Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Manijaci

Pre neki dan sam hodao ulicom u smeru Ateljea 212 kada je ispred mene zastao nekakav starac i tačno ispred mojih nogu pljunuo na trotoar. Zastao sam i zverski ga pogledao. On je zbunjeno stajao tik ispred mene, ne shvatajući zašto ga posmatram tako intenzivno, neprijateljski. Ni na kraj pameti mu nije bilo da je u njegovom činu bilo nečeg neobičnog, neregularnog. Samo je malo čvršće uhvatio pod ruku omalenu staricu koja je u izlizanoj bundi hodala pored njega. Kao da je želeo da se obezbedi od mog agresivnog ponašanja.    

Zatim sam nastavio da koračam zagledajući pažljivo asfalt. Na svakih dva, tri metra je bio po jedan svež ispljuvak. Neverovatno koliko je ljudi neprestano pljuvalo krećući se, činilo mi se, besciljno u raznim, besmislenim pravcima. Išli su nekuda i pljuvali. Da li to oni obeležavaju svoju teritoriju kao psi koji zapušavaju bandere? Ili imaju probleme sa bronhijama? To sam odmah odbacio, bilo je isuviše nelogično. Možda izražavaju svoj stav prema svetu, pljujući po njemu? Ali, zašto to čine samo muškarci? Nije li to neka od muških opsesija, nešto u vezi sa polom? Ali zašto to ne čine u Mađarskoj, Argentini ili na Filipinima? Samo ovde sam primetio tu pojavu, samo ovde ljudi tako besomučno i tako radno izvršavaju svoje pljuvačko poslanstvo. I zašto se to čini tako, kako da kažem, demonstrativno, sa izvesnom dozom ponosa? Kao da se obavlja nešto preko potrebno, razumljivo samo po sebi, sa porukom koja je svima jasna.

Sutradan sam, na tramvajskoj stanici kod Kalemegdana, prisustvovao jednom incidentu u čijem centru je ponovo bilo pljuvanje. Nekoliko ljudi je tu, činilo se po nervoznim pokretima koje su bacali prema zoološkom vrtu, već satima čekalo da se iz tog pravca pojavi nakrivljena nakaza. Odjednom, nekakva muška spodoba privukla se dvema devojkama, koje su iscrpljivale poslednje teme koje bi mogle da ispune večnost čekanja, i jednu od njih pljunula po leđima?! Devojke nisu ništa primetile ali im je prišla treća i alarmirala ludačko ponašanje tog čoveka. On je i dalje mirno stajao na korak, dva od njih i pravio se da je normalan. U tom trenutku tramvaj je najzad stigao pa je tip uleteo unutra. Izgleda da je bio sasvim lud, sudeći po opscenim scenama koje su usledile u tramvaju i unezverenim putnicima koji su iz njega ispadali, dok je on po vozilu hodao sa smaknutim pantalonama.    

Zašto pominjem ovu šokantnu scenu? Nekada, u srećna vremena, manijaci sa Kalemegdana su bili posebna vrsta divljači od kojih smo bili zaštićeni trostruko: milicijom koja ih neštedimice tukla, čuvarima Gradskog zelenila koji su ih proganjali sa isukanim motkama na čijem vrhu je bio šiljak predviđen za prikupljanje papira sa travnjaka i od strane hrabrih momaka koji su po Kališu šetali svoje razmažene i do-zla-boga osetljive devojke. Događaji u vezi voajera, drkadžija i ostalih lokalnih ludaka kasnije su među nama, decom koja smo živela u blizini velikog parka prepričavani i uveličavani, da bi na kraju dobili mitološke razmere.    

Iako još uvek idealan prostor za bezumnike svih vrsta, Kališ je danas pust i nekako tužan. Ili su ludaci promenili destinaciju ili ih ima sve manje pa se za njima više niko ne osvrće. Sudeći po onima koji pljuju na sve strane, izgleda da ih ima mnogo više u gradu nego na lokalitetu samog parka. Tu i tamo srećem jednog sasvim benignog tipa koji, obučen u večernje odelo i sa večitom cigaretom u ustima, radi fiskulturu. Zanimljiv je jedino po time što uspeva da pravi sklekove a da mu pepeo sa cigarete ne spadne. Ah, da... Juče sam zatekao jednog koji je ležao na sred pešačke staze, udobno zavaljen, sa rukama ispod glave. Prišao sam mu, za trenutak pomislivši da mu je pozlilo. «Jeste li dobro?» - upitao sam. Pogledao me je kao da sam ja lud: «Jesam. Zašto?» «Ništa, pomislio sam... Šta radite na zemlji?» - promucao sam zbunjeno. «Odmaram se, zar ne vidiš!» Bila je to gola istina. On se odmarao u pozi koja mu je najviše odgovarala a ja sam postavljao ludačka pitanja...


Pa da! Svakodnevno se

Pa da! Svakodnevno se susrecem sa takvim pojavama,jako je dobro sto se neko oglasio po tom pitanju. Neverovatno je to u sta se stvarnost pretvorila ili se jos uvek pretvara!(kao da je pre bilo bolje -nije). Ipak, mislim, da je za tu navalu prostakluka i bahatosti delimicno kriv i onaj drugi Beograd odnosno ona druga Srbija.Cini se da se svi u opstem trendu "cool,nezainteresovanosti" prave da nista ne vide. A, i da onaj koji pokusa da reaguje biva donekle ismejan ("On da ima preca posla ne bi se mlatio sa budalama").Dakle kao i uvek "krivi smo mi sto smo se sklanjali".


nepravda

ma to je samo deo folklora...
stranci ili naši savremeni sunarodnici često na pogrešan način tumače takve gestove.
u ustima se skupi sukrvica i odmah se od toga napravi problem...
a nije uvek kao što izgleda:
http://www.youtube.com/watch?v=mZCJKagV17Y


U Beogradu

sam zaista vidjala sve ovo o cemu Goran govori. Danima smo se npr motali u blizini Ateljea 212 i svakodnevno vidjali milione psecih govana i uvek na oprezu kao u Igrama bez granica – Pazi gde stajes, eno ga jos jedno.
A meni je posebno cudno sto se ovakve stvari u nemerljivo manjem broju dogadjaju u Novo Sadu.


Dodji u Budimpeshtu, pa da

Dodji u Budimpeshtu, pa da vidish psecyih govana po celom centru i na sve strane, samo se makni od glavnih ulica.
A shto se ludih zombija ticse, prepun ih je centar, lezse najvishe na Nyugatiju u podzemnom prolazu, mada ih ima svigde oko koruta kojim prolaze 4-rka i 6-ica tramvaji.
Lezse na zemlji, klupama, betonu, asfaltu umotani u smrdljivu cyebad, a najjacse je shto koriste redovno javni transport.
Nedavno sam ishao trolom od svoje gajbe, i na Lovolde teru je ushla neka omalena baba - smrdela je na ustajali resko oshtar urin na killometar. Madjari ih gore-dole tolerishu, tako su vaspitani. Ali neretko i oni krenu da se mrshte i da ih psuju i nazivaju pogrdnim imenima.
Simpa je i kad se nocyu vracyash iz grada pa morash da ih preskacsesh oko dragstora i vazsnijih punktova, ali ne samo njih, nego i potoke njihove pishacye koja se cedi iz cyebadi.
Ma milina jedna. Da ne kazsem kako smrde, to je neverovatno - na ustajala govna, mislim da bizoni u zoo-u smrde manje. Nijednog takvog kloshara nisam video ni nanjushio u Bg-u, najblizsi im je jedan kreten, sav iskasapljen i u maskirnoj uniformi, koga sam video csini mi se negde blizu Brankovog mosta.


Pa nista onda,

kada vam se sve to smuci dodjite malo da odmorite dusu u NS.
:)


Mislis da nema smrdljivaca?

Pre par dana dogovorim se sa drugaricom da svratim do nje na dorcolu(dunavski kej da budem precizniji). Sa trga logicno ili 24 ili 26. A na stanici JETI jer prosto ne znam kako drugacije da opisem to stvorenje. Elem stajao je na klipu iza same stanice i posto je bilo vec i kasno nisam obracao paznju na istog. Inace crnog od glave do pete ko da je premazan recimo katranom. Udjem ja na prva vrata u onog kratkog japanca i sednem iza vozaca. Na kraju Francuske pocinje sranje. Napolju hladno majstor podlozio a Jeti usao u bus. Lele kako je to smrdelo da sam ja uspeo da izdrzim do 7. jula i morao sam da izadjem jer da sam ostao jos jednu jedinu stanicu ja mislim da bih bacio i peglu i dasku za peglanje. kako su oni jadnici koji su ostali u busu izdrzali ne znam ali vonjalo je za 3 medalje na olimpijadi u vonjanju. More kakve tri ovo je bilo van konkurencije. Van svih konkurencija. Prosto smrad je bio neopisiv recimo da je prdez od pasulja sa dosta luka miris za ovo.
Tako da nemoj da se lazemo takvih ljudi ima svugde pa i u ovoj Srbiji.
Pljuno na ulicu ma dajte bar 5 puta sam u zadnjih mesec dana gledao kako roditelji malu decu svlace u zardinjere da seru i pisaju. I sta da mu kazes.
Cesto puta kada neko baci nesto pridjem i onako jacim glasom kazem gospodine/gospodjo nesto vam je ispalo. E sad malo njih pocrveni ostali uglavnom kazu a ne nije bacio sam to. Ponekad na samo par metara od kante.

v.


Pljuvacke Novoga Sada

Da, i mi u Srpskoj Atini imamo isti problem. Mozda u pljuvacki lezi snaga ovog naroda. Pljunes kada se iznerviras, pljunes onoga koji te je iznervirao, pljunes pod prozor, pljunes kada imas stav.
Kada bi muskarcima ovde oduzeli to malecko zadovoljstvo koje, ruku na srce, ni drzavne institucije ni pojedince na kosta nista sem neke zivaca, oni bi najverovatnije zapisavali. Te iste plocnike, bez problema.
Mladi su cak pronasli svoj nacin izrazavanja. Zvaka. Ako se lansira za vreme letnji' dana, traje gotovo zauvek.
Uznapredovasmo od pljuvacke, nema sta. Tehnologija prijatelju, tehnologija...


