Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

While I was knitting….

 knitting oneknitting onePraznično neprigodno zabavnjikavi sanjarski blog, obuzela me je takva griža savesti zbog nepisanja, tj. sporog & uživancijskog pisanja da sam odlučila da okačim ničim izazvani kao-blog...za uplitanje vrlih blog pisaca i pesnika.

Mustre su moguće razne, prelivi svih vrsta, sve dugine boje,meki i tvrdi bod, vunicom, rečima, bojama, slikama i stihovima...

A neko ko uMe da obJasni petLju „pravo, a ukršteno“...neka odmah dojavi rešenje jedine neosvojene Tajne, a u Lakom osvaJanju....

Jedna trećina obećanog bloga naštrikana, ali nedostaje još dve, a potom i sredjivanje i štimovanje fine potke...

 

U međuvremenu, blog je samo vaš za fina tkanja i pretakanja... true colorstrue colors 


shubydubily zlato moje

srećna ti slava ćero..i neka te čuva ovaj svetac i zdravlja i sreće neka ti da..i javi se kad uzmogneš


Nesanica

Namirisala sam sinoc mraz...onako u dubini stomaka.A tako ga cekaaaaaam, ne mogu vise ovu vrucinu da izdrzim. I tako sam ga budna cekala sve dok se nije prosuo po prozoru. Tek onda sam zaspala. I sve to vreme, manta mi se ovaj Sergej po glavi

SVE ŠTO ŽIVI OŽILJAK IMA

Sve što živi ožiljak ima,
još iz djetinjstva, poseban, ran.
Da nisam pjesnik, ja međ' svima
bio bih hulja i lopov znam.

Mršav i rasta odveć malena,
međ' djecom bio sam uvijek heroj,
često, često nosa razbijena,
vrać'o sam se ja i pod krov svoj.

Uplašenoj majci, kad pred nju banem,
riječ ceđahu usne krvavo-tmaste:
- Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
a već sutra sve će da zaraste -

Pa i sada, kada se bez traga
onih dana krv vrela smirila,
nespokojna neka drska snaga
na poeme moje se izlila.

Na već zlatne literarne hrpe;
i u svakom retku što se vije
ogledaju se nekadašnje crte
kavgadžije, nemirka, delije.

Kao nekad imam hrabrost mušku,
al' nov korak moj se drukčije sluša…
Dok mi nekad razbijaše njušku,
sada mi je sva u krvi duša.

Ne velim više majci okrvavljen,
već tom šljamu što cereć' se raste:
- Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
A već sutra sve će da zaraste!

P.S. Nosim je sutra, srebrnim perom na zlatnom papiru ispisanu da je uramim, za moju mamu, heroja voljenja naopake dece


evo ja, često dubbim..al to je zato što ispunjavam posebne želje

kako od heroja voljenja naopake dece
napraviti - samo
heroja voljenja
?

uzmeš jednog nepopravljivog heroja voljenja naopake dece
turiš ga naglavačke
da mu budeš normalan
leepo mu objasniš da treba
da mallo duubi
učiš ih pritom da se opuste i dubooko di - šuu
da se ne sekiraju
da se sete kako je tata
saamo voleo
i nije pokazivao kako smo naopaki
i da nije potrebno da nas se voli
a da se prethodno konstatuje da smo naopaki
kad nismo
naopaki
nego smo samo
posebno slatki

i da smemo, ponekad da volimo i zabranjeni grad
jer izobilja su razna
i kad su naopaka
a posebno kad su daleka

ponekad
kad vidiš da su blizu
da viziju o svojoj zlatnoj olovci
prepuste tvojoj srebrnoj
i da su skoro kupili tvoj zlatni papir
u zamenu za svoj srebrni
ti ih vala, vrati u antidub
i posle upotrebe
doobro promućkaj
..
jer hoće
posle da se ponovo slegne
ta čarobna prašina
na pogrešan tas

utom će i nesanica proćii..

p.s.
evo ja
često dubbim
al to je zato što ispunjavam
posebne željee..


Word of the day...

Po snegu

Тајна

Често је последњих година одлазио дo Краја. Да обиђе. Прозбори покоју или само махне. Осмехом.
Знао је шта тражи. И да тамо може наћи.
У најмањем.
И највећем.
И како се одјек, са првим обронцима, враћа.
Пуно је кућа у крају за њега имало отворена врата, али је на конак и храну највише волео код стрине. Колико година, дуго већ нико није смео да пита. Било је довољно: најстарија.
Она је знала, иако није бројала.
И са њом се мало причало. Није се имало кадa. Није давала зашто. Увек нечим заузета, по кући, башти. Погнута. Шакама ситним и младим.
И то је била прва тајна:
како је, гледајући је док ради, одмарао.

Друга је дуго стајала.

„Да ми кажеш, стрина, за тај твој пасуљ...”, надао се да ће... Осмехом.
И његовим.
И њеним.
„Знам да је иста сорта која рађа у крају, на исти начин сушите месо, до запршке није – знам по густини... а другачији!”
Стрина је волела његово чуђење.
Упорност и уживање. Али није волела да одговара када је питају.

Па једног ручка, касне зиме, док је скупљала судове а он спремао да смота и запали:
„Знаш сине, мој пасуљ, није сваком другачији. Један је само осетио, на први залогај, у очима сам видела, и није питао. Твој стриц. Она учитељица што је кратко код нас живела, и ти. Кајмак. Зера кајмака, али треба погодити у ком тренутку се додаје. Сваки пут.”

Друга је дуго.
Tренутак.


FM loves blog.....

Dok ste vi bili negde, clanovi blogerske zajednice ML i TJ

bili gosti u

Uvecanju, emisiji Mise Stojiljkovica na FM B 92 i pricali
O VAMA ....

Pustili plezir pesmicu za dr WU-a & blogersku zajednicu okacenu na ONOM mestu, .....i pricali o tehnologiji, metodologiji, fenomenologiji, ----iji , EMOCIJI ovog mesta:-) zvanog Blog B 92.....

=====

jedne male da i ovde ne zaboravite da jedni drugima ostavite deda mraz pokloncice :-)
videla skoro sve sa blogica kod gorana markovica...a ko nije bio pls da svrati do carapica za Svetog Nikolu....


Tanja, ima li negde da se nadje

transkript te emisije Uvecanje o kojoj govoris?
.....................
Podcast B92. tamo imas snimljene sve emisije, pa i ovu. (m.)


uze mi

post iz prsta


Ne zovu me dzabe

"najbrzi CPU zapadno od Misisipija"! :)))


iz lichnog iskustva

chu ti rechi da to chesto i nije prednost.
uvrnuto, ali je tako.


na zalost

nema mogucnosti za skidanje emisije jer se ne snima kao kaziprst....bedak ali je tako....

tako da eto...samo na blogeri92 skinite pisemicu za dr Wu-a i mislite sta smo sve lepo mogli da kazemo:-)


na srecu,

kaze moja pametnija polovina da moze - doduse nije transkript... vec vas upravo slusam!!!


naravno da mozhe

net je chudo :)


oho!

Hvala moderatoru..jos kad bih znala kako se u to ulazi ..Aniram dajte neke instrukcije:-)


udji ovde

http://www3.b92.net/mp3/Uvecanje-2006-12-20-10-00.mp3

======
hvala:-) bio deo i na zajednickim vestima B 92 i BBC ...ako postoji i to mozda vam bude zabavno da vidite gde smo sve stigli:-)


mi smo isli

duzim putem, ali dobra info za sve koji bi da prate omiljene radio emisije B92 ali im posao ne da http://www.b92.net/podcast/

ps. TJ em ML, bas je bilo lepo cuti vas, a na temu nas.
pps.Inace, ne znam stvarno iz kog pravca ide teorija da je blog zatvoren za sire drustvo - evo ja sam ziv primer n i k o g a iz n i g d e (sa posebnim akcentom na lokaciju) i objavljujete mi sve gluposti koji mi padnu na pamet, a vidim i drugima...
Sve najbolje


mozda

je mislio da ne moze svako da ima blog, posto je invite only....


