Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Mladić u Hagu, Vermeer u Bosni

Vermeer: Devojka sa bisernom mindjusomVermeer: Devojka sa bisernom mindjusomProšlog vikenda dobrovoljno sam uhvatio prvi voz za Den Haag i proveo prijatan dan obilazeći holandsku prestonicu: mladić u Hagu! Istini za volju, već izvesno vreme samo uz puno dobre volje mogu da se provučem kao mladić. Prošlo je dosta vremena dok nisam stigao ovamo. Mladić sa velikim M i njegovi učinili su sve što su mogli da moja generacija odraste daleko od muzeja, galerija, koncertnih sala i knjižara dekadentnog Zapada. Njihova misija još uvek traje. Mladić sa velikim M koji ne želi da se suoči sa suđenjem za ratne zločine i vlast koja ga u tome potpuno razume i podržava glavni su krivci što je predivni Mauritshuis i dalje teško dostupan mladićima i devojkama iz Srbije.

Holandski gradovi toliko su blizu, a vozovi toliko brzi da je vreme od grada do grada dovoljno tek da se prelistaju novine. Ali holandski gradovi se među sobom jako razlikuju prema ulogama koje su im dodeljene/nametnute. Kao kontra iščašenom i prljavom Amsterdamu i veselom studentskom Utrechtu, administrativni Hag je sav gizdav i raskošan. Početkom XVIII veka isušena je većina kanala u gradu. Na njihovom mestu sada su duge ulice sa elegantnim zgradama koje otvaraju prostor. Slavni muzej Mauritshuis se nalazi na obali jezera Hofvijver iza zgrade Parlamenta. Za potrebe izložbe "Rubens & Brueghel, A Working Friendship" izgrađen je paviljon na vodi kroz koji se ulazi u muzej. Izložba predstavlja izbor slika koje su ova dva majstora radila zajedno. Rubens je slikao figure, Brueghel dodavao scenu i životinje, pa vraćao sliku Rubensu, i tako dalje dok ne bi završili sve prelaze. Slika je na taj način nastajala u nekoliko iteracija i nedovršena se šetala između dva antverpenska studija. Fascinantno je koliko truda i uzajamnog poštovanja je bilo potrebno da bi se dva različita stila uklopila do savršenstva. Stalna kolekcija Mauritshuisa priča je za sebe. Posetilac se oseća pomalo kao da je upao među korice neke istorije umetnosti. Između ostalog tu su i Rembrandtov Autoportret i njegov Čas anatomije. Izložba se završava Vermeerovom Devojkom sa bisernom minđušom. Nakon halabuke i bezbrojnih reprodukcija koje su nedvano pratile istoimenu knjigu i po njoj snimljen film, činilo mi se da će me slika uživo ostaviti hladnim i ravnodušnim. Ali naprotiv! Pogled te nepoznate cure nakon tri i po veka i dalje je toliko živ da me je zadržao prikovanog sve do zatvaranja muzeja.

Nekoliko dana kasnije u knjižari u Amsterdamu naleteo sam na zbirku eseja "Vermeer in Bosnia" novinara Lawrencea Weschlera. Naslovni tekst počinje opisom vremena koje je proveo u Hagu prateći proces protiv Duška Tadića optuženog i u međuvremenu osuđenog za izvršene ratne zločine. Autor govori o zajedničkom ručku sa talijanskim sudijom Antoniom Casseseom koji je u to vreme bio predsednik Tribunala. Za vreme ručka Cassese je prepričavao novinaru užasne priče koje je čuo od svedoka tokom procesa. Na pitanje kako uspeva da ne poludi posle svakodnevnog bavljenja takvim strahotama, sudija je odgovorio sa osmehom: "Znaš, kad god mogu odem do muzeja Mauritshuis u centru grada i provedem malo vremena sa Vermeerom."

