da bi snosio odgovornost; dovoljno je da sud utvrdi, van svake razumne sumnje, da je optuženi morao da zna za taj zloèin[13] a da nije ništa preduzeo da ga spreèi, ili da zatim poèinioce kazni.
Kad je reè o RTS-u, linija komandne odgovornosti bila je vrlo kratka: polazila je od Miloševiæa, predsednika i vrhovnog komandanta, i preko Savezne vlade i premijera Momira Bulatoviæa vodila pravo do generalnog direktora RTS-a Dragoljuba Milanoviæa, koji je imao èin generala. Ko je, dakle, izdavao nareðenja Milanoviæu? Domaæi sud pažljivo se èuvao da se dotakne tog pitanja. Jasno je i zašto: tada bi se morala ispitati uloga Miloševiæa kao vrhovnog komandanta i, sledstveno tome, kompletnog vojnog vrha, a Milanoviæ bi se u tom sluèaju, iz uloge jedinog okrivljenog i optuženog, iznenada mogao prometnuti u ulogu kljuènog svedoka protiv Miloševiæa, Vojske Jugoslavije i njenih nebrojenih generala,[14] dakle protiv najvažnijih institucija srpske države; u krajnjoj liniji, morao bi se otvoriti proces protiv te iste države za koju je žrtvovanje radnika Televizije bio samo jedan sitan, sporedan detalj u širokoj panorami zloèina. Štiteæi od odgovornosti vojni i državni vrh, predstavnike civilne i vojne vlasti ondašnje SR Jugoslavije, pravosuðe je štitilo i sebe, jer takvo kakvo jeste, ono je i samo predstavljalo jednu od stožernih institucija i ugaonih kamena režima, èija odgovornost u trasiranju te dugogodišnje državne politike zloèina nipošto nije bila zanemarljiva.
Jedna od nesumnjivo najvažnijih mera u Planu odbrane SR Jugoslavije, za èije je izvršenje Miloševiæ odgovarao svojim potpisom, bila je i evakuacija ljudstva i vitalnih postrojenja u okviru "velikih tehnièkih sistema od interesa za odbranu". Kao Prezidentovog neposredno potèinjenog u jednom od tih velikih tehnièkih sistema nalazimo i generalnog direktora RTS-a Dragoljuba Milanoviæa, kome je prva i osnovna dužnost u ratnim uslovima bila da sprovodi naredbe Savezne vlade i vrhovnog komandanta. Po èijim je naredbama on, dakle, postupao? Nesumnjivo je da nije izvršio naredbu Savezne vlade o evakuaciji Televizije, veæ je ostavio ljude u zgradi koju je NATO veæ proglasio legitimnim ciljem bombardovanja. Miloševiæu je kao vrhovnom komandantu to, dakako, bilo dobro poznato, ali po završetku rata ne kažnjava Milanoviæa ni ostale visoke oficire Ministarstva odbrane koji su dopustili kršenje tako važne naredbe, nego ih odlikuje. Ta èinjenica veæ dovoljno govori po sebi: time je Prezident posredno veæ priznao i svoju sopstvenu krivicu i umešanost u zloèin; njemu je to što se desilo odgovaralo, a odgovaralo mu je zato što je predstavljalo ispunjenje njegovih skrivenih namera. Samim tim što je Milanoviæu dodelio orden, Prezident je u neku ruku priznao da je kriv; iz te èinjenice moguæno je u najmanju ruku izvuæi zakljuèke o njegovom subjektivnom stavu, o onome što se u pravnièkom žargonu naziva 'stanjem okrivljenikove svesti'.
U svojstvu vrhovnog komandanta, Miloševiæ je bio dužan da pravilno proceni stupanj ugroženosti RTS-a i zaposlenih na njemu i da u okviru svojih zaduženja preduzme odgovarajuæe mere kako bi tu važnu instituciju zaštitio. Kao predsednik, on svakako nije mogao da prema Televiziji ima obièan pasivan odnos graðanina i bezbrižnog gledaoca, kako je pred islednikom nastojao da postavi stvari, te prema tome, u vreme proglašenog ratnog stanja RTS-u nikako nije mogao da pripada isti status koji je u Miloševiæevoj svesti imala njegova spavaæa soba.[15]
Proèitavši na koncu zapisnik, Miloševiæ æe uneti dopunu kako je "logièno da se svaka ustanova, preduzeæe itd. pridržava Plana odbrane, što je èinila i Televizija, ali postoje ponekad uslovi kada se ne može pridržavati svakog detalja" (kurziv naš). Cilj ove naknadno ubaèene primedbe bio je oèito da bi se sud uverio kako se Televizija pridržavala Plana odbrane, ali da su postojali navodno i uslovi u kojima nije bilo moguæno pridržavati se tog plana baš do "svakog detalja" (šesnaestoro mrtvih i srušena zgrada u Aberdarevoj za Prezidenta su tek jedan od "detalja"[16]). Drugim reèima, Miloševiæ pred sudskim istražiteljima tvrdi kako "postoje ponekad uslovi" kad se ne treba pridržavati planiranih i nareðenih mera Savezne vlade. Naravno, nije se upuštao u bliže odreðivanje koji su to i kakvi uslovi potrebni da bi se odstupilo od nareðenja i ko je bio ovlašæen da te uslove utvrdi, pošto je jasno da je to mogao da bude samo onaj ko je i postavljao pravila, dakle Prezident i Vrhovni komandant glavom.
U sudskom postupku protiv Milanoviæa svoj iskaz dao je i Milan Milutinoviæ, tadašnji predsednik Republike, Miloševiæev intimus i njegov bezbojni i bezvoljni alter ego. I on je, kao i Miloševiæ, pokazao sliènu sklonost ka neformalnom intimiziranju izjavivši u svom svedoèenju da, lièno, nije imao nikakvih saznanja o onome što æe se dogoditi, "bolje reèeno nisam imao pojma da æe tog dana biti bombardovana zgrada RTS-a. Jednostavno, o tom dogaðaju saznao sam kao i ostali ljudi putem sredstava informisanja..."[17]
Naravno, ni njemu niko nije postavio pitanje na koje je spremno ponudio odgovor, da li je unapred znao da æe RTS biti bombardovan ili ne. Pravo pitanje na koje je trebalo da odgovori glasi: "Zašto, kao èlan Vrhovnog saveta odbrane i šef republièkog štaba Službe civilne zaštite, ništa nije preduzeo da Televizija bude evakuisana?"
Malo zatim neobavešteni graðanin Milutinoviæ iznosi krunski dokaz u svoju odbranu i kaže: "... posebno istièem da pred svojom suprugom Olgom nikad nisam razgovarao u vezi sa tim da je bilo predviðeno bombardovanje RTS-a, te da bi od mene saznala tu èinjenicu."
Ovde vidimo zanimljiv paralelizam u argumentaciji dvojice nekadašnjih predsednika koji navode privatne razloge u svoju odbranu: dok se vrhovni komandant Miloševiæ u svom svedoèenju poziva na spavaæu sobu, dotle se predsednik Milutinoviæ poziva na svoju ženu Olgu, i obojica daju manje-više svoje izjave kao privatna lica ili neupuæeni posmatraèi. Milutinoviæ, koji zapoèinje svoje svedoèenje reèima: "Pojma nisam imao da æe tog dana biti bombardovana RTS", nastavlja dalje da o tome o èemu nije imao pojma ništa nije rekao "svojoj ženi Olgi". To jest, znao je, ali joj ništa nije kazao.
No kolikogod Milutinoviæ[18] nastojao da nekako udene i upetlja komponentu "liènog" u to svoje familijarno-neobavezujuæe tumaèenje stvari, misleæi valjda da æe time biti uverljiviji, ostaje nesumnjiva èinjenica da takvom liènom odnosu ovde jednostavno nema mesta, jer su Milutinoviæu, kao predsedniku Republike, u to vreme pristizale informacije iz COS-a, Centra za obaveštavanje Srbije, a ta je služba bila aktivna tokom celog rata i svoje je dnevne izveštaje slala nikome drugome do njemu, predsedniku Srbije Milutinoviæu, i o tome postoje pismeni tragovi. Kao što postoje tragovi i o svakodnevnim brifinzima za glavne i odgovorne urednike sredstava javnog informisanja tokom rata, koji su se održavali u njegovom kabinetu. Iz razgovora sa urednicima RTS svakako je mogao da sazna da se Televizija i dalje nalazi na staroj adresi, da nije izmeštena. Kao predsedniku Srbije, njemu je moralo da bude poznato koje je mere Savezna vlada aktivirala nakon proglašenja ratnog stanja, utoliko pre što je o tim merama bio obavešten i sa druge strane, kao èlan Vrhovnog saveta odbrane. Slièno kao i kod Miloševiæa, krug se i u sluèaju Milutinoviæa zatvara na samom vrhu komandnog niza. Sud se uopšte nije upuštao u rasvetljavanje motiva što su stajali iza tako teškog Milanoviæevog kriviènog dela (za koje je okrivljeni inaèe dobio zasluženu kaznu), stoga što su u inkriminisano delo bili upleteni i najviši predstavnici civilne i vojne vlasti SR Jugoslavije: reè je bila o "strateškoj operaciji" politièkog vrha i Generalštaba radi ostvarenja pobede u propagandnom ratu, gde je Milanoviæ poslužio kao obièna poluga.
O svemu tome Ž. S. davno više nema nikakvih iluzija; svaki put iznova potvrðuje joj se ono što je i sama uporno tvrdila od poèetka, dok još nije raspolagala èvrstim dokazima i èinjenicama. I bez pomoæi formalnog nalaza suda zna dobro da je Miloševiæ taj koji je tada, u aprilu 1999. godine, sve veæ znao i koji je naložio direktoru Milanoviæu i njegovim pomoænicima da njenog sina i ostale ostave u zgradi. Znala je za to i nekolicina generala, a nekih pola sata pred napad znala je i Državna bezbednost. Znali su i Marko Miloševiæ i aktivirani penzioner general Aleksandar Bakoèeviæ. I urednici Jovan Ristiæ i Milorad Komrakov. I general Vojvodiæ i Tatjana Lenard. I mnogi drugi. Ako æemo pravo, za to nisu bili ni potrebni neki naroèiti dokazi. Dovoljno je samo pokušati zamisliti ko bi mogao biti taj besprimerno tupi, netalentovani režiser što stoji iza te nadrealno glupe predstave, danima ranije najavljivane žutom policijskom trakom, razvuèenim vatrogasnim crevima i ispražnjenim parkiralištem kraj glavnog ulaza, gde su se odmah nakon udara rakete u dva i šest noæu na jednom mestu našli okupljeni svi glavni (državni) statisti, pomoæno osoblje i glumci: celokupno rukovodstvo RTS-a, spremna vatrogasna brigada, ministri, ambulantna kola (dvostruko veæi broj od potrebnog), dobro uvežbani predstavnici policije i Državne bezbednosti, kao i Arkan u milosrdnoj ulozi tešitelja i spasitelja, koji sleæe u Aberdarevu u dva noæu valjda pravo s kupole crkve Svetog Marka da pomogne unesreæenima, kao svetac, rab i anðeo Božji. Za takav groteskni vodvilj i granginjol, za takvu jeftinu kièersko-kabaretsku inscenaciju bio je potreban jedinstven talenat kakav se raða jednom u sto godina a koji nije mogao da krasi nikog drugog do Prezidenta, tog krvavo iscerenog anti-Euripida te totalitarne farse pod imenom "Propagandni rat Srbije sa svetom", uz muzièku pratnju milanoviæevsko-ristiæevsko-komrakovljevskog aranžmana Gotterdammerunga u izvedbi bleh-orkestra Vojske Jugoslavije, JUL-a i njihovih obaveštajnih službi.
"Ovo je zemlja gde se ne treba roditi", Ž. S. govori jetko ponekad svojim prijateljima, "a ako ste se veæ tu rodili, treba gledati da umrete i da vas sahrane negde drugde, po moguæstvu što dalje odavde. Sreæni su oni što umru u tuðini, u dalekom svetu".
Tog poznog junskog predveèerja, kad se veæ uveliko govorilo o skorom Miloševiæevom izruèenju za Hag, Ž. S. je stajala na balkonu kad je iznad sebe zaèula onaj karakteristièni zvuk helikopterske elise - toliko puta je imala prilike da èuje taj zvuk tokom rata, tu kraj Straževice gde živi. Posmatra iznad sebe goli sjajni trbuh helikoptera dok prolazi. Neko vreme aparat leti u pravoj liniji, zatim lagano skreæe i, kao kakva troma ptica, plovi ka severozapadu; taèka koja se smanjuje na horizontu i nestaje. U veèernjim vestima potvrðeno je da je Miloševiæ tog dana bio prebaèen helikopterom za Hag.
Nikad mu nije bila bliže. Svega nekoliko desetina metara po vertikalnoj topografskoj liniji što je išla od njenog balkona ka nebu; linija koja deli svetove. Iako su se njihovi putevi tog dana i doslovno ukrstili, Ž. S. to je ostavilo ravnodušnom. Na zemlji je stajala ona, penzionisana uèiteljica, udovica i majka bez igde ikoga, dok je on, raskrinkani lažni prorok, sa lisicama na rukama, u metalnoj insektolikoj letelici odlazio na svoje poslednje uzašašæe.
"Veliki Pauk je najzad otišao... Ostala je još njegova mreža".