Tanja,

Milane, pa vi mene u emisiju! Sad sam stigla da pustim: peglam lagano, uživam u Tanjinom glasu, sve nešto lepo i pametno o blogu uopšte i nama posebno pričate, kad eto je ja(snaz)...:))) nema opekotina, samo su mi se noge odsekle, i evo još kleckaju....... i sad će biti da „nema nazad”, nego da požurim napred, radosna da vas obradujem...

vaša exkluzivno ustravljena priča spisateljica, Jasna


Samo vas slusam TJ i ML,

samo vas slusam! Lepo ste besedili o blogu, al' najvaznije niste rekli. E, onda, reci cu vam ja sada.
(Upozorenje: ovo ce biti post divljih asocijacija, kriticnih misli, i kondenzovanih akrobacija).

Prvo sto treba reci je: blog je zivot.

Vraticu se na ovo o zivotu kasnije. Prvo moram da kazem nesto drugo.

Kad procitate neki blog, u vama pocnu da rade asocijacije, ili asocijativna memorija, koja, kako su pokazali Rumelhart i McClellandradi kao paralelni distribuirani proces. Iz magle secanja i asocijacija izvlacite, lovite, napipavate one koje su adekvatne za ono o cemu je rec. Najcesce je to lov u mutnom, jer ne znamo unapred sta trazimo, a opet trazimo. Tako funkcionise ljudski mozak.
Digresija: kod Elektroencefalograma (EEG) razlikuje se vise talasa (alfa, beta...) od kojih je za nas zanimljiv delta talas. Ti se talasi pojavljuju u ekstremnim situacijama, kad covek meditira, ili kad stupa u kontakt sa svojim nesvesnim. Delta talas je cudo: on je najizrazeniji kod beba i male dece, a kod odraslih se pojavljuje kad su pod narkozom, ili pred smtr.
Pred smrt. Tada mozak pokusava da razresi situaciju, tako sto opet pocne da lovi po magli secanja za prethodnim iskustvima te vrste. A takvih iskustava nema - nikad ranije nismo umrli. I, sta onda mozak radi? Proizvodi delta talas koji pocne da vrsi masivno paralelno pretrazivanje kroz sve postojece memorije, ne bi li nasao neko slicno iskustvo u proslosti. I naravno, to ne pronadje. Ali mi se probudimo i kazemo: "Prosao mi je ceo zivot pred ocima!" Kraj digresije.
Tako kad ucestvujes na blogu. Iz nekog kraja mreze (o njoj vise dole) se javi drugi, pa treci,.., pa osamnaesti sa novim pogledom, sa novim emotivnim nabojem, sa novom idejom ili asocijacijom. Odjednom uvidis da pocinjes sa ljudima delis kolektivnu memoriju, da su delici njihovih secanja takodje i delici tvojih. Kao neka kolektivna svest, majku mu, nesto kao Jung. Odjednom si umrezen sa privatnim asocijacijama drugih ljudi i svest ti postaje sira.

Kako izgleda ta svest? Evo kako izgleda umrezenost interneta (ovo je slika iz ozbiljnog naucnog casopisa "Nature"):

izgleda kao galaksija za sebe. Negde, u nekom cosku se nalazimo mi ("kao dve zvezde/ sto zrace lepotu istovetnu/kruze jedna oko druge/i nikad se ne sretnu"). Negde tu je i BOL i njen zvezdani trep, i slike Zoxa van Rijn-a, i price Dejana Stankovica ("ovo su price koje psi pricaju kada se vatre dizu visoko i vetar dolazi sa severa" - K. Simak, "Grad"), i "naivno" pitanje Brook. Ne znam kako vama, ali meni ovo lici na zivo bice. Na kolektivnu svest. Izadjes na blog i "ceo zivot ti prodje pred ocima". Lokalno, to izgleda ovako:

jer, kako je Milan Novkovic nekoliko puta pokazao, sistem je self-similar, slican samom sebi na razlicitim skalama, kao fraktal. U sredini, onaj crveni centar je server za B92, ovi sateliti okoli smo mi, blogeri. Eto, to je lice koje je trebalo da se pojavi na naslovnoj stranici Tajm magazina za licnost godine.

Jos jedna digresija: godine 1992 je pronadjen najveci zivi organizam na zemlji. Ukupna velicina oko 8.4 kvadratnih kilometara! U pitanju je, naravno Armillaria gallica, najveca gljiva na svetu.

Ona je korenjem vezana pod zemljom na velikoj povrsini, i ponegde izbije iznad zemlje. U pitanju je jedan jedini organizam! Velicine nekoliko kavdratnih kilometara! Svaki njegov deo je kloniran na drugom mestu. Kao andjeo, ona ne putuje kroz prostor - ona samo obznani svoje postojanje na drugom mestu.

Sta hocu svime ovim da kazem? To da smo mi blogeri, u sustini, jedan "organizam" kroz ciju svest proticu parcici hiljada asocijacija, u paralelnom distribuiranom procesu. Ukratko, "pred ocima nam protice ceo zivot".
Blog je zivot, to sam rekao na pocetku.
Bloger brzo shvati da je deo tog organizma. A, kako kaze apostol Pavle, najlepsi trenuci u zivotu se dese u onim retkim trenucima kada shvatimo da "although we may know in part, we are the part of what we know".


We are the Borg

Resistance is futile. We will add your biological and technological aspects to our own...

samo asocijacija.. na asocijacije iz komentara.

:)

P.S. i .. neshto mi promaklo.. Pavle pricho engleski ? :)


Blue, kazi mi

iskreno pitam: nekoliko puta su pomenuli taj Borg, kao ja bih to kao trebao da znam. I verovatno su u pravu, ali ne znam (stidim se). Jel' to nesto iz "Matrix-a"? Rekao bih da je u pitanju neko zajednicko znanje u kome nisam imao prilike...
Please. (Onomad se obrukah sa "Lord of the rings" - ni o tome pojma nisam imao.)

P.S. Ne engleski (za Pavla), naravno, ali ga ja samo na tom jeziku znam da ima najpreciznije znacenje. Ne umem preciznije da prevedem. Occam, Dejane Stankovicu, gde si ti kad nam najvise trebas!!!


nsarski,

But, this is just stupid!

What is there to resist? Like, your own existence? Sh*t, ja sam pricao o necemu drugom, nema veze sa cyBorg - neuporedivo vise ljudski. You...you...people!!!


hey,

don't yell at me...i'm just the interperter....

and, yes, i get it...sorry...


Brook,

I'm not yelling. Samo sam ocekivao tvoje "naivno" pitanje:))
Treba li da ostanem budan jos malo? I, jel' ti proveravas postu?


yep,

a jel' ti proveravas?


Borg ?

Borg JE bez obzira na svoju brojnost i nadmochnost u svemiru, ustvari JEDNO BICHE, sa jednim sechanjem, jednim "mozgom".
Borg je Strah i trepet galaksija kojima brodi Enterprise,
intergalaktichki brod kojim upravlja neprejebivi kapetan Jean-Luke Pickard.
Inache sve ih mozhesh "sresti" u jednom od retkih sf serijala kojem skidam sve kape koje imam, a zbog radi savrshene priche u kojoj ni jedan detalj nije nevazhan.
Recimo, u toj seriji je najnormalnija stvar na svetu teleport o kojem ste pre neki dan u natuknicama prichali.
divota.
Serija je imala nekoliko sezona, postoje i filmovi.
I .. da, zove se "Zvezdane staze" ili ti " Star trek"
Serija uopshtttte nije bezvezni sf.