Weschler dalje piše: "...u vreme kada je Vermeer slikao te slike koje su za nas simbol mira i spokoja čitava Evropa bila je Bosna (ili je to doskora bila): isrpljena divljim ratovima, verskim progonima i formiranjem proto-nacija, ratovima koji su u to vreme bili bez presedana po nasilju i okrutnosti, ispunjeni opsadama i glađu i masakrima i masovnim silovanjima, neizrecivim mučenjima i potpunim razaranjima." U nastavku autor pokazuje da su Vermeerove slike zapravo odgovor na sve užase epohe baš zato što ne prikazuju ni bitke, ni ratove, ni vojskovođe, već stavljaju u prvi plan pojedinca, "jedinstveno individualno ljudsko biće koje je vredno našeg jedinstvenog individualnog odgovora". Odgovor koji jedino ima smisla i u Bosni koja je Bosna i danas.*

Dok je mladić bio u Hagu, a Vermeer u Bosni, Koštunica kao da je bio u Zemlji čuda. Na konferenciji za štampu setio se ko je kriv što Mladić još uvek nije uhapšen: Evropska unija, naravno! "Na pitanje da li je nesaradnja sa Hagom najveći neuspeh vlade, Koštunica je rekao da bi i taj posao bio završen da su nastavljeni pregovori o stabilizaciji i pridruživanju sa EU." (22.12., link) Svi mi naivni mislili smo da je obrnuto, da su pregovori prekinuti zbog nesaradnje sa Hagom! Bojim se samo da se ništa suštinski neće promeniti ni nakon predstojećih izbora. Mladić sa velikim M će u svom skloništu tamaniti rakiju i čvarke, gledati tv ili raditi nešto drugo čime ispunjava svoje penzionerske dane, a mladići i devojke će skupljati potrebne papire i čekati pred ambasadama.

Moja poseta Hagu bila je dovoljno duga tek za obilazak muzeja, izvrsne taljatele sa sosom od kozijeg sira i jednu razglednicu. Scheveningenska plaža sačekaće sledeću priliku.

*O drugim Weschlerovim esejima izmedju politike i umetnosti (Henry V u Srebrenici, Aristotel u Beogradu, ...) u nekom od nastavaka.


mladic je voleo pchele

kao prvo reci cu da sam pod dojmom vasheg odlichnog uvoda i, sve u svemu, vanredno dobrog posta odluchio da kazem nekoliko rechi o Mladicu kao animal morale (bicu ne protkanim, ali verovatno u izvesnoj meri obdarenim moralom kao i svako drugo ljudsko bice).
nesvakidashnje slikarsko prijateljstvo iz vasheg texta podsetilo me na to da su ljudi uprkos principu zla posveceni dobroti.
zar cemo dozvoliti da nam jedno zalutalo jagnje (ili ovan, magarac... svejedno) odredjuje sopstvenu predstavu o sebi samima?!
zato, neka se Mladic nosi do djavola, tamo gde i pripada, a i ovi shto ga veshto ne hapse zajedno sa njim.
srbija nije samo Mladic. srbija je i shtoshta drugo.

uostalom, mladic je voleo pchele.


"pogled na delft"

meni je to jedna od najdrazih slika. dok sam bila u hagu, odlazila sam svaki dan da je vidim. carobna je, zar ne?


Pogled na Delft


Lepo mesto,

Delft. Dosta retko za Holandiju.


Stari deo Maastricht-a je izuzetan, Dr Wu.

A ako ste vec u tome delu sveta, svratite do Enschede-a, iz dva razloga. Dobra nelinearna grupa, i potopljen toranj:

Mislim, ovo je tako napravljeno, da zbuni coveka. Samo to, crkveni toranj, sa sve satom, koji se vidi iz lokalnog jezera. (U pozadini je zgrada univerze).


Ne znam,

ne volim Holandiju. Ruzna zemlja i izuzetno pametni i hladni ljudi (unlike us, koji smo ruzna zemlja i khm-khm ljudi- trenutno sam na planeti Srbija, naime).

Den Haag (koji oni, inace, izuzetno ruzno izgovaraju) je lep, svideo mi se kao i Delft (proveo jedno 2 meseca dana u TNO institutu, 92/93), but that's about it.


Da, ja bih na skoro identican nacin

opisao svoj stav prema Holandiji.
U Srbiji?! Preko dial-upa se komunicira?


ADSL

juche, kod drugara, se osjetile i chari srbskoga wirelessa (inace, prva stvar koju sam zamjetio na Surcinu je uncrypted... uf, nece nas valjda ukebati dezurni mupovci). Viva la Serbie! Inace je sve ostalo tak-tak. Bolje nego sto sam ostavio ali jos daleko od normalnog. A sigurno musavije nego sto je pristojno...

No, moraju se obilazit' drugari, pivat' se pisme stare. Ostajte mi u zdravlju, Nadire moj dragi. Sutra vjutro, novo prispijece. Ako budemo u single komadu (ovde je i sezona proslava, :)).


nsarski, drwu

Definitivno prirodne lepote nisu prvo sto ce neko primetiti u Holandiji. Koliko mi je ravnica dosadna (Utrechtske planine su hit - dosezu do visime mora, tj. desetak metara iznad nivoa grada), toliko su mi lepi kanali. Jedva cekam lepo vreme, pa biciklom u Amsterdam!

