Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Sveti Nikola

Večeras se, jasnije nego ikada, sećam boje i oblika čarape koju mi je baka isplela vunom od rasparenih rukavica i džempera koji više nisu mogli da se krpe na rukavima. Sećam se, dakle, kristalno jasno te čarape i načina na koji je stavljam u prozor, sa iskrenom nadom da će svetac u nju ostaviti nešto lepo, možda čak i čokoladu.

Tačno se sećam kako, pun uzbuđenja, u sobi koja je deo zajedničkog stana, ležem u krevet koji se nalazi tik uz vrata koja mlečnim staklom dele “našu” od “njihove” sobe. Na tom ekranu posmatram igru svetala koji dopiru spolja, ubeđen da je Sveti Nikola sve bliže i bliže. Prisećam se reči oca: “Potrebno je samo da zatvoriš oči i on će stići”. Tonem u san, umoran od teškog dana koji je ostao za nama i bio ispunjen mlevenjem oraha, mešenjem kolača, otvaranjem konzervi sa sardinama, dovlačenjem piva.

Danas mogu sasvim dobro da setim ubrzanih otkucaja srca koji me sutradan ujutru bude. Otvaram oči i u prozoru, okićenom ledenim cvetovima, vidim tu istu čarapu kako stoji uspravno, nekako čudno nakrivljena. Pritrčavam i nekoliko trenutaka stojim pred njom kao omađijan. Majka glumi iznenađenje, pokušavajući da pri tom ostane ozbiljna. Otac je gleda po malo prekorno a ja se mrštim pred tim malim znakom koji razbija iluziju. Istresam sadržaj čarape: mandarina, smokve, suve šljive, poneka bonbona uvijena u šareni papir i polovina čokolade. Druga polovina se nalazi u čarapi moga brata od strica, u susednoj sobi, iza mlečnog stakla.


Srećna slava domaćine!

Mnooooooogo me obradovalo novo javljanje:)


I ove godine dolazio nam je

I ove godine dolazio nam je Sveti Nikola. Naravnol pripremljena je carapa koja je stavljena gde vec treba, otpevana je pesmica, a onda glavni deo - kako pored ljubopitljivog deteta prosvercovati poklon na terasu do te iste carape. Pa price da ce poklon biti bolji ako vise slusas mamu i tatu ... Ne znam ko tu ispada glup, mi ili dete.Nekako mi se cini da je ovo poslednja godina da nam jos pomalo i veruje da neko zaista i dodje i ostavi nesto za njih. Klinci su sve pametniji, a mi sve matoriji ...
Inace bilo je i slucajeva kad je poklon kupljen pa provaljen ranije, tako da se morao kupovati jos jedan, da bi se bar jos za koju godinu odlozilo propadanje te divne price o nekom dobrom ciki koji misli na decu i donosi im poklone.
Srecan Sveti Nikola svima koji ga slave.


Ja se ne secam, da sam ikada

Ja se ne secam, da sam ikada verovala u deda Mraza. Od kad počinje moje sećanje, je deda Mraz sezonsko zanimanje (tezga) nekog čike. A sećam se odprilike od svoje trece godine. Sad mi je nekako žao što sam siromašna za ovako divno sećanje. Zato ću se kao mama i dalje strasno trudti da odglumim da on postoji.
(Osim toga, bar 2 meseca godišnje nam pomaže i oko ranijeg odlaska u krevet)


Krasno je to sto se secate

Krasno je to sto se secate tako romanticno Svetog Nikole i obicaja za ovaj praznik ...Mene recimo svaka slava a i ova danasnja vec neko vreme asocira na maltretiranje ,nemogucnost da zavrsim odredjene obaveze i neophodne birokratske stvari, uopste da zavrsim zapocete poslove itd.. U mom udruzenju su me pre neki mesec iskulirali za potvrde koje su mi bile jako vazne zato sto je zaboga bila "slava" udruzenja i dodji sutra danas se slavi... Izvesni producent ne moze da zavrsi svoje obaveze zato sto mu je slava i juce i danas a bice verovatno i sutra ,pa dok se otreznimo i opasuljimo ... Neke sudije imaju slavu pa dok oni ne zavrse sa tim vi nemozete da podignete dokumenta koja vas cekaju u sudu.. A ne mogu da se otmem utisku da je sve pocelo kada je premijer izgovorio onu famoznu " na slavu se ne pita"... Pa da to je dan kada vam je dopusteno sve,kada slobodno mozete da j*** sve oko sebe i niko vam nista ne moze ... Slava je !


btw, ko je to rekao i kad

btw, ko je to rekao i kad (gre'ota da tako nesto zabravim)


srecna slava,domacine !

Gorane,Vama i Vashima neka je srecna krsna slava :)))

Nek vam svima Sv.Nikola da zdravlja i radosti !


Prelepo sećanje na rano detinjstvo

Sa malo reči, a nijedna nije višak, dočarao si jedno vreme, koje se, nadam se, neće vrati. Bravo Gorane.


Kako je malo ljudi ovde :)

Izgleda da su svi po slavama, pa nema ko da pise, iako se Goran Markovic vratio zbog cega mi je veoma drago.

Ja sam upravo zavrsio sa sudovima :) i mogu reci da je bilo naporno, ali i prijatno kao i svake godine. Okupila se grupa, ne bas velikih vernika, koja se uz super klopu i pice fino provela. Nista folirantski, niti napadno, bez popa i bez napada na ulazu sa zitom u rukama. Samo jedan dan kada su se prijatelji nasli da se vide i lepo popricaju.


Rano tkanje

Fascinantno je kako nas to neko rano tkanje "vunom od rasparenih rukavica" prozme kako posle decenijama ne umeju mnoge druge, na prvi pogled, mnogo vaznije stvari.
I tako nam te neke sitnice, zarobljene u tom tkanju, zarobe i onu misticnu, tananu nit sto deli "imati i biti".


Ne razumem

Ne razumem poslednju rečenicu. Za mene nit spaja a ne deli, i tu se potpuno zabunim i ne mogu dalje. Ništa ne glumim. NA srpskom uglavnom sve razumem, ali ovo ne. Please, explain


Milan kaze:

Quote:
I kako nam te neke sitnice, zarobljene u tom tkanju

misleci na tkanje realnosti (ima jedan blog o tome, zaboravih gde tacno...).
Man kaze: "Nismo mi cigani u zelenim kolima", jer ih je jednom video kako prolaze ispred njegove kuce. Asocijacije iz detinjstva, najbolje asocijacije, pune carobne snage. Tako i proslava Sv. Nikole. Srecna slava svima koji slave!


....

Da, bas sam tako mislio, to decacko tkanje realnosti sto nas potpuno prozme i u kojem je uhvaceno nesto materijalno a nesto nematirijalno i gde pola te cokolade znaci vise nego sve cokolade decenijama posle toga. (ja sam do bloga B92 dve decenije skoro iskljucivo pisao dosadne raporte i ponude/tendere na engleskom - sorry :)


Verujem da je

ova poslednja recenica upucena Pipi dugoj carapi. Oko ostalog se razumemo, vise nego potpuno.
Hej!, i Srbi ne spavaju - slava je pa se duze ostane. E, zato volim Srbiju!


...