Vlasto

Nemoj da mi protivurecis, ipak sam ja starija:)
Ima svega toga i u Srpskoj Atini, ali u nemerljivo manjem broju. Da si bila sa nama u Ateljeu 212 kao i drugim slicnim povodima, i provodila dane u Bg znala bi o cemu pricam.
Pozdrav


Oj, Jeleno

:-))) videla sam tvoj mesidz tek nakon sto sam poslala svoj. Jesi u pravu i jesi starija. Ali si cool. Da li neko zna da li je pljuvanje kaznjivo zakonom? Manijake smo sigurno regulisali zakonom, i pisace, mozda, ali pljuvace....ne znam. Kako je to moglo biti formulisano? ...taj i taj clan tog i tog zakona...:'Strogo je zabranjeno pljuvati i zapisavati ulice, trgove, parkove i druge javne povrsine. Isto je kaznjivo strogom kaznom zatvora od 13 minuta ili novcanom kaznom od 13 dinara.' Za to, naravno, treba ustanoviti i specijalne organe reda. Kako bi se zvali?


i pishanje je kaznjivo..

Pre nekoliko dana moj brat je dobio prijavu koja je glasila: taj i taj, mora da plati kaznu od 3000 dinara, zbog pishanja na javnom mestu.. tereti se za remecenje javnog reda i mira.. tako-nekako.. pa vi vidite??!! :))


I pishanje je kaznjivo...

Quote:
Pre nekoliko dana moj brat je dobio prijavu koja je glasila: taj i taj, mora da plati kaznu od 3000 dinara, zbog pishanja na javnom mestu.. tereti se za remecenje javnog reda i mira.. tako-nekako.. pa vi vidite??!! :))

...mom drugaru se to desilo jos 1982.


Možda je to bolje

rešavati javnim WC-ima. Koliko javnih WC-a ima u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu, Čačku, Užicu?


Quote:Možda je to

Quote:
Možda je to bolje
Doctor Wu (5 Novembar, 2006 - 19:31)

rešavati javnim WC-ima. Koliko javnih WC-a ima u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu, Čačku, Užicu?

Socijalni reformator Doctor Wu i javni WC-i kao drustvena panaceja.


Ma jel bas pise...

...pishanje, ili nesto drugo, sta ja znam, mokrenje, obavljanje nuzde, uriniranje...


Aaaa, kad smo kod pishanja,

Aaaa, kad smo kod pishanja, u Peshti sam naucsio da se to mozse obaviti na sred ulice, onako kao konj ili krava.
Dodushe priznajem da to u poslednjih godinu dana redje vidjam.


pljuvanje je enigma

i u Novom Sadu (mada jeste cistiji) i u nas , preko .

Ima neceg nedokucivog u nacinu pljuvanja .
tacno ono sto je Goran primetio , nekako 'ponosno' , cini mi se kao dokaz muzevnosti.

setimo se razbribrige 'jakih momaka' sa coska .
iz knjiga raznih i arhiva memorije 50-tih i 60-tih , uvek se provlacilo to pljuvanje .

"...bili smo siromasni, nadrkani, besni , stajali na cosku i pljuvali na svet" ; dugo sam mislila samo simbolicno , ali sam sa 15. shvatila da je pljuvanje bilo bukvalno .

tako to traje i danas .
tako se pojava umnozava.

ima li veze to sa onim manjim brojem (ne)normalnih koji hodaju ulicama ovoga grada ?


Nisam psihijatar

(ovo Doctor stvarno nema veze s tim) ali, koliko se sećam, ubedljivo najviše pljuvača sam sreo u vojsci. Nisam nikad bio u zatvoru, ali ubeđen sam da i tamo ima dosta pljuvanja. Možda je 'nagon' za pljuvanjem povezan sa nekim frustracijama? Retko viđam žene koje pljuju osim onih amazonki, koje, obično, smatramo više muškim nego ženskim bićima.


Ne znam doctore,

da li je do roda, do pljuvacnih zlezda ili do vaspitanja. Znas, ovde je ok da muskarac pljune ili se pocese po jajima. Zamislimo sada curu kako se cese na autobuskoj stanici.Ili pljuje.
A o kitolomcima u autobusima da i ne govorimo.


ОБЕШЕЊАЧКИ КОМАД

Парк. Дрво, клупа, велика картонска кутија иза клупе. Из кутије излази Господин из Кутије, поцепан, прљав и изнурен: упреда велики прљави креветски чаршав. Везавши га једним крајем за најнижу грану, од другог краја покушава да направи омчу, али слабо му иде. Клупи прилази лепо одевени Господин ван Кутије: седа на клупу, неко време посматра неуспешно прављење омче. Када схвати да од тог посла нема ништа, нервозно се обраћа Господину из Кутије.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: Шта ће вам чаршав? Конопац је за бешење. Знате ли ви чему служи чаршав?

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: За бешење.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: Ма какво бешење. Нема шансе да се помоћу њега обесите. (Устаје, узима чаршав у руке.) Знате ли ви шта је ово?

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: Знам. Чаршав.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: А чему служи чаршав?

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: За бешење.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: Ау, имате ли ви кућу?

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: Немам.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: Немате кућу? Па где онда живите? Није ваљда у овој кутији?

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: Имам.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: Значи имате кућу. Имате ли у кући собу?

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: Немам.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: Онда спавате у кухињи?

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: Имам.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: Добро, имате собу. А имате ли у соби кревет?

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: Немам.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: Није ваљда да спавате на поду?

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: Имам.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: Значи имате кревет. Онда сигурно имате на кревету чаршав.

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: Немам.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: Ма морате да имате бар неки мали чаршав, не спавате ваљда на голом душеку?

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: Имам.

ГОСПОДИН ВАН КУТИЈЕ: И чему онда служи чаршав?

ГОСПОДИН ИЗ КУТИЈЕ: За бешење.


Nekultura

Pre jedno dva - tri meseca mi se dogodila slicna stvar, s'tim sto me covek nije video pre nego sto je pljunuo. Kako sam bio neposredno iza njega, kada me je primetio, on se okrenuo i najdobrodusnije izvinio, na sta sam ga ja tako ispsovao... Stvarno je gadost nerazumljiva...
I tako, ja ispadoh kocijas nevaspitani pred lepo vaspitanim covekom.


Sepultura

Sta ocekujete u zemlji u kojoj je mega hit bila pesma meni nepoznatog naslova, ali upecatljivih stihova: "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo". I eto sta nam se desilo.


Beograd

... evo, ja fino pre dorucka, da vidim malo sta se u gradu desava kad ono... setan mi je malo Goranov tekst i oslikava sve ono sto covek ublazi, zaboravi kada je daleko. Mada se i ovde desi da neko pljune, pa me onda to podseti na Beograd.

Elem, da ipak ispricam jedan fazon vezan za temu.

Setaju dve bake Tasom. Naidju naravno odmah na sadrzaj lepo docaran gore u blogu, da ne ponavljm. Jedna od njih krene da se saginje: "Jaooo viiidi. Lep bros. Neko izgubio."

Jasno mi je da tema nije postavljena da bi se pravila karikatura od toga ali ubedjena sam da ce svi ostali biti ozbiljni i da ce biti puno pametnih opaski.

Meni ostaje da zelim lepsi i bolji Beograd. I da doruckujem, naravno :))


Voleo bih...

...da mi gospodin Markovic kaze da nisam u pravu, ali mislim da je gornji tekst metafora onoga sto je zadnjih dana citao na blogu B92.


:)

:(


Ev-genije

Što je u rekordnom roku dobilo "snažan odgovor" :)

"Blog je veliki! Živela Virtuelna Srbija!" (reči Sadama Huseina kad mu je pročitana smrtna presuda)

Pozdrav,

Vučko


у праву сте

Господине Марковићу,
добро је што нисте налетели на типове на које сам ја налетео у Врњачкој Бањи. Све се десило испред "Појила" топле воде у највећој српској бањи: По наговору родбине и лекара одох у Бању са супругом и тамо нам одредише да пијемо топле воде. Остављам све детаље (не)уређености бање и смећа на улазу и у парку исте и неузбежне испљувке на буквално сваком кораку. Али, да се вратим теми: на клупи испрек "Појила" седи неколико "гостију" и својски, из петних жила извлачећи, пљују испред себе (да дочарам само још и детаљ на ивици: из зграде појила допире ужасан смрад нечега што би требало да буде тоалет за кориснике, али то никоме не смета). На неколико корака од њих седи контролор "Појила" и не реагује. Ја станем испред култивираних, јелте, људи и кажем: Свака част, масјтори. Само тако, само напред! Два "госта" устају са клупе и са јасном намером, засуканих рукава, крећу ка мени. Сви около се смеју, како сам само смео да им поменем пљување, хеј њима, Србима усред Србије! Треба ли да напоменем да сам се спасао бегом? Кукавички да, али сам сачувао главу.
На срећу, или несрећу, тога има и на срећном западу.
goranm/


O parfemima i drugim demonima

Imenjače, jeste li sigurni da taj miris koji ste osetili nije u stvari bio miris banjske vode ;)

Pozdrav,

Vučko


бањска вода

Драги Вучко, сигуран сам да није потицао од бањска воде јер она (на топлом извору) има мирис водоник сулфида = мирис трулих јаја. Пошто сам хемичар, разликујем мирис амонијака (овде пореклом из нужника) и водоник сулфида. На моју несрећу, погледао сам тај исти нужник!
Поздрав
goranm/


Hemicar i prinudni sprinter

Hemicar i prinudni sprinter na kratke staze. Trebalo je da ih pljunes pre nego sto si se nadao u beg - da konacno cujemo i jedan pozitivan primer vezan za pljuvanje u Srbiji.


