Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Pa, kako vam je tamo...

Ka zemlji koja obecavaKa zemlji koja obecavaDobar dan svima, U jesen 1991. na radiju smo u nocnim satima, radili kontakt program na temu emigracije. Bila je ideja da se slusaoci jave i nabroje nam svoje prijatelje, rodjake, poznanike koji su resili da napuste zemlju. Izbegli smo sva usputna obrazlozenja koja su bila vise nego jasna, bilo nam je dovoljno da, posle dva sata, citamo spisak nadimaka i izabrane destinacije (Marko London, Tanja Budimpesta, Irena Madrid...). Utisak je bio dramatican .

Posle toliko godina, kao da sam se ponovo susreo na slicnim spiskom. Otkrice da se na ovom blogu dopisuju ljudi iz svih delova sveta, a da im je zajednicko poreklo i jezik, me je dovelo do sledece ideje:

Da li ste raspolozeni da ucestvujete u jednoj vrsti ankete u kojoj bismo saznali vase utiske iz gradova u kojima zivite?

U ovih poslednjih nekoliko godina sam sve cuo i o krizi, ratu, uzrocima, terapiji, osvestio sam se i onesvestio nekoliko puta, ali nikada nisam cuo kako ljudi zive u udaljenim gradovima, kako su prihvatili kulturu, sta im smeta, sta obozavaju, sta ih nervira, da li imaju prijatelje, pod kojim uslovima bi se vratili, sta im nedostaje… Kada raspravljate o ustavu, referendumu, ovoj i onoj opciji uvek su mi najzanimljiviji usputni opisi sredina u kojima zivite. Voleo bih da ovoga puta tome damo na znacaju.

Milos iz Pariza mi je pricao da je jako tesko pronaci osobu koja se nece zacuditi kada vi, bez ikakvog povoda, cascavate veceru (a jel’ imam I ja obavezu da sledeci put platim tebi?). Sanja iz Milana mi je objasnjavala da je potpuno normalno da sEmigrantiEmigrantia dobrom drugaricom dogovarate kapucino dve nedelje ranije (da vidimo sta kaze organajzer?!). Jedan bivsi brejkdenser, trenutno stanovnik Ljubljane, se kune da ga niko za 8 godina nije pozvao u kucu. Djordje , moj brat, koji zivi u Toskani kaze da mu prija odustvo bilo kakve agresivnosti. Milko prica da je u Becu zabranjeno trubljenje automobilskom sirenom u saobracaju. Marka iz Majamija nerviraju Kubanci (da ga ofiram - nosi tri kajle, raskopcanu kosulju do pola grudi i hoda kao Travolta). Dule sa Havaja kaze da mu je "do jaja", zavrsen citat. Kako sam shvatio , nisam bas najredovniji citalac, ovde pisu ljudi iz Portugala, Izraela, Engleske, Nemacke, Japana, Amerike...

Moja uloga bi bila da sastavim kolaz od Vasih komentara i da ga objavim u Plejboju (veoma blizu duplerice). Isto kao pre 16 godina ne bih nista komentarisao . Osim vasih utisaka naveo bih i nadimke. Posto godinama poznajem neke ljude sa B92 mozda ih na brzaka ubedim da je ovo solidna ideja za dokumentarac, da se ljudi snimaju mobilnim telefonima, da salju svoje filmice sms-ovima, mejlovima...Vec nas slusaju iz Mobtela i Telenora i upisuju nas u biznis planove. (Mozda dobijemo neku nagradu na nekom poznatom festivalu pa Vas sve castim vikendom u Riju, ko voli.) Dobro...lagano...kako Vam se sve cini?Moze?

Mjehur

 

p.s.  Hvala svima na odgovorima , ima ih mnogo i vise nego sto mi je potrebno. cim nesto sastvim probacu da Vam posaljem,

Svako dobro, Mjehur


daj malo vremena da razmislimo

za kad ti to treba? koji format. koliko reci. ako oces mogu roman da ti napisem.


i ovde :)

Nema mobilni toliko memorije koliko ima raznih utisaka.


Mogu samo da mislim kako bi tvoj

prilog izgledao: "Moje uspomene iz supercollider-a" :)))))
"Stranger in a land of strange particles" - coool! Way cool!


E tamo slabo ulazim

Tamo idu samo kada nesto ne valja, pa neke polije i voda :(.
Mada, spustala sam se u rupu gde ce biti ATLAS (tada je jos bilo prazno) i prosetali smo linijom kojom ce ici snop :).

Daklem, tema inostranstvo.
Staz 5,5 godina u Izi, 9 meseci u Chikagolendu.
Dostignuca: Izi pasos.
Kako izgleda?
Izi onako. Koliko pozitivnih stvari, toliko i negativnih. More, sunce, ponovna vera u zivot (mi smo otisli u jesen 2000), ponovo osmeh na licu. I kao da je neki teski teret konacno nestao.
Na poslu drugacije. Jbt imam svoj kompjuter, ne delim ga sa kolegom (ja posao radim na kompu, u Bg sam pola radnog vremena vrtela palceve i cekala da kolega zavrsi), brz internet.
Lose stvari. Ponegde suvisi lici na losu Srbiju. Suvise polusveta, makar u poluprovinciji gde smo mi ziveli (sve osim Tel Aviva je poluprovincija).
I mnogo sebican svet. Nismo mogli da nadjemo nekog da nas preveze do aerodroma, a tad je od prevoza postojao samo taxi koji nije bas jeftin.
I neke tupave podele na Ruse i ostale (a mi ni jedni ni drugi), na Sefarde i Ashenazije, na ove i one.
I drzava koja po prvi put u istoriji gubi svoju levicu i opasno skrece nadesno. A to je u Izraelu opasna pojava, ko sto rekoh previse lici na Srbiju.