Mnogi ljudi su zaista hladni. Ponekad me zaprepaste u dnevnim situacijama. Iz nase perspektive njihovo ponasanje bi nekad izgledalo kao naevaspitanje.

Ali jesu i pametni i odlicno obrazovani i veoma lepi (zgodni).

Enschede i Maastricht svakako su na listi za izlete narednih nedelja. Thnx za savet.


Occi

Dovoljno je, da je neko lep jer svi imaju occi i odmah to primete. Za pametne je malo teze u zivotu. Bas kao kod zenskih :-)

Holandjani su odlican primer kako preziveti u okruzenju velikih nacija. Slovenci se trude...

LP MMM, Ljubljana


Delft

Pogled na Delft je preko puta Devojke sa bisernom mindjusom. Nestvarno je lep. Mauritshuis za kraj sledece godine najavljuje tematsku izlozbu 'Holandski gradovi u zlatno doba'. Pogled na Delft je motiv cele izlozbe.


rembrant i vermer

kao i svi srednjoskolci kod nas, mislila sam da je rembrant holandsko slikarstvo.

medjutim, tek u holandiji, kada sam videla vermera, shvatila sam sta je hteo da mi kaze porodicni prijatelj, slikar: "rembrant je radio, a vermer je uradio."


Raditi i uraditi

Iako je ukus uglavnom subjektivna stvar bilo bi interesantno saznati šta je vaš prijatelj tačnije mislio i što ste i vi kasnije doživeli.
Ovo je čista radoznalost, pošto je meni Rembrant jedan od retkih koji komunicira prostor, naboj i dramatičnost uopšte na način takav da ga je teško porediti. On mi je jedan od onih gde se esencija umetnosti može "osetiti" kroz nalgašeno saznanje koliko se mnogo te neke dinamike, oluje koju umetnik doživljava može preneti kroz nekad tako malo "reči".


rembrant

ne mogu da vam objasnim, ne umem. carolija!

(moram ovde javno da priznam svoju sramotu, uvek sam se pitala kako je rembrant naslikao rukav mladica na slici "verenici", a kada sam je videla, shvatila sam da je jednostavno naneo debele namaze boje i ja sam to dodirnula prstom. eto, i sada me je stid).


Svetlo i tama

A ja sam i o Vermeer-u i o Rembrantu znao samo sitnice iz knjiga i jeftinih kataloga pre nego sto sam otišao u Rijksmuseum.

I naravno, pročitao sam neke sitnice o Vermeer-ovim tehnikama, istoriji i radu sa svetlošću. I pretpostavljam da ima dobrih kataloga no moji su se pokazali kao smejurija kada sam se suočio sa pravim Vermeer-om.

Ali, kada ja pogledam u Rembrantovo veliko platno na zidu, moji mi katalozi dodju kao kriminal.

A kada pogledam u tamni deo njegovog velikog platna onda mi moje shvatanje svetlosti dodje kao kriminal.

Dok nam kompjuteri u ovom image-u dole, gde mi vidimo klot-crno, ne budu mogli prikazati desetine nijansi crnog me ne možemo znati šta je njegovo crno, svetlost, dubina ili dramatika. (ja sam čuo da ima vrlo kvalitetnih reprodukcija no ja sam jednostavno lenj da ih nađem)


Milane Novkovicu!

Postoji jedna veoma retka knjiga koju je napisao Salvador Dali oko 1945. godine i zove se "Fifty Secrets of Magic Craftsmaship" (nazalost, moja kolekcija je u Srbiji i nemam nacina da trenutno dodjem do nje).
Knjiga pocinje sledecim recima: "Van Gogh je bio lud, pa je odsekao sebi uvo. Ja nisam lud, ali bi svoje uvo odsekao, kada bi mi neko otkrio tajnu Vermerove zute boje".
Milane Novkovicu, ne nipodastavaj van der Meer-a naspram majstora van Rijna.


Sorry

Nije trebalo da ispadne nipodaštavanje nego moje naglašavanje Rembrantovog genija ako čovek mora da ih spomene u sličnom kontekstu.

To je na kraju stvar ukusa no ja sam se pojavio sa komentarom zato sto su dvojica stavljena u neki komparativni kontekst.