Banjska voda II

Dragi Gorane,

Ja sam ovo rekao zato što ne volim da pijem banjsku vodu - moji roditelji imaju kuću u Lipovi, gore iznad Slatine, i tamo su od proleća do jeseni i nalivaju se tom vodom non-stop. A ja kad dođem - pokušavam da nađem i kupim Knjaza :)

Pozdrav,

Vučko


Od malih nogu

Kad smo se vratili u Srbiju, među najčešća pitanja naše dece o novom okruženju su spadala sledeća dva:
- tata zašto je onaj čovek pljunuo na ulicu
- mama zašto je ona žena bacila papir na ulicu (kanta za smeće je obično udaljena par metara)
Godinu dana kasnije, muku mučim sa sinom da prestane da pljuje sa drugom decom u kraju. Imaju i takmičenja u preciznom i pljuvanju na daljinu.

Po broju opušaka na ulici smo verovatno u samom svetskom vrhu. Najbolje su autobuske i tramvajske stanice. I pušači koji vole da na samim vratima tramvaja, sa jednom nogom na prvom stepeniku, povuku zadnji dim, bace opušak i podele dah nikotinski sa ostalim putnicima. Jednim udarcem, dve ...

Saša


Peking

...je jedini grad gde sam video da se vise pljuje nego u Beogradu. Tamo to ne rade odabrani pripadnici muskog roda, samo radi pljuvanja - vecini gradjana to je jedan od nacina kako da prociste svoje disajne puteve.

Pricao sam sa jednim profesorom sa Pekinskog univerziteta - kaze da imaju veliki problem sa tom, ali i sa jos nekim navikama svog stanovnistva. Pocelo je, kaze, nakon kulturne revolucije i doseljavanja u glavni grad ljudi kojima je takav zivot potpuno stran.


U Tajvanu imaju pljuvaonice

U Tajvanu imaju pljuvaonice po ulicama.. To za disanje verovatno jeste tačno, ali NAJVIŠE me nervira kad vidim tako nekog dedu što će živeti još u vr' glave godinu dana kako pljuje ispred mene dok ja idem da bacim papirić u kantu.. Ništa drugo me ne nervira više od te bahatosti prema sopstvenom gradu..

- LDP Zemun -
ZA NAJLEPSI ZEMUN NA SVETU!


Kad su postavili

nove trotoare od Slavije do Albanije, u roku od mesec dana su bili izlepljeni žvakama. Ovo je upadljivo zato što su novi a ne zato što na drugim mestima nema.


Slična stvar ko taj sa početka

Kupujem u jednom od tih mega-marketa. I, pošto sam po običaju prvo kupio voće i povrće, pa tek na kraju pakete pića, uzmem druga kolica za piće, da ne zgnječim bakaluk. I stanem na kasu. Ispraznim prva kolica, a tip ispred mene ih uzme, natovari svoje stvari i - krene. Ja se nasmejem, ne treba mi dvoja kolica, ali on nije znao da ja imam druga. Čovek kaže - "I meni su uzeli". Nije mu bilo jasno što sam se tu baš zapanjio i rekao da to što su njemu uzeli nije razlog da on isto čini drugom, ali da za mene nema veze. Rastali smo se, obojica skroz zbunjeni.


ПОГЛЕД УНАЗАД

Пљување по улици, у лице и по поду у земљи Србији није од јуче. Мало подсећања није наодмет. Дуго, можда двадесетак година, после Другог светског рата у јавним установама и разним чекаоницама биле су "инсталиране" пљуваонице скоро у сваком ћошку. Народ је и опомињан. У биоскопима би се нпр, пре почетка журнала, на платну обавезно појављивао натпис: "НАЈСТРОЖЕ ЗАБРАЊЕНО ПУШЕЊЕ, ГРИЦКАЊЕ СЕМЕНКИ И ПЉУВАЊЕ ПО ПОДУ".

ЕvGenije


Balkanska shtrasse

Kod mene u Balkanskoj situacija po tom pitanju je KATASTROFALNA: em je inache kraj, poslovichno, zbog blizine shtayge pun svakakvih tipova, em sada, kada su nam u Lominu smestili pijac, + dva, godinama napushtena gradlishta, situacija je gotovo neizdrziva. Naravno kad slici dodamo kuchkare kojima ta ista Lomina sluzi kao kucheci WC, mozete zamisliti kako se zivi u centru grada, na domak Terazija. Recimo jedan dan,u sred bela dana, oko 15h, ulicom Gavrila Principa ide jedan covek ispred mene, koji deluje sasvim pristojno, i iznenenada, nenajavljeno skine pantalone i tu na sred trotoara, na moje ochi, ispred biblioteke kod skole "Isidora Sekulic", se ISKENJA!!!Mrtav ladan. Chovece, kad se nisam onesvestila. Skino' lepo pantalone. Malo je reci da sam poludela, popizdela sam (izvinjavam se Goranu, moderatorima, i svima vama.)I sta mislite, da me je neko podrzao na ulici kad sam se drala na doticnog coveka? Ma kakvi ,uglavnomsu me gledali kao da sam luda. Jedan mi je cak rekao, da se ne nerviram, pa ovo je Srbija.


Prestonička terminologija

Mečkar je, koliko se sećam, bila profesija (show business, iako uglavnom zatrta, kao neki drugi stari zanati).

Kučkar mi se čini više kao hobi? Jel se kaže "mačkar" za one koji drže mačke? A za kanarince i ribice?

V.


Vucko

Dobro, izvinjavam se na - kuchkar, ako ste se uvredili. U pitanju je sleng, ali ja nazivam kuchkarima one vlasnike pasa koji svoje pse ne vode da vrshe nuzdu na mesta koja su odredjena za to, vec im dozvoljavaju da zakenjavaju trotoare. Pretpostavljam da kuchkarima koji to dozvoljavaju svojim ljubimacima, njihova kaka ne smeta, po principu- ja volim mog psa pa mi i ni njegovoa prljavshtina nije ruzna) ali ima ljudi kojima prljavi rototai smetaju. Nikada nisam videla u dotichnoj Lominoj ulici ( a i u celom krugu dvojke) da kuchkari posle nuzde svojih ljubimaca pochiste trotoar. S druge strane, znam da mora da postoje i vlasnici pasa koji vode rachuna o nama, kao i osvojim ljubimcima. Josh jednom se izvinjavam odgovornim vlasnicima pasa.


Video sam isto to...

...u Kalkuti. Ide žena ispred mene, zadigne suknju, obavi stvar i nastavi dalje. Tamo ulice nisu čišćene decenijama. Štroke je najmanje na kolovozu ali se zato uzdiže do polovine zidova kuća sa strane, pa ulice liče na nekakve kanale. Ali, to je drugo, Azija, kraj sveta. Ovde postoji ubeđenje da živimo u Evropi. To, međutim, nije samo geografski pojam, to je nešto više.


Terazijski greben...

...pa Brankovom, pa uz Savu do Drine ide granica Evrope. Savska padina je Azija. Sticajem okolnosti, prvi put sam malko proboravio u tom kraju - proteklih mesec dana sam imao kancelariju u Narodnog fronta (sada Kraljice Natalije), a sada sam u Sarajevskoj. Bukvalno, vidi se granica.


Gorane,

izgleda da kulturna geografija ovde igra vecu ulogu od prave. Mozda su nas zbog takvih dodirnih tacaka koje imamo sa Azijom, zapanjaci jednom svrstali u istu kulturnu vrecu pod nazivom orijent?


Postoji jedna jedina reč...

...koja objašnjava sve: primitivizam. U koliko ste primitivac, vi morate da ogradite svoju teritoriju i sprečite da u nju upadne neprijateljska propaganda koja pledira da su živi drugačije - kulturno. Pljuvanje je, po svoj prilici, dobar način obeležavanja teritorije kojom vladaju primitivci. Jedino što ispljuvak vetri, traje kratko. Zato treba što više pljuvati i održavati krhki status kvo.


Odrzivi status kvo

Onda ona skupljenja usta, shto ih vidjam na facama ljudi, nisu odraz neke zabrinutosti, kako sam do sada naivno mislila, vec to oni skupljaju pljuvacku da ih teritorija ne iznenadi.


I

...


Navike i odvike

Nekad se pljuvalo i po kuci. Kuce su bile gradjene od onog cega je bilo pri ruci, a nije se placalo: blata i slame (naboj). Takodje, i podovi su bili od nabijene zemlje. Po takvim podovima ljudi su pljuvali (verovatno i zene, bez prisustva muskaraca i gostiju). Posle '45-e, krenule su kampanje prosvecivanja: "Ne pljuj po podu", sto je bilo zaista neophodno, jer je tuberkuloza bila u jeku. U cekaonicama zdravstvenih ustanova uredno su bile postavljene belo ofarbane metalne posude sa nogarama, a nisu bile pepeljare, vec pljuvaonice, iliti pljuce (mozda ih i danas negde ima?).

Navika pljuvanja duboko je ukorenjena u nasem narodu, preciznije, ruralnom delu populacije. Postoje (jos uvek) narodne izreke, poput: "Mozes da mi pljunes pod prozor", "Ko dalje pljune", "Doslo mi je da ga pljunem", "Pljuni, tj. hajde, ispljuni vec jednom to sto imas da kazes", "Popljuvani smo, u. npr. javnosti", itd.