Ž. S. ne može da poveruje da je od tada prošlo veæ èetiri godine i da teèe veæ šesta godina otkako joj je sin nastradao, a da ona sama još uvek živi. Nedavno joj je došao u posetu njen dugogodišnji prijatelj; Ž. S. ga dovoljno dugo poznaje i vidi po njemu, iz toga kako sedi i gleda ne u nju nego odsutno nekud u stranu (postalo joj je veæ odavno dobro poznato to zurenje u stranu, ta iznenadna zamišljenost, gde usred razgovora iznenada nastane stanka a sabesednik se rukom mahinalno maši za èelo), kako naèinje neku temu pa ubrzo odustaje da bi zatim uæutao i utonuo u svoje misli, vidi dakle da nešto nije u redu, ali ne želi da bude indiskretna i stoga mu ne postavlja nikakva pitanja. Vratio se upravo sa Kopaonika. Ne, nije bio kao turista, kaže, išao je da obiðe kraj odakle potièe on i njegovi najbliži èlanovi porodice. Hodoèastio je, kao i svi ljudi što se u odreðenom dobu iznenada sete sopstvenih korena, kraju odakle potièe, gde se pre više od pola veka rodio. Njegovi roditelji i braæa, kao i najbliža rodbina davno su se raselili odatle i raspršili kud koji; ahasverska sudbina nametnuta hirom roðenja i siromaštvom. Svratio je tamo kod svoje najbliže roðake, s kojom se godinama nije video. Njena je kuæa jedna od nekoliko preostalih u zaseoku što se nalazi na obroncima Kopaonika, na graniènom pojasu izmeðu Srbije i Kosova, mestu gde se sudaraju Istok i Zapad, Luna i Krst, neka vrsta Mažino linije izmeðu Orijenta i Oksidenta - zapravo mesto susreta istoga sa istim. Taènije, nièega sa nièim; niti sa ove strane poèinje Zapad, niti je s one strane pravi Istok. Prazna, nikom potrebna bela zona Evrope, granièni pojas, tatarska pustinja nedosegnutog modernizma, s jedne strane, kao i nedovoljno ukorenjenog sekularizma, s druge, nièija zemlja izmeðu dveju civilizacija što se nakon tolikih vekova ratova, krvarenja i uzajamnog nerazumevanja danas ubrzano približavaju jedna drugoj, ali ne ovde, ne na Balkanu. Zaselak je nakon rata ostao kao najisturenije naselje sa srpske strane. Tu je oduvek živelo, izmešano, stanovništvo razlièitih veroispovesti. Živelo se tegobno ali u slozi, jedni drugima bi se uvek našli s pomoæi, prosto zato što ih je život upuæivao na to. Njeni prvi susedi bili su Albanci. Onda je 1999. naišla u taj kraj grupa srpskih vojnika dobrovoljaca, razdrljenih i èudno odevenih, sa izmešanim delovima vojne i civilne odeæe na sebi. Držali su meðu sobom zarobljenu albansku devojèicu kao taoca, kæerku njenih suseda, koja je imala svega osam godina. Njegova roðaka te noæi nije mogla da zaspi, prevrtala se u postelji i molila se samo da devojèici nešto ne urade. Sutradan je skupila hrabrost i otišla da se zauzme za nju, htela je da im kaže da je to kæi njenih prvih komšilja i da te ljude poznaje oduvek, i da, iako su Albanci, nikad s njima nije bila u zavadi, niti se ikad sporeèkala s njima za ovih trideset godina i najmanjim povodom, a kamoli što drugo (to je sve bila naumila da im kaže). Nizak i košèat muškarac saslušao je nezainteresovano šta mu je ona zamuckujuæi pokušala da objasni, a zatim je, bez reèi, sporim pokretom (njoj se kasnije, kad razmišlja o tome, èini da je to bio beskrajno spor pokret) posegao za pojas i odatle izvadio nož i, ne promenivši izraz na licu, i dalje nezainteresovano, zaklao devojèicu. Prerezao joj je grlo tu na njene oèi.
To mu je isprièala plaèuæi; nikad ranije nikom nije kazala za to. Oni dobrovoljci su ubrzo otišli. Ne zna ni gde su zakopali telo.
Dok joj to prièa, prijatelj Ž. S. ima oko usana neki grè, kao neku grimasu na pola puta izmeðu iskonskog užasa i neke potpune neverice, kao da svaki mišiæ lica hoæe da postavi ono suštinsko pitanje: "Kako je to moguæno?", ali se zaustavio i ukoèio i pre prve izgovorene reèi. Sutradan i narednih dana to što je èula proganja je i kad god se pogleda u ogledalu, ona i na svom licu vidi taj èudan izraz, tu kao nalepljenu grimasu. Mislila je da se posle smrti svog sina više nièemu ne može zgroziti, da je imuna na sve. "Zlo, kao i nesreæa, ima hiljadu lica", misli u sebi, "i uvek nas zatièe nespremne, kad se tome najmanje nadamo". "Zlo se nikad ne najavljuje. Ono dolazi na maèijim šapama, neèujno..."
Utom iznenada postaje svesna odakle joj je ta grimasa bila poznata. Seæa se da je taj izraz videla i ranije, ali sada zna taèno kada i gde - bilo je to proletos, pri poslednjem susretu sa Jankom Baljkom, kada se s njim našla na jednom od kafana-splavova ukotvljenih na Dunavskom keju. Tada se Baljak dugo izvinjavao što kasni i primetila je taj izraz na njegovom licu odmah èim se pojavio. Dolazi pravo sa snimanja, kaže, ceo dan proveo je u razgovoru sa roditeljima i rodbinom streljanih i nestalih iz Ovèare. Veæ deset godina pokušavaju da doðu do tela žrtava, i ni sami više ne znaju kome se sve nisu obraæali, bilo sa hrvatske ili srpske strane. Odluèio je da snimi o njima dokumentarni film, ne stoga što misli da bi to moglo dati nekog rezultata, nego stoga što zna da je to jedino što može uèiniti za njih. "Mislio sam da nikad više neæu da radim takve stvari", kaže. "Ali znam da ako ja to ne uradim, niko neæe". Tada je na Baljkovom licu videla upravo taj isti izraz, tokom nepunih pola sata koliko su proveli zajedno, i nijednog trenutka ta se grimasa nije skidala s njegovog lica, kao da mu je donja polovina lica živela nezavisno od gornje, zamrznuta i lišena svake mimike. Trudio se da nekako uèestvuje u razgovoru, ali videlo se da ga muèe druge misli. "I dan-danas ne mogu da pronaðu jedan autobus. Pun autobus sa nekih šezdeset ljudi. Ne zna se kuda su ih odveli. Ne možete ni zamisliti èega se tu sve èovek neæe naslušati, kakvih strahota i gadosti..." Zastao je za trenutak, pogled mu je kliznuo u stranu, na glatku prljavomutnu površinu Dunava gde je, po sredini, lagano prolazio tegljaè. "Tako isto sam mislio i kada sam krenuo da radim film o bombardovanju RTS-a, nisam pomišljao o nastavku. A danas bih više od svega želeo da snimim poslednji, treæi deo, koji bi definitivno zaokružio celu tu sad veæ èitavu malu istoriju. Gde bi pravi krivci bili istaknuti u prvi plan, kao u knjizi za koju kažete da je pripremate... Prošlo je veæ punih šest godina. Da stavimo jednom taèku na sve to. Tek tada bih bio miran. A na onom poljoprivrednom dobru - znate li da su nas tamo jedva pustili da uðemo, preživele logoraše i moju snimateljsku ekipu, iako unutra nema apsolutno nièega, nikakvih tragova, sve je brižljivo uklonjeno (ostala su samo dobro isprana mesta na patosu i zidovima, gde se još tek jedva naziru tragovi krvi), pored stoje napušteni silosi i pomoæne prostorije (isto kao i u vreme kad su tu bili zatvoreni i muèeni ljudi) i prorešetani zidovi, kao leproznim mrljama obeleženi tragovima kuršuma; morali smo da idemo i tražimo dozvolu lokalnog šefa policije... - Ne možete ni pretpostaviti šta su tamo radili. Jednoj trudnici su prislonili pušku uz stegno i pucali joj tako iz neposredne blizine - da joj se zatre seme, kako su rekli". Po prvi put je pogledao pravo u oèi, kao da oèekuje odgovor na ono za šta je i sam znao da nema odgovora.
Ž. S. razmišlja o primitivnoj mehanici tih zloèina, o mestima u kojima su muèenja i pogubljenja vršena kao na pokretnoj traci što svaki èas zapinje i kvari se, utoliko poveæavajuæi ionako neizdržljiv oseæaj besmislenog užasa... Pogružena i silovana stvarnost, topografija zla ne u smislu geografskih naziva i specifiènih toponima poput Srebrenice, Omarske, Raèka, Vukovara, što æe kasnije postati zbirna imena za nepojamne kolièine užasa, nego sam èin izbora tih lokaliteta, najobiènijih zgrada i objekata koji æe odmah, na licu mesta, biti pretvoreni u priruène logore i stratišta, da bi iz toga izašli okruženi nekom sablasnom aurom i mraènim splinom smrti: da ogade èoveku sve, razmišlja Ž. S., ono što je svako od njih od najmanjih nogu bio navikao da vidi kao deo pejsaža, ambijenta u kojem su se rodili, da im ogade zapravo život: neka škola, hangar, napušteni poljoprivredni majur, ambulanta, radionica ili crkva, most, šumarak, jaruga kraj nekog potoka, uvala, od svega toga napraviti i sklepati koliko-toliko efikasan pogon užasa ili fabrièicu smrti... Opscenost tih zloèina, gde su poèinitelji prešli i onu naizgled najnižu moguænu taèku sirove bestijalnosti, koju su postavile njihove slavnije preteèe iz Treæeg Rajha, i ta njihova nesravnjiva dosetljivost da sve èega se dohvate u njihovoj interpretaciji bude podložno trijumfalnoj transpoziciji u zlo. - Nacistièke fabrike smrti bile su graðene na posebnim, za to namenjenim mestima. Njihovi umnogome primitivniji nastavljaèi i sabraæa oslanjali su se na svoju uroðenu dovitljivost i veštinu improvizovanja; od bilo èega napraviti klopku i zamku za drugog, a odatle do komore smrti treba sasvim malo, pa makar im na raspolaganju ne stajali ni neophodan fozgen ili ciklon: nož, metak ili malj završiæe veæ posao. Sabijanje zarobljenika u što tešnji prostor, da bi se još uspešnije primenila ona vrlo jednostavna formula zla, stara koliko i èovek, matematièki precizna jednaèina efikasnog zatiranja drugog en masse: što veæa kolièina boli po kvadratnom santimetru prostora. Seæa se da je negde proèitala kako su srpski vojnici u Bosni našli jedinstven naèin da se zabavljaju pri egzekuciji zarobljenih Muslimana; bacali su ih, vezane, sa mosta, a zatim pucali u njih iz automata, dok se telo još strmoglavljivalo u vodu; izruèili bi u njega rafal, takmièeæi se ko ima precizniju ruku i oko.
Nedavno je Ž. S. gledala na televiziji neku dokumentarnu emisiju o ustanku u varšavskom getu, i tu je ponovno, po treæi put u kratkom periodu, srela taj izraz koji je muèi, no sada na licu nekog šezdesetogodišnjeg Jevreja, koji je kao deèak od deset godina preživeo streljanje u getu. Nacisti su pokupili Jevreje sa ulice i odveli ih na treæi sprat neke ogromne zgrade, deèak se više ne seæa taèno koje. Unutra su ih sabili u dno nekakve sale, na jednu stranu prostorije, oficir je iz džepa izvadio nekakav papir, po svoj prilici bio je to proglas pred streljanje. Zahtevao je red i tišinu, a kada su ljudi nastavili da protestvuju, naredio je vojnicima da otvore vatru. Otac je gurnuo svog sina iza sebe i rekao mu da izaðe napolje. I desetogodišnji deèak je poslušao i izašao. Danas, kao starom èoveku, na njegovom licu je i dalje oštro urezana ta grimasa, mešavina groze i bezmernog èuðenja, svojevrsna posmrtna maska onoga što se u njemu desilo u tom trenutku (nešto je nužno moralo da se desi u onom delu njegovog biæa što se naziva duša) i sa tom posmrtnom maskom živeo je narednih pedeset i više godina i s njom æe, izvesno je, otiæi i u grob.
Nikada se nije osetila toliko bespomoænom kao tog dana kada je od prijatelja èula za tu ubijenu albansku devojèicu. Nikad se nije zajedno s drugim osetila toliko bespomoænom; živeli su valjda u jedinom gradu u Evropi, ako ne i na celom svetu, gde nisu imali kome da prijave ubistvo te devojèice, jednom od retkih mesta na zemljinoj kugli gde se podrazumevalo da bi nadležni slegnuli ramenima na takvu bagatelnu vest da je neko zaklao devojèicu od osam godina. Sedeli su tako ona, uèiteljica u penziji, i njen prijatelj u Beogradu leta 2005. godine, tekao je dvadeset prvi vek nakon stradanja onoga što je izabrao da strada za druge, proticala je upravo šesta godina otkako je Ž. S. izgubila sina u bombardovanju Televizije i peta godina treæeg milenijuma, tekla je Anno Domini 2005, sedeli su gledajuæi svako u svoju stranu, sa tim izrazom zalepljenim preko lica kao lepljivom trakom od koje se ne može više disati ni izgovoriti jedna èestita, najobiènija ljudska reè.