Da, da, nego si mi ti uradio vise od pola posla :) Thanks.
Ja sam, jednostavno, nestrpljiv i lenj da bih se vratio i proveravao ono sto sam napisao. I da nema toliko pismenih ljudi naokolo ne bih ni primecivao. Ovako, slatka mi i ta nestrpljivost, sa jedne strane, i lepa rec pismenih ljudi oko mene sa druge.


Hvala oboma. Jasno:)

Hvala oboma. Jasno:)


Hvala

za mandarine. Mi nismo slavili Svetog Nikolu, ali su mi ista secanja vezana za Deda Mraza. Verovatno iz sentimentalnih razloga ja godinama trazim mandarine koj "onako" mirisu. I nenadano, zamirisase iz Vase price u sekundi. Hvala Vam.


Srecna slava Gosn Markovicu

Uf kakva lepa prica za povratak. Da li je istina da: sto je zemlja toplija (globalno otopljavanje) ljudi bivaju sve hladniji? Nekako mi se chini da je pre sve bilo srdacnije i iskrenije pa na kraju i slava sto da ne.
Srecna vam slava ali onako krishom starinski i od srca.


Ah, detinjstvo!

Pitam se kakve ce biti uspomene i secanja danasnjih generacija dece za nekih desetak-dvadeset godina - hoce li biti upola ovako poeticna i carobna?

Srecna slava svima koji je slave, a srecan i mojoj mami rodjendan :)


Bice stevie,

zato sto su deca bozji andjeli.


Jesu andjeli,

ali im roditelji bas i nisu, cesto. Bez osude i upiranja prstom.
Mene samo zanima kako ce se cinjenica da je danas sve uglavnom "kupi, poseduj, bolje, vece, vise" odraziti na tu idilu... I gde je nestala skromnost i umerenost?

I odmah moram da kazem da imam neke djake koji su bas predivni i suptilni, citaju knjige, znaju sta se desava u svetu, pitaju pametne stvari (znaci razmisljaju), pisu poeziju i price, slusaju dobru muziku, postuju starije (opet pametno, kriticki, a ne ideoloski-autoritarno), pa cak i matematiku vole, i sah i tako te nerdy things. Mada, uglavnom sve samo prazno, nemotivisano, povrsno, tupo, nista ih ne zanima osim popularnosti, a to se stice for all the wrong reasons.


nista se ne brini

isto su (tadasnji) matorci mislili i o tvojoj generaciji...


U pravu si stevie.

Ja sam samo govorio o decjim secanjima, a ona su andjeoska, kakvi god im roditelji bili. Neki to posle potisnu i tu se nista ne moze.
Ona magija prvog secanja - to se ne da izbrisati nicim. Secas se u "Sto godina samoce", kad ga je otac prvi put odveo da vidi led. Pipnuo ga je i rekao: "Led je vreo!". Na to mislim.


u vezi cega

je u pravu?


Da ima dece,

uglavnom losih roditelja, koji u njima taj kvalitet detinjstva uniste, da ta deca posle postanu kao sa Wall-Mart reklama, zainteresovana samo za immediate gratification u bilo kom obliku, koja ne vide vrednost niucemu sem onome sto lici na TV glamur. U tome je u pravu. Toga ima.


pa ona je rekla nesto drugo

Quote:
uglavnom sve samo prazno, nemotivisano, povrsno, tupo

how patronizing...


A, mislim,

kojim bi ti recima opisala one klince iz Columbine-a?


a jesu

oni uglavnom svi?

ona je taj opis izrekla kao generalizaciju.


brooklyn

Samo da te udostojim odgovora za kojim toliko uporno tragas, a ti se onda nastavljaj do mile volje. Pasus je sledeci:

"I odmah moram da kazem da imam neke djake koji su bas predivni i suptilni, citaju knjige, znaju sta se desava u svetu, pitaju pametne stvari (znaci razmisljaju), pisu poeziju i price, slusaju dobru muziku, postuju starije (opet pametno, kriticki, a ne ideoloski-autoritarno), pa cak i matematiku vole, i sah i tako te nerdy things. Mada, uglavnom sve samo prazno, nemotivisano, povrsno, tupo, nista ih ne zanima osim popularnosti, a to se stice for all the wrong reasons."


uh,

e sad si mi odgovorila!

pa jos me se udostojila....man, i'm honoured....


pazi ko se javio

za patronizing...


nsarski,

vi (ti?) odmah primerene citate, a ja licna iskustva i price iz zivota...
Kada smo prvi put isli na more, a da se secam, bilo mi je 4, samo sam izvijala glavu sa zadnjeg sedista da mi ne promakne, satima. I onda, prvo - miris. Od tada me prati miris Jadranskog mora, ni jedno drugo nije ni blizu tako magicno. Do sada.
I, da, najzvezdanije nebo ikada - Divcibare, 4. osnovne.


Oh, stevie,

don't get me started on that. Ja pominjem citate jer ih svako zna, a svoja secanja imam samo u sebi. Svi smo mi, draga, sami ispod nebesa. Otud citati. ("Ti", naravno).


Citati

Imam divnog prijatelja, najinteligentniji i najneprilagodjeniji mladic koga sam ikada upoznala (da li jedno moze potpuno bez drugog?), a imao je prikladan citat za svaku pricu i prigodu. Mislis li da je razlog mogla biti nelagoda da se bude lican, ili teznja perfekciji koja se retko srece van vrhunske literature ili druge umetnosti?
Kako sami, zar nisi bas ti bio taj koji je citirao "no man is an island" negde na blogu?
Nemoj sada na tu introvertnu stranu!


Wow, moracu da vise vodim racuna

o tome sta govorim. To sto je Donne rekao se odnosilo na tekovine civilizacije, da je covek, jednom kontaminiran okolinom, uvek osudjen da bude u drustvu sa njom. No man is an island entire in itself.
Kad su u pitanju nasa privatna secanja, onda njihovu snagu i magiju i opojnu moc i zanos je tesko podeliti sa nekim a da ona ne izgube autenticnost. Mozda po neki detalj, kao sto je ovaj Goranov divni sa vunom, ali, i u takvim slucajevima, svako ima svoju verziju "vune" koje se seca. Ja se setim skripe ogromne gvozdene kapije koja je bila na pocetku naseg velikog imanja i najavljivala goste za slavu.
Za tvoj prijatelja ne znam. Stvarno, u totalnom sam mraku po tom pitanju.


Za nas...

...ne gube na autenticnosti, mislim, jedino sto za druge nemaju isti znacaj, opojnost i snagu. Pa cak i kada "delimo" ista secanja, nisu ista i nisu podjednako bitna nama i onom drugom.


Yep.