Danas ljudi ne pljuju po kucama ("Domacine, kakva ti je ovo kuca, kad ne mogu, ko' covek, da pljunem na pod"), kuce i stanovi imaju patose, parkete, tepihe, laminate, keramicke plocice, itd. Stepenista i liftovi stambenih zgrada su vec nesto sasvim drugo, tamo "se moze...", jer ljudi, valjda, jos uvek to ne smatraju "za svoje", zato sto je svacije (sto ce reci- zajednicko). Ulica je najbolji primer shvatanja "svacijeg". Parkovi takodje, sa posebnim dodatkom simbolike njive, livade i sume. Nekada je 100% ruralni covek na svojoj njivi, livadi i u sumi mogao da radi sta mu je volja (ore, seje, zanje, jede, pije, spava, lezi, napasa stoku, kosi, plasti, vrsi nuzdu, pljuje, psuje, peva, svira frulu, kolje, baca smece, pali korov, sahranjuje uginulu stoku, itd.). Danas u gradovima nema 100% ruralnih, ali neke duboko ukorenjene navike su ostale, u vidu rudimenta. Umesto prasnjavih i blatnjavih puteva, makadamskih dzada, staza, njiva, livada i suma, u gradovima imamo ulice i bulevare, trotoare i plocnike, parkove i trgove.
Sto se parkova tice, Tasmajdan mi je blizak (preko ulice), svakodnevno sam tamo u poslednjih par godina (nisam penzioner, niti imam psa, vec dete). Ovaj centralni gradski park, za razliku od Kalemegdana (koji je, pre svega, tvrdjava- u nadleznosti Zavoda za zastitu...) dospeo je u nezavidan polozaj. Nekada (davno) park je imao cuvara, trava se sejala svakog proleca, cistoca je bila na relativnom nivou, travnjaci nisu bili "minska polja", zagadjeni izmetom kucnih ljubimaca, drveca je bilo znatno vise, decji luna-park su drzali italijani (pravi), "Sansa" je bila "Poslednja", na klupama niko nije spavao, manijaka nije bilo (ili nisu bili vidljivi, kao danas). Nije se desavalo da, kao proslog i pretproslog leta, zena (verovatno "sticenik" odgovarajuce nadlezne ustanove- na "produzenom" vikendu), u sred parka, na travnjaku, izvodi, samo noj celishodni, ritual skidanja odece i kacenja odbacenih odevnih predmeta po okolnom drvecu i zbunju. Manijaka je, izgleda sve vise. Letos, dok sam se automobilom, pored pomenutog Tasmajdana, porodicno, vracao kuci, jedan visoki, mrsavi tip gadjao nas je kamenom, i na srecu pogodio u cev auspuha, verovatno "zato sto" sam mu trubnuo da se skloni sa kolovoza- pod pretnjom kamena u ruci ovog nesrecnika, bio sam prinudjen da krenem na crveno svetlo. Mozda su nam postali uocljiviji, jer su skoncentrisani na malom prostoru, kao i stanovnistvo ovog grada (npr. u svojim cetvorotockasima).

Nekad se pljuvalo, a i danas, takodje. Manje, vise, ili isto?
Izgleda da ce potrajati.
Dokle?
Dok se ne odviknemo. Dok se ne kultivisemo (citaj- dresiramo da zivimo u gradu). Ukljucujuci i adekvatnu, civilizovanu, institicionalizovanu brigu za "odlutale" od normalnosti, ali i od normi.


Pedja,

poshto mislim da cemo se nachekati da institucije neshto preduzmu u civilizovanju gradjanstva, mozda je ovo taj trenutak kada treba da zamolimo Gorana da on kao nash sudjeni predstavnik opet napishe neku peticiju i zamoli "one gore" da nam izadju u susret i donesu neki zakon (ili da ga doslovno sprovode) koji kaznjava pljuvanje po trotoarima, vrsenje nuzde ljudi i zivotinja po istim, manijachenje po parkovima ... Mozda cemo tako uspeti sami sebi da pomognemo u zashtiti od komunalnog nasilja i ulicne prostote kojom smo izlozeni. Drugog reshenja ne vidim :)


Opet ja, izvin'te

Bebo,

Ja sam Vas već nervirao danas, nemojte mi zameriti - nije mi se svideo rečnik, kad već pišete o manirima. Nemam kućne ljubimce, osim malca koji je već naučio da ode i uzme nošu. Do duše, kad odemo u park, ne mora uvek da bude sve idila - pošto ne nosi više pelene, a nekad baš i ne znam koliko mu je dug fitilj.

Htedoh da Vas zamolim da Gorana čuvamo za korisnije stvari. Prosto - ne verujem da nas zakon može zaštiti od "komunalnog nasilja i ulične prostote". A osim toga, verujem da je ponešto od ovih stvari već regulisano, što ne znači da se primenjuje.

Ono u šta bi možda imalo više smisla ulagati su javni toaleti po parkovima i trgovima (da budu čisti, opremljeni i besplatni), dobro obeležavanje puta do njih, i možda one plastične kesice i kante za pseća govanca. I rad sa klincima kao što je moj - sa starijima verujem da može samo da se "kohabitira". Ponekad možda ponešto i ima efekat, kao ovo moje gore za ribice i kanarince, ali ako je na Vas delovalo, ne znači da će baš svako da shvati na isti način - zavisi do duše i od načina na koji se kaže.

Izvinite još jednom za moj bezobrazluk odozgo.

Pozdrav,

Vučko


Gdine Vucko

Uopste me ne nervirate, naprotiv. To vam se, nekako, ucinilo. Zao mi je shto vam se ne svidja moj recnik, nisam imala nameru nikog da uvredim.

Sto se tice cuvanja Gorana za vaznije stvari, ono oko peticije je bio samo pokushaj shale. Vidim neuspeshan.

Josh jednom vam se izvinjavam zbog ruznog rechnika. Odoh da si nasapunjam usta.:))


Gospodine Markovicu,

problem pljuvanja u ovoj zemlji je veliki, jer Srbi su generalno (ne)kulturan narod. Pljuvanje je, recimo, samo vrh brega. Svako koe zivi (stanuje) u zgradi, posebno soliteru, svakodnevno je suocen ne samo sa pljuvanjem (omiljeno mesto - lift; valjda sto ga/ih niko ne vidi), vec sa bacanjem smeca (mrsko mi je i da pomenem kojeg) KROZ PROZOR, vrsenjem male nuzde u liftu, ulazu zgrade, pustanjem preglasne muzike u neko zlo doba (duboka noc na primer) i da ne nabrajam vise..
Kako je neko gore pomenuo Kinu, mislim da se to desilo i ovde. Gradovi, u koje su se posle WW2, slile reke ljudi, uspeli su izvesnu kolicinu da apsorbuju i "urbanizuju" (onaj prvi talas); drugi i ostali talasi zadrzali su navike iz zavicaja.
Obratite paznju ujutru kad idete na posao, na radnice iz malih radnji koje revnosno ciste trotoar ispred radnje i izlog, polivaju ih vodom; a onda preostalu vodu iz kofe pljusnu u dalj, tik ispred vas. Kao da nemaju WC solju ili lavabo u lokalu !
Da ne nabrajam dalje, mogla bih ovako satima.
Opsta nekultura, gospodine Markovicu, to je to.


pa sta ce ljudi sa

pa sta ce ljudi sa pljuvackom, kada im se nakupi u ustima.


Ha, ha, ha

...zaista sjajan tekst, posebno ako se cerekas negde iz udobne germanske sterilane :-)


pljuvanje u Iranu

Odusevila sam se kada sam bila na Teheranskoj autobuskoj stanici: jedan dekica seta cekajuci bus i priblizava se korpi za smece, saginje se i pomislila sa zasto on gleda u tu korpu?! medjutim, on se sagnuo i precizno je PLJUNUO!
Genijalno i kulturno! Iran...predivna zemlja i predivni ljudi...


Da skocimo do Angole

gde se svaki verski obred Bantu plemena zavrsava sa kolektivnim pljuvanjem.
Angola...predivna zemlja sa predivnim ljudima, kontrastima, ali i velikim ekonomskim problemima, kulturnim primitivizmom i korupcijom.
Svaka slicnost sa zemljom Srbijom je slucajna.


Ovi problemi niti su novi,

niti su karakteristicni samo za Beograd. Ima jedna poucna knjiga (podebela) koja se zove nesto kao "Presude beogradskog suda od 1832-1912 godine", ili nesto tako (nemam je, nazalost, pri ruci). Medju najcescim lokalnim problemima je bio problem sa kocijasima na pijacama koji su uzasno psovali, te je sud svako malo dosudjivao da se oni presele na udaljenija mesta od pijace kako ne bi vredjali gradske dame i gospodu. Problem je, razume se, bio i sa psovanjem i sa konjskom balegom. Taj problem je se provlacio skoro 50 godina u ovome periodu. (Otuda izraz "psuje k'o kocijas"). Postoji i odluka po kojoj se damama nalaze da, kad setaju parkom, podignu malo suknje da im se ne vuku po setackoj stazi, jer se dize prasina koja drugim setacima smeta.

Da ne pominjem 10 godisnje sudsko preganjanje jednog stranca koji je hteo da otvori skolu igranja, ali su gradske vlasti smatrale da je to vise kupleraj nego igranje i dozvolu mu nikako nisu izdavale.

Ako odete u Singapur, na svakom uglu stoji upozorenje da je zabranjeno posedovati, a svakako ne zvakati zvakacu gumu (njih rutinski oduzimaju na aerodromu). I kako je Singapur jako brdovit grad sa tropskom klimom, ima mnogo liftova, uspinjaca, itd. U svakom liftu pise da je zabranjeno mokrenje.
Kazne se uglavnom vrse udarcima bambusovim stapom po juznom delu tela.


mozda,

ali ako zivis sada i u beogradu to sto Ovi problemi niti su novi,niti su karakteristicni samo za Beograd ti ne pomaze mnogo.


Ne zivim sada u Beogradu,

ali sam u NY Timesu skorije procitao da, ako dovoljno dugo posmatras nekog amerikanca, on ce garantovano u jednom trenutku da pljune.


mozda,

ali ako zivis u beogradu to sto ako dovoljno dugo posmatras nekog amerikanca, on ce garantovano u jednom trenutku da pljune ti ne pomaze mnogo :)

ovo za bambusov stap ozbiljno? imam prijatelja singapurca, koji me je rakao za zvakace, ali nije pominjao bambusov stap...


Pa, bila je pre desetak godina velika afera

kad su jednog obesnog americkog klinca uhvatili da vandalizuje automobile (pisao sprejom po njima, cini mi se) u Singapuru. Ameri su bili izbezumljeni sto je presuda bila par desetina (ili cak mozda stotina) udaraca. Posle mnogo natezanja i diplomatskih intervencija, malog su ipak izudarali stapom.


...

..


Znači, nije ni ta Azija ono

što je nekad bila.


USA i Singapur imaju poseban

USA i Singapur imaju poseban odnos.


Nema tu mnogo od Azije,

dragi Dr Wu. Englezi su ostavili neizbrisiv pecat.


Primedba je više

bilo na konto gornje granice po obali Save. Prečesto se sve loše srpsko pripisuje nesrećnim Turcima.