USA. Nista me nisu pitali na ulasku, samo su pogledali dokumenta uzeli mi prstice, slikali (Izi pasos).
1.5 dan u Njujorku. Vau. Ogromne zgrade u ogromnim ulicama.
Put u Chikagolend. I dogo putovanje do Fermija (koliko jos veliki strumpfe). Ogromno prostranstvo, narocito posle malecnog Izija.
Prvi dani na novom poslu. Predivne kolege (neki kazu da je to retkost).
Onda pocinje kolotecina, iznajmili stan, kupili kola, namestaj, nesto kupili, nesto dovukli. Posao od jutra do mraka, nekad i posle mraka. Zivimo u suburbu, a onda se slobodno vreme svodi na kucu ili mol. Ili na poneki odlazak u grad.
Sve je ograomno i ravno. U Fermiju ima bizona i puno divljih gusaka. Ima i srna, videla sam krdo sad preko zime. Kao i par kojota. Svuda ima zeka i veverica. Ta majusna bica nisam takoreci videla otkako smo ih kao mali hranili na Kalishu. Prijatelj ima rakune u garazi. I ne moze da ih se otarasi. Kad je pokusao razvukli su mu djubre po celom dvoristu. Kad smo se vozili pored neke sume videla sam i jelene. Fenomenalan sklad coveka i prirode.
Kad se prilazi Chikagu iz naseg pravca prvo se vidi par solitera. Za jedan od njih, Sears, tvrdili su da je najvisa zgrada u Chikagu do napada na kule u Njujorku. Sad tvrde da nije ;).
Chikago izgleda fenomenalno, narocito posle suburbije. Svaki put kad odemo kazem da treba da dolazimo cesce, svakog vikenda. A onda smo vikendom premoreni :(.
Igramo ligu u odbojci i kosarci. Ja igrala i softbol letos. Sport (igranje, ne samo gledanje) je rasprostranjen medju lokalnim stanovnistvom. Proigrali smo i tenis.
Nekoliko puta sam se uhvatila kako pomislim kako mnogo volim sto zivim u Americi. I znam da cu grebati i rukama i nogama da ostanem. Ovde postoji neka buducnost. Koju ni odavde ne vidim u Srbiji. Ove sam ponovo optimista. Pri pomisli na povratak mi se povrati onaj teret sa pocetka.

Za ovih 6 i nesto godina u Srbiji bila jednom, kad mi je mama umirala. Nemam zelju ni da odem, ne osecam da je proslo 4 godine. I tad sam se iz Srbije vracala kuci.
Da nedostaju neki prijatelji i porodica.


Dejane, ako mozes, samo ti napisi roman,

pa posalji i meni jedan primerak;) Ako neces da se potpisujes pravim imenom, slobodno stavi El Serbo (buduci da je El Greco vec bezecovan).


bez naslova

A, da li se racunaju i kulturni emigranti?
Mislim, oni koji su tu - u SRB, ali ne podlezu OPSTE - PRIHVACENOM kulturnom miljeu?


:(

A unutrashnji emigranti?


:o(

... joj što ovo postaje tužno, izgleda da smo svi mi nekakvi emigranti.


well...


inkapsulirani emigrant ?


ma moze...

sve pobegulje dolaze u ozbir


Naravno da moraju da se racunaju

Pa to su najvazniji ljudi, najvise odoljevaju udarima


bez naslova

E, pa posto se racunamo, da napisem i ja koju!

Istina, udari su mnogobrojni, od mentalnih, psihickih do...
Kljukaju nas raznim aaaaaaa (talasaj dok citas ova slova) muzikama, potrosackom knjizevnoscu, raznim serijama na TV-u...Onda se ovako osecam

Elem, zato svakodnevno EMIGRIRM u drzavu svoju. Tu mi je ko Duletu sa Havaja, samo sto nemam


Iz druge perspektive

3 coveka koji su iste godine zavrsili fakultet u Bogradu pre X decenija, sada su kumovi, nijedan nije iz beograda, jedan je otisao u USA, drugi u Beograd i treci se vratio u svoje selo. Te godine kda su diplomirali svi su bili na istom.Samo diploma u dzepu. A kako je njihovoj deci, koja su igrom slucaja ista generacija kao i njihovi ocevi. Dete ovog u USA ima 2 mastera, skladan brak troje dece, dobro placen posao, kucu i sve ostalo,perspektiva sjajna, ovaj u bgd je tek diplomirao, perspektiva onako, solidno, a ovaj sto se vratio u selo, nije bilo para za vreme sankcija za studije deteta,sin mu majstorise nesto i peca, od inostranstva nije video nista, perspektiva nikakva. Sa iste polazne tacke, samo zbog odlazaka i vracanja 3 razlicite lestvice drustva.

Ne znam zasto, ali ja koji sam ostao imam utisak da mi nesto fali, da li su to godine koje su pojele sankcije, ali se osecam inferiorno u odnosu na prijatelje iz gimnazije koji su otisli preko. Jedan je hirurg u kanadi, druga je doktorant na kolumbiji, jedna bivsa devojcica savetnik direktora tralala ima porodicu, druga bivsa devojcica stan na plazi u majamiju, ista prica sitna deca, i jos par njih koji su pozavrsavali fakultete i pokupovali kuce, uglavnom sa bazenima.A mi ovde. Pa meni je najveci problem da li cu da uzmem lcd monitor od 19", a kredit za kucu. Pa to cemo u sledecem broju.