Bas tako. Led je vruc.


nekad i sad

po cheznjivom izrazu reklo bi se da je ova vasha secanja (po kojoj mozete uvek da svirate)i pricha o njoj do u detalj precizna i, samim tim autentichna. to kazem jer se sam, trideset godina kasnije i slobodni izgnanik, retko kojeg zbivanja iz neznoga doba, ili barem njegovog trenutka, secam; tek po kojeg mirisa, navike ili temperature. secanje izgleda ozivljava polako i neprimetno, sa godinama.
ili je to, mozda, zbog shturog mizanscena rituala, odigranog protiv zaborava, radi ochuvanja tradicije (u chiji smisao se danas - 2006., ?ovako mlad i neiskusan, usudjujem da sumnjam. ako je njegov smisao ljubav i ulivanje sigurnosti potomku, kao i izvesnosti pouzdanog kruga na ovom ogromnom svetu nekako se i pomirim sa shmirom).
danas je mesto ovih rituala upraznjeno, ili popunjeno vrlo trapavom, nervoznom i usiljenoubrzanom interpretacijom odraslih - vajnih danashnjih odgojitelja.
osim toga, chak i deca siromashnih roditelja, ne bi bash bila pod utiskom poklonjene chokolade, brizno upakovanih bonbona i pomorandze (ili to deci, barem oni, roditelji iz komotnosti pripisuju. proshla su i ta vremena, za koje nikad niko nije mislio da ce mu nedostajati.
(govorim o otvaranju, prepushtanju sveta neminovnosti ubrzane grimase njegovog Vremena).

hvala vam shto ste ovo secanje podelili sa nama, nepoznatim i strancima.
negde sam ovde prochitao ovih dana- braca po hristu :)

pozdrav,
igra


... i, oprostite mi,

molim Vas.
ne pozeleh vam sretnu slavu!
e pa sretna neka Vam je Slava i josh mnoge da proslavite Vam zelim.
(inache je SV.NIKOLA je i moja, krsna, slava).
u prethodnom postu je u prvoj rechenici umesto samo "secanja" trebalo da stoji "minijatura secanja", shto iz meni nepoznatih razloga nije sluchaj.
it is too late.


Veliki-mali detalji...

...iz detinjstva imaju neku cudnu snagu. Najverovatnije zato sto su ugradjeni u temelje onoga sto mi jesmo - u osnovnu strukturu naseg bica i tamo ostaju bez obzira sto ih dalji zivot maskira na rane nacine, rasteze, uvrce ili oboji bojama nekih novijih i ponekad prividno snaznijih dogadjaja.
Ali kao sto ti detalji ostaju oni i kao mehurici probijaju na povrsinu, svakog trenutka, bili mi toga svesni ili ne.


lepo

kako lepe i naivne price u detinjstvu mogu da stvore dobrog coveka... danas niko ni ne pokusava da zastiti decu od ruznih stvari


Gorane,

hvala najlepse
ova prica je Aurora Borealis ovog bloga


Lepa metafora

"Collision of charged particles" from the past - Bubble blast from the past.


Milane,hvala ((-*

da znaš,danas smo te baš pominjali (radio-emisija Uvećanje, B92)... baš kada su u pitanju bila moja interesovanja + afiniteti za blog 92
čisto da znaš
((-*

hey,razbio me tvoj novi post...prejak, prejak....produžio si mi detinjstvo tom pričom (milane,kumim te, ne vredjaj sebe samoga kada kažeš da je tvoj blog - tehnički blog - pre će biti da dodiruje malo dublje stvari... kao da čitamo Lema i njegov Solaris...ili ga gledamo kod Tarkovskog...((-*
pozz i vidimo se kod tebe!
((-*


...

"...danas smo te baš pominjali ..." - Sta ste rekli? "Visok, plav, crnomanjast ..." :)
Blog je i meni novina. Pocetkom 90-tih sam prestao da citam forume.
A ovde ima puno pametnih i interesantnih ljudi, covek se lako zanese, odluta mu paznja i skrene sa partijske linije ;)
Eto, ja sam url "junkie" i sledeci tvoje "Slike na nebu" sam naleteo i na film sa istim nazivom gde ga promovisu, izmedju ostalog, i recima "Ljubav je posao koji je najteze zadrzati". A nije, to je dozivotni posao. Poslednji put sam se dotakao polarne svetlosti pre bar 15 godina i sad kad si nas ti pogurao ko zna u kom sam ja univerzumu zavrsio. Umesto da mi sledeci blog bude o "Disruptive technologies" ko zna sta ce mi pasti na pamet.


Uzbudljiv...

tekst. Upravo sam prozivljavala jutra svog detinjstva.
Sv. Nikola, detinjci, materice, ocevi, Deda Mraz, Bozic
Bata cinili su da zima, koju inace nikada nisam volela zbog manjka prirodne svetlosti, bude idilicno doba godine. I nisu, naravno, pokloni ono sto je obelezavalo te dane, vec bas to iscekivanje, rituali, toplina doma i
neki cudesan sjaj neba u noci koji se javlja sa najavom snega.
Zato sam i svoju decu naucila da postuju praznike. Juce, mada su vec uveliko gimnazijalci, dobili su po kesicu slatkisa i ukras za jelku. Lepa secanja su bit zivota.


Hvala

sto ste se predomislili.
Ima nas, blesavih, mnogo nam znace ove vase price...


ima nas

mnogo blesavih što
sanjamo
pletiva stara
za nove tamo neke
nadolazeće
usnule u toplim krevetima


ima nas...

snezana....modesty...vlasto...jelena....

Gorane hvala Vam za jos jedan divan poetski dar.
Sada ne znam da li vise da pozitivno zavidim Vama i svima koji su nalazili poklone u carapici (mene zaobisao taj divan porodicni obicaj)
ili na onom spustanju na Mesec iz Pionirskog parka:-)

p.s.
melirane carapice za sve koju su se setili meliranih dzempera, napravljenih od nekih drugih dzempera...usput rasparanih, opranih u vrucoj vodi, pa navijenih cvrsto u klupko...i ponovo s ljubavlju nastrikanih:-)


Moram priznati

da sam lično zbunjena i ne znam kako da ćerci, kojoj je četiri i po, odgovorim na sve pitanja na koja su moji roditelji, a naročito baka i deka, imali uvek spremne odgovore.
-Zašto Deda Mraz putuje sankama kada može vozom, onim sa krevetima?
- A zašto će njihov Božić sada, a naš će zakasniti?
- Šta je to boga? Rekla mi Mina da on sve čuje, a ti mi nisi nikad rekla? Kako neko veruje da postoji, a neko ne? Pa, jel postoji il jel ne postoji? A ako ipak postoji jel se samo ljuti kad smo nevaljali ili donosi poklone kao Deda Mraz?
- A šta znači Smeti Nikola?...Da, sveti...A on ne donosi puno poklona? ...Znaš šta mamice, meni je od svih njih najbolji Deda Mraz.
Ako je tako,kupiću joj najveću jelku sa korenom i, ako treba, izneću nameštaj da ona stane. I puno poklona ispod. A boga i čika Sveti Nikola, verujem, ako ih ima, moraju biti dobri,pa će razumeti zašto je mom detetu važniji belobradi deka.


Vlasto

"a jel' Deda Mraz skine bradu i brkove kad pere sudove?"
Isak, četiri godiničice


Opet o deci

-Najviše bih volela još da znam da ima puno patuljka svojih pomoćnika i puno poklona
-A Deda mraz nema svoju decu zato što mora da sakupi što više poklona, a i tamo je jako hladno...

A ako niste znali: Sveti Nikola je svadba, ne, ne, to je žurka,..ne, to je priredba....ne, ne...pa, šta je ondak kada dolaze gosti?


..a "melirani" džemperi?

Quote:
Večeras se, jasnije nego ikada, sećam boje i oblika čarape koju mi je baka isplela vunom od rasparenih rukavica i džempera koji više nisu mogli da se krpe na rukavima

...i "melirani" džemperi koji su se pleli od tanjih vunica kojih nije bilo dovoljno za jedan "ceo" džemper, sa sve jednobojnom štraftom po sredini grudi, jer je tako bilo "schick", džemperi u dlaku isti kakve sam videla u izlozima belosvetskih radnji dvadeset godina kasnije, po vrtoglavo visokim cenama....detalji detinjstva su zaista moćni. I nije ni nostalgija ni sentiment, već jednostavno moć predmeta koji svojom upečatljivošću iz detinjeg sećanja prosto "rekreira" realnost. I uvek mi je izgledalo da Sv.Nikola lepo ide uz "melirane" džempere kao svetac iz bogate porodice koji štiti siromašne, decu i mornare.