Inače, Englezi su bili i u Kalkuti (Kalkotti), pa je tu njihov trag mnogo manje vidljiv (u avgustu 2005 sam video šta znači monsunska sezona u Kalkuti- kad voda s ulica počinje da se meša sa vodom iz sewers). Ja sam ipak skloniji da čistoću i sređenost Singapura pripišem snažnom kineskom elementu.


Kulturna intima

Slazem se sa tobom doctore. Ta vrsta kulturne intime zna da ide na nerve -kad neshto shto je loshe u naciji mi ne kazemo da smo sami krivi za to, nego to odmah ripishemno nekom drugom. Kao mi smo super,ali nas iskvarili Turci.


Ja nisam bio u Kolkoti, ali zestoko nameravam ove zime.

Bio sam zato u Varanasiju (Benares), gradu starijem od starog Vavilona, 7M stanovnika, koji nema kanalizaciju. Biblijski prizori. U ceo proces djubrenja su obilato ukljucene i zivotinje, razume se.

Uzgred, u toj knjizi o odlukama suda, ima presuda kojom se zabranjuje Srbima da biju i maltretiraju zaostale Turke (Turci su 1832 formalno otisli). 1911. je napravljen tramvaj (neka firma iz Milana), pa je problem sa kocijasima polako poceo da iscezava.


Ilustracije radi,

Ovo je jedan hotel srednje klase u Varanasiju:

Hotel, naravno, ne poseduje struju, po relativnim velicinama ljudi vidi se da je ulicna fasada sirine oko 3m (tri veca koraka), onaj mracan prostor u prizemlju je restoran, a jedina soba je sprat iznad.

(Ovo sam snimio pre dve godine).


Pepsi

Ma nije vazna struja, fasada, beda...vazno je da tu moze da se kupi Pepsi.
btw odakle im kockice leda za istu?


Varoš u kolonijalnom stilu

Sir Stamford Raffles im je lokalni svetac, svim veroispovestima.

Jedino ne znam ko smisli onaj bljak crveni koktel... posebno u kombinaciji sa kikirijem koji sami ljuštite u Long baru :)

Pozdrav,

Vučko


1832 -2006.

Mene upravo i brine to shto se stvari od tada gotovo nisu promenile. Jesmo se ratisiljali konja, ali balkege ne


Potpuno razumem vasu ogorcenost

i ne pokusavam da ublazim problem.

Ali, s tim u vezi, ima jedna misterija koju ne umem da razresim. Naime, kako to da je Knez Mihajlova ulica tako cista, bez opusaka, papira i drugog djubreta? Druge sporedne ulice su zagadjene i prljave, ali sta je to sto je tako magicno u K.M. - ulici?


now you nailed it

now you nailed it


Well,

i sta je objasnjenje za K.M.? "Sto ima u izlogu nema u radnji"?


to sto se KM cisti vise nego

to sto se KM cisti vise nego ostale. to sto se pljuvalo u proslosti i sto se pljuje drugde je irelevantno za problem.

e sada, problem mozemo da resimo na generalno dva nacina:
uloze se jednaki resursi u ciscenje ostalih ulica, courtesy of taxpayers, ili naterati one sto pljuju i da plate (kao sto kanda rade i u singapuru)


Najzad,

ako te od svega zaboli glava, evo majstora:


Chetke & metle

Pa Knez je glavna dzada, kuda idu turisti shto stizu brodovima u pristanishte. Tamo ciste onim malim mashinama sa chetkama, vodom, deterdzentima.. Oh, a poprecne nisu vazne, u njih niko ne zalazi,sem nas


A moze i ovako:

govori srpski da te ceo svet razume. (Imam divnu kolekciju ovakvih tekstova koju je moj drugar snimio tokom jednogodisnjeg boravka u Bgd.)


ajde postavi ih ovde

do sada sam bila samo srecna sto zivim u americi, a mogla bi da postanem ekstaticna....


ovo bi bilo dobro i u Njujorku


istina, ne znam da li bi razumeli :)))



A ovo je vec zvanicno:


nego,

po kom delu srbije taj tvoj drugar seta?


Striktno Bgd.

u krugu dvojke :))


damn!

kanda jesam rasla u saksiji :))


I u krugu dvojke...

...se nadju makedonski autobusi.


Ahhh,

eto, kada sam otisla iz srbije, odlucila sam da zaboravim sve u vezi sa balkanom, a sada posto sam se navukla na blog B92, moram svega ponovo da se prisecam....


Xej Brook, nije Balkan tako

Xej Brook, nije Balkan tako losh :) samo ako gledash sa veselije strane. Mada,, potpuno te razumem


pa valjda nije,

ali posto me razumes, nemoram ti objasnjavam :)


Navučena

Ovaj blog je opijum za rasejani narod :)

V.


sta da mu radim woolfie,

ali barem sam u dobrom drustvu :)


Tim gore

To ne olakšava skidanje... samo još brže "krene kroz vene", što reče još jedan od umetnika čije-se-ime-ovde-ne-sme-pominjati :)

V.


Nesumnjivo.

Ipak: mogla bih, ne mogla bi.


:)))

Acimovic Tomislav, voli cisto


niti manje, niti drugde...

Ludaci nisu promenili lokaciju, niti ih je manje. Naprotiv mislim da su konacno sebe svrstali medj ravnopravne nas, pa ce sada oni nas primecivati kao dosadne i svakodnevne...

Sinoc sam bio sokiran fantasticnim dopunama kuce Velikog brata, ljudi koji su autori show-a lepo su primetili kako stvari stoje i kako da naprave Srbiju u malom. Kao da gledam ulice Beograda, na njih 15 - 1 Crnogorac, dvoje Bosanaca, sve devojke su maksimalno nabudzene od ranog jutra, sve se svodi na seks, in je kad se vratis iz Nemacke i ne znas da sklopis dve unakrst, obavezno bar 1 devojka koja se bavi "fitness-om po nocnim klubovima", foliraza, sise na izvolte...

I posle se pitamo zasto obicni mali pljuju po ulici - pa zato sto na televiziji mogu vide nekog kome su uzori "Ceca zbog glasa, Ksenija Pajčin zbog seksipila, Nives Celzijus zbog šarma, Pamela zbog grudi". Pa ima li tu uzora u kulturi, obrazovanju, ophodjenju, znanju, bilo cemu zaista vrednom.

A mozda sam ja ludak sto ovako razmisljam, ko zna... demokratija je cudo, vecina odlucuje bez obzira kako sirova i pogubna bila.


Gorane ; Citajuci tvoj tekst

Gorane ;

Citajuci tvoj tekst razmisljao sam o mnogim stvarima. Najvise o slicnostima ( ali i razlikama ) izmedu kulture i morala.
Nisam mogao da ostanem ravnodusan na tvrdnju jednog mog poznanika da je u nekim „ kulturama“ dozvoljeno nasilje nad zenama. Hmm...za mene ipak postoji samo kultura i nekultura.
Sa moralom je to puno slozenije.
Imas dve situacije :
1.Dolazis kuci sa neke sedeljke i tvoja maloletna cerka sa drustvom igra PC igricu Warcraft.
Tvoja reakcija ??????????
2.Dolazis kuci sa neke sedeljke i tvoja maloletna cerka sa drustvom gleda HC film.
Tvoja reakcija???????
Sta je moralnije ? Ubijati ljude ili voditi ljubav , pa makar i na tako dekadentan nacin( a dekadencija je posebno pitanje).


Sex and violins,

je najbolja kombinacija.


Pun je Bg primitive

Pre neki dan sam cekao bus kod poznate kafancine Banija u 29. novembra sada Despota Stefana.
Mislim da je to najruznija stanica u celom gradu kako zbog nevidjeno ruzne ulice u kojoj se nalazi , tako i zbog toga sto autobusi odatle odlaze preko Pancevca i uglavnom prolaze kroz najodvratniji deo ovoga grada, a to je Zrenjaniski put i svi oni cardaci koji ga okruzuju.

Elem, dok sam ja tako cekao bus lik je sedeo u basti pomenute birtije, pio pivo i pusio cigare. U jednom trenutku ispraznio je paklu i zatim je poptuno ravnodusno bacio na ulicu, direkt iz baste restorana. Tom ludaku i manijaku u njegovoj, cenim, 50' godini jos uvek do mozga, ako ga ima, nije doprla info da kante necemu sluze, a ne daj boze mogucnost da bi kelner mogao da "preuzme" tu praznu paklicu kada ga ponovo obidje.
Garant je glasac radikala, zakljucio sam.


povodom kiša i odgovornosti...

bićete strašno neodgovorni ako nastavite da se 'izvlačite' na odgovornost.
:)


nsarski

:))))


JJ Beba,

nekad kazes stvari i mislis da ce te cuti. Nekad ne. Secas se one sentence iz filma "Mali veliki covek" (Little big man), kad onaj stari Indijanac koji je legao da umre zato sto je tako odlucio, posle nekog vremena ustane i kaze: "Sometimes the magic works, sometimes it don't". E, to. Mora covek da zivi s tim in good humor.


I opet ;))

Samo tako.Secam se filma i dastina, mada beshe davno


Nagrada za pljuvanje...

...u travu.

Nekoliko predloga za sprečavanje pljuvanja:

1. Nagrađivati svakoga ko pljune na travu ili zemlju a mogao je na beton ili asvalt! To se računa kao džinovski korak ka idealnoj situaciji da se ne pljuje po ulici, trotoaru, među ljude,...

2. Snimati skrivenom kamerom ljude koji pljuju, prilaziti im i snimati kako objašnjavaju zašto pljuju i objavljivati snimljeni dijalog bez saglasnosti dotičnog.

3. Sline!!! E, to je posebna tema i zaslužuju poseban blog. To se radi, kao što viđate na svakom koraku, uz pomoć ruke ili automatski: direktno nos-zemlja (kao raketa vazduh-zemlja). I to snimati i poklanjati maramice.
Inače, Gorane, razlike između sline i ispljuvka na trotoaru nema mnogo.