Perspektiva moze i da vara

Nemoj da se osecas inferiorno. Koliko je neko zadovoljan sopstvenim zivotom ne moze uvek da se vidi spolja. Taj koji majstorise i peca mozda je srecniji od onog sa 2 mastera i troje dece (ne kazem da stvarno jeste, ali moze da bude). Upoznala sam mnogo ljudi ovde u Americi koji na izgled imaju sve, a i dalje nisu srecni. Radim u jednom Njujorskom univerzitetu/bolnici. Lekari koje vidjam na hodniku, ili ovi sa kojima radim i saradjujem, obicno izgledaju zamisljeno, ozbiljno, nikad da ih vidis da se nasmeju. Za razliku od njih majstori kada dodju nesto da nam poprave (vodoinstalateri, elektricari itd.) stalno raspolozeni, smeju se i sale, sve im je po volji. To me zaista fascinira. Matrijalne stvari jesu vazne, pogotovu kad ih covek nema. A kad ih dobije vidi da one nisu uvek dovoljan uslov da se bude srecan.


relativnost

Evo ti i ja kao primer - ovde u Danskoj mogu da imam sve materijalne vrednosti koje pozelim u perspektivi (prvo da diplomiram)... Bukvalno medju par najrazvijenijih zemalja na svetu i mozda i zemlja u kojoj se najbolje tretira stanovnistvo. Nekulturni gotovo da ne postoje (jedino imigranti). Svi su ljubazni, ali ne znam, nekako cudni i drugaciji (a posto ima dosta depresivnih Danaca, izgleda da nisam jedini koji to tako vidi)- nikako da se uklopim i naviknem(ne, ne nosim kajlu kao onaj gore pomenuti), a godine prolaze... Nije da nisu neobicni - npr: pokucam komsiji na vrata da mi nesto ucini (sto je naravno i uradio), a on mi kaze sledeci put napisi mejl!?
A i drugovi iz Srbije mi nedostaju - njih znam tolike godine.

Sad ne mogu da se vratim pre diplomiranja i nekog radnog iskustva - suludo je, a i znacilo bi da sam dzabe bio ovde prethodnih 5 godina; a ako ovde ostanem jos tih par godina, bicu ovde vec 7-8 godina - i previse za nekoga ko se gotovo uopste nije uklopio. Sve u svemu, za mene prilicno deprimirajuca situacija u savrsenoj zemlji.

Sad bar dolazim na kratko, pa cu se malo oraspoloziti...

Evo jedan od onih tipicnih B92-komentar primera koje mrzim da procitam, a sad cu ja da budem "krivac". Radi se o ukratko prepricanoj !prepricanoj-prici!(nisam pratio novine) sa naslovnih stranica, te verovatno ima nekih netacnosti:

Nekog vlasnika radnje skupocenih satova (ili zlatare) su opljackala neka trojica naoruzanih likova. Osiguranje mu je vratilo npr. 70%. Onda su ga opet opljackali (osiguranje vratilo 50%), i opet! Ovaj put spao je na 30%. Kada su sledeci put "Ivan, Dusan i NN u begu" dosli (ne znam da li isti sva 3 puta), vlasnik je izvadio pusku (a imao je i pistolj) i poceo da puca na njih, ranivsi dvojicu. Posle se ispostavilo da su Srbi imali plasticne pistolje, a da im je on mozda cak i pucao u ledja, kad su ovi krenuli da pale, videvsi da ovaj ima pravi arsenal... Ipak, cela javnost je na njegovoj strani i hoce da ga oslobode.


Mjehur-e...

Dobra ti je ideja... narocito onaj deo o slanju video fajli sa mobilnih telefona... postoji vec nekoliko internacionalnih festivala sa filmovima snimljenim ovom tehnikom... a snimljen je i prvi igrani film sa sedam telefona u Juzno-africkoj republici, cini mi se... Medjutim, posto smo mi investitori u tom tvom projektu (vreme, slanje fajli i intelectual property - pisanje i ostalo), da se ti nama lepo pretstavis... trazio sam tvoju biografiju po BLOGU i nisam nasao... znas kako je na Zapadu, investitor "kupuje" licnost u koju ulaze... a mi u ovom trenutku, ma koliko to malo bilo, ulazemo u tebe... pa ovo je i prvi (indirektni) prilog za tvoju rubriku, film... KAKO VAM JE TAMO... eto vidis kako je... stalno se svakoga dana dokazujemo u poslu koji radimo i moramo stalno sebe da "prodajemo" bez obzira na kom smo nivou i u kojoj karijeri... moramo stalno da ucimo i da budemo on the "cutting edge" da bi uspeli... u Evropi je to neminovnost za strance a u Americi se ocekuje od svakoga... posle pretstavljanja sa tvoje strane, pa ako te IZABEREMO... sledi nastavak koji ces ti prihvatiti ili odbaciti... :-)


Australia 1890 - Exiles and Emigrants

Many orphaned or abandoned children were living on the streets during this time. Some survived by selling matches, working as chimney sweeps or by scrounging in the River Thames for objects of value to sell. Often exhausted and starved, these homeless children were exposed to many diseases, such as whooping cough, influenza and measles, life threatening diseases in those days.

Dressed in black clothing known as widow’s weeds, the woman drops her washing bundle to console this homeless boy.


evo ti ga Mjehur

evo ti ga Mjehur


BoL

Hvala... Bebo na informaciji (ti mu dodjes kao njegov agent/personal manager). Nisam, na zalost, gledao ni jedan film, ali sam citao i mislim da Mjehur ne treba da se sakriva iza pseudonima... na protiv...

OK, Mjehure... napravi neku strukturu, pa da je mi dopunjavamo, popunjavamo i rusimo kao u svakom kreativnom procesu! Kao prvo predlazem da BoL pravi muziku za ovaj (mozda bolni) emigrantski film...


au!

pa hvala ali mislim da ce to oni da rese ako ga uopste i naprave :-) evo, javlja mi se da je i janko baljak u igri ;-)))


BoL

Sjano... dobra ekipa... da sam tamo, pridruzio bih se da pomognem... ovako cu samo iz daleka... a ti Bebo, ne smes da budes skromna... nije ti to dobro za karjeru... slusaj savete starih emigranata... (sada da ja tebi budem agent... :-) )

Mjehure... oglasi se... (do not play hard to get) pravi sinopsis... struktuiraj film (za clanak se moras sam potruditi)... i mislim da obavezno treba da je sve radjeno na mobilnom telefonu... to je sada cool... a i tehnologija napreduje svakim danom sve vise....


nece ti se mjehur oglasiti.

nece ti se mjehur oglasiti. sami smo ovde :-)