Bolje vas nasao...

Moj prvi blog i moj prvi komentar!
Secam se, to nije bilo mnogo davno, da smo braca i ja za Svetog Nikolu odlazili u crkvu na misu sa rodetiljima i na taj dan crkva je bila prepuna dece.Nakon mise u crkvu je ulazio cikica obucen u Deda Mraza za ogromnom torbom, seo je i poceo da deli deci poklone tj paketice.Bila je bas praznicna atmosvera.Dolaze Bozic pa nova godina a i raspust je poceo.Idilicno,zaista!Onda smo krenuli kuci...Nas tri brata tri paketica,wow odusevljenje, sta je unutra, da li smo svi dobili iste bombone,cokolade, jedva cekamo da stignemo kuci da ih otvorimo i zasladimo se!Ali na putu naidjes na jednog drugara iz skole:"E odakle ti to?"-"Bio sam u crkvi i doneo mi Sv. Nikola!"-"HAHAHAHAHA!TI IDES U CRKVU?!HAHAHAHA!"I tako ceo rasput jedan drugar, drugi, teci, celo naselje.Bio sam klinac, rat je bio na pomolu i nisam kontao o cemu se radi zasto je to toliko smesno,strasno,sta sam zgresio?Ali sam uzivao u slatkisima i prazniku.Danas i oni kao slave i kada ih pitam a sta je bilo ono dobijem odgovor:Ma bili smo deca!!!
Srecna slava svima koji slave jer veruju,a onima koji slave da bi se napili i najeli......


Dobro došao Borise

Nego, što se tiče ovih novih bogougodnih, ne zna im se broj. Gledala sam intervju sa onom našom striptizetom, Black Rose, valjda. Kaže ona da prihvata sve angažmane, osim kada je pozovu na slavu...


priča

Gorane,
mene Vaša priča vraća u detinjstvo, u njegovu magiju, nadanja, lepotu, igru, što Duško Radović reče:

"Udaljimo se od detinjstva a ne približimo cilju. Cilja nema. Cilj života je sam život, a mi se nostalgično počnemo vraćati dobu kada smo bili najbliže životu i sebi. Sva umetnost je, čini mi se, pokušaj da se život ponovo doživi, ali na onaj način, onim čulima i gladju."

..."a je se mrštim pred tim malim znakom koji razbija iluziju."

Mogu samo da odgovorim pričom, koja nema veze sa Sv.Nikolom, pa sad izvinite svi, ako ne odgovara.

Po pločniku, umotanom u toplu izmaglicu letnjeg popodneva, odzvanjali su otkosi svežih decijih stopala, uranjajuci meko u kvadratiće, ucrtane belom kredom. Kroz procep u lišću, poigravao se lepršavim pogledima jedan sunčev zrak, noseći sa sobom godine neumitno, poput vetra dok kovitla belu kosu maslačka, šeretski golicajući noseve, svih onih koji su izašli da ga pozdrave. Dečja igra se odvija živo, bez mnogo reči. Kotrljanje kamena po trapavo napisanim brojevima prekida samo po koji osmeh prikriven iza vela pobedničke sreće.
Počešah se po nosu, iznenadjeno. Zvuk kamena u dodiru sa brojem tri, vrati me nazad u sada, u kome sam već čitavu večnost. Pogledom preleteh po licima igrača. Ne primećuju me. Suviše sam nevažna, očekuju da prodjem, pa da nastave. Zastajem, u mislima se osvrnuvši na tračak slobode trenutka. Očešah se o svoj odraz, prilepljen uz iščekivanje nečeg. Još uvek dečački udovi, izgledaju mi veličanstveni, skriveni iza nepoznanice i detinjstva, koje mi sada izmiče sa dlanova. Znojim se panično. Ne smem da zakoračim, čini mi se nestaću. Znam da sam u izgnanstvu, dobrovoljno, bez pogovora.
Odskok, okret u vazduhu i trijumf. Igra...
Ne znam kako je sve počelo. Tek, odrastanje iz kog je trebalo da izadjem kao žena, još uvek se nije završilo, iako toga nisam bila svesna, sve do trenutka kada sam shvatila da svoj odraz mogu samo kroz naličje da doživim. Karte mi je neko podelo, bez mnogo uvodjenja u pravila i sistem, ali se to u hodu prihvata, i svaki potez je realno ispravan, promišljen i taktičan. Očekivanje poteza suigrača je ktajnje zarazno. Prva bačena karta, i u igri si, a da toga nisi ni svestan. Učini ti se tek ponekad, da spavaš, bez sna, koji bi te okrepio, ali si već na nogama, spreman za novi dan.
U ruci mahnito stežem ostatke cveta. čini mi se, nestaću kroz njegov paperjasti svod, ispod kog počiva moja zgrčena linija šake. Ostavljam za sobom i kamenčić, i smeh i krivudave brojeve na pločniku, na kojima je, čini mi se, zanavek utisnut trag mene kao sanjača.
Odskok, okret, i zenica beleži senke prošlosti, neumoljivo ih pohranjujući u dubine podsvesti. Trijumf deteta na mom zategnutom licu, oglasio je početak radjanja jednog novog sna. Onog, kog nikada neću prestati da sanjam...


radoznala tanja

Snezana a autor te price je.....?


autor priče je

ja


:-)

to sam i mislila....divna i dajte nam jos:-)


važi

ako bude prilika neka 'vaka
i
ako neko hoće da čita
i
hvala


Da odrade Dan Svetog Nikole

Putevi zakrceni. Duge kolone automobila, kao da su svi posli
da odrade Dan Svetog Nikole.
Sneg pada kao da zeli da uvelica ovaj dan.U koloni sam.Nekako mi je laknulo, posla sam ,sticicu.Vazno je stici. Sveti Nikola
ceka.
Slavio je moj deda Dimitrije otac moje majke. Slave i mnogobrojni rodjaci i prijarelji.A slavi Svetog Nikolu i zet a sa njim i moja starija cerka.A Sveti Nikola je slava i muza moje mladje cerke.Preuzima se slava Svetog Nikole sa kolena na koleno.
Sveti Nikola je Sveti Nikola i uvek ce to biti.

Srecna slava


Da odrade Dan Svetog Nikole

Putevi zakrceni. Duge kolone automobila, kao da su svi posli
da odrade Dan Svetog Nikole.
Sneg pada kao da zeli da uvelica ovaj dan.U koloni sam.Nekako mi je laknulo, posla sam ,sticicu.Vazno je stici. Sveti Nikola
ceka.
Slavio je moj deda Dimitrije otac moje majke. Slave i mnogobrojni rodjaci i prijarelji.A slavi Svetog Nikolu i zet a sa njim i moja starija cerka.A Sveti Nikola je slava i muza moje mladje cerke.Preuzima se slava Svetog Nikole sa kolena na koleno.
Sveti Nikola je Sveti Nikola i uvek ce to biti.