[1] Osvajaèkim ratovima i masovnim zloèinima u Srbiji prethodio je potpuni slom kulture, koji se odigrao krajem osamdesetih i tokom devedesetih. Zemlja koja je ostala bez svog kulturnog identiteta, izgubila je samim tim i moguænost moralnih korektiva. "Poezija i literatura", veli Josif Brodski, "jedini su pravi moralni korektiv društva. Mi moramo insistirati na tome da je literatura najveæi - svakako veæi ma od kakve vere - uèitelj èovekove osetljivosti i da remeæenjem mesta koje literaturi inaèe pripada kao i èovekove sposobnosti da od nje prima lekcije, društvo reducira svoj sopstveni potencijal, usporava hod svoje evolucije i, konaèno, u krajnjoj liniji, ugrožava možda èak i svoj opstanak".

[2] Na otvaranju Muzeja holokausta u Vašingtonu, 22. aprila 1993. Eli Vizel je prekinuo èitanje svog govora i obratio se prisutnom predsedniku SAD Bilu Klintonu reèima: "Gospodine predsednièe, posetio sam Sarajevo, posetio sam Sarajevo i još ne mogu da spavam. To je drugi holokaust - gospodine predsednièe, morate nešto uèiniti".

[3] To pokreæe pravu lavinu optužbu protiv Taniæa po srpskoj štampi; "prevarant ili bolesna osoba", "maštovit svedok iz nužde", "potplaæeni svedok", "insajder ili lažni svedok", "kriminalac", "osuðivan zbog pljaèke", "manipulant", "notorni lažov", "neuspela improvizacija Haškog tužilaštva" itd. samo su neki od uobièajenih izraza po domaæoj štampi. Preživevši policijski progon i maltretman u Srbiji (i on i supruga tajno zatvoreni i muèeni), kao zaštiæeni svedok u Hagu izneo je verodostojne èinjenice na neverodostojan naèin. Jasno ukazao na Miloševiæeve zloèine na Kosovu poèinjene mnogo pre intervencije NATO, kao i na Miloševiæevo tajno nareðenje o organizovanom prebacivanju leševa kosovskih Albanaca u Srbiju (tzv. "humano preseljenje" o kojem su svojevremeno govorili èlanovi SANU).

[4] On je deseti ili jedanaesti saslušani koji je svoje svedoèenje zapoèeo tom karaketristiènom reèenicom, "da nije unapred znao za bombardovanje", iako niko ni jednog svedoka to zapravo nije pitao. Miloševiæa je saslušavao istražni sudija Vuèko Mirèiæ, u prisustvu javnog tužioca Krsmana Iliæa i Milanoviæevog branioca, advokata Branimira Gugla. U zapisnik nije uneto na osnovu kojeg se èlana vodi postupak protiv Milanoviæa, niti vreme i mesto saslušanja.

[5] Naravno, to je materijalna neistina. Portparoli NATO u nekoliko navrata su upozorili SRJ sa konferencija za štampu da Televiziju Srbije smatraju legitimnom metom, a da je Miloševiæ bio pravovremeno upozoren izjavili su, izmeðu ostalih, generalni sekretar NATO Džordž Robertson i glavokomandujuæi NATO u Evropi general Vesli Klark. To upozorenje Miloševiæu je bilo preneto ne samo posredstvom novinara zapadnih medija, nego i diplomatskim kanalima. Vojska Jugoslavija dešifrovala je presretnuti razgovor o predstojeæem napadu dva dana ranije. Utvrðeno je da su za napad znali general i urednik RTS-a Dušan Vojvodiæ, urednica RTS-a Tatjana Lenard, Miloševiæev sin Marko.

[6] Valja obratiti pažnju, s obzirom na èinjenicu ko to izgovara, na neko zlokobno preteæe znaèenje u izrazu "ljudska glava" - kao da ta ljudska glava samo što se nije zakotrljala: "ne mogu da shvatim da u ovoj zemlji postoji bilo èija ljudska glava koja može da zamisli da agresor obaveštava kada æe bombardovati".

[7] Po svedoèenju samog generala Pavkoviæa: "Tražio je da angažujem dva borbena helikoptera, ili neku manju vazduhoplovnu jedinicu, bilo šta. Èak i neko artiljerijsko oruðe..." (Novinar) Arežina se, vidno uzbuðen, malo podigao sa stolice: "Èekajte, da li je on to zaista mislio?" "On je to zaista mislio", odgovorio je Pavkoviæ. "Jedva smo se otresli njegove nasrtljivosti"... "Dobro, generale", pokušao je da nastavi svoje vanstudijsko ispitivanje Slobodan Arežina. "Pa u tom trenutku u zgradi je bilo najmanje hiljadu ljudi. Možda i više. I on je naredio da se gaða zgrada?!" "Da, on je to naredio". Ljubodrag Stojadinoviæ, General Sunce, "Evro", Beograd 2002 , str. 143.

[8] Jedna stranica formata A4.

[9] Ovde Miloševiæ samo prividno pokušava da brani generalnog direktora RTS-a Milanoviæa. Ma koliko njegove reèi zvuèale abolirajuæe po Milanoviæa ("veoma je teško da da se bilo koja ustanova ili preduzeæe pridržava plana"), Miloševiæ ga je zapravo veæ pustio niz vodu i oprao ruke od njega, samim tim što ga je sveo na bilo koga u bilo kojoj drugoj ustanovi. Prezident ga takoreæi i ne poznaje; govori o njemu u naèelu i sa ogromne distance, objektivno, kao o nekoj spiralnoj maglini ili dalekom sazvežðu ili, još pre, kao o nekom ko æe uskoro biti s druge strane rešetaka.

[10] Pošto su ta dokumenta postala, dakle, sastavni deo Plana odbrane SRJ, nikakav poseban "Plan odbrane RTS-a" nije ni postojao, i to je MIloševiæu, kao vrhovnom komandantu, bilo poznato, ili je moralo da mu bude poznato. U izjavi pred islednicima, on je meðutim izmislio nepostojeæi "plan odbrane RTS" da bi državnu televiziju, taj "veliki tehnièki sistem od znaèaja za odbranu ", sveo na istu ravan sa, kako kaže, "bilo kojom ustanovom ili preduzeæem".

[11] Ustav SRJ ne poznaje kategoriju vrhovnog komandanta; najviša ovlašæenja u domenu odbrane ima institucija Vrhovnog saveta odbrane. U njoj, meðutim, predsednik SRJ po Ustavu nije bio neprikosnoveni lider, veæ samo prvi meðu trojicom ravnopravnih èlanova, uz predsednika Srbije (Milana Milutinoviæa) i predsednika Crne Gore (Mila Ðukanoviæa). Stoga je Prezident uzurpirao i rad tog saveta, proglasivši se vrhovnim komandantom.

[12] Iz transkripta svedoèenja vojnog obaveštajca Slobodana Lazareviæa na suðenju Miloševiæu u Hagu, 29. oktobra 2002: Tužba: Za vreme vaših kontakata sa gospodinom ministrom (Republike Srpske) Pajiæem, da li je on išta govorio o odnosu koji ima sa državnom bezbednosti Republike Srbije u Beogradu? Svedok: Da, vrlo èesto rekao bi da zapravo radi za Jovicu Stanišiæa koji je bio na èelu DB u Srbiji. Tužba: Da li je on rekao koliko èesto je kontaktirao sa Jovicom Stanišiæem? Svedok: Pa to, svakodnevno. On je imao direktnu telefonsku vezu sa gospodinom Stanišiæem. Tužba: Da li je imao, da li se koristio nekim nadimkom kada je govorio o Jovici Stanišiæu? Svedok: Uvek je govorio o njemu kao o "Tati". Tužba: Za vreme vaših razgovora sa ministrom Pajiæem, da li je on koristio neko posebno ime kada je govorio o Slobodanu Miloševiæu? Svedok: Da. Tužba: Koje? Svedok: Šef, gazda.