Zoran iz Nemačke

otišao na auto trku sa mokrom kosom. Ubrzo ga zabolela glava pa otišao u šator za hitnu pomoć da traži lekić. Poludeo jer nije mogao da dobije lekić dok mu tu u šatoru ne urade raznorazne analize.
(To sad ovako na brzinu a ima još naravno)


hamburg

pa ja i nisam neki emigrant, tek dve godine ali sa nadom u 'for good'...ali evo ako ti znaci...

kad sam stigla, sve je bilo super...posle par dana, kad krenes da trazis stan i to, sve ti se smrkne od cena i uslova. onda se setim svog stana u palmoticevoj i kazem sebi 'sta ce ti ovo sve?!'...komfor...sad kad dodjem u SRB, osecam se kao 5.dana u Ham.u. u konstantnoj panici!

nema dranja u prevozu.
nema prechica po travi (ako ih i ima, poplocane su, da nam ne upada stikla u zemlju!)
prevoz na vreme i u dovoljnoj kolicini.
nema rupa na ulici.
sve stize na vreme, pa i racuni. nemas da platis, iseku te na dugme.
imam prijatelje i nemce i nase (doduse jednu nasu koja je prvo otisla u pestu pa sad u ham.) i druge argentince, australijance i amere (sa kojima se slazem najbolje).

ono sto me fasciniralo uoci bozica su one kamare bozicnog drveca spremne za prodaju ali nekako lagerovane u otvorene kaveze. kaze mi drug amer 'ovo ovako bez struje u ogradi i naoruzana bar 3 cuvara bi u usa bilo prazno do sutra!'. rekoh mu 'i u srbiji'. ovde niko to ne krade. zasto bi?

ono na sta se uglavnom navuces je sloboda izbora, red&rad, ali najvise i to sto se nikoga ne tice sta radis, s kim zivis, kako se oblacis...? mislim na 'zabadanje nosa' u tudj zivot. da li ces da se udajes, da li imas dechka ili devojku (istopolnog mislim), da li ces da imas decu ili ne, sve se to nikoga ne tice.

nisu optereceni toliko kako izgledaju. moj drugar reditelj ide u jednim cipelama (koje vec i ne lice na cipele) ali sve sto zaradi daje u comp, muzku, knjige, putovanja...studira reziju u Ham.u i filozofiju u Parizu, mnogo kosta putovanje, placa sobu...opredelio se da ide skoro bos, da bi postigao to sto hoce. opet druga, pevacica, kupuje uglavnom na buvljaku. bitno je da im je kosa cista, da su cisti, e sad da li mali ima rupica, da li su stigli da ispeglaju sve ili bas i ne? pa nije bitno. sport pod obavezno! pricam o generaciji mladih ljudi, o studentima, kako odredjuju svoje prioritete. i rade, ne izdrzavaju ih roditelji (sem nekolicinu bogatih koji cesto studiraju u usa).

to zakazivanje kafe dve nedelje unapred sam imala i u Srb. nije mi strano da ne dodjem kod nekoga na gajbu (mada odlazim kod svih ovde) jer sam i sama taj 'kafanski' tip, volim da se vidjam sa narodom van svoje kuce. moja kuca, moja intima, akomerazumes.

hamburg je specifican nemacki grad jer nije tipican. ima veliku luku i jos jedan grad u sebi. altona je do pre nekih 100 godina bila danska, mislim da su neki delovi cak bili i holandski ali nisam sigurna, ali to je kao da odete u drugu drzavu! to je potpuno fascinantno. kad poludim, kad zelim promenu a da me malo kosta, odem do altone. to si morate da vidite! 4 stanice metroa od centra, gde sam ja, druga drzava a ne treba viza. puno je amera i engleza, australijanaca, cesce cujete engleski nego nemacki na ulicama altone.

ne poznajem mnogo nasih ljudi jer je moja generacija uglavnom u izbeglickoom statusu, slabog obrazovanja ili deca starih emigranata, uglavnom slabog obrazovanja too...sta bih s njima?

kad smo kod kubanaca, ovde su turci najbrojnija manjina. retko posten i radan svet. sad vec imaju i svoje ljude u parlamentu a nasi...? samo ko ce kome klip u tocak. najgori smo.

nedostaje mi mama, generalno familija, prijatelji (jako!) ali se i dalje ne bih vracala (sem ako bih morala). imala sam ideju da se vratim, dosla sam dole sad za novaka...i xpresno se predomislila!

eto, mrzi me dalje, vidi koliko sam vec pisala...

edit:(a i ps. pozdravi brata Dj, kazi katarinina drugarica jos u vreme NS.a...a katarinu ne moram da objasnjavam ;-)


Es lebe die DDR

lepo je tebi Bebo u Hamburgu. STa bi ja dao da sam u takvom gradu. E pa, ja sam ú Magdeburgu gde se desava da tramvaj zakasni, ili cak se ne pojavi a gde neonacisti vrebaju na svakom koraku (ali bukvalno). Da ne pricam o rupcagama na trotoaru.
Grad sam po sebi je primer socijalisticke arhitekture. Nema nekog pravog urbanog centra, pa samim time nemas ni gde da se provedes kad si zeljan provoda. Ok, da ne preterujem, ima par delova grada koji su postedjeni od angloamerickog bombardovanja i gde ima tracka urbanog zivota, ali kakav je kolektivni mentalitet ovde na Elbi, depresija me hvata kada sedim u kaficima. Hocu da se prilagodim (NE da se asimilujem), ali mi ne ide. Neke stvari su prosto neshvatljive za ljude sa balkanskih podneblja.

Ipak, imam dosta prijatelja Srba, Hrvata, Albanaca, Bugara, Rusa, Grcima i sa Nemcima (cak sta vise jedan Nemac mi je medju najboljim drugovima).

Ali ljudi, smucilo mi se da jedem plasticnu hranu i paradajz koji je samo u obliku paradajz. O mesu da ne pricam.


pa sto se ne vratis? ili sto

pa sto se ne vratis? ili sto ne odes u 'zapadnu nemacku'? mislim, sto ne probas? a ukusan paradajz je onaj BIO mada ima i spanskih i italijanskih ali sam cula da spanski ima previse pesticida (a najukusniji, majku im...). ali nije sve ni u hrani znas? ima nesto i u lovi :-)))


...