Srecna slava


Da odrade Dan Svetog Nikole

Putevi zakrceni. Duge kolone automobila, kao da su svi posli
da odrade Dan Svetog Nikole.
Sneg pada kao da zeli da uvelica ovaj dan.U koloni sam.Nekako mi je laknulo, posla sam ,sticicu.Vazno je stici. Sveti Nikola
ceka.
Slavio je moj deda Dimitrije otac moje majke. Slave i mnogobrojni rodjaci i prijarelji.A slavi Svetog Nikolu i zet a sa njim i moja starija cerka.A Sveti Nikola je slava i muza moje mladje cerke.Preuzima se slava Svetog Nikole sa kolena na koleno.
Sveti Nikola je Sveti Nikola i uvek ce to biti.

Srecna slava


San o cokoladi

Nekada davno, cokolada je bila samo san mnoge dece. Bila je veoma skupa, kao takva je predstavljala (nepotreban) luksuz za decu siromasnijih roditelja, i , povremeni, (o vecim praznicima) moguc luksuz i poklon deci za one bolje stojece roditelje. Ova prica o cokoladi datira iz druge polovine '30-ih godina proslog veka, a radnja se desava u Beogradu, prestonom gradu tadasnje drzave. Pricu mi je, jednom, kada sam bio decak, ispricao otac (sada vec pokojni).

Jedne zime, u sezoni Bozicnih i novogodisnjih praznika, jedan decak iz susedstva, lokalni mangupcic, pozeleo je da bude Bozic Bata drugoj deci. Namera mu je bila da se neopazeno uvuce u lokalni "kolonijal" koji je drzao bogati i nadaleko cuveni beogradski trgovac. "Kolonijal" je, uglavnom, drzao svakojake djakonije i sastojke za njihovo spravljanje (fine i skupe, uglavnom uvozne prehrambene artikle). Mangup-bata uspeo je u svojoj nameri, jedne veceri, posle radnog vremena, nasao se, sasvim sam, po prvi put u svom zivotu u ovom "rajskom naselju" boja, mirisa i ukusa. Paznju mu je privukla cokolada, koja se prodavala na meru. Posto je ukus bio neodoljiv, brzo je pronasao sanduk koji je bio tek otvoren, i jos uvek pun stangli koje su sirile zanosni miris kakaovca i secera. Tegleci preteski sanduk, samo on je znao kao je uspeo da se izvuce istim, tajnim, putem, te da, neopazen, odvuce ogroman plen do obliznjeg tajnog skrovista (podruma). Koliko je cokolade tom prilikom pojeo, ne zna se, ali se zna da su sutradan, sva deca iz komsiluka, putem tadasnje, "primitivne", ali veoma efikasne tehnologije interne komunikacije, saznala sta im je "Bozic Bata" ostavio u narecenom podrumu, skrovistu koje vise nije bilo tajno. Ubrzo je copor dece navalio na rajske stangle, kojih je, na njihovo ogromno zadovoljstvo i odusevljenje, bilo u ogromnim kolicinama. Takodje, ne zna se ko je od sve te silne dece koliko cokolade pojeo (pravilo je bilo striktno- nista nije smelo da se iznese na svetlost dana, osim u stomaku). Kako god bilo, neka deca su se, tog praznicnog prepodneva, do te mere prejela ove, tada veoma retke i skupe poslastice, da im je bilo veoma, veoma zlo posle toga. Prica se zavrsava ocevom konstatacijom da od tada vise nikada nije okusio cokoladu.


Moj doživljaj

Lepo sećanje. Ali, ja Svetog Nikolu pamtim sasvim drugačije.

Moj otac je u avgustu napunio osamdeset i rešio je da mi prepusti slavu. Juče sam slavio Svetog Nikolu, prvi put kao domaćin.

Dakle, meni Sveti Nikola nikada nije donosio poklone, niti sam ostavljao čarapu u koju će magičnim putem dospeti pokloni. Nikada tako nešto nisam ni očekivao! Za slavu se palila sveća, a na sto bi se stavljao slavski kolač. U ono vreme, taj kolač je mesila moja nana, koja bi ga ukrašavala naročitim "pečatima" i pravila neke životinjice na njemu. Gosti su bili posluživani žitom.

A poklone je delio neko drugi, to je bio Deda Mraz, za Novu godinu. A on je bio iz jedne druge bajke.

Uostalom, Sveti Nikola pada, kao što svi znamo, 19. decembra, a Deda Mraz sa svojim irvasima koji vuku sanke stiže tek negde 31. predveče.

O čemu se radi?

Inače, slava se čestita pružanjem ruke i rečima: "Srećna slava!" Ako je moguće ovim putem, elektronski, to učiniti, onda pružam ruku i kažem: Srećna slava!


:)

Quote:
Uostalom, Sveti Nikola pada, kao što svi znamo, 19. decembra, a Deda Mraz sa svojim irvasima koji vuku sanke stiže tek negde 31. predveče.

O čemu se radi?


O kalendaru se radi, julijanskom i gregorijanskom, i po tim kalendarima različitim danima kad stiže "Saint Nicholas" (ili "Santa Claus" - koji "živi" u Finskoj, odnosno Laponiji, kako je od tridesetih godina dvadesetog veka promovisala, manje-više "Coca-Cola" :)), gregorijanski kalendar 06.12., obeležava dan istog sveca, Sv.Nikole koji poklone deci deli za Božić 25.12. Evo korisnog i zabavnog link-a za ove dane:

http://www.stnicholascenter.org/Brix?pageID=23
http://www.stnicholascenter.org/Brix?pageID=494


Свети Никола

Ево шта нађох:

Свети Никола или свети Николај (грчки: Νικόλαος, Николаос; рођен око 270. године, умро 6. децембра 343. године) је хришћански светитељ, архиепископ мирликијски и чудотворац.

Живео је у 4. веку у граду Мира у Римском царству.

Сада се на Западу често пореди са Деда Мразом.

Био је познат је по томе што је тајно давао људима новац.
Свети Никола је заштитник морепловаца, трговаца, стрелаца, деце, и студената у Грчкој, Русији, Македонији и Србији. Свети Никола је у Србији најчешћа слава.

Светог Николу славе сви хришћани.

Ето, ово је само увод, може се још доста сазнати и прочитити.

Дакле, уз све поштовање за лепа сећања и разне обреде и обичаје:

Свети Никола не живи у Финској или Лапланду. Свети Никола не преже ирвасе у летеће санке, не носи црвену капу и црвено одело.

На иконама се приказује са круном на глави. У позадину се често виде морски таласи и понека барка, јер је светац заштитник морепловаца.

Да се разумемо: поштујем и Деда Мраза, као што поштујем и Дамба, Бамбија, Вини Пуа, Доктора Балтазара и друге фолклорне ликове и јунаке. Али, Свети Никола НИЈЕ Деда Мраз.


Sveti Nikola

Sv.Nikola po gregorijanskom kalendaru se slavi 6.12. Za Bozic po istom kalendaru, znaci 25.12., dolazi Santa Claus u anglo-saksonskim zemljama, odn. Weihnachtsmann (Djed Bozicnjak) u Njemackoj i nekim drugim. 31.12. dolazi jos i u tim drugim zemljama Santa Claus, tamo gdje je globalizacija (citaj: kulturni imperijalizam) uzeo vise maha.


Pa?

Cini mi se, dakle, da je Sveti Nikola kod Anglosaksonaca prekrsten u Santa Claus-a.

Da li je tako i kod Nemaca, Francuza, Ceha, Jermena, Finaca, Rumuna?