Od glagola useknuti

A u koju kategoriju spada useknjivanje (od glagola useknuti)? To zagadjivanje je dvostruko: i pljuvachno i zvuchno


teta jela

Sinoć sam oko 00.30 izašla da preparkiram kola, da ih ujutru ne bih tražila kod parking servisa. Odmah iza ugla sam naišla na mladića koji vrši nuždu uz izlog prodavnica. Na to što ljudi prolaze pored njega, nije odreagovao.

Reč je o Knez Mihajlovoj, a ne o periferiji.

O dogodovštinama sa Kalemegdana dok sedim na klupi a dete se igra, da i ne govorim...


Ako se secate

bila je uvedena kazna za pljuvanje pre otprilike dvadesetak godina i naplacivali su kazne oko 500 dinara, ili ti 5 konja :). To je tada bilo dosta i klinci sa treceg kanala su snimali policajce koji love ljude koji pljuju skrivenom kamerom. Nekoliko policajaca je pljuvalo vise nego prolaznici, sto je bilo porazavajuce i nakon te emisije niko vise nije naplacivao kazne.
Veliki grad kao sto je ovaj ima svoje ludake, koji je sem onih poznatih tipa Zike Obretkovica i slichnih izrodio i mnogo onih shizofrenih egzibicionista koji nemaju meru u ponasanju i ponasaju se bezobrazno.
Na zalost policije se u Beogradu niko vise ne boji. Milicija nije vise ono sto je bila i mnogi ce reci hvala Bogu. Licno mislim da je boljitak sto milicija vise ne bije, ali se vreme u kojem zivimo izopachilo u smislu postovanja, pa iz tih razloga toga malo i ima. Niko nikoga ne poshtuje, a tome su doprineli kako beda tako i danashnji politichari koji nisu za primer i poshtovanje, vec predmet ogovaranja.
Ludih ima puno sa papirom da su overeno ludi. Vec godinama kruzi pricha po Beogradu da ima bar 10.000 ljudi koji imaju uverenje da nisu mentalno zdravi.
Na zalost.

"Without dreaming there would be no learning, nor would there be memory. "


Kulturna policija :-)

Koliko se sećam, posle jedne od revolucija u Iranu stvorena je "kulturna policija", to su bile neke čike u policijskim uniformama, naoružani motkama... Zadatak im je bio da špartaju ulicama i na licu mesta batinaju prestupnike, u prvom redu one koji su pljuvali po ulicama, kopali nos, bacali đubre kroz prozor, vršili malu i veliku nuždu na ulici i ostale gadosti nehigijenskog karaktera... Možda to i nama treba?


Gorane,

Mislim da slici komunalnog terora od djubreta, pljuvanja, ljudskih i psecih kaki, kojim su izlozeni Beogradjani treba da da, kao shlag na tortu, dodamo i likove kojima bi bilo bolje da su u nekim ustanovama. Piksija svi znate, ali kad se ubije od brlje na Zelenjaku niko ne moze da zivi od njega. Pa lik koji bukvalno zivi u kontejneru, a koji se moze videti u Knezu, kako prosi. Kad nazica kintu- pravo u YU SOrbon radnju u Balkanskoj, po Tigar lepak. Opis slike njegovog budjenja i izlaska iz konterneja ne zelish da cujesh. A shta reci o Ljubici? Urla,lupa po kolima, ogradama, psuje, pisha i ...po trotoarima. Uza specijalnost: vadjenje stvari iz kontejnera i bacanje na ulicu. Kad prodjete gradom i vidite razbacane stvari po ulici, trotoaru ili obeshebne po ogradama i drvecu, u vidu instalacija, znajte - tu je bila Ljubica.Ona je struchnjak za komunalne instalacije.:)


Nedirajte mi Piksijaaaaaaaa

E bas sam se ovoga i bojao. Pocelo se sa pljuvanjem , nastavilo sa ko zna cime i za sada se stiglo do Piksija.
Sve sto sad napisem , moze se uzeti sa rezervom iz prostog razloga , jer nam se uglovi gledanja na "temu" podosta razlikuju. Za mene koji ne tako cesto ( na zalost ili srecu ???) provodim dane u Beogradu, Piksi je ( kao i Zika ili onaj " ludak sto misli da je Dylan " sa pocetka Kneza )nesto cemu se rado vracam.
Jedan norvezanin me uvek poslije povratka iz Beograda priupita za " frulasa". Ostalo coveku u secanju neko piksijevo ludilo , ko zna odkada.
Nekultura u meni izaziva gnusanje, Piksi samo tugu i nostalgiju. Znam da je nostalgija luksuz,znam....


Nostalgija za rodnim krajem

Nije nostalgija luksuz vama koji zivite negde. Ja to mogu da razumem. Mozda bi pomoglo da Piksija povedete sa sobom tamo gde zivite? ;) Mozda bi se ovaj lepkarosh vishe radovao vashim kantama za djubre? :)) Znam da Norvezani vole da dolaze u Bgd, njima je tamo sve chisto i lepo, pa malo haosa dize adrenalin :) Vama je to sve senzacija, atrakcija, sentiment, budi nostalgiju, a nama svakodnevica.Chovece, pa mi to gledamo svaki dan, vec xy godina. Ja Piksija znam ceo svoj zivot, kao shto znam i Ziku Obretkovica, kao shto sam znala i prodavca novina Trajkovskog, kao shto znam SVE marginalce iz mog kraja (shtayga). Oni su moje komshije i ja se njima ujutro javljam. Ali to nije zivot dostojan coveka. Sa Piksijem se svi za....ju, napiju ga na Zelenjaku, onda on dobacuje zenama,vitla frulom, pokazuje je kao falus a prodavci uzivaju, smeju se, podbadaju ga. Onda Piksi uzme frulu, svira ivrti se u krug, a iz usra mu cure bale... Lepo, zar ne? A ovaj lepkarosh ustane iz kante (ugao Balkanske i Lomine), sav umazan, smrdi, bos a napolju minus, kosa ulepljena, dohvati flashu iz kontejnera i nategne. A ja , i moja porodica, to gledamo sa prozora. Svaki dan. I shta mi vi preporucujete? Da uzivamo u prizoru ljudskih zivota koji se tako ne mogu nazvati. A onda kad nazica lovu, sedne na coshe kod trafike, i onako tako, sav umazan, duva lepak iz kese, dok deca prolaze na putu ka shkolama. A tek Ljubica! Ona je potpuno van sebe, odvedu je negde, ali ona se uvek vraca u nash kraj.Puna Balkanska ulica njenih ulichnih instalacija, Ishta mislite, ko to sve posle skuplja sa ulice? Ja i moja porodica, jer nikog drugog nije briga, a nama je to ispod prozora.


Sa moje tacke gledista :)

Verovatno nemozes ni pretpostaviti koliko se mi u principu slazemo. Svako drustvo ima svoje socijalno dno. Ovde se to narkomani,po spoljasnosti nista bolji od svih ovih nasih nesreca. Evo ovih dana se zale da su ugrozeni od strane nasih komsija ( rumunskih cigana), koji verovatno imaju prefinjenije i lucidnije nacine da uteraju milostinju.
Bez namere da se sad ovde pravdam , hteo sam samo da povucem crtu izmedu nekulture i onih jadnika , kojima je neko nekad trebao da pomogne. Igrom slucaja sam juce ( koji li samo put ) pogledao jedan meni tako drag film o ljudima ( jednom od njih), kojih smo se ovde dotakli. Film se zove " Selo moje malo" i bilo bi zanimljivo saznati da li Goran poznaje reditelja. Meni je on, blago receno , jako drag.
Mozda bas tako tamo i nije bilo, ali na filmu izgleda predivno....Eh da je bar nesto kao na filmu.
Odlutah , kao po obicaju :(


Selo moje malo

je rezirao Jirzi Mencel ("Strogo kontrolisani vozovi")


Bebo , Bebo:))

Zar si stvarno pomislila da neznam ko je rezirao ,jedan meni tako drag film ? To bi vec mirisalo na povrsnost. Ono da li Goran poznaje rezisera , odnosilo se na drugu dimenziju.
Vidim da i ti znas najpoznatije radove dragog mi Ceha. Ako si imala strpljenja da odgledas film, bar znas o cemu sam pisao. Izvini ako sam bio nejasan.Takav sam i samom sebi, uglavnom:)


Vidimo se u Kinoteci

Ne, pomislila sam da si zaboravio. Mozda nisam dobro prochitala tvoj post. Meni se chesto desi da ne mogu da se setim nechek, a mrzi me da guglujem :) Cheshka shkola -samo tako. Kad god pochne neki nov ciklus u kinoteci, ja opet tamo.


nama je to ispod prozora

Quote:
A ovaj lepkarosh ustane iz kante (ugao Balkanske i Lomine), sav umazan, smrdi, bos a napolju minus, kosa ulepljena, dohvati flashu iz kontejnera i nategne. A ja , i moja porodica, to gledamo sa prozora. Svaki dan.

Jadni vi.

Quote:
I shta mi vi preporucujete?.

Preporučujem vam da uzmete karabin i sve to pobijete. Ili da organizujemo neku humanitarnu akciju kojom će se vama i vašoj porodici finansijski ublažiti duševna patnja kroz koju prolazite gledajući nekakav polusvet koji nema gde da spava, a uz to vam i zagađuje ulicu.


Karabin

Moja porodicai ja brinemo o tim ljudima kao i cistotoci nasheg kraja: sakupljamo djubre posle njih,stavljamo ograde koje razvaljuju, oblacimo ih. Chak smo ishli i kod predsednika opstine Savski venec, ali nishta, nikoga nije briga. To je definitivno. Pravo reshenje je da ova drzava neshto ucini za njih, da popishe sve beskucnike, da ih negde smesti pa da imaju jedan topao obrok...Tek onda bismo i mi, kao gradjani mogli mnogo vihe da ucinimo za njih.Ovako tuzno je gledati kako ljudski potencijal nestaje u kanti za djubre.
Ono sa karabinom , mozda i nije tako losha ideja, bili bi nam pozajmili svoj? :))


Ne zvucite mi kao neko ko je '91. godiste...

..., ali ako kazete da Piksija znate ceo zivot... OK!

Inace, doticna persona je na ovim prostorima bas od '91.

No, strasno je - stvarno! Istinu govorite!