...da se vratim tesko, posebno kakva je situacija kod nas losa. Ali Zapadna Nemacka je za mene prilicno skupa za zivot i za sve ostalo. Mesecni prihodi su mi 500 evra i jedva izvlacim kraj sa krajem. Radim tu i tamo gde mogu (ovde je nezapolsenost 35%), ali ne smem teske fizicke poslove zbog ledja (prokletstvo starog veslaca).
Mada moram priznati, grcka feta je dobra ovde, uvke kad je jedem podseti me na detinjstvo u Grckoj.


eee, Cvijus,

nije ti lako, tipicna gastoshka prica; paradajzi, multi-kulti druzenja, itd. Pa kud´ ti u Magdeburgu? Za istok zemlje se vise ne zanimaju ni domaci, a kamoli stranci, pogotovo od kada nacijima popularnost i politicki utjecaj raste.

Ja sam cula, naucno dokazano, kazu; da svaki doseljenik oko 4. godine boravka u novoj sredini upadne u tesku krizu. Sve mu je grozno, strasno, nepodnosljivo, ljudi uzasni, ... Ja sam te faze imala povremeno, onako na sitno. Sto dalje, sve rjedje. Uglavnom se nerviram samo jos zbog politike. I red je, imam drzavljanstvo i hocu da vodim racuna o svojim gradjanskim pravima i obavezama.


Magdeburg mi je bio

Magdeburg mi je bio najpovoljniji grad za studiranje, sto se tice finansija, a sada shvatam i zasto.
Sto se tice tog naucnog dokaza, veruj mi znam jednog Bosanca koji zivi u magdeburgu vec 18 godina (jos za vreme DDR) pa jos uvek kaze da je ovde privremeno. Mada sebi je izgradio kucu ovde, ima firmu, itd. Mozda je samo licemeran, ali kad god pomisli na svoju Bosnu pada u sevdah.
Kako si ti prebrodila te faze?


Cvijus,

faze dodju i prodju. Ja onda lajem na sve sto mi smeta, psovala sam Svabe pred mojim muzem Svabom, sprdala se sa Svabama pred prijateljima Svabama, i svi su oni imali beskrajno strpljenja sa mnom. Valjda zato sto su vecina njih i sami kriticni prema svome, a i vidjeli svijeta, pa znaju o cemu govorim. A bilo je dobro da sam ja to sve pustila da izadje iz mene, da me ne truje na duge staze. I uvijek je bilo nesto dobro sto me drzalo. Ili nesto lose u domovini sto me drzalo na rastojanju. Ne mislim na politiku ili lovu. Mislim npr. na prijatelje od kojih sam se otudjila. Volimo se, oni u rodnoj grudi, i ja u bijelom svijetu, ali kako zivimo u razlicitim realnostima, postali smo stranci. Nedostaju nam teme.
Ovdje, od kad sam dosla, pocela sam, kako veli moja teta, zivjeti svjesno. Pravila sam svjesne izbore, birala prijatelje ne po tome sto idemo u istu skolu ili zivimo u susjedstvu, nego zato sto dijelimo zajednicke interese i, jos vaznije, zajednicki sustav vrijednosti.
I jos jedan mali trik: iako ne dolazim iz Beograda, provela sam nekoliko posljednjih godina tamo. Zbog posla, a i da budem neko vrijeme blize starim i nemocnim roditeljima. U Beogradu sam provela vrijeme od Djindjicevog ubistva, pa do par dana pred Slobinu smrt. Znas i sam kako je bilo. Ja sam zivot u Bg smatrala napornim. Nista ne mozes planirati. U malo toga/koga se mozes pouzdati. Ne prodje gotovo dan bez nekog skandala u drzavi. Jedni me nisu voljeli jer su zbog akcenta mislili da sam izbjeglica iz Hrvatske. Nekima nisam bila draga jer mi je akcent, koji nikada nisam pokusavala "retusirati", odavao pravo porijeklo. Neki su bili jako dragi prijatelji, poznanici. I tako je meni nedostajala uredjenost na koju sam prije toga u Njemackoj bila navikla. To da znas sta od ljudi ili od birokratije ili na bilo kom drugome mjestu mozes ocekivati. Nema onog naseg "nema problema" kao sigurnog znaka da time problemi bas pocinju. Tako sam ja jednostavno poletno se vratila u Njemacku kada je doslo vrijeme. U Beogradu sam rado na par dana.
Prakticno su srusene najvece prepreke kada sam se u novom jeziku pocela osjecati kao kod kuce, a ne vise kao dijete kojemu fale rijeci da se izrazi. Zvuci sasvim banalno mozda, ali kada "osvojis" jezik, sve je mnogo, mnogo lakse. I nemoj previse da visis s gastosima, ako si u Njemackoj, druzi se s onima koji su tu kod kuce, koji se tu tako osjecaju. One kukumavke ostavi da lebde izmedju "tu i tamo".


isto kao lidijiz u izraelu

Quote:
Ja sam zivot u Bg smatrala napornim. Nista ne mozes planirati. U malo toga/koga se mozes pouzdati.

pre bih rekao da to ima neke veze sa nama kao ljudima, a ne baš sa mestima samo.

inače, meni je u jeruzalemu skroz isto kao u bg, samo što je imućnije, ali naravno ne baš tako kao u USA (gde je lidiaz zbrisala. kada bih se preselio u novi sad, recimo, mislim da bi mi bilo slično kao da sam u zagrebu. njujork bi mi, opet, bio nalik beogradu, samo, možda, kudikamo bogatiji. ;)

pošto su izrael i portugal pomenuti među prvima, samo bih primetio da nam je i standard veoma sličan - s tim što je portugal daleko opuštenija i kulturnija zemlja. nije naodmet prisetiti se da israel ima svega 59 godina istorije, tako da njegova trendy skretanja ne bi trebala da čude. ako protrajemo kroz xxi vek, verovatno ćemo se upristojiti kulturno kudikamo. no, alah zna... ;)


Srdjane,

slazem se, ima puno veze s ljudima samim. S vlastitim stavom. Sve to skupa i vise nego mjestom samim.
Usporedba NS i Zagreba me iznenadila. Ja ih osjecam kao razlicite senzibilitete.
Stalno citam, kazu ljudi, Beograd k´o NY. Ni manje ni vise. Jako slice, eto. Zar to nije malo pretjerano?


