Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

diskurs sarme

Gledam neke odgovore na moj predhodni post, pa me muči jos jedan rebus iz dijaspore: zašto naši ljudi, na takozvanom privremenom, a obično - celoživotnom radu u inostranstvu, uvek potežu pitanje sarme, kao odgovor na svako političko, ljudsko, filozofsko, ekonomsko pitanje matice. Zašto, kad kažes da je MIlošević bio zločinac, odmah ne voliš sarmu, poznato srpsko nacionalno jelo, turskog porekla i copy righta. Ja na primer pravim odličnu sarmu i ipak malo bolji prebranac i ajvar. Puno kuvam, uglavnom mediteranska i srpska jela, više volim to nego da pišem, pa šta me sad to kandiduje za političkog filozofa po meri dijaspore?

I zašto, pitanje broj dva, dijasporičari na večnom radu u tom mrskom inostranstvu, ne pobacaju lepo te pasoše odvratne evropske unije i svih sjedinjenih država, ne spale državljanstva tudjih zemalja, ne iseku svoje kreditne kartice, poreske prijave, čekovne knjižice, ne ispišu decu iz francuskih škola, ne kupe JAT-ove karte u jednom pravcu, pa kući, u maticu, jer tamo nema nikakvih problema, a i da ih ima, naši su, brate mili, nisu ova mondijalistička sranja, što im život upropastiše.


DodatakVeličina
images.jpg2.77 KB

Prica o Urbu i Ruru

Sta vas pobogu briga sto neki brkaju sarme i rekla-sam-da-je-Milosevic-nacionalista!
OK, kapiram da je ovaj sajt jedan sjajan ventil, zabavni ventil, ali moram da pitam: Ma KO Vam to kaze? Ekipa sa Samplona? "Nasi" slikari? Ma sta se Vi draga Biljana bilo kome za bilo sta pravdate (a malo, malo, pa se nekom polu-svetu pravdate)? Kome? Onoj teti sa ladnom trajnom u rue Simplon sto sedi u dimu Drine, ispod Mladiceve slike, ili u onoj radnji malo dalje sto prdaje tursiju i euro-krem, ili takvoj istoj "kevi" i njenom muzu koji, kada je bio u Srbiji mrzeo i sebe i ceo svet, a sada u Francuskoj "ove ljigave francuze koji nece da se druze ko mi".
Ako "ih" provocirate to mogu da skapiram, mada mu dodje nekako zalosno, jer ja definitivno mislim da se Urbano i Ruralno nikada, ali nikada nece razumeti, a kamoli uvazavati ili nedajboze voleti!
Urb i Rur ne govore istim jezikom, ne jedu istu hranu, ne misle na isti nacin, nista ne shvataju sta ovaj drugi hoce da kaze i za oba je krajnje nebitno kojoj naciji pripadaju. Zanimjivo je da se na primer dva Urba iz dve potpuno razlicite sredine odmah i spontano razumeju, ali Urb i Rur cak da zive vrata do vrata to nikada nece moci.