[13] Upravo u tom cilju sud se koristi doktrinom i naèelom komandne odgovornosti, kao institutom meðunarodnog kriviènog prava što je ustanovljen još poèetkom prošlog veka (1907), a prvi put primenjen odmah nakon Prvog svetskog rata. Reè je o naèelu individualne odgovornosti, koja važi za pretpostavljene u komandnom lancu. Vojni komandanti, shodno tom naèelu, dužni su da preduzmu sve mere da bi zaštitili živote civila na podruèju koje se nalazi pod njihovom efektivnom vojnom kontrolom, kao i da obezbede javni red i sigurnost. Dakle, komandanti su odgovorni kako za ponašanje regularnih vojnih snaga na terenu tako i za ponašanje svojih potèinjenih, bili sami fizièki prisutni na mestu dogaðaja ili ne. Izvesni poruènik Miler bio je prvi koji je osuðen po komandnoj odgovornosti, stoga što nije spreèio zloèine koje su poèinili njegovi podreðeni, a zatim ih nije zbog toga kaznio. Još drastièniji primer primene ovog naèela nalazimo u tzv. “sluèaju Jamašito”, komandanta japanskih snaga na Filipinima tokom II svetskog rata, pod èijom su komandom takoðe poèinjeni zloèini nad civilnim stanovništvom. Bez obzira na to što se Jamašito branio da je japanska vojska u to vreme bila u potpunom rasulu, a da on lièno nije imao neposrednu kontrolu nad jedinicama koje su poèinile te zloèine, štaviše da nije imao nikakvih saznanja o njima, vojna komisija SAD osudila ga je na smrt, što je potvrdio i Vrhovni sud SAD. Obrazloženje presude glasilo je da je Jamašito morao da ima saznanja o tim zloèinima, ali da uprkos tome ništa nije preduzeo da poèinioce spreèi ili kazni. I u sluèaju generala Radislava Krstiæa, bivšeg zapovednika Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, Haški tribunal je primenio naèelo komandne odgovornosti. Iako general Krstiæ sam nije planirao ni naredio da se sprovede masakr u Srebrenici, sudsko veæe osudilo ga je na 46 godina zatvora zbog toga što je pristao da postane aktivni sauèesnik u toj operaciji onda kad je odluka veæ bila doneta. Na završnom procesu, predsedavajuæi sudija Almiro Rodrigez obrazložio je presudu sledeæim reèima: "General Krstiæ je kriv jer je jula 1995. pristao na zlo". Presuda protiv generala Krstiæa bila je ujedno i prva presuda za genocid tokom haških procesa. Na osnovu mnogobrojnih presretnutih telefonskih i radiokomunikacijskih veza štabova Republike Srpske, sud je nedvosmisleno utvrdio da je general Krstiæ bio svakodnevno izveštavan o svemu što se dogaðalo u njegovoj zoni odgovornosti, te da je morao da zna i razume posledice onoga što se tamo dešavalo. Ušavši 10. jula 1995. zajedno sa generalom Mladiæem u "pust grad", Krstiæ je, po reèima sudije Rodrigeza, "morao da se upita šta se dogodilo sa stanovništvom.... Vi niste mogli da ne primetite njihovo stanje. Niste mogli, a da ne èujete krike ljudi koje su brutalno tukli u obližnjoj zgradi... Kada vas je 15. jula ujutro pozvao šef bezbednosti Glavne komande, zatraživši od vas pomoæ za '3.500 paketa', znali ste šta se podrazumevalo pod tim 'paketima', generale Krstiæu. To su bili bosanski Muslimani koje je trebalo ubiti."

[14] Teško da je ikad ikome pošlo za rukom da prebroji sve Miloševiæeve generale pošto se Vojska Jugoslavije, sem što je decenijama bila najpovlašæenija kasta, tokom ratova devedesetih organizovano povezala sa kriminalnim i paravojnim snagama, te su tu vladali uglavnom konspirativni zakoni tajnih društava i najstroža diskrecija prema spolja. Najkraæi (i najèešæi) put do generalskog èina bili su "ratni podvizi" sa elementima teških povreda meðunarodnog ratnog prava i obièaja ratovanja; tako je, na primer, èak pet oficira Gardijske brigade koja je uèestvovala u zauzimanju Vukovara 1991. (kao i u kasnijoj hajci, hvatanju i masakriranju hrvatskih civila i zarobljenika) imalo tu èast da bude unapreðeno u èin generala.

[15] Na stranu što on tu spavaæu sobu nije ni koristio. Pod naslovom "Miloševiæ spava u atomskom bunkeru" nemaèki nedeljnik Velt am zontag sredinom 1999. javlja da su zapadne obaveštajne službe, koje prate Miloševiæevo kretanje video-satelitima, došle do saznanja da on "spava u atomskom bunkeru svog Belog dvora, koji retko napušta".

[16] I u ovom svedoèenju dolazi do izražaja ona veæ notorna Miloševiæeva ravnodušnost prema mrtvima ili povreðenima, za njega sad veæ suvišnim i nezanimljivim jer su za njegove trenutne ciljeve neupotrebljivi. Umesto da pomene makar nešto vezano za saznanje da je RTS pogoðen i da tu ima i ljudskih žrtava, on govori o svojoj spavaæoj sobi ("meni su bombardovali spavaæu sobu").

[17] Milutinoviæ je, po reèima advokata Šišiæa, takoðe imao saznanja o bombardovanju RTS-a i o predstojeæem napadu obavestio je direktora Milanoviæa. Iz Šišiæevog intervjua: "Vrativši se 23. aprila 1999. sa Kosova, Milutinoviæ je, vidno uzrujan, pred svedocima izjavio: 'Sunce mu jarko, pa rekao sam mu pre 24 èasa šta æe biti, zašto ljude nije sklonio?' To je rekao pred svojim šefom kabineta i tu vest su objavile novine, a mi imamo ime novinara kome je ta informacija data." (Duga od 30. decembra 2000). Pravni zastupnik porodica i profesionalac Šišiæ dao je taj intervju neposredno pre pokretanja istrage, ali nikad u sudnici kasnije nije pomenuo te Milutinoviæeve reèi, kao potvrdu i dokaz da je i državni vrh unapred znao šta æe se dogoditi. Odakle mu taj dokaz, takoðe je ostalo nejasno.

[18] Èetiri dana nakon Miloševiæa saslušan je i Milan Milutinoviæ, tadašnji predsednik Srbije. Iz njegove izjave jednostavno se ne vidi kakve je obaveze kao predsednik Srbije u vreme ratnog stanja imao u pogledu priprema za odbranu zemlje. Ako je suditi po njegovom svedoèenju - nikakve. "Ni sa svojom ženom Olgom nisam o tome nikad diskutovao". Milutinoviæ se pri davanju izjave oèigledno obilato služio svojim javno izgraðenim imidžom šefa države "koji se ne meša u svoj posao". Svima je bilo dobro poznato da je on zapravo Miloševiæev lutan i marioneta, i on se time èak bestidno razmetao. No Milutinoviæ je, uprkos tome što je samo figurirao za predsednika i fingirao da nešto radi (ili upravo zbog toga), deportovan za Hag u januaru 2003. ("U krvavim predstavama ni dekor nije nedužan." - Miodrag Stanisavljeviæ). U Hagu, gde je protiv njega podignuta optužnica za zloèine po komandnoj odgovornosti, Milutinoviæ æe promeniti prièu i tvrditi suprotno, kako navodno nije imao nikakve veze sa ratnim operacijama na Kosovu jer se, kao predsednik Srbije, u to vreme bio posvetio pripremama za odbranu civilnih struktura u zemlji. "Nisam u toku s tim pitanjima. U to vreme imao sam preèe probleme i bavio sam se organizacijom zemlje za civilnu odbranu".


Jasmina, its a pity but I

Jasmina, its a pity but I missed you today at the Scorpians trial. I was there with an American journalist and thought of surprising you (hopefully a pleasant surprise).

Sorry I'm off topic!


I am in Seattle

right now, will be back on sunday
but my pal milos sent me the report
so i can write on
i am writing a play too...
may all muses and friends help me with that
and hopefully it gets on the serbian stage too


UZsas, uzsas, uzsas

UZsas, uzsas, uzsas :((((
Bio sam na ivici placsa kad sam ovo csitao.
Odlicsan tekst, samo bih voleo da ovakvi tekstovi nemaju razloga da postoje.


da, bas tako MaNdRaK

uzas i plac i cinjenica da postoje...


Placc

Suze su uvek tu negde uz istinu.

http://urbanozeleno.blogspot.com


Veliki pornograf smrti

Jasmina,

Ja se nadam da su ostala poglavlja bolja od ovog, jer ovo je pornografija istorije, psihologije i tuđeg bola i smrti. I sve u narativnom rollercoaster stilu između društvenih promena u svetu, psihologije vladaoca, Staljinovih brkova i grča na licu žrtava i svedoka, pa onda nazad, u deliću sekunde.

Izvinjavam se, ali sam već overdoziran ovakvim smećem od strane RTS-a iz 90-tih. Od tada smo ova vrsta proze i ja "viši prijatelji", kako bi to rekao Njegoš.

Ako oni koji zagovaraju "denacifikaciju Srbije" podrazumevaju pod time "Ludoviko terapiju" ovog tipa, plašim se da je njima potrebna profesionalna pomoć, zajedno sa ostalima, oštećenim ludilom devedesetih.

Još jednom se izvinjavam što ne mogu da podelim mišljenje sa onima koji su oduševljeni tekstom. Izvinite, ali ovaj car je go. Malo sadržaja, a u preskupoj i otrovnoj ambalaži.

Vučko


Veliki pornograf smrti

Vuccko, nisam te razumeo. Hochess li, molim te, ponovo da napissess to ssto si hteo da kazzess.

http://urbanozeleno.blogspot.com


Vučko,

sudite vrlo površno i vrlo bezobzirno a i bezobrazno. Pre svega, knjiga nije "Gvozdeni rov", knjiga je dokument o smrti, o masovnom ubistvu šesnaest ljudi od strane udruženog zločinačkog poduhvata na čelu sa SM.

Takođe je i dokument šta je sve činjeno da se taj zločin zataška. Ne samo tada kada je zgrada RTS-a bombardovana, nego i posle takozvanih petooktobarskih promena, sve uz podršku smenjenih (iz senke) i novopostavljenih starih sudija i tužilaca i političara i ministara i koga sve ne.

Iza ove knjige stoje dokumenti i rad od nekoliko godina autora knjige i gospođe Žanke Stojanović kao i ostalih porodica. To je zapravo rekonstrukcija opstrukcije. A možemo samo pretpostaviti zašto. Arhiva je čudo. Prokopajte malo.


Quote:"I sve u narativnom

Quote:
"I sve u narativnom rollercoaster stilu između društvenih promena u svetu, psihologije vladaoca, Staljinovih brkova i grča na licu žrtava i svedoka, pa onda nazad, u deliću sekunde."