Vermeer je i meni vrh ali mi je Rembrant top-five :) - kupio me "crnom bojom", dubinom i dinamikom - jednom recju - dramatikom.

Ako je Dali-tehničar tako govorio onda je to stvarno vredno pažnje - ako je Dali-nadrealista, onda je to majstorstvo ko majstorstvo :)


Mislim da i nesmije da bude

Mislim da i nesmije da bude nipodostavanje kada su upitanju veliki majstori Holandskog slikarstva iz Zlatnog doba.Mene licno je "Straza"toliko impresionirala,da sam je posmatrao puna 3h,a to radim svaki put kada odem u Rijk Muzej.Inace,postoji jedna intersantna prica vezana za tu sliku:kada su sliku trebali prvi put da postave u gradsku Opstinu,nisu mogli nikako da je unesu na vrata zgrade,te je bilo ono ili srusiti vrata ili skratiti sliku.Gradski Oci su se odlucili za onu drugu verziju.Skratili su sliku,a mnogi danas tvrde da su ustvari ubili pravu "Dubinu tame"na slici.Ja kada je posmatram uvijek pokusavam da zamislim u orginalnoj velicini sa svom svojom dubinom.


...

Nipodastavanje nam se uplela kao potpuno pogresna i neadekvanta rec kad je Vermeer u pitanju. On je i meni u prvih 20 Old Master-a (cenim da je ok da se mi amateri igramo sa top-listama). Cak, ukljucujuci i budalastog Ticijana koji nije voleo da mu segrti budu previse talentovani, ne bih sebi dao pravo da nipodastavam ni segrte tih Old Masters. Uopste je nipodastavanje nepotrebna rec kad pricamo o bilo cijem iskrenom radu i iskrenim ciljevima.

A mene je ta Rembrantova "dubina tame" inenadila kada sam video "uzivo" vise nego bilo koji drugi opus ili delo u, npr, Luvru ili Uffizi-ju. Sve ostalo je bilo kao u katalogu samo lepse i bogatije, dok mi je Rembrant bio nadrealan.
(Kad je vec NSarski pomenuo Dalija potpuno me je iznenadila jos samo Dalijeva tehnika kada sam ga "odgledao" u Figeras-u) (sa vajarima je covek spreman na iznenadjenja i ne uzima kataloge previse ozbiljno)


Kada je rijec o tehnici

Kada je rijec o tehnici slikanja upravo je fascinantna tehnika koju je Rembrant koristio.U Rembrantovoj kuci na Waterlo pleinu moze se vidjeti na koji je nacin mjesao biljni puder i laneno ulje, kao i tehnika nanosenja tamnih boja da bi se upravo dobila dubina o kojoj pricamo,a kada se nanesu svijetle kontrast figure kao sto je ona devojcica na Nocnoj strazi ili recimo stolnjak na Tajnoj veceri koji je Isusa prosvetlio,dobijemo fascinantan sklad svetla i tame u svoj svojoj dubini


a takodje lepo mesto dr wu....

Texas pride!!!


Welcome

to the Lone Star, Brooklyn!!!!


kad si vec u hagu

idida pogledash masdagovu panoramsku sliku. impresivno je......


panorama

je zaista impresivna, meni je je najlepsi onaj deo sa konjima i vojskom na plazi, koji je radio Brajtner.

bez uvrede, ima je mesdag


bez oovrede

obojica imamo tippfehlere:-)


Kad smo vec kod magicnih slika o kojima su napisane knjige

ova sto je slikao Goya ("Dukesa Alba"):

je radjena kad je dama bila udata. Ona na ruci kojom pokazuje ima dva prstena: beli, na kome pise "Alba", i na kaziprstu zlatni na kome pise "Goya". Pokazuje na reci ispred svojih nogu - "Solo Goya" - sto na spanskom znaci "samo Dejan Stankovic" :)))


Postcards from the edge

nsarski, mili, gledah pre neko vece gorepomenuti film. I kad poce kraj, tako si mi intenzivno pao na pamet...go figure :o)


Mod,

Razglednice iz pakla, jedan od mojih omiljenih filmova, po meni-najbolja uloga Meril Strip=bez onog uobicajenog cimanja glave i dramaticnih grimasa, o Shirli ne moram nista, ona je uvek sjajna.