U svakom slucaju, niste osporili ono sto sam rekao: Sveti Nikola nije Deda Mraz.

Inace, i kod nas (otac mi je o tome pricao) postoji Božić Bata, za koga pretpostavljam da je nemački Wihnachtsmann ili hrvatski (?) Djed Božićnjak.


zar sam trebala nesto

zar sam trebala nesto osporiti?

Priznajem, taj obicaj osporavanja i prepucavanja po blogovima, tako cest i omiljen, smatram napornim. U najmanju ruku.

Da, Bozic Bata! Zaboravila sam da je to domace ime za istoga, a i cini mi se da se taj naziv jos uvijek koristi.

A Sveti Nikola, kao sto rekoh, postoji i na Zapadu (npr. njem. Nikolaus) i slavi se 6.12. (gregorijanski kalendar, koji se i u Srbiji svjetovno koristi). Nije isto sto i Weihnachtsmann i/ili Santa Claus. Poklone ostavlja (takodjer) u carapama ili cizmama.


deda mraz

Quote:

U svakom slucaju, niste osporili ono sto sam rekao: Sveti Nikola nije Deda Mraz.

Malo je poznato da je sv.Nikola pomagajući ljudima u nevolji želio da ostane anoniman, te je novac stavljao u odevne predmete ljudi, tako kada bi oni pronašavši novac bivali iznenađeni. Jedna od legendi govori o tome. Naime u gradu Miru živeo je jedan siroti čovjek koji je imao tri prelijepe ćerke, ali ih nije mogao udati, pošto za miraz nije novca imao. O njemu je nekako saznao Nikole, pa je jednu noć posjetio čovjeka i pored ćerkinog mu uzglavlja ostavio čarapu punu zlatnika. Kada su se probudili, porodica je bila iznenađena, a grešni otac je odmah krenuo da udaje svoju prvu ćerku. Nikola je ovo ponovio i za preostale dve, a kada je otac ćeri saznao ko je bio taj dobrotvor, otišao je do Nikole da mu se duboko zahvali. Nikola je kao i uvijek do tada bio skroman te blagosilja domaćina. Iz ove legende je kasnije proizašla legenda o Svetom Klausu (Deda Mrazu), koji bi uoči Božića ostavljao u čarapi na ognjištu poklone djeci.


nedostaje nam to sto smo verovali

Prva secanja, praznici, prvi sneg, more...Nije vreme imalo nikakvu posebnu tajnu. Tajna je kao i sada, bila u ljudima. To sto mi sebe ne vidimo kao one koji mogu svojoj deci da pruze iluziju, sto ne vidimo nikoga ko moze nama da sapne na uvo jednu, staru, dobro poznatu i otkljuca vrata naseg privatnog raja, sto to vise ni sami ne znamo...To ne znaci da ovo vreme ne podnosi istinski zanos, naivnu veru i cistu srecu. Ljudi je ne podnose, ili ih je malo, malo je onih koji u sebi i dalje nose misteriju, a da ne moraju da dave svoj veltsmerz u picu ili drogama. Moje dete zna sve, a ipak veruje, jer verujem i ja. Verujem u nasu ljubav dok smo okupljeni oko jelke, verujem u nasu porodicu dok secemo slavski kolac, uporno i grcevito ne dam obrede koji u sebi nose tragove, davne informacije o tome kako se verovalo, kako se ta tanka nit prenosi kroz vekove, zivi nezavisno od vremena, i uci nas da ocekujuci razocaranje, ipak verujemo, jer stvarno nemamo sta da izgubimo, sve drugo je odavno prodato-kupljeno. Zato, uzivajte od slave do Bozica, ako ne bude dovoljno snega jako zazmurite i pronacicete ga u ogromnim kolicinama u svom secanju. I ko zna sta jos...


sjajno 3103

volela bih da oslovim imenom.
pa zato samo,sjajno 3103!!!

i
hvala


3103

A u sta veruje vase dete, s obzirom da kazete da "grcevito ne date obrede koji u sebi nose tragove, davne informacije o tome kako se verovalo...."? Da li se grcevito drzite tog iskonskog pravoslavnog obicaja kicenja jelke ili secenja slavskog kolaca pod tom istom jelkom ili...? Pamtite li vase pretke kako u XVI veku, negde oko Bazela ili Bremena, kite drvce jabukama, orasima, urmama, perecama i papirnim cvetovima ili su vasi preci na nagovor lokalnog hriscanskog svestenika u IX ili X veku zamenili svog kucnog boga "svecem zastitnikom"? Ili niste bas nacisto oko toga koji su to obicaji kojih bi se trebalo grcevito drzati?


namerno je izostavljena vrsta vere

Poenta je u veri, namerno je ostavljen prostor za svakoga da sam sebe pronadje, jelka je ilustracija. Obredi takodje, cak i oni iz potpuno drugacijih kultura saopstavaju o veri, nadi, namerama, strahovima. Sa svojim precima sam potpuno u redu, znam ko su i sta su slavili, a Vi ste potpuno promasili temu. Odakle Vam toliki gnev?+


Secenje kolaca...

...pod jelkom? Bas ste licemerni.....


Au!

Koji ste vi namcor!


Ime je

Scrooge, Ebenezer katilovic Scrooge!


svega se secam,

i carapica na prozoru za St Nikolasa i cinije pune tek ispecenih kolaca i pahulja sto promicu pored prozora, koje se vide kroz pomaknutu zavesu i uglja i masica ispred kaljeve peci i mirisne ustirkane stikovane posteljine, u ciju hladnocu se scucurimo to vece nekako poslusnije, pred uzbudjenjem jutra sa darovima.


Masice...

...odkad nisam cula tu zaboravljenu rec...Secam se grejanja cebeta na kaljevoj peci da se deca umotaju pre spavanja..da im bude toplo...jer nije se lozilo u svim sobama...Tako umotani se ubace u krevet a tek onda se baci preko njih jorgan obucen u ustirkanu presvalaku...pa se pomesa ona toplota zagrejanog cebeta i hladnog jorgana...a ti cutis scucuren i ne mrdas...da nesto ne pokvaris...da hladnoca jorgana ne stigne do tebe...


mnogo lep tekst... hvala Vam.

mnogo lep tekst... hvala Vam.


iz Madrida

Kakav nezan tekst! Milina. Kao neko krzno da mi je stavio oko vrata! Jedva cekam da dodjem malo roditeljskoj kucici...

Kasno je da cestitam slavu ali zato: Srecni svi pridruzeni praznici!!


mnogo mi je drago da si se

mnogo mi je drago da si se vratio.


ko je l' ja?

ko je l' ja?


Mnogo lepa refleksija

Hvala sto je delite


Svako dobro, svaka cast!

Postovani Gorane,

Vas povratak u forum mi je potvrdio da posedujete osobinu koja je ovde retka, zbog cega sam odlucio da se ukljucim u prepisku, zahvalim na divnim pricama i nacinu komunikacije, srecan sto ste opet tu, gde sam ponosan na Beograd i Srbiju.
Srecni bozicni praznici i svako dobro u novoj godini.


Благдани...