Vucko, zar to upravo nije bila vasa i moja realnost iz 90-ih? Kako bi se to moglo drugacije verno predstviti i objasniti nego upravo ovako? Ne moze vam text biti kriv zato sto ne ulepsava stvarnost.

Dalje kazete:

Quote:
"ali sam već overdoziran ovakvim smećem od strane RTS-a iz 90-tih."

Ovde se vas pokusaj da sagledate dublje text neslavno zavrsio kad vam je rezon izleteo poput plovka na povrsinu...pod dejstvom sile potiskivanja.

Quote:
"Malo sadržaja, a u preskupoj i otrovnoj ambalaži."

Mislim da je nemoralno na ovakav nacin vrednovati. Tacno sam znao da ce se neko na text ustremiti na ovaj nacin - samo sam cekao da vidim ko ce prvi da bude toliko nesmotren. Kad ono Dobrica Vucko.

Vi ne znate kontext. Vi ne znate sta bi mogla biti autorova motivacija. Vi ne poznajete Zanku Stojanovic. Vi ne znate da li je ovo "pornografija" bola ili anatomija bola. Da li je ovo duboki i istinski prikaz licnog dozivljaja nekoga bliskog nastradalima i na taj izkazana zelja za pravdom. Svrha ovoga texta nije da bude knjizevno delo u uobicajenom smislu te reci - kao sto nije udzbenik iz novije srpske istorije.

Zasto se dodeljuje nagrada "Dusan Bogavac"? Ako ne znate pogledajte.

Moram vam reci da ste me razocarali, a nadasve uvredili ovim komentarom. Ubedjen sam da ste mogli naci drugaciji nacin da iskazete vase misli nakon citanja texta, kao i da ste se pre toga mogli bar reda radi raspitati o nekim pojedinostima koje bi mogle uticati da znacenje texta sagledate na drugaciji nacin.

Quote:
"Ako oni koji zagovaraju 'denacifikaciju Srbije' podrazumevaju pod time "Ludoviko terapiju" ovog tipa,..."

Ovo cu da shvatim kao svojevrsno priznanje o mucnini i bolu koji ste osetili dok ste citali text. To je jedini povoljan utisak koji imam o vama nakon citanja vaseg komentara.


Ova noć nije moj dan

Dragi sagovornici sa ovog i drugih blogova, zahvaljujem se na vašem strpljenju sa mojim negativnim postom.

Izguglovao sam šta je nagrada Dušan Bogavac i šta je "gvozdeni rov".

Moj post se nije ticao cele knjige, niti gospođe Stojanović, čiji bol, kao i onih mnogih drugih koji su izgubili najmilije u tim užasnim godinama, mi nije ni na kraj pameti da banalizujem.

Radi se jednostavno o tome da je ovde postavljen tekst, za koji je rečeno da je završno poglavlje nagrađene knjige, i ja sam naravno bio zainteresovan da ga pročitam.

To se pokazalo kao gotovo nemoguć zadatak - da bi se došlo do Aberdareve, bilo je potrebno proći kroz toplog zeca autorove slike modernog sveta i novije istorije, mržnje prema Miloševiću, i sve to uz besomučan zoom-in, zoom-out. Čak i sama priča koja se tiče Aberdareve je u tom zoom-in,zoom-out stilu koji odiše mržnjom i frustracijom.

Ja se izvinjavam - ali meni je mržnje puna kapa, a posebno one koja ide uz klaustrofobičnu sliku sveta punog krivaca i žrtava (bez obzira na koju stranu pokazuje strelica kompasa). To je ono gde mi se pričinila RTS.

Ovo "mučenje" čitaoca, koje, ne znajući dobro autora, možda pogrešno pripisujem njegovoj veštini, a ne nesposobnosti ili traumama, nazivam "Ludoviko metod" - prepoznali ste svakako Pomorandžu. Kao ni Burgess, ni ja ne verujem da se čovek može učiniti boljim tako što se svesno izlaže neograničenoj količini bola drugih ljudi. To je poenta mog posta.

Još jednom se izvinjavam svima čija sam osećanja povredio nehotice - moji komentari se odnose na autora i njegov pristup, a ne na žrtve i sve koji sa njima saosećaju, do svog kapaciteta prijema bola drugih - među kojima sam i ja.

Hvala još jednom za izuzetno prijateljske reakcije na moj oštri post, i za informacije koje su mi pomogle da sklopim bolju sliku o temi.

Vučko


Verovatno si samo bio

Verovatno si samo bio nestrpljiv. I ja sam imao isto osecyanje prilikom csitanja prvog dela teksta, a onda je sushtina isplivala iz forme i osakatila sve ono ljudsko u meni koje se nashlo prozvano opisanim bezumljem.
Toliko.


Ja bih, gospodine, da sam na

Ja bih, gospodine, da sam na vašem mestu pročitala celu knjigu. Mislim da ste ovom poslednjem poglavlju prišli kao nekom trileru. Pogrešno. Ovo je knjiga-dokument. Ovo nije ispovest penzionisanog generala ili kao što sam napisala Legijin "Gvozdeni rov".

"Kao ni Burgess, ni ja ne verujem da se čovek može učiniti boljim tako što se svesno izlaže neograničenoj količini bola drugih ljudi. To je poenta mog posta."

Dobro je da ste nam otkrili poentu. Nisam ironična. Vrlo ozbiljno kažem da je nisam shvatila.

A evo sada kad znam, mislim da je važna ova knjiga za one koji su imali desetak godina kada je počeo rat u ex-yu ili i manje a sad su baš u godinama kada treba da saznaju šta je to bilo od 87., zašto nemamo vize, zašto se ne hapsi Ratko Mladić, za šta je on uopšte optužen, zašto se poklanjaju kola ratnim zločincima, zašto se skriva istina, zašto neće da se zna istina etc.

Ja ne znam gde vi živite, ali ovde postoji gospodine dragi zavera čutanja, zavera skrivanja zločina i zločinca. Količine su potrebne u konjskim dozama što bi rekla gospođa Mirjana Miočinović, da bi do nekoga doprli delići istine.

Ovde mladi nisu ni čuli za, recimo, Srebrenicu, a znaju da skandiraju "Nož, žica, Srebrenica!"
Ako je vama sve ovo mučno, obiđite blog. Ima onih kod Tanje Jakobi ili Bojane Maljević. Tamo se sigurno nećete nasekirati.

Ako vam to roze ipak dojadi, a vi opet svratite do nas kojima je pitanje svih pitanja - suočavanje sa prošlošću. Jer ne možeš imati normalan život dok imaš nenormalan problem ( S.Popović).

Pozdrav
JB


Na život!

Poštovana JB,

Ja cenim Vašu želju da se borite protiv (ne tako malih) ostataka metastaze u kojoj smo bili devedesetih.

Imam samo problem sa metodama. Ne verujem da se zlo iz glava, posebno mladih ljudi, može isterati čitanjem košmarnih knjiga. Posebno ako se pisac zanese u režiji već i onako mučnog scenarija.

Ako je mene uspeo da skine sa liste čitalaca, koji sam spavao na 500-600 metara od Aberdareve te noći; i video drveće kako raste iz kuća bez krova, pored puta u Derventi, 5 godina posle rata; i čuo za Potočare i Keraterm i da ne ređam dalje sve toponime naše sramote - kako će zainteresovati klince koje ne zanima ni šta će sa sobom u životu, a koji iskazuju svoju "hrabrost" i "muškost" tako što, poneseni nagonom krda, viču reči koje ne razumeju?

Toj deci treba konjska doza, da - ali ne tragedija i stradanja koje su napravili ljudi koje možda nisu ni zapamtili, jer su bili mali.

Njima treba konjska doza posla, primera života od rada i bogaćenja od poslovnih ideja, optimizma, Egzita, Guče (za svakog po ukusu), engleskog jezika, Interneta, bele šengenske liste, stranaca raznih boja koji se šetaju po gradu, Slovenaca, da vide gde su oni koji se nisu zjb... sunca, mleka, bele jutarnje rose, što reče Slavko Vukosavljević. Ostalo je na čast nama i našim očevima, koji smo dozvolili da se ovo desi. Ne treba time trovati decu. Već je dovoljno potrovano.

A da ne bih ponavljao greške što se tiče razumevanja - naslov ovog posta je detalj iz serije "Idemo dalje", kada cela sala na suđenju "narodnom neprijatelju" viče "Na smrt!", a Gagi Nikolić sa galerije počne da viče "Na život!".

Na život!

Vučko


Vucko

mislim da je knjiga pre svega istinita, pa onda sve ostalo, ako bas zelite - kosmarna, opterecujuca, pornografska.
Vas stav je veom primamljiv - leprsavo pozivate na zivot, na srecu, setnju gradom, na pozitivnost, mleko i jutarnju rosu i istovremeno izjednacujete Istinito sa smrcu, nesrecom, kosmarom, negativnoscu, blatom...
U najboljem slucaju vodite se recimo parolom "zlocinci su zlocinci, a deca zlocinaca su deca" sto i nije tako lose, medjutim to nikako ne bi trebalo da iskljucuje Istinu.
Na jednom drugom blogu sam procitala nesto o Wagneru. Taj nemacki kompozitor je verovatno i zirafi na Madagaskaru sinonim za antisemitizam i primer nacisticke nemacke..razvlace ga ko kad stigne i gde stigne, pa i na ovom blogu - porede ga sa Lj. Risticem.
Od Wagnerove smrti do dolaska Hitlera na vlast proslo je pola veka, od kada je umro do danas 123 godine, a Wagner-ovom imenu, se i dalje na neki nacin vice, kako Vi kazete, "Na smrt". Hitlera Wagner nije upoznao, nije ga video ni u pelenama, ali svi mi, na neki nacin znamo da je uz pomoc Wagnera jos pre dolaska Hitlera na vlast, nemacko drustvo inficirano Mrznjom. I to je jedna velika Istina.
Da li je ruzna za Nemce, mozda, u svakom slucaju mislim da Nemci citanje istorijskih cinjenica o Wagneru, ne vide kao citanje kosmarnih knjiga. Ili ostatak sveta pa I Vi ste bar jednom spomenuli Wagnera, a verovatno se niste upitali da li spominjanjem njegovog imena trujete nemacku decu, ili tacnije unuke?
Tu su i Wagnerovi savremenici i francuz Gobineau i englez Chamberlain, i ruski stroj pisaca i o svima se pise i prica.
Knjiga Zorana Janica, boli, i jeste potresna, ali samo onoliko koliko Istina boli - sto naravno nikom ne bi trebalo da bude mucno.


Kas Valkira

Draga Sonja,

Ne mogu da kažem da sam srećan što sam od Vas saznao da je Vagner bio antisemita, verujte mi da sam u tom smislu bio manje obavešten od Vaše žirafe.

Ja Vagnera znam po drugim stvarima - da, i po zloupotrebi od strane nacista, ali pre svega i prvo po jednoj od najsnažnijih i najinspirativnijih deonica umetničke muzike.

Plašim se da su "posledice Vagnerove muzike" pre posledice neproduktivnog načina kažnjavanja Nemačke za nasilan pokušaj preraspodele svetskog bogatstva zvani "Prvi svetski rat". Zlikovcima koji su vodili novu, još mračniju avanturu nacije su trebali nacionalni idoli, kao i našima. Tako se Ničeov uzor iz mladosti (sad sam se malo vikipedisao) povampirio u mračnom snu velike nacije, pa je sada možda starijim Nemcima Vagnerova muzika kao Betovenova 9. simfonija Aleksu iz Pomorandže. Mlađi ne verujem da puno mare.