Sve je to od stresa

Nekada davno bio sam glumac.Glumio sam svugde, i vamo i namo.Ali jednom 2001. zadesio me Kusturica i njegov film koji smo snimali u Subotici, odmah cim udjes sa desne strane.Bilo je svega, i mudrih i zaklanih, a nadasve ogranicenih.Kusta ko Kusta,sve okolo je smrdelo.Prolazili je mnogo glava sa crvenim, crnim i plavim kapama(i zelenim takodje).Neka se odazivala na Milose, Neka na Rahime, Neka na Marko.Bila je jedna glava ista kao tvoja, nosila je plavu kapu.Imala je i telo i ruke i noge.Kretala se, od lokacije do lokacije.U to vreme mnogo mi je znacila, jer snimanje onog filma nije bilo lako.I odjednom, pukao je budzet.Nestalo je jestivih pacova,masti i hleba,...,ekipa je bila gladna.Kusta rece:"VOLJNO".Od tada vise nemamo kontakta.Ipak drago mi je da nase glave jos uvek misle, da se krecu.Tvoja je vidim poprimila elektronski oblik i boravi na sajtu B92.Moja je jos uvek sa telom,u Novom Sadu.
ps:Bolje M(m)ladic u Hagu nego Zaklan u Subotici

pozdrav od Rakusa


vp zaboravio-sam-broj

Dragi moj Rakuse!

Ne znam da je Kusturica ikada snimio nesto tako dugacko i dosadno kao sto je to bila devetomesecna serija u kojoj smo nas dvojica igrali. Mozda se samo 'Bolji zivot' (cuj, 'bolji'?!) moze meriti sa tim! Ponekad se pitam koliko toga sto smo zajedno prosli sam zaboravio, a koliko potisnuo negde duboko odakle i dalje povremeno iskoci i preplasi me. Ali povremeno pomislim na ona beskrajna hodanja sa slonom na ledjima izmedju dve kasarne, na "apocalipse now" jutra sa kapetanom uz flasu viskija, na Milanke iz kantina, na sva ona dajcovanja i ribanja klozeta, na Zaklanov zadah tokom smotre, na jestive pacove i granatirane makarone, na smrad spavaonice... I ne znam da li sam besan ili mi je muka. A u stvari se najcesce smejem do suza jer se setim i tvog metodicnog ruiniranja sistema. Pre neki dan u Amsterdamu gledam legalno seme u izlogu i pitam se da li su ikada pokosili travu u Horgosu?!

Pisemo se!
N.

ps. Za sve ostale: Rakus je covek koji ima neponovljiv smisao za humor. Ako vas zli duhovi ikada prisilno odvuku u neku uniformu, takav vam je covek neophodan u blizini da biste sacuvali zdrav razum.


Da vidio sam tu izlozbu

Da vidio sam tu izlozbu Rubensa i Jan Bruegela;fascinantno,a slike Petera Bruegela(otac od Jana i meni licno mnogo interesantniji)mozes viditi u Roterdamu.Vidim da nisi dugo u Holandiji,a interesuju te muzeji pa da ti predlozim par intersantnih:Amsterdam - pored glavnih i Jodse Historicus Muzeum,tu mozes pored ostalog vidjeti i Josefa i Isaka Izraela - najvece(po meni)slikare Holandske Impresionisticke skole 19-og v.Zatim u Harlemu meni vrlo drag muzej Fransa Halsa.Toliko za moje prvo javljanje i pokusaj da sto vise da uzivas u Holandiji jer Holandija je TO.Pozdrav


Ove jeseni sam imao priliku

da razmisljam i ozbiljnije proucavam teme vanitas i Memento mori. Postoje dve slike koje su mi ostale u svesti, a koje su, verujem, svima poznate. Ipak, ne mogu da odolim, a da vas na njih ne podsetim ovom prilikom.

Prva je Holbajnova slika (on nije Holandjanin, istina, ali je radio pod ozbiljnim uticajem holandske slikarske skole) "Ambasadori":

Pored raznih simbolicnih predmeta koji se na slici vide, tu je i neobican oblik koji nekako lebdi izmedju ambasadora i biskupa. Kad je slika narucena, trebala je da stoji na zidu odmorista jednog stepenista, tako da onaj koji je gleda prilazi joj odozdo i vidi je pod jako malim uglom. Stigne na odmoriste, pogleda sliku direktno, onda nastavi da se penje, i ako se osvrne, opet je vidi pod veoma malim uglom. Pod tim malim uglom, taj predmet na toj slici je jedino vidljiv i predstavlja ovo

podsecanje da je zivot prolazan. (To mozete i sami da vidite ako ustanete od kompjutera i pogledate u ekran pod veoma malim uglom kada samo taj predmet ima vizuelnog smisla i sve ostalo je deformisano). Pocinje lobanjom, traje neko vreme i zavrsava se lobanjom.