Горан нас је (више мудро а најмање са некаквом лошом намером) уопштено подсетио на Christmas spirit.
Па, ко воли, да дођемо себи: некоме слава (Св.Ниџа који је био и слава мога деде док није прешао у КПЈ), некоме до сада непоменути 29.новембар (искрено, падао је некако у најбоље време: заборавиш на летњи одмор а до НГ је далеко), а некоме Нова година, па Божић (католички, потом православни).
Требало је све савладати све то у некакво време које ја и сада називам временом ''релативног сиромаштва'', пошто се у једном рударском месту 1960.године имало за јелку, стаклену вуну која је дотичној давала посебну чаролију, и за чоколадног зеца.
Поента је у Мирисима: мирису свеже јелке, украсних бомбоница, мириса скромне кухиње у којој се спремала торта уз певање Cielito lindo, нетом одгледаног у биоскопу, мирису родитељске собе 1.јануара ујутро када тамо затекнеш успаваног кума, који је читаве ноћи певао и пратио себе на гитари.
Окрени-обрни, све се своди на детиње време надања да ћемо једном (eventually) одрасти. Да ћемо једанпут, напокон, изаћи из фабричких - заједничких станова (што се и десило), доћи до нечега лепшег...


Kako je lep miris...

...prohujalog vremena...Hvala Gorane..U glavi mi je slika decaka iz "Tito i ja"...zajednicki stan.....Gledala sam milion puta...uvek kao prvi put.....


i meni!

ladno, cim sam pocela da citam o zajednickom stanu...


3103, samo vam jos fale...

Saturnalije pa da docekamo 25. XII/7.I kako valja... Uz jelku, slavski kolac, ramazansko jagnje, rezance sa makom, curku za Thanksgiving i cesnicu za dezert... I da se grcevito drzimo vere i obicaja.


Sta je vama...

..gospodine? Ne mogu da verujem da niste razumeli tekst 3103...?Cemu taj gnev?Kome zelite i sta da dokazete...da je glup slavski kolac, da nema Deda Mraza...da je sve glupo i nistavno...da nista nema smisla sto se ne vidi golim okom....jer mi smo jel'te u 21 veku....


katilovic?

Govorimo o lepom secanju na lep obicaj, a ne o bilo kakvoj doktrini.
Podelicu sa Vama jedno lepo secanje, a vi sami zakljucite da li ima veze sa postom 3103 i religioznim folklorom.
Moja prva kafa u zivotu, koju sam tom prilikom i zaradio.
Sve se dogadjalo jednog toplog letnjeg dana, kada je moj deda odlucio da je vreme za farbanje kapije. A najstariji radoznali unuk pri ruci - ja. Ponosno sam zamazivao coskove i sitne neobojene prelaze 'malom cetkom za male majstore', a pola sata kasnije 'avanzovao' do mreze u donjem delu kapije, koji je sasvim odgovarao mom tadasnjem rastu. Bilo je beskrajno zabavno, kao, uostalom, i sve drugo u vezi sa uvek nasmejanim dedom.
Kada smo ofarbali kapiju, deda je rekao 'E sad je vreme da majstori popiju kafu'. Baba je iznela kafu u dvoriste, a ja sam bio sav ponosan sto sam zasluzio jedno tako vazno mesto, posle tako vaznog posla.
Majka je sedela sa babom u kuhinji i smejale su se. Otac je trebalo da stigne popodne i jedva sam cekao da mu se pohvalim. Ostatak rodbine je bio tu negde, u dzepovima tada - za mene - najveceg i najlepseg dvorista na svetu.
Ukratko, deca su se osecala sigurnom, a odrasli zadovoljnim tog lepog letnjeg dana, a svakako smo se svi osecali jacim i srecnijim.
Da mi neko ponudi da farbanje kapije i kafa koja sledi budu centralna ceremonija neke nove zvanicne religije, ne bih se bunio. A ako kroz koji vek sve to dospe pod kapu nekog sveca, pa u redu...sustina je u toplini koju ljudi u nekom trenutku osete.
Svaki narod sa kakvom-takvom tradicijom ima pomesana verovanja koja su se preplela sa nekim organizovanijim sistemom, ali to sto donosi mir je izrazito licna stvar. Nemojte omalovazavati to sto je 3103 izabrala da u tome ima izvesnu sirinu.
Gorane, hvala za divan blog, sa uzivanjem sam ga procitao. Drago mi je sto ste ponovo tu!
Srdacno,
Korto Malteze


Lepota insignija

Insignije tj. spoljne manifestacije verskih i drugih praznika su sjajna stvar. Bradonja u liku Deda Mraza iliti Bozic Bate (ili Sv. Nikole), mirisna jelka i njeno kicenje u krugu porodice... aroma slavskog kolaca i porodicno svetkovanje itd. ostavljaju jake utiske na ljude i tu nema nista lose. Lose je samo kad neko pocne da brka babe i zabe te da, uz narativnu i interpretativnu "sirinu", pocne da se "grcevito" drzi "iskonskih" obicaja koji su zapravo galimatijas svega i svacega i sa iskonskim nemaju nikakve veze.

Summa summarum - nista nema lose u licnim impresijama sifrovane komentatorke, ali njena pretenzija da karakter sopstvene radosti tokom praznika podigne na nivo nekakve tradicionalisticke paradigme je cista povrsnost/neznanje/oholost ili pridavanje vece vaznosti onome sto se imalo reci.

A posto jeste XXI vek, ovakva povrsnost je naisla na plodno tle jer, zaboga, nije bitna sustina. Bitno je da se neko silno raznezio. I to je bas lepo.


e stvarno ste naporni

A sta je iskonsko, veliki cuvaru Tajne? Koji su obicaji iskonski, koji su derivati, koji su instant? Koja je formula za sustinu? Fantastican poznavalac Sustine kakv ste Vi zvuci neverovatno prazno i besno, s obzirom na svoja znanja. Trebalo bi bar da zvucite produhovljeno. Ja sam svoju veronauku odslusala kad skoro niko nije, nisam imala jelku kad druga deca jesu jer smo strogo postovali pravoslavnu tradiciju, a i sve ispite na temu nase i drugih religija sam dala. I dozivela i polozila, i bas zato imam svako pravo da budem nehajna prema formulacijama, jer sam na blogu, gde zelim sa ljudima da podelim neke impresije i osecanja, a to nije uvek moguce ako se usko drzimo svojih intelektualnih, verskih, nacionalnih...okvira. I bas zbog toga su ljudi razumeli sta sam htela da kazem, nemam afiniteta prema razbacivanju znanjem (farisejskim, ha, ha, ha)...


Веплика

Разнежити, my *ss... Па зар нам је за то потребно одобрење некога надобудног, некога ко зна шта је сјајна ствар, шта је лоше а шта не, шта је битно и шта је суштина???
Маестро, нисте Петроније Арбитар да бисте могли да наоколо делите пацке.
Обавештени смо углавном да 21. век тече већ неко време, а имамо и одређено поимање исконског. Што, са своје стране, ни најмање не нарушава наше право да уживамо у малим, важним стварима као што су ''инсигније'' празника или пак резултати офарбане тарабе (за потоње, прочитати почетак Твеновог ''Том Сојера''.


zaboravih

poenta mog prvog posta je bila u veri, to ste potpuno izignorisali. To je u stvari sve sto sam htela da kazem, i necu dalje da odgovaram, takvih rasprava, debata, cak i finih rasprava mi je dosta. Zanimaju me istinski osecaji, koliko god bili neprilagodjeni.