Kad smo kod nacionalnih heroja, od svih kosovskih junaka, moj favorit za tri dužine je Banović Strahinja.

Sad moram brzo da sustignem posao, ovo sam vreme pozajmio od firme i moram da ga vratim.

Pozdrav,

Vučko


Borka, jeste li to vi?

"Njima treba konjska doza posla, primera života od rada i bogaćenja od poslovnih ideja, optimizma, Egzita, Guče (za svakog po ukusu), engleskog jezika, Interneta, bele šengenske liste, stranaca raznih boja koji se šetaju po gradu, Slovenaca, da vide gde su oni koji se nisu zjb... sunca, mleka, bele jutarnje rose, što reče..."


Vucko, nadam se da ste

Vucko, nadam se da ste svesni da ste ucinili da za trenutak mnogi posetioci bloga mogu pomisliti:
"Vous vous rappelez : le soufre, le bûcher, le gril...Ah! quelle plaisanterie. Pas besoin de gril : l'enfer, c'est les Autres."
(Huis Clos, JPS.)

Zaglibljujemo se jos vise pokusavajuci da vratimo ta vasa kola na put na nacin koji vi predlazete. Zato hajde da probamo da ne raspravljamo o stilu, o tome kako je autor zeleo da zvuci i koliko je u tome uspeo. Opet kazem ovo nije knjizevno delo nego je gornji text zakljucak jednog visegodisnjeg istrazivanja. Ako je i obojeno to je stvar autora - da se slobodno odluci za formu.

Vise me zato zanima nesto drugo - dok ste citali text da li ste nasli da je ono o cemu se prica istina i ako niste u kojim tackama? Sta je tacno u textu preterano i obojeno nerazumnom mrznjom? Zanemarite za trenutak "stil", "vestinu", "nesposobnost", "traume" i kazite sta je tacno ono sa cim se ne slazete. Dajte quotation i skrenite paznju na ono sto smatrate problematicnim. Tek nakon argumentacije bazirane na pojedinostima moci cemo da dajemo ispravne ocene o celom textu koji smo procitali. Moci cemo da razgranicimo, da li se vi najpre sa autorom slazete u iznetim stavovima, a onda nezavisno od toga da raspravljamo da li je stil prikladan, da li je izbor primera koji je izveo autor mogao biti bolji i da li je vestina na zavidnom nivou i tako dalje. U suprotnom preti opasnost da se vase potencijalno neslaganje sa argumentacijom koju iznosi autor, zamagli raspravom o stilu pisanja, te da stil pisanja postane sredstvo za negiranje cinjenica koje autor iznosi u textu a koje su od znacaja za Pravdu. Predlazem da ucinite jos jedan napor, kako bi popravili utisak koji ste ostavili buduci dovoljno smeli da iznesete ovako ostre ocene na racun texta koje se svode na to da ga kvalifikuju kao "mucenje citaoca" ili "Ludoviko tehniku" - sto je prilicno neodredjeno, priznacete.

Neodredjeno, osim u sklopu vase tvrdnje da vi kao ni Burgess, ne verujete "da se čovek može učiniti boljim tako što se svesno izlaže neograničenoj količini bola drugih ljudi." To zaista govori samo o jednom - o vasoj impresiji nakon citanja texta. Tako da se moze diskutovati i da li Ludoviko metodu priomenjuje autor ili je primenjuje vasa radoznalost kada vas je navela da procitate text. Kako god bilo, po Burgessu ili ne, verujem da je neophodno da se dokumenti kao sto je "Tisina u Abrdarevoj" objavljuju kako bi ih mogli procitati svi koji su zainteresovani za vidjenje novije istorije koje je rezultat visegodisnje potrage za istinom ostecenih - da je treba dati na uvid gradjanima.

Tvrdnja koju iznosite, "da se čovek ne može učiniti boljim tako što se svesno izlaže neograničenoj količini bola drugih ljudi" je i veoma opasna. Ja duboko verujem da bi neogranicena kolicina bola stanovnika Sarajeva bila daleko manja da su sa njom gradjani Srbije bili upoznati. Hocu da kazem, vas argument o Ludovico tehnici, koji je, priznajem, zvucan, vrlo moguce da u ovom slucaju nije primenljiv.

Dakle, da vas podsetim, posto sam se udaljio, ako mi budete zeleli odgovoriti voleo bih da to bude prikaz delova texta koje smatrate neistinitim iz ma kog razloga. U napred hvala,
Poz.CM.


Mala pauza

Dragi CM,

Namučili ste me sa ovim francuskim sa lomačama i sumporom - i pored nešto sećanja koje je ostalo posle učenja istog u osnovnoj i srednjoj školi, i online rečnika. Moraću da nađem kontekst citata da shvatim misao. Videću da Vam se pristojno odužim nekim stihom (ljubavnog) pesnika Benija Andersena - na danskom (ali ne onaj Šved iz ABBA nego jedan fantastičan matoran iz Danske).

Nadam se da je nešto pomogao post koji sam upisao kao odgovor gospođi JB u istom satu i minutu kad ste Vi poslali ovaj. Pokušaću večeras da odgovorim na Vaša pitanja koliko mogu - ovo dnevno vreme sada sam prodao firmi u kojoj radim, pa ne mogu odmah ozbiljnije da odgovorim.

Pozdrav,

Vučko


Istina i istine

Dragi CM i Sonja,

Obraćam vam se zajedno, pošto ste se oboje dodirnuli pitanja Istine. Izvinjavam se što će ovo biti opet jednim svojim delom mračan post. Pokušaću da se iskupim na kraju jednom malom piraterijom.

Da počnemo od toga da ja ne verujem u Istinu koja čeka iza ćoška, i samo čeka da je uzberemo. Ja verujem u istine koje svi nosimo, i razmenjujemo. Sonja i ja smo danas razmenili svoje istine o Vagneru. Svako je posle toga malo promenio svoju "ukupnu istinu"... ili možda i nije, ali je imao priliku.

Informacije koje sadrži ovo poslednje poglavlje knjige koje smo ovde dobili ja ne mogu da poredim sa Istinom, jer u nju ne verujem. Mogu samo da poredim sa mojom "istinom".

Kada integralni tekst s mukom proteram kroz moj filter za čišćenje informacije od njene ambalaže, tu nema puno vrištećih neslaganja. Možda ono o redosledu NATO akcije i progona Albanaca ne paše potpuno mojoj "istini", ali znam da je to sada istorijski nebitno - ostalo uglavnom stoji na svom mestu, posle debelog filtra. Ima stvari koje čujem prvi put. One mi se nude da postanu deo moje "istine". Uzimam ih tamo verovatno jedino zbog Dušana Bogavca. Ali nevoljno i sa mukom, jer ono čime sam platio tu informaciju prevazilazi njenu vrednost. Tu je na scenu stupio mržnjom i frustracijom ispunjeni Režiser, Scenograf i Kostimograf.

E tu ćete dobiti citate. Evo vam dokle sam se probio ovaj put, pre nego što je slika počela da mi igra i boje da se mešaju:

* Zabludela i u krvi ogrezla nacija
* Dezorijentisani podanici
* Mondijalizovan svet
* Ideološki mumificirani akademici, sa jalovim egzistenicijama
* Suma negativnog potencijala koja se ceri u lice
* Neophodnost intervencije potencirana, jer je u pitanju grupa država
* Odgovornost i počinioci se depersonalizuju i postaju slepa istorijska sila, a žrtve kolateralna šteta
* Očigledno, koje se pornografski eksponira na ekranima
* Nepodnošljivo verna svedočenja
* Aneks B imao za cilj da se sprovede nužna intervencija
* Vođa se pojavljuje među pristalicama koje čeznu sa propašću
* Osećaj lične poniženosti i frustriranosti stopljen sa strahom i nezadovoljstvom
* Milionske gomile
* Poslovično neprijateljski svet
* Mogućnost restrukturiranja vremena
* Kolektivna regresija u lažnu prošlost
* Vrtoglave dubine mračnog istorijskog bezdana, odakle dopire samo mutni zov krvi i tla
* Golema deponija i krematorijum zamrznutih leševa koji pristižu noću
* Odviše čista ćelija tiranina
* Zdravstveno stanje tiranina
* Psihološke studije tiraninove ličnosti koje doturaju poverljive službe
* Tiranin ne čita lepu književnost
* Tiraninu psihološke studije potvrđuju da je omnipotentan
* Tiranin se smeškao čitajući svoj psihološki potret
* Tiranin se nadmoćno smeškao
* Tiraninovi gestovi kao Hitlerov ... Musolinijev ... Staljinov ... Sadamov ...
* Kako bi podanici lišeni fantazije dobili podstrek za prizivanje mračnih fantoma

Izvinite, ali ja ovo ne kupujem ni za dž. Ne primam ni da mi se plati. Ne u non-fiction štivu. Može od Aleksa iz Pomorandže. Može od Džeka Torensa iz Isijavanja. Ali ne može od pisca koji pokušava da mi uz dvesta grama kafe prodaje i lanac za biciklu. Ne inhaliram mržnju. Ne vredi da me ubeđujete da je moj stav da je ne ihnaliram - opasan za društvo. Da li vam ovo ubeđivanje zvuči poznato? Hoćemo li time svoju decu da "dekontamiramo"? Ne mog sina, hvala.

Dragi CM, rekao sam da ću se odužiti za onaj Vaš francuski o lomačama i paklu - ljubavnim stihovima Benija Andersena na danskom. To Vam ostajem dužan, ali ću Vam kao mali avans ovde piratizovati pesmu jednog Benijevog ljubitelja iz Češke:

++++++

What's It Like?

What's it like
To have an opinion about everything?
To know and to determine
To run things responsibly
To be certain?

What's it like
To be an expert on ants
On politics
And what women want?

What's it like
To hang
With one leg in outer space
And to see yourself as flypaper
that wisdom's got stuck to?

What's it like
To know more than to think
To decide more than to doubt
To judge more than to regret
To be certain?
To understand the language of birds
Or at least to be able not to listen
When they begin to sing...

What's it like
Not to collect mysteries like mushrooms in the woods
Just sometimes to trip on a toadstool
To laugh about it
And with a penknife slowly scrape the last bits of soil
from your boots back into the pine needles?

--- Jan Burian, sa albuma "Ogledalo" ---

++++

Prijatno veče, ili šta je već u vašem kraju,

Vučko


Ja sam ostala bez reči.

Ja sam ostala bez reči. Čitala sam i ja Čas anatomije. Sve se može iskasapiti i gore nego što ste uradili vi sa ovim odeljkom iz knjige "Tišina u Aberdarevoj". Može i Gete. Ali zašto? Stvarno se pitam zašto to radite?

Ja sam pročitala celu knjigu. Namera je bila, kao što sam već napisala, da se rekonstrujiše taj zločin. Koji je postojao ili nije? Šta vi kažete? Kako bi vi to napisali? Ili kako bi vi to nazvali?

Naravno da imate pravo da zaštitite svog sina od ovakve vrste dekontaminacije ako je maloletan. A kad postane punoletan, ko zna, možda će sam hteti da sazna istinu o ovome i onome. Možda će se čuditi, kao što su se čudila deca Nemaca, kako im ništa nisu rekli roditelji koji su se baš pravdali vašim argumentima. No to ćete vi već nekako rešiti.