Drugu sliku je slikao Frans Hals (Holandjanin) i ona je jasna:

Ovaj decko je pun lepote i zivota. Taj utisak jos pojacava ova njegova desna ruka, koja kao da izlazi iz platna nama u susret. Kao da hoce da se rukuje koroz vekove. Jedino ta lobanja u levoj ruci...kao da mu Dylan Thomas govori na uvo:
"Time passes. Listen, time passes!
Come closer now."

Tragicno je da mnogim mladima u Srbiji nije dostupno da ovako nesto uzivo vide. Oni zasluzuju bolje.


dr sharski

ovo je moja omiljena Holbajnova slika, meni fascinantna po nacinu obrade raznih materijala, draperije, krzna, cilima, plisha, svile-prosto nestvarno...
Sto se tice slikanja, koje se razlicito manifestuje u zavisnosti od ugla gledanja, videla sam u Uffici galeriji
tapiserije nepoznatog autora, koje pretstavljaju masovne scene, velicine 4/2 m, koje menjaju perspektivu u zavisnosti odakle posmatrate.
Malo je poznato da je i cuvena Van Gogova slika, koja pretstavlja slikarevu sobu, koja se nalazi u njegovom muzeju isto radjena na taj nacin.


angie,

a 'el bi mogli to dr da negde malo zaturimo, plz.?


...pa izvini,

oprosti-pardon.Nisam imala nikakve pezurativne insinuacije-naprotiv.
Postujem ako ti smeta-necu vise.


Sve OK,

samo mala molba...nista vise.
Inace, mislim da bi bilo lepo napraviti blog o omiljenoj slici (ili vise njih, naravno). Pravili su o knjigama, o pesmama, o filmovima - ali slike nista. A ja sam sucker za slike (porodicna tradicija, puna mi kuca slika uvek bila). Ja sam ove dve gore proturio sa dobrim izgovorom ;)
Dobar prizor, dobra muzika na plazi, zivot kao da pocinje da ima smisla...marite li za ples?


ako je latino,

moze!

(umetnost, narocito likovnu obozavam, a i deo mi je profesije)


oh, oh

Omiljena slika? Zar samo jedna? Ili makar po epohama? Nad stolom mi sad stoji velika reprodukcija Rothka. Jeste da je daleko od Rembrandta, Holbeina i Vermera, koliko i Cage od Bacha, ali boli koliko je lep! Tema za neki od sledecih tekstova svakako.

Hvala vam svima na komentarima i preporukama za obilaske. Iz Holandije nista nije daleko. Ovih dana prvo mali Braunschweig. Imaju i tamo jednog Vermeera, a i spadalo Till Eulenspiegel je iz tog kraja.


mislish

Till Eulenspiegel?


Ispravio

Ispravio sam typo. Englezi ga transkribuju kao Uylenspiegela. U originalnom naslovu De Costerove verzije je Ulenspiegel...

Da, u svakom slucaju mislim na Tilla. Rodjen je (ako je uopste rodjen! :)) u mestu pored Braunschweiga.


prosto mi je normalno,

da neko ko se zove Eulenspiegel,
bude rodjen u mestu koje se zove Braunschweiga!:)))


Mark Rothko je,

po mom misljenju, imao zanimljiviju biografiju nego opus, ali to je samo moje misljenje. Mislim, koliko covak moze da kaze sa trobojnicom? (Igra reci nenamerna). Ali da ima snagu, to ne sporimo. Uostalom, svako ima svoje preference, i ja tvoje cenim, sigurno.
Mene sludjuju ... ma da ne trolujem.


Cestitka(VP 5920, cini mi se,...)

Prvenstveno za Vitas Nikolu,a posle i za sve ostale.Zelim ti puno srece i uspeha na privatnom iposlovnom planu u novoj 2007.
PS:Vidis da i mail moze biti jednosmeran


interesantno

Interesantno je da niko nije pomenuo Van Klompa. On je moj omiljeni holandski slikar i vec duze vremena bezuspesno trazim da kupim reprodukciju chuvene "Fallen Madonna With the Big Boobies" ;) Dakako da cenim i ostale majstore stare holandske shkole.


just for you...

ovo je doduse iz produkcije nekog pozorista iz new castla...