sirina i sustina

Izgleda mi kao da Vi i ja sustinu i posmatramo i dozivljamo sa razlicitih strana...
Ako neko hoce da institucionalizuje nesto meni jako vazno (ukljucujuci i obicaje), mislim da je to u redu. Tako se zivotna iskustva i licni dozivljaj identiteta mogu ugraditi u tradiciju. Ali, ako institucija treba da mi servira svoju interpretaciju tradicije i u odnosu na nju diktira sta ce me emotivno pokretati, nema sanse. Svi mi svoj identitet skupljamo od parcica (osim ako smo vrlo kratkog pamcenja), a to se zasniva pretezno na emotivnim dozivljajima. Ako neko hoce da mesa babe i zabe, to je sasvim ok.
A sirina (ja cu bez navodnika, a Vi kako volite) se ogleda i u tome sto se ne odmerava bas svaka rec do tancina :))
I drago mi je sto se slazemo - lepo je kad neko moze da se raznezi.


epilog

Eto, pregrst nebuloza sifrovane komentatorke, njena lose skrivena agresija i pogresno usmerena auto-apologija nakon sto je uhvacena u iskazivanju bezvezarija, kao i prosvetljujuce saznanje da je sustina ono sto mi odlucimo da jeste (zivela postmoderna) epilog su komentara na ovu inace divnu temu blogera. Nadam se da ce 3103 biti priznat master iz veronauke, a ja odoh da kitim jelku za Saturnalije. Lepo mi deluje, a nikog ne moram da foliram da time stitim tajne starostavne. Sapienti sat


... to save me is to save you ....

Dobro je pouciti ponekad srecnike ovog sveta ma bilo to samo da se na chas unizi njihova tupa(va) oholost - da postoji sreca iznad njihove, sira i istancanija.

ps. nadam se da je barem jelka od plastike.


odakle tolika zhuch?

A ovako lepa tema...
Vi izgleda imate ime za sve sto mi ovde radimo. Kad je u pitanju narod koji je od mnogobostva presao u hriscanstvo, dugo sluzio islamu, potom odbacio religiju uopste i posle pola veka se vratio pravoslavnoj hriscanskoj doktrini, kako bi se prostom recju opisala ta nasa tradicija na cijoj cistoti toliko insistirate? Mene ne cudi sto ima ljudi koji svoje korene dozivljavaju veoma saroliko. Ne vidim nista lose u tome, pod uslovom da su u pitanju principijelno pozitivne stvari, ukljucujuci i ideje koje odstupaju od umisljenog tradicionalnog hardlajna. I njih neko dozivljava kao svoj identitet.
A kako bi se nazvao Vas stav...tradicionalisticko-antropolosko-religijskio puritanstvo?
Dabome da svako bira sta ce prihvatiti kao sustinu. Da ne treba mozda neko da nam to saopsti?
Srdacno,
Korto Malteze


bolje da da sam Vas pustila da se objasnite:)

Zelim samo da kazem da mi je drago da Vi shvatate, jer sam ja uvek pisala u velikoj zurbi, nisam bas birala reci, cak ni prvi put, ali bez obzira poruka je stigla gde je trebalo, bez obzira na sumove. Tema jeste interesantna, ali ne zelim vise da je sirim jer je sve pocelo od jedne impresije, a njih niko nema pravo da secira.
Hvala Vam sto ste tolerantni.


3103, za svaki slucaj

Moj odgovor je bio namenjen nicku 'katilovic' i njegovim komentarima Vasih lepih utisaka (bar sam ih ja doziveo veoma pozitivno). Moguce je da se komunikacija preplela, te ne bih da pomislite da sam odgovor uputio Vama.
A sad odoh i ja pod svoju jelku :))
Srdacno,
Korto Malteze


Zuc? haha..

Ne insistiram ni na kakvoj cistoti, samo mi je zasmetalo necije **njanje da zna istinu starostavnu i grcevito je brani tako sto "posti uz posnu prasetinu" iliti kiti jelu pod mirisom slavskog kolaca. Da imate vece kapacitete dedukcije, shvatili biste da mene boli djon za to ko sta i kako slavi, ali eto, volim da podjebavam (drag mi vojvodjanski izraz) one koji lupetaju svasta... I vidim da je istina opako zabolela :)

Da je sifrovana komentatorka rekla da joj se deca raduju i jelci i slavi zbog jelke i slave - to bi bilo sjajno, ali kada je uvela "pravovernu" tradiciju kao pokrice svog lajt-motiva, to je bio "kec na deset" da vidim bas koja je to tradicija...

BTW, Mr. Maltezer, ko ce da nam saopsti koje su to "generalno pozitivne stvari"? hahaha

Over and out. Dalju suBtilnu prepisku, obostrano razumevanje i naivne zamene teza nastavite bez mene :)


generalno pozitivne stvari

Goran je svojom pričom uspeo da u ljudima probudi nešto... i evo nekih od misli...

Milan Novković:
Fascinantno je kako nas to neko rano tkanje "vunom od rasparenih rukavica" prozme kako posle decenijama ne umeju mnoge druge, na prvi pogled, mnogo vaznije stvari.
I tako nam te neke sitnice, zarobljene u tom tkanju, zarobe i onu misticnu, tananu nit sto deli "imati i biti".

Nsarski:
Asocijacije iz detinjstva, najbolje asocijacije, pune carobne snage.
Ona magija prvog secanja - to se ne da izbrisati nicim. Secas se u "Sto godina samoce", kad ga je otac prvi put odveo da vidi led. Pipnuo ga je i rekao: "Led je vreo!". Na to mislim.

zoricag:
Verovatno iz sentimentalnih razloga ja godinama trazim mandarine koj "onako" mirisu. I nenadano, zamirisase iz Vase price u sekundi. Hvala Vam.

Duško Radović:
Udaljimo se od detinjstva a ne približimo cilju. Cilja nema. Cilj života je sam život, a mi se nostalgično počnemo vraćati dobu kada smo bili najbliže životu i sebi. Sva umetnost je, čini mi se, pokušaj da se život ponovo doživi, ali na onaj način, onim čulima i gladju.

Peđa Rafailović:
San o čokoladi

3103:
Tajna je kao i sada, bila u ljudima.

angie:
i carapica na prozoru za St Nikolasa i cinije pune tek ispecenih kolaca i pahulja sto promicu pored prozora, koje se vide kroz pomaknutu zavesu i uglja i masica ispred kaljeve peci i mirisne ustirkane stikovane posteljine, u ciju hladnocu se scucurimo to vece nekako poslusnije, pred uzbudjenjem jutra sa darovima.

jesen:
...a ti cutis scucuren i ne mrdas...da nesto ne pokvaris...da hladnoca jorgana ne stigne do tebe...

korto malteze:
Ponosno sam zamazivao coskove i sitne neobojene prelaze 'malom cetkom za male majstore'

...generalno pozitivne stvari
Zato, umesto prepucavanja ko kec na deset il' jedanaest, čitajte dobri čoveče i dajte mogućnost svojoj čistoti da vas zgrabi grčevito, van okvira tradicionalizma, površnosti i oholosti, van tuposti suštine po nama, i dajte nam na dar neku Vašu impresiju, podelite je sa nama, neka se pletivo mrsi, namotava i razmotava, neka Vam mirisi davni zagolicaju nozdrve snažno, neka vas zbune u izrazu, neka u jednom trenutku prsti krenu da bubnjaju po tastaturi sami od sebe, dok jedino što možete da uradite, je postmatrate kako se slova nižu po površini virtuelnog papira, kao zapis onog neuhvatljivog duha u čoveku...