Nikako

NYC je kao Beograd, samo veci. Prvi koraci ulicama NYC, kao Beogradom, Cubura, Dorcol... slike su mi navirale i osecao sam se kao kod kuce. Mmmmmmilina.


a tu si dunjice!

ja te trazim, gde si se sakrila? :-)
secam se da sam pricala na blogu sa Vujketom (sjaja lik, NYC, offira malo blog, na zalost) i u stvari ti je najteze i isao bi 'kuci, mami' kad nemas para. to je sasvim off ali je tako...kad nije dobro, onda je lose. kad je dobro onda je super.


Bebo von Töpfer,

umorila sam se danas, mislim da cu sutra nastaviti blog. Ima tu i neko pitanje, kako sam izdrzala ovolike godine u Dojclandu, mozda tek to uspijem odgovoriti. Onda hitam u krpe...


Napisi nesto o "tvom"

Napisi nesto o "tvom" Hamburgu, zanimalo bi me, ali sigurno i druge, da citamo. A ako pozelis vise o Berlinu ili nekim drugim mjestima po Germaniji, navrati sutra, bice nesto.


Ideja dobra. Bolje bi bilo

Ideja dobra. Bolje bi bilo da ste inicirali pricu ne navodeci cilj, pa da se ljudi "prospu" iz sebe, onako nenamenski, iz duse. Cim je krajnja namena poznata, sarm spontanosti se gubi i nisam sigurna da se to ne bi osetilo u krajnjem rezultatu.

Ja licno nosila sa sobom 10 godina svoju kucu putujucu. Deca joj pricvrstila temelje u Torontu, a ja sam ponovo u Bgd "parkirana". Sve cesce mi se cini da je to opet privremeno parkiranje.

Iz nekog tog iskustva, i druzenja sa mnogima, sto rece Jelica iz rasejanja, znam da se oni kojima je domovina tamo gde su srecni nece ni pojaviti da nam pisu jer oni reaguju na stvari koje zele da poprave, unaprede, menjaju u sredini u kojoj zive. No, nismo svi isti niti nas iste stvari cine srecnima. Po meni, najlepse i najkorisnije bi bilo cuti te istinski srecne ljude. Dosta mi je tuge.

Ne zamrite ako sam se malo umesala u "uredjivacku politiku" vase ideje.


Lepo je ovde a imamo i bazen

:-())) dule,

jebo te odavno se nisam ovoliko smejao,

sick dude, sick!!!!


kako je ovde (nemacka)

suncano i mirno posle one furije od sinoc. podsetilo me malo na srbiju uoci pomracenja sunca pre neku godinu. sa svih medija obavestenja da se ne izlazi iz kuce ako nije neophodno, cak i u menzi i kafeteriji na univerzitetu! i stvarno, ljudi se zatvorili u kuce, prazne ulice i radnje... bas kao za pomracenje sunca. jedino sto se srbija zatvorila i spustila roletne da se zastiti od ne znam ni ja cega zbog necije zelje za izazivanjem panike, a ovde se ljudi zatvorili da ih vetar ne oduva ili im ne sruci na glavu drvo iscupano iz korena (videlo se da oni hrabri nisu bili bas i najpametniji, nazalost).

to ti je glavna razlika - ako nesto cujes, mozes i da verujes da je tako, a ne da se neko glupira i igra sa narodom. i primenjivo na sve sfere zivota.

za ostalo mogu da se sasvim slozim sa bebom. ima jos jedna sitnica koja je meni u nemackoj fascinantna: to ti je jedno strogo podeljeno kastinsko drustvo! i to zbog njihovog obrazovnog sistema. ovde se deca od 4 osnovne dele u skole koje imaju ili nemaju prohodnost za fakultet, tako da ti od 10. godine nemas vise kontakta sa drugim slojevima drustva. nije da oni nece da se mesaju, nego su prosto objektivne okolnosti takve da nemas prilike da sreces one "druge." cak sam pitala prijatelja nemca koliko njegovih prijatelja ima roditelje razlicitog obrazovanja i mislim da smo nasli ne vise od 2-3. ne znam sta da mislim o tome. koliko je dobro, toliko je i lose... a odatle mogu i da ti dodju sve one razlicite price o nemackoj koje cujes. one u sustini zavise od toga u koju nemacku udjes. meni je u ovoj studentskoj jako lepo, ali kad se nadjem negde (na pr. oktoberfest i slicne masovne manifestacije) gde ima i te "druge" nemacke... pa nema neke razlike u odnosu na nase vasare i gucu!

obaveze zovu, ali ako stignem, dodacu jos nesto.

p.s. a da zovu u kucu, zovu. cak me zvali na bozic, koji je stvarno usko porodicni praznik, ali roditelji zeleli da prijatelji njihovog sina sa strane vide kako to u nemackoj porodici izgleda. i izgleda kao na filmu! a sve stvarno tako prirodno!


germanika,

jesam dete sedamdesetih oslobodjeno nacionalistickih predrasuda i medjuklasnih barijera, ali posle trece decenije borbe sa vetrenjacama shvatih koliko je taj kastinski sistem zdrav - a mi ovde silno vreme gubimo jer smo zbuckani pa prosuti ko kockice na Covece ne ljuti se.


pa da, imas klince koji idu

pa da, imas klince koji idu u Alster klub na ragbi/tenis...a imas i one koji kasnije navijaju za St. Pauli...likovi jaaako slicni onom juznom grotlu na derbiju CZ vs Partizan.
ps. poz za delije!
(...nemojte da se bijete sad...)