I sad, mozhe tu josh da se pricha, i to mnogo, al shto bi reko kapetan Pickard sa specifichnim pokretom ruke kad komanduje pokret sa warp-9 (a warp je faster-than-light)
- aj pravac krevet, bog te, pola pet proshlo..

Za Pavla mi upalo smeshno, sorryca (mali sorry)... ustvari to je moj tihi bunt (koji pak i nema neke posebne logike) nevidjenoj kolonizaciji engleskog jezika. Al dobro shta je tu je.. Bolje i engleski nego..
ma da ne nabrajam.

i..nema razloga da se stidish, shta te napalo.
I sam si reko, shto zna jedan od nas, znaju i ostali :)
dakle, jedan borgovski pozdrav :))

a choveche, tek SEVEN (zgodna Borg-ica koju su uspeli da "vrate" ).. ma to je sve duga pricha.. ne bi bilo zgoreg da to nadjesh i pogledash :)


blue, ostani budan jos par minuta!

Ma, to sve znam, ali kad pogledas o cemu oni pricaju, struktura price, kojoj je naravno kumovao G. Roddenberry, je kao kod Sekspira. Pa covece, sve je isto, samo se drugacije zove!
A Star Trek svih verzija, gledao, uzivao, razumeo. Ja volim sf., dobar sf., moram da dodam.
Sleep tight.


kad Pickard kazhe: u krevet !

onda se ide u krevet !

Nego, sad mi nish nije jasno. Pa ti reche: "nekoliko puta su pomenuli taj Borg, kao ja bih to kao trebao da znam"
E, bre, ako si vech gledao, nije mi jasno kako ti promache sve to oko Borgova. To je jedan od zanimljivijih delova priche.
Jes'. I Roddenberry i ostali sjajni konsultanti su svi zajedno imitirali Shekspira u pravljenju komada, koji bi umesto "zvezdane staze" mogao da se zove i:
"Sedmorica Velichanstvenih".
Jer, uvek se i sve svodi na to. Bude frka i onda dodju sedmorica (u svakom sluchaju neka konjica) i ..izvade stvar.
Samo se menjaju prevozna sredstva. I oruzhja.

Ista ideja kao i u Matrix-u. Ili u LOTR-u (Lord of the Rings).
Ta tri komada (a sva tri poznajem, plus prochitana knjiga LOTR) imaju neshto zajednichko. A to je ideja.
S tim shto LOTR ima elemente bajke. Druga dva ne.
Matrix me zaista podsecha na danashnji svet koji kao neki veeeeeliki orkestar prilichno rashtimovano, uz silnu shkripu, ali i sa ponekom divnom harmonijom koja se otme, biva vodjen jednom dirigentskom palicom. (globalnooo u svemu)
A Zvezdane staze .. pa, ne bi me chudilo da, bash kao i mnogi drugi komadi koji su za savremenike bili chista fantazija, jednog dana postanu uobichajena stvar.

Pa pogledaj samo prichu sa mrezhom, chiji smo mi "junaci".
Tako neshto je bilo prilichno neverovatno pre kratkog vremena (ne samo po merilu istorije kratkog, vech i za nas smrtnike kratkog vremena)..

A ja ti sf bash i ne volim. Osim par komada gde spadaju i spomenuti.
Aj dobro.. Ima tu ima tu i nekih knjiga koje volim, jer su odista sjajne i vredne pazhnje.


Dobro bre blue,

kakva to pitanja postavljas:

Quote:
i..nema razloga da se stidish, shta te napalo.

Pa to je, hebote, k'o da ne znas da vezes pertle u obdanistu - svi znaju a ti strcis. Kapiras? Prosto.


hasno, hasno

(na shpanskom) jasno, jasno.

Vi'sh, i deca moraju da uche taj frket sa pertlama.
Nishta bez frketa...
tako da, eto, vratismo se na temu..

Uhhh, valja izfrketisati ovaj dan. Weekend pred praznik.
pa.. phino.. idemo..


ne samo pavle,

nego i arandjel mikailo...

cuo ja u crkvi, svojim usima, popa:
' ... i sto reko arandjel mikailo, long lajf end hepines...'


dvaput san umra.. umra za njoooooooom:.

...Tada mozak pokusava da razresi situaciju, tako sto opet pocne da lovi po magli secanja za prethodnim
iskustvima te vrste. A takvih iskustava nema - nikad ranije nismo umrli...

eh.. da bar nismo..

dvaput san umra..umra za njoooooooom:

Kad je nebo meni dalo tren
reklo mi je "idi, bit ces njen"
U srcu san te nosija
otkad san se rodija
al' san kasno shvatija
da nisam ja za te
Tog san dana tebi dosa ja
osim sebe nisan nista ima
A cime bi te prosija
da bi tebe dobija
srce nije dovoljno
i nisam ja za te

Zivote moj, dvaput san umra
umra za njom
Prvi put kad san je vidija ja
drugi put kad je otisla
Zivote moj, dvaput san umra
umra za njom

Kad te danas vidin da si s njim
ja od tuge za tren ostarim
I nebo je pogrisilo,
karte je promisalo,
od mene te odvelo
uzelo, draga

Zivote moj, dvaput san umra
umra za njom...

misiiiim.. nisan još.. al kad bi me napušila, pardonemua, napušćila..


Ej, fixer,

imas li reci pesme "Infizan san u te"?


evo, nsarski, ako nije kasno..

Infiša san u te, nemoj mi zamirit
Još od malih nogu rado san te vidja
Mislija san vrime sve će to prominit
Al' ća manje želin, vise mi se svidaš.

Parti san na škule, svit san tija vidit
Ti si stala doma i uz mater resla
Mislija san na te, nemoj mi zamirit
Dok me vitar kleja i samoća tresla.

Jubavi, jubavi, vrag ti odni tilo
Srića i nesrića, sve je tvoje dilo
Jubavi, jubavi, vrag ti odni kosti
Ća si učinila od moje mladosti.

...
...
Evo san ariva, tija bi se smirit
Prošle su me lude skitnje i kuraža

Ali već s vapora jeman ća i vidit
Prošla si ka vitar s diteton uz skute
Osta san inkantan jer te ne smin slidit
A još uvik ludo infišan san u te.

Jubavi, jubavi, vrag ti odni sime
Sve si mi uzela, ostavila ime
Jubavi, jubavi, vrag ti odni kosti
Ća si učinila od moje mladosti.

i ovu sledeću (najlepšu!) kuća časti za praznike:

Cesarica

Zlatni konci litnje zore
Došli su u njene dvore
Da bi
moju jubav budili.

Svitlo nek' joj jubi
lice
Lipo ka' u Cesarice
Kad je ja ne mogu
jubiti.

Zlatna mriža njenog tila
Dušu mi je
uvatila
Da je baci nazad u more.

Svake noći prije
zore
Dolazim u njene dvore
Bile dvore moje
pokore.

Cilega života ja sam tija samo nju
Da do
njenog srca nadjen put
Cilega života moje tilo je bez
nje
Ka' cviće bez vode.

Zlatna mriža njenog
tila
Dušu mi je uvatila
Da je baci nazad u
more.

Svake noći prije zore
Dolazim u njene
dvore
Bile dvore moje pokore.