Ali kažite mi, baš bih volela da znam, kako ćete zaštiti sina od ovog društva? Gde se, po još neusvojenom ustavu (a usvojiće se ako bude sreće!) već dele kečevi ako pišeš latinicom. Ili ako ceo razred ode na ulicu i viče "Ubij, zakolji, da Šiptar/Hrvat/Turčin ne postoji!", "Nož, žica, Srebrenica"- šta u tom sličaju radite? Branite sinu da ide i viče ili branite sinu da se druži ili idete u školu i žalite se ili idete u Ministarstvo i žalite se? Šta radite?

Pa ministar Vuksanović i za vojno lice iz Lađevaca kaže da je dete koje ne zna šta je KKK?
Šta zna dete od 30 godina šta je crnac - ubij, zakolji da crnac ne postoji! A crnac lojalan, uplašen za svog sina "rođenog Čačanina", još mu dao ime Nikola da dete ne štrči iz fine tolerantne čačanske sredine.

To je, dragi Vučko, to društvo (i još malo gore) od koga vi treba da štite svog sina a ne od Zorana Janića.

Laku noć
JB.


Još ovo i odustajem

Poštovana gospođo JB,

Vi ste poslednji kojoj ću odgovoriti na ovom Jasmininom postu, jer jednostavno više ne mogu da postignem svima vama da budem džak za boksovanje.

Javljam Vam se pre svega da se zahvalim na neverovatnom komplimentu. Nisam čitao Čas anatomije, ali znam ko je, koga i zašto secirao (koga i zašto je ovaj put nebitno). Nije mi nepoznata snaga reči hirurga - iz Grobnice za Borisa Davidoviča, i čudesnog prevoda Stilskih vežbi.

Što se tiče mog sina, ako se desi... reći ću mu da je zatvor za ljude, kada prenoći prvi put zbog svoje obesti i gluposti. A pre toga ću se truditi da dobije ono što sam Vam rekao da mislim da našoj deci treba. Koliko ću u tome uspeti... to je još jedna od Burijanovih pečuraka.

Laku noć želim,

Vučko


Vucko,

citajuci Vas odgovor, nekoliko puta, i sve Vase prethodne komentare nisam mogla da pronadjem druge razloge za Vasu ogorcenost osim stilskih.

Recenice odnosno delovi recenica izvuceni iz konteksta takodje ne govore o sadrzaju koji vam je zasmetao vec o nacinu na koji je taj sadrzaj prezentovan. Citirati recimo iskasapljeni deo recenice "nepodnosljivo verna" (svedocenja prezivelih) kao jedan od razloga zasto ne zelite knjigu "ni pod razno" je u najmanju ruku nepravedan, ali svakako Vas razlog i na kraju krajeva Vase pravo na izbor.

Mislim ipak da ste ovoj knjizi pogresno pristupili. Tisina u Aberdarevoj nije ljubavni ili bilo kakav roman vec pre svega istorijski dokument, odnosno knjiga koja na jednom mestu koncentrise do sada nepoznate podatke o znacajnom dogadjaju/zlocinu koji je prikrivan.
Pored toga "Tisina" je jedan od izuzetno retkih primera "Oral History" u Srbiji u kojoj se naucne knjige jos uvek pisu iz glave, bez i jedne jedine fusnote, bez intervjua, i bez arhiva.

Tisinu takodje ne treba posmatrati kao nesto sto brze bolje moramo opovrgnuti, jer to nije tip huskaskih knjiga, koje su zbog agresivnog karaktera mogu, istom takvom agresivnoscu, lako opovrgnuti. Ako mislite da nesto nije tacno u objavljenom pre svega istrazivackom radu, Vi to dokazite - cinjenicama.

Do toga Vam, medjutim, nije ni najmanje stalo,naslucujem, ali onda nije u redu da knjigu, nazivate pornografijom istorije, psihologije, tudjeg bola i smrti.
Po tome ni jedna naucna knjiga ne bi trebalo da bude objavljena. Uzmite recimo Niall Fergusona, (spomenuli ste IWW, mozda Vas interesuje) - "The Pity of War" i nazovite to pornografijom tudjeg bola Zato sto Ferguson "pretura" po sudbinama vojnika na ratistu! Nazovite citanje Fergusonovu analizu globalnog militarizma i diplomatije "prolaskom kroz toplog zeca...autorovih slika modernog sveta i novije istorije". Nazovite pornografijom psihologije, to sto Ferguson dokaze za rat trazi u Freudu i njegovim "Liebestrieb" ruku pod ruku sa "Todestrieb".... Nema nikakvog smisla.

Spomenula sam Wagnera (koji inace nije zloupotrebljen, ili tacnije, njegovi politicki opusi su vapili za zloupotrebom), kao primer mozda neprijatne Istine o nekome koga mozemo i da volimo.

Wagnerov antisemitizam je cinjenica, dokazana, a citanje te istorijske cinjenice se ne zove "inhaliranje mrznje" vec obrazovanje.

Poznavanje te cinjenice nije dekontamiranje dece vec znanje (koje naravno ne moramo da imamo).

Mislim ipak da se razumemo, uz pomoc tih Vasih filtera za ciscenje, i da stvarno nema razloga za recenicu "ne primam ni da mi se plati", jer na kraju krajeva i sami kazete "nema vristecih neslaganja."

Preporucila bih vam jednu meni izuzetno dragu knjigu, zove se "Jedna zena u Berlinu". Rec je o dnevniku autorke koja je ostala anonimna, vodjenom za vreme bombardovanja Berlina 20.aprila do 22. juna 1945. Dokument o stradanju Nemaca - bez samosazaljevanja, bez mrznje, bez herojstva.


Burgesove pomorandže

Kažete: "Ovo 'mučenje' čitaoca, koje, ne znajući dobro autora, možda pogrešno pripisujem njegovoj veštini, a ne nesposobnosti ili traumama, nazivam 'Ludoviko metod' - prepoznali ste svakako Pomorandžu. Kao ni Burgess, ni ja ne verujem da se čovek može učiniti boljim tako što se svesno izlaže neograničenoj količini bola drugih ljudi. To je poenta mog posta."

Ako već izvodite filmske asocijacije na Janićevu "Tišinu u Aberdarevoj", moram da primetim da ta knjiga ima jedan vrlo blizak ne samo etički nego, u uskom smislu, pre svega estetički pandan. To je film Janka Baljka "Vukovar, poslednji rez", delo koje takođe prenosu publici gotovo nesnosnu količinu patnje. Nemam razloga da sumnjam da je ideja autora, i jednog i drugog, bila da se ta količina patnje savlada barem jednakom količinom refleksije, barem jednakom količinom otrežnjenja.

Uprkos suštinskoj različitosti medija u kojima se dvojica autora kreću, zapanjujuća podudarnost estetskih postupaka Baljka i Janića prosto bode oči, utoliko pre, jer obojica svoju umetnost grade na temeljima dokumenata, na beskompromisnoj vernosti dokumentima, u čemu, zar ne, prepoznajemo ideje njihovog velikog učitelja.

To naravno nije Anthony Burges.

Njegov estetsko-etički postupak očigledno nema nikakve veze sa Janićem (ni sa Baljkom).

Isto tako, Janićeve književne tehnike nisu ni "rollercoaster" (autor te tehnike je Michael Jordan?), ni "zoom in-zoom out" (priznajem, ne znam ko je autor tog drugog literarnog postupka?) Njegovi trikovi potiču iz jednog drugog šešira.

A što se tiče potrebe za optimizmom i životnom radošću, terapije zaboravom i slične robe, tu gore imate jedan moj drugi post, sa drugim asocijacijama.


Zanatlije

Poštovani gospodine Ponti,

Hvala Vam za preporuku za film. Uštedeli ste mi nešto novca i mnogo više onoga što ne može da se plati.

Izvinjavam Vam se i na mom netradicionalnom opisu tehnike naracije. Vama je to verovatno struka. Ja sam informatičar, inženjer - a hobista i loš đak književnosti i umetnosti generalno. Pričam onako kako mislim. To ne mora da se poklapa sa standardizovanom terminologijom struke. Moje skromno znanje iz oblasti kratkospaja asocijacije koje profesionalcu izgledaju daleko. Moguće je da je i pod uticajem Air Jordana.

Ali imam neki uslovni refleks da kad pročitam u knjizi da se veličina pesme dobija množenjem njene širine i dubine, tu stranicu odmah iscepam. Mora da je neki subliminalni uticaj CIA, KGB, OZN, KOS ili tako nečega.

Srdačno Vaš

Vučko


Quote: Ali imam neki uslovni

Quote:

Ali imam neki uslovni refleks da kad pročitam u knjizi da se veličina pesme dobija množenjem njene širine i dubine, tu stranicu odmah iscepam. Mora da je neki subliminalni uticaj CIA, KGB, OZN, KOS ili tako nečega.

ma jok, to je "drustvo mrtvih pesnika" petera weira :)


Književnost u nuždi

"...čim pročitam u knjizi da se veličina pesme dobija množenjem njene širine i dubine, tu stranicu odmah iscepam".

Ako za trenutak napustimo kontekst o kojem je kod vas očigledno reč, dopustite mi da vas pitam na kom ste mestu u "Tišini u Aberdarevoj" našli takvu tvrdnju?

Da ne bismo ostali na pukim tvrdnjama, zamolio bih vas da to mesto citirate. To vam neče biti teško ako takvo mesto postoji.

Ili je tu reč o nekoj vašoj inženjerskoj alegoriji, tipa "kratki spoj".

U tom drugom slučaju, reč je dakle o kurcšlusu, na šta, je li tako, ne možemo trošiti vreme.


Izbore,televizor,plakate...

Poštovani gospodine Ponti,

Izvinite što moram to ovako da kažem, ali moje reference na Sokratovu odbranu i smrt i Društvo mrtvih pesnika su bile okrenute ka Vašem prethodnom postu, a ne ka tekstu gospodina Janića. Sada kada ponovo čitam izgleda previše svađalački (u tom smislu ova nova referenca gore), ali koliko vidim ni Vi mi niste ostali dužni i nastavili ste da se krećete po inerciji na stranu na koju se moj komentar odnosi.

Ono što sam hteo da kažem je da je svako od nas zanatlija svog zanata, i to je dobro. Ali gledanje sa visine struke na sagovornika, laika, koji pokušava da opiše svoj utisak rečima koje ima na raspolaganju i zveckanje svojim zanatlijskim alatom kao zamena za informacije - mene jako podseća na na onaj detalj kad Sokrat opisuje zanatlije.

Društvo mrtvih pesnika sam pomenuo da bih Vam rekao da ne prihvatam da mi referencom na iskustva koja nemam, ljude koje ne poznajem i terminima koje ne razumem objasnite šta treba da osećam o tekstu koji sam pročitao. Osećam šta osećam. Osećam manipulaciju. Osećam mržnju, frustraciju i zlo. Ne želim sa tim da se identifikujem. Nisam to prihvatao ni od prethodnih usrećitelja. Ali od njih sam bar stekao iskustvo, pa primetim ponekad kad je car go.

I to jeste kurcšlus. Ali jedan u kome ne želim da budem. Zato sam napisao prvi post gospođi Tešanović. Zato sam oštetio Čeha, da učinim mali poklon Corn Mouth-u i Sonji.

I već sam po malo umoran od ove simultanke, i pitam se u čemu grešim u objašnjavanju šta je moj problem sa ovim tekstom. I teško mi je da radim ono što upravo nisam hteo, a to je da gnjuram sto puta kroz ovaj tekst gore i izranjam iz njega stare ciplele i ćelave gume. Namćor sam, ne volem, i to je to. Nema dalje objašnjenja.