BoL

Hvala!


nema na cemu!


Jao, BoL...

sad si me razocarala (((:
Imas oprost, jedino pod uslovom ako, sa ovim musavim grbom i pozdravom za rupashe, zelis da namamis Mjehura, da bude aktivniji :-)
O dijaspori, kasnije. Poremetili me "petokrakashi" :)


scusa fratello

sta mogu?! nije zbog mjehura :-)


fratelo

daj o dijaspori.
Vidis da sam aktivan. Rekli su mi da je bonton da povremeno nesto napisem, psto sam ovde prvi put, pa sam nevaspitan.
Necu o grbu ni rech, to bi nas dovelo dalekooooo


;-)

ajde oprosticu ti. Al' samo da znas, nije lepo da provociras nas koji smo alergicni na jedan od cetiri stubova srpstva :-)


:)

sta da radimo kad nismo "jugoslovenski" klub :)))
zvezda- srbija, uvek bilo i biće ;)
e komentarišem večeras ovde u mariboru sa komšijom koji je inače hrvat, a sjajan tip i ok se družimo (koja glupost, moraš ako je neko hrvat ili neko drugi da ga opisuješ kao da je sjajan ili bilo šta, sranje, kao ako nije srbo ne može da bude sjajan, koji mso smorovi) e komentarišemo tuču navijača na tenisu u melburnu i iskidasmo se od smeha, što reče jedan u komentarima na tu vest negde (jutarnji listi li b92?) pa moroni bi se potukli i na šahovskom meču :))) još smo gori i delije i groblej :(

Pozdrav!


"Odakle sam bila vise nisam"

Najbolje od svih život imigranta opisala mi je jedna gospodja, Romkinja koju sam slučajno sreo, na pijaci u Lisabonu. Çuo sam je kako priziva sina: Tarzane, odi ‘vamo. pa sam joj se obratio.
Pitam je ja: Odakle ste?.
A ona: Odakle sam bila, više nisam.
A ja je pitam: Znači sad ste odavde.
A ona kaže: Taman posla!

a o mojim iskustvima potom.


Енглески* нисмо

Енглески* нисмо научили, а српски смо заборавили.

*убацити језик који крљате у слободно време!!


ili

tamo vishe ne pripadamo, a ovde nikad nechemo.


amerika

je za dosljake idealna...ili pucas (jer si vec nacet bio ali si pod okriljem socijalizma mogao da se svercujes) ili jachash.

new york je centar egocentrika, nije za familije
chicago hoce selo da bude grad
l.a. totalni boulevard of broken dreams
vegas, mammy's disneyland, i poslednje utociste mirnog i sigurnog zivota


zabavno je

ukapirali smo se. a vidim i znamo se. nadam se da se drzite za nesto cvrsto, cuvajte se od tog vetra i pisite.


Da, to vazi za velike gradove.

ali, ja sam ovde sretao emigrante (Bosance najcesce - ali mnooogo njih) iz Lexington, KY, ili Utica, NY, ili Lincoln, Nebraska. Oni ne znaju ni da li su uspeli, ni da li nisu...Totalni limbo. I svi zele da se kad-tad vrate.


Evo svecano se obavezujem na

Evo svecano se obavezujem na kratki traktat o narodnoj republici Kaliforniji i gradu Los Angelesu.
Al' da me upoznate kad dodjem sledeci put sa gdjicom sa duplerice :)


pusti bosance nsarski

ti su posebna sorta.
njima nikad nista ne odgovara, tesko se asimiliju bilo gde sem kada u hordama zaposednu neko selo pa se osnaze.
vape za starim danima i jaranima...ma idi muka mi je da ih slusam, gledam.
od stare jugoslavije najvise mi se svidjaju muslimani iz bara.
takvu narav i tako dobre ljude tesko da sam bilo gde srela.

na bosance (mislim i srpske i muslimanske i hrvatske..mozda im je vera drugacija ali mozak im je isti)


Dobro, OK za Bosance. Ali,

evo na primer ja:))). Ja nisam nikakav primer. Prvo zivim na par minuta od brata, poznajem razne ljude po gradu, zivim u centru nicega (middle of nowhere). I dosaaadno, brate. Posao mi dobar, mogu da radim koliko hocu, ili nikako. Video sam ceo kontinent, na mnogim mestima ziveo, i ne zanima me da ga gledam ponovo. Ditto za Evropu. Najvise volim da odem do drugara u Oklahomu, bacim stogod na rostilj.
Ili, kad nadjem vremena, palim na jug (Mexico itajrad), ili azijska egzotika. A Srbija me vuce. Kad odem - kao da sanjam. K'o putovanje kroz vreme, kao usporen film, kao podvodni svet.
Kad se vratim, posle par dana mislim da sam sanjao.


Sharski

Srbija -floating osecaj, bestezinsko stanje :)


Da, stvarno tako

- ko halucinacija. Ne mogu da verujem da sam tamo ziveo i nesto sa kao o necemu brinuo. Mozda kad bih dolazio cesce? (Izmedju poslednja dva dolaska je bila pauza od 7 godina).


Da li bi dolazio chechce? Na

Da li bi dolazio cheshce? Na to pitanje odgovor mozesh dati samo ti sam. Moja prijateljica je otishla u London oodmah poshto su uvedene, nichim izazvane, sankcije. Od tada do danas bila je ukupno 3 puta, i to nekim vikendima. Moze i tako :(
PS Ovde uopshte nije losh floating :)


Ne znam, mislio sam

da bi resenja mozda bilo ako bih dolazio cesce, ili se preselio. Izgledalo bi mi drugacije, verujem.
Moj mladji brat se tamo preselio pre neku godinu, ali on par meseci provede na skijanju, na moru, par u USA, par na Karibima. U Bg.-u je uglavnom kad je lepo vreme.


Shta cesh bolje?

Shta cesh bolje?


Nista.

to i ja imam nameru da uradim.