I...srećni praznici, naravno...


DELTA - this is BRAVO -

- do U read me - roger...(-*

narone,predragi drugici,
hvaaalaaa svima,ne smemo poimence,jerbo da se neko ne uvredi sto je izostavljen:

verovatno je nekome od vas poznato da postoji nesto kao sindrom gosta/domacina ((-*
...hosting mi nekako uobicajena uloga u kojoj sam,a i nije 1. put da nekim povodom budem u ulozi "gosta" na sopstvenom radiju...i uvek isti problem, imam u glavi vec umrezenost pre svega sa samim sobom... iz KGJung psihoprimordijalne supe i blogsubliminalnog melanza razgrana se i procveta drvo sa nekoliko opcija. naravno - MaLi Mikica bi voleo da upotrebi/plasira/prezentira SVE OPCIJE - i znaaam odmah da je to nemoguce!
kako da krenem u ovu pricu koju si pomenuo?YOUR WORDS ARE MINE TOO...zao mi je sto vas kao komentatore nismo mogli da upoznamo sinoc na zurci blogera koja se odigrala u restoranu i na terasi B92...
hvala za DELTU,hvala Ti za Poslednje Slike.mozda ima i medju nama onih koji su nesto slicno doziveli ili cak prelazili u granicnim/kriticnim zivotnim situacijama taj prag, i preplivavanjem na Drugu Obalu i ostajanjem na Njoj nekoliko trenutaka (ili kod nekih slucajeva ljudi u komi - cak veoma dugo).odlicna ideja za blog,ako se slazete,i da utrci i milanNov,dejanSta..naravno i - Kliford Simak thousand percent Clifford S,thousand % ((-*
osecam se upravo tako,apostolski P,bravo NS,bredberijev Tetovirani Covek
,koji bi svake noci kada legne i utone u san imao novu sliku/viziju Necega...a to Nesto - pojavljivalo se kao nova igra slika na njegovom telu.to ga je vodilo kroz tudje/sopstvene Delta Limbove... ...ponekad - a to i nije tako retko - u sopstvenom meandriranju blogom pomislim na kob koja je zadesila tog bredberijevog junaka.ali nekako se nadam da necu proci bas toliko gadno((-*
ovaj delta rendering,nsarski,srce nam puno sto si nam servirao Ono Sve Sto Znas O Meni-M.B.Mojsilovic*-)

that's IT.i taj IT proizveo je nadasve zanimljivu pojavu: svaki umrezeni racunar u stvari je neurotransmiter Internet neuronske mreze (pardon, Internet ovde u kontekstu mozda malo presirok pojam - zadrzao bih se na blogu*-)...moje srce bilo puno u toku emisije,aliiii uvek nekako u renderingu mozga:STA KAKO KOLIKO spomenuti...i onda ne postignemo sve. ali nadam se da je emocija sigurno bila prepoznata
((-*
kao sto je i prilikom citanja vasih komentara sada
((-*
pisuvamo se malo kasnije,imamo nas par nesto da ti dobacimo,ovo je samo pocetak odgovora za tebe + drugare najdraze
PS...izvinjenje na Novogovoru,(blogprimordijalnost etc)nadam se da nije toliko orwellovski zvucalo,uh & uf(-*

====== Tanja equals srpski

Dragi svi,

Hvala vam sto ste nas slusali.....i sto delimo ovaj blog-svet-zivot


Igračka-plačka

Sta li znaci:
All the King's horses...?
Igračka
Plačka

Totalni rebus...sto svako ogledalo mora da ima dve strane??????

P.S. Tanjice, carapice su prekrasneeeee. Ufff, sto bi mi sad dobro dosle jedne takve. Idemo kolegijalno na bozicni vasar na kuvano vino i kobasice od pola metra a ja zaboravila poslednju liniju odbrane...vunene čarapice
P.P.S. E sta su kod ovih Engleza decije pesmiceeeeeeee...Jos su oni i super ispali


Humpty Dumpty....

Podsetilo me na pricicu oju mi je ispricao jedan divan stariji covek, cika Aca, bozanstveno duhovit i mio prijatelj moje porodice, kad sam prvi put dosla u Beograd i otisla na Kalemegdan....pokazao mi one topice na Kalisu...i rekao "vidis ove, oni uopste nisu bili opasni dok djule leti, ali kad padne na zemlju i pocne da se kotrlja, polomi noge svim vojnicima na koje natrci"....

Kapiram da je djule tako trcalo kao fudbalska lopta i da je svako mogao da ga zaobidje..jer sutiranje bi bilo stvarno opasno po nogu:-)


tombe la neige

tombe la neige
tu ne viendras pas ce soooiiirr
tombe la neige
et mon coeur s'habille de nooiiiirrrr

**
vreme za Sneshka Belicha.


Prokleta je...

Amerikaaaaaaaa
i zlato sto sjaaaaa
Uh, sto se ovaaaaaaaj, najedosmooooooo, sinooooooooooc.


evooooooooooooo

stize pomooooooooooooooooooooooooooooc:

u prevodu:
za-va-re-nje-uz-po-dri-gi-va-nje, samo sto su njihovi znaci malo sazetiji i slikovitiji


Milaaaaa

voda u kabluuuuuuuuu.
Sifra: kuvano vinoooooo + sveta vodaaaaaaa


ups...

... ali kada su me videli ponudili su mi ovo:


Litar

Gipsy song

Sutka i Topana imaat edna maana sto ne se vo Indija
Za da vidi Krisna sto e toa zivot na vesela dolina
Jas sum setal, jas sum bil na zapad duri do Germanija
Za da najdam parce leb za mene i za mojata familija

E da imam ko sto nemam pa da kupam bel konj i da javam denje nokje i na jave, i na jave i na son

Sekoj od nas ima svoja dzvezda sto go prati dur e ziv koga sveti jako covek ima srekja koga gasne -sudbina

E da imam ko sto nemam pa da kupam bel konj i da javam denje nokje, i na jave, i na jave i na son
E da imam ko sto nemam kje ti kupam krevet za da spies ti so mene iljada i, iljada i edna nokj


;)

ee..plaf, more, plaf..sho me najde sega so makedonski, leleee...go ubode ko na iljada i edna nokj!


ete..

sakam da dojdesh :))

.. i jas tuka rabotam modzebi
poveke ali toa e toa i djivotot
kakov takov treba da se prifati
kako eden realitet .

:)


a be..

neam si jas vreme
da si sedam pred monitor
po cel den
ko vie sho go tipkate po tipkite
od sabajle do sabajle
a toa, sho sakash da dojdam..
lele, koj ke si dojdam jas!
ima more cel grad da cupka od srekja.
I beliot konj. I jas. I site.
Realno ti zborvam.

:)


Igračka-plačka II

Lepo ste vi strikali...

...dok su neku od nas slavili...Evo, sad mogu i ja da dodam bar jednu ranflu...
.
ODLUKA
Život je sve nešto iz početka.
Juče i prekjuče sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje, dve iste srede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav - ćorak,
odmah se drukčije i lepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju setiš
i shvatiš da letiš... divnije letiš.
Ko je to video da dečak pati?
Da kunja kmezav i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje, da voliš jače.
Ne da se vadiš. Ne da se tešiš.
Već da se istinski do neba smešiš.
Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka, dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrede.
Živi se svaki put iz početka.
Živi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
sto zlatnih zvezda unapred čuje.
Miroslav Antić

PS...Tanja, slusala sam vas na Uvecanju sinoc, preko preporecenog linka...pa lepo ste nahvalili ovo drustvo...I treba....ovo je jedini blog na kome nisam primetila ni jednu iskricu mrznje....Ima ponekad nerazumevanja...ali to je normalno..bolo bi nenormalno da je drugacije...ALI NEMA MRZNJE....