Singapur

su očistili drastičnim novčanim kaznama. Međutim, kod njih se to zaista primenjuje.


Jedan deo koji je ostao neprimecen

Milina

[Nekada, u srećna vremena, manijaci sa Kalemegdana su bili posebna vrsta divljači od kojih smo bili zaštićeni trostruko: milicijom koja ih neštedimice tukla, čuvarima Gradskog zelenila koji su ih proganjali sa isukanim motkama na čijem vrhu je bio šiljak predviđen za prikupljanje papira sa travnjaka i od strane hrabrih momaka koji su po Kališu šetali svoje razmažene i do-zla-boga osetljive devojke.]

Pitam se da li govorimo o manijacima, ili govorimo o ljudima sa manje ili vise ozbiljnim teskocama u dusevnom zivotu? I da li je problem u ljudima koji su bolesni, i kojima je potrebna pomoc, ili u tome sto ustanove zdravstvene i socijalne zastite u ovoj zemlji nemaju valjane mehanizme za brigu i uklanjanje sa ulice tih, kako ih Vi nazivate "bezumnika"? Nekako mi se cinilo da smo barem malo izasli iz srednjeg veka, kada su "ludake" po klinikama drzali vezane u lancima, i davali im metalne opiljke u nadi da ce to vratiti balans u njihov organizam. Ovo "proganjanje sa isukanim motkama" mi je nekako na korak od toga da ih, kao negda, malo "podgrejemo" na lomaci.
Mada, mozda i nismo mnogo napredovali. Prosle nedelje je od gladi umrlo dvoje nasih zemljaka. Mozda nas prvi komsija gladuje. Sta je ma ko od nas uradio po tom pitanju? Zar novac od poreza koji placamno ide samo na politicke kampanje?
Izvinjavam se sto malo skretoh s teme. Pogodilo me je sve ovo. Pljuvanje nekako vise nemam snage ni da uporedim.


odlicno

lepo je kad covek nauci da prihvata razlicitosti. sta ima lose u tome sto neko lezi na sred staze ili sete svucenih pantalona po tramvaju?
ludaka, nazalost,kod nas najmanje ima u parku a najvise izgleda po institucijama koje nisu bile zamisljene kao mentalno-rehabilitacioni centri poput skupstine, raznih ministarstava, policije televizije...
nazalost to pljuvanje nije najgore sto nam se desava.


Ipak, nije sve tako crno...

Ipak, nije sve tako crno... postoji tu i tamo poneki tračak svetlosti. Na primer, prilazio sam neki dan ulicom i naišao na grupu dece koja su se igrala na trotoaru. Iako nisam poznavao nijedno od njih, rekli su mi "dobar dan". S obzirom na prosečni nivo vaspitanja današnje dece, to je za mene bilo iznenađenje. Odgovorio sam "dobar dan" i nastavio dalje čudeći se što su me deca uopšte i primetila kako prolazim. Nažalost, ovako nešto je izuzetak koji potvrđuje pravilo o primitivizmu na ulicama (i na samo na njima).

**Take your place in history and prey you don't repeat it**


atomski mrave kazi dragicka

super ridza je opet tu
pametniji sam nego ikad prevariti me neces vise nikad


Cica pljuje zato sto ga uciteljica nije nista naucila

Spitting is a natural human behavior (it is genetically encoded behavior, all primates can naturally spit, gorillas are known to spit quite frequently). Spitting as a traditional (mainly white europeans descent) kids sport is a learned behavior. The learned part of this behaviour is the learning of the sport's goal which is to determine who can spit the longest distance. Not spitting is a learned response;
one learns not to spit in public because one learns that spitting in public is a social taboo.
Spitting comes naturally however if you need to...

1) to dislodge a foriegn object in mouth or throat e.g. to remove food particle of something that taste very bad.

2) to remove drainage from the nasal passages due to a viral infection. [A sick person's spit is likely to be highly contagious and should be disposed of carefully.]


Watchers & Doers

Secam se divnog intervjua Mise Radivojevica u (K) Ninu,
gde govori o kontejnerima, pridoslicama, slajmovima po plocnicima, o bindama, iskvarenom jeziku, smradom nad
Beogradom ...
I kaze Mikota: "Ko ce to da pocisti? Sva ova govna oko
kontejnera i ostalo? Ja."
I poceo moj Mikota da cisti, veruje da ce, ako ne da
primeruje hodajucim pridoslim govnima, ono bar da pocisti ispred stotinak kontejnera sam i svojerucno.
Bas zato, Gogo, tvoje crtice vise vuku na dnevnicka
razmisljanja jednog razmazenog Beogradjanina.
Da li bi cici udario samar da ti je spustio slajm na
nove mokasine "made in Turkey'?
Svi ovi "blogovi" me beskrajno podsecaju na onu Beketovu, iz Molloy-a: ...ipak je nejbolje izmedju palca i kaziprsta.


Quote:Da li bi cici udario

Quote:
Da li bi cici udario samar da ti je spustio slajm na
nove mokasine "made in Turkey'?

Ma jok, nego bi mu se izvinio što mu podmeće cipelu kad ovaj gađa trotoar.

Quote:
Bas zato, Gogo, tvoje crtice vise vuku na dnevnicka
razmisljanja jednog razmazenog Beogradjanina.

A gde si ti to tačno video? Čovek piše o tome kako je revoltiran prostačkim manirima svojih sugrađana, ne kaže da je čiči gledao u ličnu kartu.

Ruku na srce, imao je Goran i takvih bravura koje, što kažu anglosaksonci, priliče manjem čoveku. Tamo negde polovinom devedesetih, na tribinama Druge srbije, govorio je o arivistima, kako ih je eufemistički zvao, i njihovom oskudnom rečniku i drugačijem naglasku koji mu para uši. Ima to da se pročita u knjizi "Druga Srbija - 10 godina posle".

Verujem da je to bio nespretan pokušaj da odbrani od nadirućeg ludila. Čovek se tada hvata za slamku, pa lokalpatriotski grli svako drvo pored koje je godinama prolazio, ljubi zgradu u kojoj je odrastao a ispod oka gleda svakog koga ne poznaje od prvog osnovne. E, onda tu vrstu lokalpatriotizma malo neguješ i zalivaš, pa za par godina dobiješ onog STR Protića koji će da zabranjuje ijekavicu u Beogradu, jer je njegov navrndeda nastanio Singidunum davnih dana, pre nego što su i žabe došle.

To jeste degutantno, ali nije tema. Ipak, morao sam da pomenem.


Gogo?

Ne razumem zašto se neko ko je tako familijaran sa mnom i zove me "Gogo" (?) ne potpiše punim imenom i prezimenom da znam ko je ta osoba koja mi je tako bliska a ipak ima primedbe u vezi moje "razmaženosti".


Mokasine

Gorane,ako sazujesh mokasine i obujesh opanke mozda ce te tvoj "prijatelj" Mikeloti razumeti. Da?


Scena u ulazu

Pre par godina vracam se kuci oko 4-4:30 nocu. Kako sam prilazio ulazu, vidim da je upaljeno svetlo u zgradi i neku senku koja se pomera. Pogledam kroz debelo zamuceno staklo i vidim nekoga kako pravi cudne pokrete. Pomislih, neko mi spremio sacekusu.

Otvorim vrata od zgrade i vidim cistacicu kako sa dzogerom i kofom pere pod. Prepozna me i uljudno mi se javi. Ja je upitah sta/sto to radi u pola pet ujutro. Kaze: "Nisam mogla da spavam pa reko da ocistim zgrade kako bih sutra mogla na miru da idem u (pomene ime nekog sela)."

Prvo mi bilo cudno, posle zao.


Goran Svilanovic

Dragi Gorane Markovicu,

Izvinjavam se sto koristim ovaj blog ali smatram da je odjava Gorana Svilanovica sa Bloga B92 dogadjaj koji ne sme ostati neprimecen i to ne zbog vaznosti Gorana Svilanovica, vec zbog prava svih nas u ovoj zemlji.
Krajnje je vreme da pokrenemo ozbiljnu i argumentovanu raspravu sta je govor mrznje , koji su dometi prava svakog da iznese svoje misljenje, saopsti i primi informaciju bez mesanja vlasti, kao i sta podrazumeva a sta ne odgovornost urednika jednog bloga.
Mene kao pravnika, pobornika ljudskih prava, nekog ko je otisao iz ove zemlje zbog Milosevicevog rezima i hiperovisnika o B92, poslednja dogadjanja na blogu B92 zbunjuju i rastuzuju.
Dakle ako vec niko nije, onda molim Vas da vi otvorite temu PRAVO NA SLOBODU MISLJENJA I IZRAZAVANJA s posebnim osvrtom na PRAVO NA DRUGACIJE MISLJENJE.


Goran Svilanovic

Quote:
Dakle ako vec niko nije, onda molim Vas da vi otvorite temu PRAVO NA SLOBODU MISLJENJA I IZRAZAVANJA s posebnim osvrtom na PRAVO NA DRUGACIJE MISLJENJE

Ili RAZLIKA izmedju PRAVA NA DRUGACIJE MISLJENJE i MANIRA (nacina) IZRAZAVANJA SVOG' MISLJENJA.


Ništa mi nije jasno

Bio sam tri dana na putu i nisam imao mnogo vremena da čitam tuđe blogove (ovaj moj je izazvao lavinu komentara i jedva sam pročitao sve koji su u međuvremenu postavljeni). O čemu se uopšte radi u slučaju Gorana Svilanovića?


o drugom Goranu

Mislila sam da dalje ne zloupotrebljavam ovaj Vas blog koji ste postavili iz drugog razloga, ali posto Vi pitate, evo ukratko.
Goran Svilanovic na svom blogu reagovao je na odlazak Sergeja Trifunovica sa Bloga B92, braneci njegovo pravo na drugacije misljenje i pozivajucii gospodina Verana Matica na razgovor o blogu na ovom sajtu. To je izazvalo lavinu neprijatnih komentara a koliko sam shvatila i urednik bloga B92 je imao problem sa pisanjem Gorana Svilanovica, posle cega je isti odustao od daljeg pisanja na ovom sajtu. Ovo je samo size, ima tu i medjukoraka, ko je sta rekao i ko je sta uradio i zbog cega.
Meni se ucinilo da bi bilo dobro povesti raspravu na temu slobodnog izrazavanja misljenja jer mi se cini da se vecini prag tolerancije u razgovoru s drugim svodi jedino na sopsteveno misljenje i istomisljenike.