Nadam se da Vam ova moja inženjerska alegorija nije potrošila previše vremena.

Vučko


American Express

"Kao pravi vođa zabludele i u krvi ogrezle nacije.."
"imperijalistièki projekat Velike Srbije"
I vi mi ne odgovoriste, a ja Vas već jednom priupitah: koliki je PDV? Ili se on plaća sramotom.
Sumnjam, zbog naslova.


Molim nekoga od prisutnih

na blogu ako su u Beogradu da napisu kako je bilo na dodeli nagrade, da li je bilo stampe, ljudi...ja sam jos uvek u Sjetlu i idem na stajanje sa Zenama u crnom ovde gde se zahuktava predizborna kampanja za glasanje u kongresu, izgleda da Bus ima sanse da izgubi na temu Irak...a kako su prenele vesti B92, pre neki dan je u njujork tajmsu izasao clanak o jadnom tekstu naseg ustava, kako nas je ceo svet pustio niz vodu , i kako tek sa takvim ustavom tek nemamo sanse da mu se prikljucimo...


Draga Jasmina,

evo ja sam bila na dodeli nagrade. Bilo je vrlo pristojno. Bila je puna sala. Nadežda Gaće je otvorila skup. Govorio je Nebojša Popov o stanju u medijima. Zatim je Brankica Stanković, kao prošlogodišnja dobitnica, uručila Zoranu nagradu. Ona je takođe rekla da je knjiga važan dokument i da se nada da će doći vreme kada će i ostali pomenuti u knjizi biti u zatvoru a ne samo Milanović, koji i tamo uživa privilegije.

Zoran se zahvalio na nagradi smatrajući je važnom, jer su je dobili i Miša Stanisavljević i Stojan Cerović, među brojnim važnim novinarskim "perima". Takođe je rekao je da je njemu ta nagrada veoma važna, jer je shvata kao priznanje za taj ogroman rad u rekonstrukciji jednog državnog zločina. Rekao je da se knjiga nalazi već mesecima kod državnog tužioca i da se za sada ništa po tom pitanju ne događa. Zahvalio se porodicama i svom prijatelju Miroslavu a najviše Žanki Stojanović na pomoći. Takođe je napomenuo da je to i njegov dug prema Nebojši, kao prijatelju i ostalim ubijenim radnicima Televizije.

Posle je bio mali koktel. Videla sam da su mnogi novinari razgovarali sa Zoranom.

Bili smo nekoliko nas sa porodicama do spomenika.

Uveče je bilo na nekoliko televizija izveštaj o dodeli nagrade. Sutradan je u Danasu objavljeno, pored izveštaja iz NUNS-a, da će Zoran i Žanka biti na sajmu na štandu tom i tom, gde će potpisivati knjige. I to je bio potpuni debakl, po Žankinim rečima, jer osim novinara Danasa, nijedan medij nije bio.

Ni u današnjim medijima se nigde ne spominje ni knjiga ni nagrada, iako recimo, Politika, ima celu stranicu -hroniku, gde izveštava sa sajma; ko je koju knjigu predstavio, ko je koju nagradu dobio etc.

Po mom mišljenju, zavera čutanja se nastavlja, kako oko ove knjige i ovog zločina, tako i oko svih zločina za koje Srbija, kao država, ima najveću odgovornost.


Draga Jasmina,iscrpno

Draga Jasmina,iscrpno napisan prikaz dogadjaja od strane J.B.No ja u ovoj daljoj tisini vidim strah nekog mocnog ,te se sa kjigom dogadjaju ovakve stvari.Ako je strah od knjige,no smatram da valjda postoji kolegijalna etika da bar spomenu udruzenje vecine onih koje istom pripadaju.
Stvarno se treba upitati ko su ti akteri knjige,a mocnici?No mislim da ce klupce vrlo brzo poceti da se odmotava ,grudva snega pretvorice se u lavinu.Mnogi ucesnici bobe za istinu iz ove knige su skrajnuti,ucutkani,mozda dobili ipretnje i pare.Nista nije ostala tajna u ovoj zemlji.
Ovog momenta iznad mog naselja tutnji helikopter ,isti onaj zvuk od 28 juna kada je mesetar otisao, mozda je ovo sledeci za sutrasnji podstrek da se ostvaruje obecanje.
Svima veliki pozdrav Zas,po Zoranovoj zelji za moj novi nadimak


Draga gospodjo Zanka,

zelim samo da Vas pozdravim i da Vam kazem koliko se divim Vasim naporima, istrajnosti i nacinu, da stignete do pravde za nevine zrtve stradale u bombardovanju RTS-a. Vasi napori u ovoj borbi, su na neki nacin, i bitka za sve one druge zrtve, ciji slucajevi prekrivaju zaborav, namerom onih, koji su jos uvek cuvari monstruma zla na nasim prostorima. Zelim Vam da istrajete i stignete do cilja, ima nas mnogo, koji Vas podrzavamo.

Cestitke za knjigu Zoranu i svima koji su pomogli da se ona pojavi.

s postovanjem,
AB


draga ab,mozda sa

draga ab,mozda sa zakasnjenjem,ali veliko hvala.da borbu moram nastaviti je i jedna vest u listu NOVOSTI,od 31.oktobra, sa naslovom PRESTONICA SVA U RANAMA sto je dokaz da se rts i nije dogodila.tekst sa slikama rusevina posle nato bombardovanja zauzima vise od polovine 24. i 25.stranice a medju slikama i komentarima rts-a nema sto i po ovome takodje izaziva sumnju da tisine mora biti pa ma na kakav nacin.
za mene je i ovo dokaz da je knjiga istinita i optuzujuca i da se svi plase da je spomenu,naravno kako nju tako i sam dogadjaj.
pozdrav zanka


Procitah tekst, procitah i

Procitah tekst, procitah i komentare, pogubih se malo u silnim metaforama, pa napisah odgovor u istom stilu, pa se ipak odlucih da ga pobrisem i napisem sto prostije, da narod ne mora da izvlaci poentu...

a poenta tog mog odgovora je (trudicu se da ne budem vulgaran, mada sam na ivici) da ste svi vi koji se ovde svadjate oko stilskih figura i mrznje, a stariji od 30-35 godina, imali svoju sansu da stvari promenite. I niste je iskoristili. I nemate bre pravo da pricate...
Pustite sad malo nas mladje... Da mi pokusamo da kreiramo nasu buducnost... Da mi pokusamo da kreiramo buducnost za nasu decu i nase porodice... Nemojte nam vi vise krojiti sudbinu i uciti nas sta je dobro za nas i za nasu buducnost...

mislite da je ova knjiga dobra za suocavanje sa istinom? uz svo duzno postovanje autoru i porodicama poginulih, nama ovo ne treba (kada kazem "nama" mislim i na mlade Albance, i na mlade Siptare, i na mlade Hrvate, Bosance, Madjare, ma sve)... nama treba da nam kazete da sve zaboravimo i gradimo novo... jer ja jos nisam sreo nijednog mladog od pomenutih da mu je bitno da se ja ili bilo ko "suoci sa istinom"... J*** nam se bre za istinu koju vi propagirate! pa zamislite da svi objavimo po knjigu o nepravdi koja je zadesila nase porodice i prijatelje? jel treba da krenem da pisem o nacinu na koji je poginuo svaki od mojih prijatelja ili poznanika u tim ratovima? o patnji tih familija? o otmicama i silovanjima mozda? o tome kako je to uticalo da postanem 40-godisnjak u telu 18-godisnjaka?
i gde cemo stici? kako ce to pomoci mom detetu?
jeste li vi ljudi normalni? pa ova literatura je gora od one koju stampaju Jehovini svedoci i njima slicni...

da sumiram - ovakvo svedocanstvo treba da postoji. Treba da se zna i sta je Milosevic radio, i sta su radili svi ostali iz regiona (da ne nabrajam - lako cete naci moje postove o situaciji na Kosovu u drugom Jasmininom topic-u, pa cete skontati sta ja mislim o svemu tome, ako vec niste skontali iz ovog posta).

ali ovakvoj knjizi je mesto u nekoj arhivi... kao i vecini vas... i cajdzinicu da vam otvore na istom mestu... da vi matorci imate mesto da se skupite i laprdate o tome kako je Milosevic bio los, kako su Srbi stoka, kako su Hrvati ustase, kako su Muslimani svi do jednog mudzahedini itd. Kako kome volja... I povedite sa sobom i Kostunicu, i Dinkica, i Vucica, i Velju, i Tadica i sve redom... Pa se vi lepo svadjajte/zabavljajte kako ste i navikli (sa sve stilskim figurama), a nas pustite da gradimo novu, bolju, neopterecenu Srbiju.

Srbiju bez bullshit-a...

Pozdrav,
Srbenda

PS Ako imate nesto pametno da mi porucite, molim vas ucinite to. Ali ako cete da solite pamet kako umanjujem znacaj ovog dela i kako sam neosetljiv, ne trudite se...


evo ja cu da ti porucim

a nije mi jos mesto u arhivi, po tvojim proracunima. nisi neosetljiv, naprotiv, mozda si samo malo zbunjen. tekst koji si procitao je poslednje poglavlje knjige koja dokumentuje jedan dogadjaj, rekonstruise jedan zlocin, svedocansto koje treba da postoji - to i ti tvrdis, a ja se slazem.

ako zanemarimo one kojima je i to dovoljan razlog za objavljivanje (mene recimo) i naglo okrenemo glavu ka kreiranju buducnosti bez bullshita eto nas ponovu u zgradi rtsa.

da ne bh prepricavala evo gospodja zanka, koja je izgubila sina, pise sledece:
"zlocinci (se) vracaju na mesto nesreca....Bozidar Nikolic,koji je rukovodio snimateljskom ekipom sto je iz Tasmajadanskog parka snimala direktan pogodak rakete u zgradu RTSa, nedavno (je) unapredjen na mesto glavnog urednika Kulturnog programa, a Aleksandar Vucic naimenovan je u programski savet RTSa."

To je bullshit sadasnji i buduci, a ja te evo pustam da u moje ime, u ime nas mladjih iskoristis sansu i nesto promenis - ocistis tu srbiju od govana.
Ili ti se j**** i za to?
Taj manijak iz kulturnog programa koga finansiramo hteli ili ne se uklapa u tvoju buducnost? to je dobro za nas?
Ili nisi znao za gospodina urednika? - E pa sada znas, pise u knjizi.

gospodja zanka ne moze vratiti sina ni ovom ni uz pomoc hiljadu knjiga i arhiva. ta gospodja iz tvoje cajdzinice, u svojim sedamdesetim, je uradila nesto samo za tebe i mene. mi za nju nismo nista. niti cemo uraditi za svoju decu, ako ovako nastavimo.


Dragi Prijatelji,moja nemoc

Dragi Prijatelji,moja nemoc ,licni bol i borba jeste da se ovo nikada nikome vise ne dogodi a u isto vreme vidim da se agonija nase propasti produzava.Da li je ovo u Mitrovici ponovo Gazimestan?Vratise se glasnogovornici laznog srpstva u svoje limuzine i sa dobrim obezbedjenjem u svoje vile i komfor i kako vidim niko ne ostade u enklavama da zivi ,a one su proslost i delo njihovih ruku.I hoce opet isto.E,zato necu da cutim i zato se moramo secati proslosti.
Zbog njih “njihovog Kosova”ja odavno ne znam ni kako su ni gde su moji prijatelji ni Saban ni Seki ni mnogi drugi.