Prilog slici,

u boji,
neotuđenja:

Kako da

moje oči prepoznaju
danas
moje oči

dugo su gledale
tuđu senku

upoznavale
svoj san

odustajale

san se ne upoznaje
tuđe bude
pomalo
i
naše

dok otkrivamo zašto smo sami
i
saznamo
kako
da
nismo


Pola kila kafe

kuc, kuc,

Mody,
gde su (mi) nestale bundeve!? I kopači!!! (... a i muziku slabo mogu na ovom kod kuce, pa ni kraj priče nisam čula – tek na poslu, sutra!)


Shhhhhhh!

Word verziju cu vam staviti na blogeri92, blogeri, kad dodjem kuci.
a link na dnu je bio ovaj
YOU GOT WHAT IT TAKES
P.S. A i nije neka steta sto nije vise na display...


Nadoknada

jasnaz, kad smo vec kod kopacaaaaaa,
evo varijacije na temu.
Znaaaaaam, znam, bljaks i toooo.
Ali nijeeeeee.Samo treba znati sta sa njom da se radi :o)
Na primeeeeer, pokloniti sebe sebi, s vremena na vreme...

Ova je samo za kukove i ruke i noge i kolena i glavu...Pustiti pesmu samo za sebe, najbolje pred ogledalom, onako kako sebe najvise volite, zatvorite oci i onda:

Glavni ritam, prvo prstima, palac na srednji i iz zgloba.Nista drugo.
Kad ste sigurni da ga imate, ritam mislim, onda dodate i glavu, napred nazad. Samo na glavni ritam. Kad se usaglase ruka i glava, dodate gornji deo tela, suprotno rame od sake kojom dajete ritam blago napred... i koleno, blago izbaceno napred. Stopala miruju. Negde u to vreme, telo ce sigurno da pocne da oseca i back beat. Nemojte mu govoriti cim. Neka izabere samo. Kod mene su uvek kukovi :o). Ova pesma je jedna od onih savrsenih r'n'b pesama, koja ima dovoljno ritmova za svaki deo tela. Posle toga sve je lako. Vrlo brzo ce da se ukljuce i guza i ruke i na kraju i stopala. Tad otvorite oci i pogledajte u ogledalo...
Hellooooo, bootylicious

P.S. Oj Tine, oj Radojka, kako bi to bilo dobro, jedan dugmetarski r'n'b...Jes da dasa ne zna sta su dugmetare, al' u zlato sto se razume...


crvena minđuša,

doooobraaa!

Hvala Modesty :)))))

(... but... more than you know...:))

ps: komentar komšija – sutra....


jedan od mogućih scenarija..za neku od smrti:.

donji veš,klonuli pupak..
i pokoja peruška zanoćile koke
njegovim jutrom caruju..
svu noć je uz tuđu kožu hrkao
- tobož samotnjak..

sunce pilji u prozore,
ona u njega,
podnadula i krmeljiva,
ustreptalog stidnog mesta..
njeni otežali grozdovi ispali iz kombinezona
udaraju ga po licu..

on ne otvara oči..
gnojni čir u njemu kljuca:
otišla je ona! otišla je ona!
kao vilin konjic preko reke
i duša iz tela - njegova muza..
za čim i za kim, sad da posegne?
na prstima još njen prah ima..
beše to davno.. i beše to juče..
a sad?

srećom zna dnevni red:
drugi mu vezuju pertle
to ga kao malo vređa..flertuje s tim..
ipak kafa, šta ja znam, novine
nekad cigarete sada pecanje..
nikad šetnja,uvek ručak, dremka, tv..
al kad padne veče
ko na sto bolesnik u narkozi,
kud da se dene?
nekad: kafana,društvo alkohol
i fufica letnji pljusak..
sad ni to više nije uteha..

možda da se odveze do "krsta",
do one što ga nutka
maminom ćurkom,
i za njegove jadikovke
otvara uši ko kolena..
da se kao vreća spusti u fotelju,
a ona da mu klečeći raskopča pantalone..
ali, kud god da krene
čir u njemu kljuca:
šta li radi ona?

slaže li slova u elegiju ili skasku,
ili prikriva bolesno mesto
u nečijem zagrljaju?
mumla car bez carevine,
prebira ljubavne ugarke po nedrima,
zateže čaršave, pere posuđe..
ispravlja slike na zidu,
u sebi..


Arioso

Negde u nama uvek smo zajedno,
negde u nama nikada ne mozhe pobechi nasha ljubav
negde
o negde
svi su vozovi otishli, a svi satovi stali:
negde u nama uvek smo ovde i sada,
uvek smo ti do stapanja i zamene,
iznenada smo chudo chudjenja i promene,
val shto se rushi, vatra ruzha i sneg.
Negde u nama gde su kosti izbelele
kad je popustila zhedj istrazhivacha i sumnjacha
do zapechachenog napushtanja
O oblache utehe !
Negde u nama
gde su njihove kosti izbelele a chudesa se sastala
dizhe se daleka izvesnost kao talasanje talasanja
zrcalish nashu daljinu kao talasanje daljinu svezde
san uvek skida masku i postaje ti
shto se u bolu od mene odmiche
do ponovnog povratka
do ponovnog povratka meni
sve vishe i vishe u nama, sve vishe i vishe ti.

Erik Lindegren


Sane in a dream

Woke up to face a dream
in the cold of the night.
Two trains, two window frames
in each other’s perfect sight.

One harmony, one rare chance,
one’s whole life in one glance,
and one peace-bringing dream
disappearing with my silent scream.

I close the window
in the cold of the night
to sleep through reality.

I close my eyes
to travel with the dream
that brings me sanity.

****
Yours truly,
Shubidubi ;)


i brush your cheek with my fingertips..

i hold my breath and close my eyes
..
and i wait for paradise


...

:))))

Here comes paradise
as always, in disguise
when I least expect
it turns out perfect

My soul will heal
while on my cheek I feel
your fingetips soft
and almost surreal


up to my heart the blogs rise..

in the crowded blogsplace

i drift from face to face

i search for you on the other side

where the blogs runs clean and wide

i sink 'neath the blogs cool and clear

i see you on the other side

..

drifting down i disappear


'ajde slushaj, slushaaaaj

paradAaAaJ3

slusham ga i idem na repeat.

sjajno.


zaajdi, zaaaaaajdii...

pAarAadaJ3ooot

6ajno.

;)


i možda se vratiti u krevet..još 40 minuta..

na sjajno & bajno nabaciti malo kozijeg sira iz maslinovog ulja, posuti bosiljkom..otkinuti crni al svež okrajak leba..protrljati lampu..shvatiti gde si..ko si..tu negde pustiti zero 7 - your place..pa taxi - sunday suburban dream..i možda se vratiti u krevet..još 40 minuta


i sanjati, sanjati...

sweet suburban dreams...


I

salyut, lyubimaya

salyut


Я тебя хочу. А ты хочешь меня трахнуть?.

Плэйбой: Привет, Конфетка. Как ты выглядишь?

Конфетка: На мне красная шелковая кофточка, миниюбка и туфли на каблуках. Я работаю каждый день. У меня отличный макияж. Мои размеры 90-60-90. А ты?