Pitanje

Da li bi ste se vi Gorane složili samnom kada kažem da je film najmoćnije oružje današnjice? I da li se slažete samnom kad kažem da su filmski reditelji već odavno preuzeli ulogu velikih pisaca i filozofa koji su stvarali velike pokrete i ideologije?


To da je film...

..."najvažnija umetnost" bilo je stanovište Lenjina i po tome zaključujem da ste vi stvarno dobro informisani komunista. Jedino, što je u međuvremenu film takoreći sišao sa scene. Koliko čujem, u najskorije vreme će ukinuti i ovo malo preostalih beogradskih bioskopa. Postoje veliki gradovi u Srbiji koji nemaju ni jedno mesto gde se mogu gledati filmovi. Izgleda da su nova vremena, putem televizije, Interneta i, naravno, uz pomoć pirata završila priču sa filmom u klasičnom smislu te reči. Ali, zar se možemo boriti protiv nečeg tako moćnog kao što huk vremena?


:) Koliko sam komunista

:) Koliko sam komunista zavisi od toga šta vi smatrate za komunizam. Volim da čitam, volim da slušam druge ljude i volim da razmišljam. Učenje ne podnosim... bar ne ovaj današnji oblik učenja (tj. zaglupljivanja mladih ljudi u školama). Dakle ja stvarno mislim da je film i dalje moćno oružje, ali ne u tom Marksističkom smislu. Film se ne može vulgarizovati. Ljudi vrlo lako razlikuju propagandu od prave umetnosti.
Problem je što se kod nas snimaju loši filmovi, problem je što mi uvozimo loše filmove, ali opet mnogo ljudi ih gleda bilo na TV-u, kompjuteru ili u bioskopu.
Mladići više ne prilaze devojkama, po gradu se šetaju grupe devojaka bez i jednog mlaića i obrnuto grupe mladića bez i jedne devojke. Ne postoje više igranke gde bi mogao da pozovem devojku. Na TV-u puštaju pesme tipa: "Jedva čekam da mi umre majka" i "Čim mi tražiš odma' dam ti". A jednini zabavni program je narodna skupština. TV sapunice gde svi nešto plaču, umiru, vaskrsavaju... Tragedija šta mladi ljudi gledaju.
Mislim da sve to može da promeni FILM.
Oduzeću vam, ako dozvolite, još toliko vremena da vam postavim dva pitanja: Koji je poslednji dobar film koji ste pogledali? i Da li vi verujete da može da se napravi takav film koji će podići sistem vrednosti i koji će u pozitivnom smislu uticati na mlade ljude (pošto su oni i najvažniji za ovu zemlju i za čitav svet)?


Poslednji dobar film...

...koji sam gledao se zove "Život na prvi pogled" reditelja Rodriga Garsije, inače sina Gabrijala Garsije Markeza. U tom filmu možete naći odgovore na većinu pitanja koje ste postavili.


Moze li serijal ?

Ponekad , sa godinama sve cesce , budim se u minusu. Tad prija jaka kafa , cutanje i sto manje direktnog kontakta sa bilo kim....
Sve sam to ispostovao i ovog prohladnog jutra… Nije pomoglo, kao ni citanje bloga do trenutka....

” Film se ne može vulgarizovati. Ljudi vrlo lako razlikuju propagandu od prave umetnosti.”

Uz sve postovanje , ja odavno ne procitah vece gluposti. Na ovo "mudrost" mi se svaki komentar cini suvisan. Ruzno je na ovaj nacin okarakterisati necije pisanje . Pisca nisam imao cast da upoznam i verovatno bih se u mnogo cemu sa njim slozio. Da sam bolje raspolozen , verovatno bih se samo osmehnuo i nastavio dalje. Mada, nikad ne znas za sta je sta dobro....
Razbudio sam se nekako brze nego obicno. Pozeleo sam da cujem jednu pesmu , koju godinama nisam…

dok sam bio student
rusio sam cesto
citao praxis
polemizirao vjesto
anarhizam mi je bio u krvi
svi na barikade
sanjao sam kako vodim proletere mlade
a danas doktore pomozi mi
tesko mi je vjeruj mi
sto da radim bez akcije citavi dan
moje drustvo ordinira od 19 do 22
ono niti eksa
niti galami
zuri u prazno i truli
sljakeri spavaju po tramvajima
djeca se ljube na ulicama
noci su frajerske i uvijek na smetnji
noci su samo na smetnji…….

Podelih je evo sa tobom . To su samo opste dileme nekih kriznih godina :)))
A da ; Sinoc sam ponovo pogledao prvu epizodu serijala Grlom u jagode. To je vec prica za sebe. Izgleda tako bezazleno, a dotice tolika ozbiljna pitanja nase sadasnjice , na zalost i buducnosti .
Lep dan ti zelim !!!!!!!


Dakle evo sta podrazumevam

Dakle evo šta podrazumevam pod vulgarizacijom: Ako imate umetničko delo velike vrednosti, neprocenjive vrednosti, i uz to delo imate neponovljenog umetnika, stvaraoca ili kako god da ga nazovemo, i ako to dvoje predstavljaju jednu veliku umetnost, nema teorije da neki idiot sa svojim delom (po vrednosti mnogo nižim) oskrnavi umetnost uopšte, samog umetnika ili njegovo delo. Da bude jasnije "Jedva čekam da mi umre majka" ne može da se meri sa "Mozart KV-488 Br. 23 A-dur". Dakle nesumnjivo je da postoje dela niže vrednosti ali ona ne pripadaju umetnosti. Filmovi koje su u ono vreme pravili "komunisti" u svrhu propagande ne mogu se svrstati u umetnost (bar ne oni koje sam ja gledao). Ja verujem da film, pravi, umetnički film, može da utiče na ljude u pozitivnom smislu. Umetnost je moćna stvar. Postoji hiljadama godina i postojaće još dugo i niko neće uspeti da je ugrozi ili prevaziđe. Moći će samo da je ne razume... :)


Da se predstavim ...

Krsto Sobajic. To mi je pravo ime, od oca Silvestera.
Mislim, kako cu ja da komuniciram s poznatima, autorima,
ljudima koji ne nose opanke vec mokasine, ako ne pod
pseudonimom. Sada sam s poslom u Milanu (visoka struja) pa sam i uzeo taj pseudonim "Mikeloti". Nekada davno sam u tekstu o TV serijama, reditelja Srdjana Karanovica
nazvao "Djidjo". Tako ga svi zovu, pa onda i ja pomislim, nece se naljutiti. Nije. Zao mi je sto je ovo sa "Gogom" ispalo kao da se radi o prijateljstvu anonimnog i poznatoga. Cak ne znam ni u kojoj meri ste razmazeni, filmovi, a narocito pozorisni tekstovi -ukazuju na bezmudje.
Ne treba da ste osetljivi Gorane, mene je ljubav oterala u svet, a Vas ljubav zadrzala ondje. Voleo bih da budete moj gost ovde, da popijemo bocu Pinota zajedno, ali cujem da Vi ne pijete i ne jedete.
S namerom da izjednacim nepravedno postavljenu levu i desnu blog stranicu, da bar za trenutak budem neko, pozdravljam Vas uz stari komunisticki pozdrav: "Cim ugledas starca, skloni mokasinu!"


Primitivizam

Pljuvanje vuce neke paganske korene, tipa pu-pu ne ponovilo se, pu-pu al je beba lepa.Ali ostavimo to po strani,kako je moguce da je to uzelo maha, da bukvalno nema dela plocnika a da nije isaran kao neka mapa,ispljuvkom.To je prosto uzasno.

Pre neki dan u sluzbi za zdravstveno,neki deka je tako socno opsovao drzavu Srbiju, pa majku sluzbeniku na salteru, da su svi ljudi okolo ostali zgranuti.Pre jedne decenije to nije moglo da se desi penzioneru uguzvanom cikici.Ali sad DA, posle godina nemastine, minimalne penzije, izmucenosti, pitanja da li cu imati za lek, ogrev? Nesto u svesti pitomih ljudi se promenilo i pretvorilo ih u zveri zeljne psovanja.
Zasto niko ne vodi brigu o ljudima koji su ugrozeni, zasto neki ljudi umiru od gladi u Srbiji?Zasto mentalno oboleli ljudi setaju po ulicama(pri tom mislim na one koji odbijaju da uzmu lekove i maltretiraju ljude u svojoj okolini)a nisu hospitalizovani.Pitanja je milion.

Ljudi u Srbiji su oguglali na ljudsku patnju, malo samilosti bi nam pomoglo.


Privatna inicijativa :)

Chitala sam svojevremeno negde intervju Dalaj Lame u kome kaze da bi za nashe psihichko zdravlje bilo dobro da da obratimo paznju i na dobre stvari oko nas, ne samo na loshe. E, u tom smislu, a i u skladu sa temom Goranovog bloga, dragi moji blogeri, pohitajte na ugao ulica Narodnog fronta i Balkanske (s' desne strane kad se ide ka bolnici, kod trafike) i videcete jednu cesmu koja, kad nema vode, sluzi kao mesto za bacanje svega. Juche je kao poklopac na rupi, gde se skupljao otpad, osvanula jedna limena instalacija/skulptura. Nekoga je djubre nerviralo i uzeo stvar u svoje ruke: ochistio rupu od djubreta i zapushio je! Ali to nije makar kakav limeni poklopac, taj neko je zeleo da da poklopac i lepo izgleda. I potrudio se. Nisam stigla danas da saznam ime autora, ali vec sutra idem u investigaciju (plus fotka) Dotle, obavezno da se vidi. Neizostavno.


Bebo

Bebo sjajan komentar.. trebalo bi da obracamo vise paznju na lepe stvari, ali kod nas je to nekad vrlo tesko.Zato hajde da svako od nas navede neki sjajan primer lepote i dobrote iz njegove okoline. :)


Homo Modernus