Dosadna Srbija

Pridavanje nekom pojmu svojstva koji on ne moze imati. Recimo: suva voda, crni sneg i DOSADNA SRBIJA.

Ili pametni Kostunjavi.

i.n.

nemaju sve stranke na prvom mestu "Iste teme: Ustav, Kosovo, država, nacija, očuvanje... "
neke svoj patriotizam grade na prici "necemo da ratujemo, hocemo da radimo i pitamo posto je, pa da sve kupimo "
sto mu negde dodje " životni standard, ekološka svest, uspostavljanje kulturne (umetničke) scene i tako to... "
a "dekontaminacija javne sfere" mi zvuci isto kao pozivanje na spasavanje srbije . . . pa dolazilo to od SRS ili LDP svejedno je . . .

nasa javnost je najneorganizovanija masa ljudi na kugli zemaljskoj,

Tu neorganizovanost,inertnost i kukavicluk srpski politicari koriste vec sest decenija zaredom.

Ne postoji gnusoba,svinjarija koji nasa vlast kao takva moze da napravi toj istoj javnosti,a da se ona ozbiljno pobuni...

Evo recimo primer:

Sutra da vlada predlozi da svi porezi skoce za 300%,garantujem vam zivotom da se nebi bunilo na to ni 1% nase javnosti.

U istoriji Srbije nikada se nije desilo da se obican covek u Srbiji buni na porez,taman posla,umesto da se buni,on uvek to zeli da izigra...

Dakle,imamo posla za bezkarakternim nacionom,to jest masom...

Za lošu svinju nema dobre pomije!
Takva će uvek nekako uspeti da se priseti da si joj pre izvesnog vremena dao malo više, ili da je sadržina istih bila dobrano kvalitetnija.
Al' jede svinja i - tovi se.
Ne razmišlja ona o tome da je iz obora nisi pustio več nekoliko meseci, da sunce može da vidi samo kroz prorez, ako podigne glavu - vremenom dobije spondilozu, ili tako već nešto i prestane sa samom aktivnošću. Glava ostaje dole - i čeka!!!
Al' nastavlja da jede, i polako počinje da se zadovoljava onim što ima - Daj, šta daš!
I tako nastaje eksperiment pod nazivom - Koliko mogu da utovim svinju a da joj dajem relativno malo!
A svinja, čak i ona dobra, ona sa dobrim pomijama, e ta svinja, njoj ne pada na pamet da će uskoro završiti u nekom drugom oboru u vidu nekih drugih pomija, hraneći neke druge - naravno, predstavnike iste vrste.
Ukoliko ovoj lošoj uskratiš hranu na dan-dva, ona će te obožavati kad se pojaviš i baciš koru hleba. Ukoliko ih u oboru ima više, najjača će pojesti skoro sve. Ukoliko postoje svinjina deca, možda se neće ni okrenuti mama svinja, jer će već biti namirena - brojno stanje dece recipročno umanjeno za kvantitet gladi.
Možda je poredjenje malo grubo, ali verujem da se opasno naslanja na istinu, i preteći opominje da je
something rotten in the state of Denmark!
Kako upropastiti jedan narod? Jako lako!
Zatvori ga u decenijsku priču o jako dobro održavanom i krajnje snabdevenom oboru, gde su mu pokreti suženi na krajnje potrošačke manire sa malo, jako malo truda.
Vremenom mu svakodnevno oduzimaj po malo, usput ga hraneći strahom, mržnjom i zavišću - i kombinacija ne može da ne uspe.
Odradio si posao, povuci se i uživaj - dobio si cirkus perpetuum mobile.
Dobio si vrhunski genetski inžinjering, čistokrvnu rasu budala i sludjenih ljudi, besnih i obesnih, krvoločno-nasadjenih, s' pamćenjem od pet sekundi!
Problem je jedino u tome što ne postoji izložba za tu vrstu, nemaš čime da se pohvališ. Nemaš kome da pokažeš te izvanredne primerke dobro ustrojenih, pa uštrojenih...
A gde smo tu mi...
Da li smo i mi deo celokupnog eksperimenta - verovatno!
Pitanje koje ostaje je - da li ćemo imati dovoljno snage da ne progutamo našu decu?

"Lud narod." Jovan Raskovic, devedesetih

Ovo je pocetak teksta (da ne smaram sa celim) o Srbiji, upravo stampanog na AP servisu:

BELGRADE, Serbia Nov 19, 2006 (AP)— Outbursts of nationalism are nothing new in Serbia, but the blustering graffiti in a Belgrade park belongs to a bygone era.

"On your knees before Serbs!" it demands.

In June, Serbia lost access to the sparkling Adriatic coastline when its sister republic, Montenegro, gained statehood. This winter, it could lose the southern province of Kosovo if U.N.-brokered talks lead to independence as expected.

As their nation relentlessly shrinks, Serbs a fiercely proud people accustomed to ruling the roost in the Balkans are slipping into despair.

"How do you like our cemetery?" businessman Zoran Djuric asks cynically, standing on a hill and sweeping his hand over the twinkling lights of the capital below.

A string of staggering setbacks began last spring, when the European Union suspended pre-membership talks with the former Yugoslav republic for failing to arrest Gen. Ratko Mladic, the world's No. 1 war crimes fugitive long believed to be hiding here.

Geographic isolation came within weeks. Serbia-Montenegro dissolved when Montenegrins voted to break away from the union forged in 2002, leaving Serbia landlocked and alone.

Now, if independence comes to Kosovo and the ethnic Albanians former strongman Slobodan Milosevic tried to crush, Serbia soon could suffer its greatest humiliation: losing a province many consider the heart of their ancient homeland.

"Psychologically, it's very difficult to face up to the fact that your country is shrinking," said Braca Grubacic, a Belgrade political analyst.

"Half the population knows that Kosovo is a lost cause," he added. "But what's worse is that we have a serious crisis of leadership. We don't know who we are or where we're going. There are no signs of hope or a future."

Not all the news is grim.

Serbia has become something of a Balkan tiger, with 6 percent annual growth that has won praise from the World Bank and the International Monetary Fund.

Culturally and intellectually, Belgrade is regaining some of the vibrancy it once pulsed with during the 1970s, when its music, film and sports festivals made it an exciting, experimental European city in a bleak zone of communist regimes.

Ko zeli da vidi ostatak teksta, evo ga ovde.
U svakom slucaju, da se generacije ljudi kod nas arce i razbacuju, to je deo naseg postojanja (pa znamo o tome jos od I Sv. rata, pa nadalje).

a od te silne naobecavane dosade ispade samo on dosadan