П: Мой рост 183 и вес 60. Я ношу очки. На мне потертые джинсы и футболка с пятнами от шашлыка - ездил за город с друзьями. Еще слегкапахнет дымом...
К: Я тебя хочу. А ты хочешь меня трахнуть?
П: ok
К: Мы в моей спальне. Играет негромкая музыка, горят свечи на тумбочке у кровати и у зеркала. Я улыбаясь гляжу тебе в глаза. Моя рука пускается, я растегиваю молнию на твоих джинсах, ощущаю тепло и чувствую как плоть увеличивается в размерах.
П: Я глотаю слюну. Я начинаю покрываться потом.
К: Я вытягиваю из штанов твою рубашку и целую тебя в грудь.
П: А я расстегиваю твою блузку. Мои пальцы дрожат.
К: Я издаю слабый стон.
П: Я распахиваю твою блузку и медленно снимаю ее.
К: Я запрокидываю голову от удовольствия. Прохладный шелк соскальзывает с моей теплой кожи. Я начинаю двигать рукой быстрее, целиком высвобождая твою штуку из штанов.
П: Внезапно моя рука резко сжимается от страсти и рвет тонкий шелк.
Извини, я нечаянно.
К: Ничего. Блузка на самом деле мне обошлась достаточно дешево.
П: Я заплачу.
К: Не стоит беспокоиться. Под блузкой у меня черный атласный лифчик. Моя грудь вздымается и падает все чаще - в такт моему дыханию.
П: Что-то я не могу расстегнуть застежку на лифчике. Похоже заело. У тебя есть ножницы?
К: Я беру твою ладонь и нежно целую. Потом расстегиваю застежку сама. Лифчик соскальзывает. Грудь полностью обнажена. Соски набухли от желания.
П: Хм. Что ж там была за застежка? Я беру лифчик и рассматриваю.
К: Я изгибаюсь назад. О, милый! Я хочу чтоб твой язычок прошелся по моему телу.
П: Я роняю лифчик. Теперь я облизываю тебя, конечно же, начиная с груди. Они пахнут!
К: Мои пальцы пробегают по твоим волосам. Я тереблю твое ухо.
П: Я внезапно чихаю. Слезы и слюни брызжут на грудь.
К: Что?
П: Извини. Я правда не хотел.
К: Я вытираю грудь остатками блузки.
П: Я забираю у тебя мокрую блузку и роняю ее. Слышен шлепок от падения.
К: ok. Я стягиваю твои потные штаны и массирую твой уже отвердевший инструмент.
П: Я громко вскрикиваю! У тебя холодные пальцы! Бррр!
К: Я стягиваю свою миниюбку. Сними мои трусики.
П: Я стягиваю твои трусики. Мой язык путешествует ниже по твоему телу, мимо пупка... ммм... стоп!
К: Что случилось?
П: Волос! Я его вдохнул. Я кашляю.
К: Все в порядке?
П: Я продолжаю кашлять. Я весь покраснел.
К: Чем-нибудь помочь?
П: Я бегу на кухню, громко кашляя. Я шарю по полкам в поисках чашки. Где у тебя чашки?
К: В шкафчике справа от мойки.
П: Я выпиваю чашку воды. Все, уже лучше.
К: Иди же ко мне, любимый!
П: Я мою чашку.
К: Я изгибаюсь на кровати в ожидании тебя.
П: Вытираю чашку и ставлю на полку. Иду в спальню. Постой, тут темно, где спальня? Кажется я заблудился.
К: Последняя дверь налево по коридору.
П: Нашел.
К: Я срываю с тебя остатки одежды. Я рычу от страсти. Ты не представляешь, как я тебя хочу!
П: Я тоже.
К: Ты полностью обнажен и я целую тебя с неистовой страстью. Наши обнаженные тела прижимаются друг к другу.
П: Ты так тесно прижалась, что того и гляди раздавишь мои очки. Мне больно.
К: А почему ты их не снимешь?!
П: Ладно, но я без них ничего не вижу. Я кладу очки на тумбочку.
К: Я начинаю кататься по кровати. Ну скорей же, милый! Возьми меня!
П: Мне надо в туалет. Я наощупь иду к двери и направляюсь в ванную.
К: И бегом назад, любимый!
П: Я нашел ванную, но в ней темно. Я двигаюсь наощупь. Поднимаю крышку...
К: Я вся изнемогаю в ожидании...
П: Я уже... Ищу ручку смыва, но не могу нашарить в темноте и без очков. О-оу...
К: Что опять?
П: Похоже, что это была крышка стиральной машины. Прости еще раз. Я наощупь иду обратно.
К: Да, ДА, ну же! Давай!
П: ok. Теперь я собираюсь засунуть мой... ну этот... штуку... инструмент... в твою... ну эту... что у женщин.
К: Ну наконец-то! ДА!!! Давай, милый, давай!
П: Я касаюсь плавных изгибов твоих бедер. Как приятно! Я целую тебя в шею. Ммм, у меня проблемы...
К: Я двигаю бедрами взад и вперед и постанываю. Я уже не могу остановиться! Не задерживайся, входи! Трахни меня немедленно!
П: Опал...
К: Что?
П: Не стоит. Не знаю в чем дело...
К: Я встаю и отворачиваюсь. Я разочарована.
П: Я пожимаю плечами. Я растерян. У меня ни разу такого не было. Я пытаюсь нашарить свои очки, чтобы разобраться что не так.
К: Не обращай внимания. Я одеваюсь. Надеваю белье. Надеваю мокрую блузку.
П: НЕТ, постой! Я суечусь, пытаясь найти тумбочку. Ощупываю столик, роняю спрей, рамки с фотографиями и свечи.
К: Я застегиваю блузку. Теперь туфли...
П: Я нашел очки. Надеваю. О, Господи! Свечи упали на занавеску. Занавеска горит! Смотри!
К: Иди к черту! Я отключаюсь от чата. Неудачник!
П: Уже и ковер полыхает! Помогите!
К: (logged off)


K: logged off ?!?


dobro jutro svima!


:)))

Hvala svima koji ste mi chestitali slavu..!

i ujedno Srecan Bozhic onima koji danas/sutra slave!


Ja slaaaaaaaaaaaavim veeeeceraaas..

Vec sedmi dan je kisilo
k'o sa mnom da je citav svijet
zaboravljen
al' ti si se nasmijesio
i nebo se nasmijesilo
u isti tren

I zivot svoj si listao
i zvijezde su svjetlucale
u zivot moj
a onda si me ljubio
k'o ptice sto su kucale
na prozor tvoj

Ja slaaaaaaaaaaaavim veeeeceraaas..


shu

evo ja slavim-pa hvala ti,
(a slavim i onaj drugi, posto mi je ondaK rodjendan-6.)
Sto se mene tice, samo da je razlog pozitivan a ljudi
u prijateljskom raspolozenju, mozemo da slavimo sta god treba-a ako je sa poklonima, (nema veze da l' se daje ili prima),jos bolje.


drugari

nadam se da me niste zaboravili... ja vas nisam ali sam imala toliko obaveza + veliki tehnicki problem sto program apsolutno nije hteo da mi otvori tanjin blog! :( uzasic... u svakom slucaju, samo da vam mahnem i posaljem BIG KISS + lot of love! opet moram da zurim, svi me cekaju ali sam uspela da slusnem malo ML+TJ emisijice i cujem divne glasice!!! divno! poz do (nadam se) uskoro :)


joelle,zabora-WE-li te?

hvala za povratak!desi-ti-ženo-božja?nadam se tako da si dobro i da sad sve ok.nama pukao internet,znaš?kod kuće ga nemamo i zato out of range pa ne možemo da odgovorimo,već ovako, s posla...(ovde-čim padne prva lapavica-prekid komunikacija/saobraćaja,ali sada smo i pod tvojim okriljem pa je sve ok...ne gubi se iz dijaFazona,ok?*-)
((-*
jasnaz,mozes neki mejl da nam cimnes?baci nam kosku,imamo i mi emails...neverovatno-a-istinito((-*
(nemoj samo da smo u fazonu "jer sreća je lepa samo dok se čeka dok od sebe samo trala-la-la-la-la-la...*-))

pozz


ne daj se!

necu se gubim vise, bar ne na ovako dugo :) pronasla sistem za otvaranje tanjinog bloga pa se pojavljujem, uee! a te kise i vodena cuda svuda prave kolabs.. i ovde pala kisa (kazu od '95 nisu videli ovoliko) pa isto sve kolabiralo.. sta cemo :)
nego jel hladno? jel se grejete?

=======

hladno hladno bas hladno bedak... ali ko nema radijator ima dunju:-)))) (t.j.) upala u komentar:-)))))


akcenti

Žal

Je mesto.
Samo.
Sa koga se gleda.
Pravac.
Koji se ne vidi.
Sa koga se gleda.
Praznina.
Koja se vidi.

Moguće je zakoračiti.
Moguće je stajati.
Misleći da nisi.
Ili izbaciti:
iz priče,
iz pogleda,
iz potrebe,
reč

samo,

da bi
mogla
da ostane
reč

žal.

I akcenti.


Tvoj glas iz daleka

Tvoj glas iz daleka
mirishe na tvoju kozhu.

Moja ushna shkoljka
jede bisere rechi.

Potom se zatvara
i trazhi prilaze moru.

Bi da se skloni
i da rechi sachuva.

Shta che sa mojim telom
koje se od nje ne odvaja.

Shta che sa mojom rukom
koja bi da te dorirne.

Jednom.

Josh jednom.

/Pero Zubac/


dragi...

spavajmo, sanjajmo....

a posle veselo budjenje:-)


So long, James..rest in peace..

Hope you still feel good up there..

http://www.youtube.com/watch?v=IWcNiebYGuo


i got ants in my pants..

i got you & i feel good

like prisoner of love

but i got ants in my pants

and i want to dance

like night train

like sex machine


this is a man's world...

"..Man made (night) trains to carry heavy loads..

..but it wouldn't be nothing without a woman or a girl.."

:))


All We Need Is

L O O O V E

let's .. (knit)


knitting poetry


volim tvoje ruke

Volim tvoje ruke za igrachke
To telo koga skoro nema.
Zhena je samo u mekoti machke
Shto u tvom struku prede i drema.

Kako da nadjem rechi detinje
da ti objasnim shta ljubav znachi
a da ne ranim to malo zverinje,
usnu na kojoj se mrve kolachi.


mmm...mmmm....kako ovo

machkasto zvuci, Felin(i)olozima...otvara apetit za termo cebence, caj Lady Grey, svecu od vanile i savrseno drustvo - naravno, macu :)


:)

zamalo da isto mislimo :)

sve mozhe, i chaj, i sveche, i..
no, termo chebence je izlishno, ako je vech savrsheno drushtvo tu :)


chebence

je tu zbog atmosfere & estetike!

a jel znas da se u Lady Grey stavljaju listici susene ljubicice?


aj dobro

mislim na chebence. al nek je dole, a ne gore. i da ne bude drechavo.

a ljubichicu stavljaju (u Lady Grey) valjda zato shto je to cveche simbol vernosti ? ili ?


a kao znao si da je stavljaju u LG?!

mada, ja sad prvi put cujem da je ljubicica simbol vernosti???!!!

eto vidis....a ja jednom dasi jos donosila rucno pravljenu belgijsku cokoladu s ljubicicom. ne cini mi se da je simbol vernosti!!!


jok

ono je bilo pitanje, a ne tvrdnja da znam shta se stavlja u taj chaj.
al po nekim tumachenjima, ljubichica zaista vazhi za cveche koje simbolizuje vernost.

a to shto si ti donosila, to je znak da si TI verna.
ne odnosi se na primaoca :)
cveche NOSI poruku. bash kao i mmmmmm chokolade koje u sebi imaju aromu cveeechaaaa. pa josh belgijske.
sam u pravu za primaoca, bar malo ?

ebesh ga.. evo Tanji predloga za novi blog.. vernost.. al to su vech malo drugachije, mozhe biti bolne teme.


uuups, trebalo je da budem polno ravnopravna

pa da ti napisem: "a ti si znao/-la da se ljubichica..."

mislim, ne znamo ko si, musko, zensko, "two-time son of a bitch" itd.. :)

da, cvece nosi poruku. pa onda kad nekome poklonis cvece, pa jos u cokoladi, pa jos belgijskoj....ponadas se.

al TUP - kad god upotrebim taj glagol "nadati se", automatski me okrzne munja one primitivne (sve su mi poslovice skoro primitivne!) - "kako sam se nadala, dobro sam se..."

ne znam za PRIMAOCA, znam za SEBE...mislim, ponadala sam se :))


od poslovica

najbolje znam onu:
ko drugome jamu kopa, ne chini proleche.

a nada ? s njom obazrivo.. ne zaboravi da je ona bila u loshem drushtvu. shta vishe, ostala je zadnja i upila u sebe mirise onih chudesa shto izleteshe iz kutije.

prema tome, u Se i (u).. Strpljenja ! vremenom od trave mleko postane.

u jeeeeee :) to se zove poslovica ! :))

Hit the ground babeeee
You´re gonna make it somehooooow
(ne, ovo nema veze sa postom, nego sad slusham)


ččččččččččččč

ččččččččččččččččokoladaaaaaaaaaaaaaa
Oh girls, my lightsaber, my weapon of choice - Simka čokolada sa punjenjem od dunjeeeeeee...The force is strong with this one

Sporo popodne, magla, u iscekivanju najdrazih gostiju, sutra bremenito obavezama, a meni se ostaje u mestu...

Angel Mine
Cowboy Junkies


Uuuuuu,

Modesty, ova ti je ilustrativna...

OPAKO!!!

BRUKA!!!

al za kraj jos da dodam stih kojim je meni zavrsila ova muzikica (iz neke od elevator music pesmica) ...dugo nisam stopala grijala na tvojima....


How about...

Brad darling.
I love you.

I know.

I just had to call you.
I'll never forget last night.
Especially your new song.

Our song, Eileen (Yvette, Marie...).
I wrote it for you.

Oh, Brad.
Would you sing it to me again?

Oh now?

Please.

Alright.
You are my inspiration, Eileen (Yvette, Marie...).
A perfect combination, Eileen (Yvette, Marie...).
Your eyes,
your hair are beyond compare.
So is it any wonder?
You captured me,
and now
I'm under your spell? Eileen (Yvette, Marie...) ...

I hate to interrupt,
but would you mind hanging up?

Who's that?

The other half
of my party line. She'll go away.

You've been talking for 20 minutes. My call is urgent....

This is an urgent call, too.

Singing to a girl at 7 a.m.?

It's not your business
what he does to me. Or when.

Would you get off this line!!!!!!!

Oh, uzasi promiskuiteta...

P.S. Ako ovo nije poezija, ja ne znam sta je ;o)

P.P.S. Zavrsi se film...nista necu reci samo:
Pillow talk = Bettgeflüster
Oooooooooo, tudjino al' si teskaaaaaaaa


Morir Di Amor

Lara Antipova: Wouldn't it have been lovely if we'd met before?
Yuri Zhivago: Before we did? Yes.

/ Boris Pasternak je lepo rek'o:
Zhivot prochi i poljem prechi, nije isto./


# 400

(ne odoleh :)

a i radi statistike
pozz
shubi


sanjajmo na javi....

Dragi svi,

Vi koji ste vec poceli da praznujete i vi koji cete tek...do sledeceg posta...evo jedne duge od ove do sledece godine

vidimo se, pisemo se, slusamo se...


Тањуууушаааа & дарагоји сви

pa onda odgovarajuce igle "uruke"

pa malo -hu hu hu- duvanja dobrih duhova "uprste"

pa da nastavimo da saramo.....


:-)

jeste Mimi...a bogami su se precanke istakle i kod Srdjana Mitrovica na rodjusu...videh vas i pridruzih se...malo okasnelo...
pozdrav i lokal patriotski i blog patriotski....


prečanke rules!

...ovo je pesmica za gornju sličicu...


hvala na pozdravima

od sveg lokal&blog patriotizma i zemljastva, meni se najvise svidja ona linija koja nas povezuje po ljubavi prema

mozda neki blog u 2007 na temu te opsesivne ljubavi...(i smrtonosne po novcanik :)

kakogod, svima nam zelim punooo puuunooo lepih ljudi & stvari u 2007


poklon-i

Pokloni

Gospođica Lila upravo se vratila iz šetnje kada je pozvonio poštar i doneo njenoj mami paket...

Ostavljen u ćošku pored lampe, bio je neodoljiva meta. Prikrala se lagano, cepnula parče omota i zavirila u upakovanu tajnu. Iz rupe je iskočio sivi cvet od pliša, u istom trenutku kada su se otvorila vrata sobe i u hodnik kročio brat – ljut, kao i obično, i pogleda uprtog u nju, kao i obično – kad ne treba.
Sesti na paket,
sakriti cvet...
nije bilo vremena.
– Ko je zvonio? – pitao je Igor prolazeći pored nje, i ne obazirući se na Lilinu čudnu pozu.
Nije primetio! – jedva je poverovala, uplašena za sudbinu velike avanture. Otkrivanja.
Lila je volela brata. Dve godine i četiri meseca stariji, osamnaest centimetara višlji, tri nijanse svetlije kose i drugačije boje očiju – Iga. Volela je da ga gleda dok priča. U društvu, kada ustane i počne da objašnjava, bio je neodoljiv. Glumac. To je i postao. U onom drugom gradu, u koji je otišao, kišnog jutra, dana posle susreta. Njih troje.
Ali, sivi cvet.
Plišani. Bio je zakačen za obod šešira, šešir je bio umotan u šal od kašmira, a šal je na jednom kraju imao džep u kome je bila sakrivena ogrlica. Poklon. Pokloni. Za mamu. Uvek za mamu! Navikli su na njene tajne obožavaoce; otac bi par dana bio ćutljiv i uveče dolazio kući kasnije, mama se čudila „takvoj drskosti”, „koliko sutradan to mora biti vraćeno... ili poklonjeno...”, sve je uvek bivalo zadržano, i o tome se nije pričalo. Bombonjere su tajnim kanalima završavale u kuhinji. Radost ukradenih zadovoljstava.
Igor joj je kasnije, mnogo kasnije, kada je prvi put otišla u drugi grad, kroz priču o pričama o obožavateljkama, otkrio da je umeo da prepozna zvuk zvona iza koga bi se u kući „igrala scena sa poklonom”. I da ih nije voleo.
Operska diva.
„Kako vam je majka!?”, uvek su ga prvo to pitali. Srećom, poklone je u međuvremenu naučio da prihvata i već ju je dovoljno voleo da može uljudno da klimne glavom „Hvala, dobro”, i sačeka da počnu da pričaju o njemu.
„Sećaš li se malog cveta?”
Paket je bio sličan ostalima. Na prvi pogled. I vreme kada je stigao nije bilo posebno: rano popodne. Ali Igor nije prepoznao zvono.
„Sećam se kako sam te naterao da mi pokažeš šta držiš u ruci, i da smo zajedno pokušali da ga vratimo na šešir! I kako je majka ispustila karticu na kojoj je pisalo nečije ime. I datum, isti dan ali sledeći mesec, i kako sam primetio tu „grešku”. A znaš li da sam zapamtio, i tog dana sledećeg meseca nije me začudilo kada sam je video kako se sprema i naručuje kola. I kako sam bio tužan. I uplašen, kada sam shvatio da otac neće ići sa njom, i da „..., da, Njemu ne treba reći za kola. Samo da se... brzo vraćam ...”
U dnu džepa kašmirskog šala bila je i fotografija, prekrivena ogrlicom. Na fotografiji mlada žena, ispred planinske kuće okružene borovima. Beba u naručju. Muškarac u dnu fotografije – naslonjen na vrata – jedva vidljiv. Ličio na oca.
„Zašto nismo znali da ima tog prijatelja...? Pa, bili smo mali, možda su ga i pominjali, nismo primetili... ni zašto je majka išla a da otac ne zna... dosta je toga ostalo nejasno.”
Ali, najviše od svega, za njega: zašto su poslali šešir!? Za njegovu majku? Pa ona nije volela šešire. Nosila ih je, da, ali ih nije volela.
Volela je muziku i decu.
Prošle godine, za porodično okupljanje, Ema je na poklon donela ogrtač. Boje vina. Od kašmira. Artritis je majci otežavao pokretanje prstiju, pa su njih dvoje otvarali. Na vrhu paketa bio je cvet.
I nije htela da im otkrije otkud kod nje. Samo se nasmejala i rekla:
– Bilo mi je teško da se odvojim
od njega.
Posle toliko godina.
... svuda sam ga nosila. Ali vreme je da ga vratimo
na onaj šešir.
Zar ne.

j.


poklon - I - poklon

(...) Ali drvo nije parazit. Ne ubija zemlju, nego joj daje priliku da se daruje. Veza je uzajamna, žile se zarivaju u zemlju kako bi dobile, zemlja uvlači u sebe kako bi dala. To što nešto postoji još ne znači ništa, sve što postoji dobija značenje samo u davanju, u darovanju. To je osnova svakog odnosa, a u tom odnosu onaj koji daje dublje je vezan nego onaj koji dobija, jer ne povezuje nužda, već obilje. Prava prinuda nikada nije popunjavanje manjka nego darovanje viška. Onaj koji daje više je prisiljen na primaoca, nego primalac na davaoca. I zahvalnost mu je dublja, kao i ponos i trijumf. U tome je otmenost davanja, tiha otmenost davanja, kao što je zemljina.

Bela Hamvaš


putokaz


(autor: M. Milošević)

... i kada izgleda tamno... (da) sija...


pozdrav od

precanke:

savet: nigde automobilom po ovoj guzvi!!! Akko je u NS ovako mogu misliti kako je preko...BGradjanke slobodno protegnite nogice!

Jasnaz, sve najlepse u NG i OBAVEZNO objavljivanje knjige!!!

TJ, mogu li ovde da okacim slike sa novosadskog Sneskograda '67 (uspeli smo da saznamo)?


moze......

zar jos treba pitati!!!!!!!!

a moze i reportaza o novom sneskolendu..kad se nauzivate....


ah, da,...

od nauzivanja, setanja, Sneskograda i kupovanja poklona jos mi crven nosic... evo najlepsa slika iz proslosti ... ovo danas ne moze da se poredi, naravno, ali svaki pocetak je dovoljno DOBAR!


Najlepše,

od srca, želje za NG, i jedna veeeeelika, od srca zahvalnost, za druženje i čitanje – Aniram od jasnaz:)


nema na cemu,

i n-ti(da se citanje ne bi zavrsilo na 2.) put! Ocekujemo jos lepih prica i na narednom blogu - drustvo se vec skupilo, a Lionsgate opet u igri!
sve najbolje & citamo se!