Eto

i to je neshto. Nismo te izgubili zauvek :)


i tata bi

sine, evo samo da ubodem tu 7...

ili da se bogato udam, za neku emancipovanu, kojoj je njena karijera najvaznija, a ja cu da zrtvujem moju i posvetim se kuci, i okucnici. prvo onoj kuci na karibima, par meseci, treba to odrzavati, pa onda redom ostale...


pnnb sine,

Quote:

sine, evo samo da ubodem tu 7...

ili da se bogato udam, za neku emancipovanu, kojoj je njena karijera najvaznija,


zar ti vec nisi udat?

I zar ne igras 6/49? Mnogo vece nagrade nego 7/39 (beshe 39?) pa ako ubodesh da ga stvarno ubodesh...


ne,

osim ako ne mislis na malo neobicniju jezicku konstrukciju, onda jesam...

obicno se kaze zenjen
inace ovo je bila mala provokacija, nesto sa drugog bloga...
znaci tako, sve ok , ali radjenje, deca....
pa sto ne kazete... doooobroooo...

igram 7/49, nazalost nije 39, ponekad su vece nagrade na 6/49, ali su skuplje kombinacije.
tako da ja kao poznati cicncar, radije odigram vise kombinacija i tako povecam verovatnocu dobitka sa jedan prema milijardu na cak jedan prema pola milijarde.


Sine,

dramaticho si povecao shanse, za cela dva puta... svojevremeno sam chekirao ticket na onoj spravi i kad je pochela da zvoni i svetli bio sam u teshkoj nedoumici dal' da bezim ili da dobijam srchku. A onda otreznjenje, dobio sam celih 10$... i nista od Kariba.


Pa, pnbb, rastrchi se. Shta

Pa, pnbb, rastrchi se. Shta chekash?


e za takav zivot ti teba i

e za takav zivot ti teba i da mozes da radjas. e sad, nesto su najavljivali, pa raspitaj se...


a znaci

u tome je, zapravo...

pa sto ne kazete

nego levo-desno, mama-tata, karijera-sudovi...

dooobrooo...


Quote: (Izmedju poslednja

Quote:

(Izmedju poslednja dva dolaska je bila pauza od 7 godina).

Ti si mu ga bas dao...

Inache nashe ljude-imigrante koji dolaze na ovakva cyber mesta na nekim drugim forumima zovem "gastarbajteri" sto im obavezno ne prija :)
A kad im kazes, pa dobro zasto dolazimo na ovakva mesta i palamudimo o frizuri Jure Stublica iz sezone 1984/85, o veznom redu C.Zvezde iz 1988. ili o kesten pireu kod Zore ako nismo isuvise nostalgichni, ako u sebi negde ne sakrivamo zelju za povratkom nazad... ostanu bez teksta ili prebace prichu na kuce sa bazenima, SUV-ove odnosno prljave ulice, besperktivnost zivota u SER... gastarbajteri koji zele da se drugachije zovu.


eh, Lions,

gore sam se definisala kao inkapsulirani emigrant, dakle sve mi se ovo:

Quote:
palamudimo o frizuri Jure Stublica iz sezone 1984/85, o veznom redu C.Zvezde iz 1988. ili o kesten pireu kod Zore
desava a ovde sam. ne razumem zasto te zabavlja da ljude vikas "gastarbajteri" kad ljudi to ne vole. Akko se udubis malo u tu rec setices se da to koristimo za ljude koji su bili gastosi dok je Juri Stublicu rasla frizura, dok
Quote:
nashe ljude-imigrante koji dolaze na ovakva cyber mesta
tako niko ne zove, bar ne u mojoj kuci (kapsuli).


e Lions, a ti bas uzivas u

e Lions, a ti bas uzivas u toj sitnoj ali konstantnoj prozivci ljudi na blogu, a? uvek spreman da ubode, ne previse ali da se oseti. znas ono pas koji laje ne ujeda. kako ti ne dosadi?! mislim ako ti nije prijatno, sto dolazis?
a gde si ti? a da nisi bio negde pa te vratili pa sad 'patis u izgnanstvu' u Srb? ili uopste, koji je tvoj fazon sem da offiras ljude ovako, pa kako da ti kazem sad, malo nevaspitano?
ozbiljno pitam.
ako imas problem sa gastosima, probaj da ga resis bez nas, a? fer?
poz.


Prgava Beba


e bebo,

pa sta nije u redu sa gastarbajterima, hocu reci sa terminom?
ako se neko nasao pogodjen, boze moj, svetu se ne moze ugoditi, odnosno ne mozemo svi biti uvek politicki korektni prilikom komunikaciej na blogu - mada se neki trude.

ovde ima toliko razlicitih likova... nekog nervira sitno ujedanje, nekog nesto drugo, mene primer mnogo toga...
svako u necemu uziva, kapiras? nemojmo ljudima uskracivati sitna zadovoljstva zbog svoje predstave o idealnoj blogosferi...


ovo je samo kap u casi,

ovo je samo kap u casi, pnbb. to je njegov nacin komunikacije a ne slucajna uvreda. o tome pricam. a ko prica o idealnoj blogosferi? pa eno ti zoxa, orgija sa slikama kod BS! i nije ovde pitanje da li meni ili nekome smeta taj termin nego sto se mr. lion nekako smeska jer to drugim ane prija. e to ne mogu da podnesem. to se zove pakost. a to je lose. i to cu uvek i da kazem. sta mi mozes?


ne mogu nista,

osim eventualno da zezuckam po blogovima -nista pakosno, i eventualno pljunem pod prozor, ali i to tesko...

ima ovde, kao sto rekoh, tusta i tma likova koji namerno nerviraju svojim postovima druge, a jos vise (ihaj!) onih, koji to rade nehoticno, ali nikako i manje uspesno... i sta sad?
kapiras?


Btw

od tebe imam vise od pola decenije gastarbajterskog staza, tako da sam dosta isusniji po tom planu, mnogo vise gradova i kontinenata u "nogama" imam, mnogo vise ljudi u rasejanju upoznatih...

Quote:

i nije ovde pitanje da li meni ili nekome smeta taj termin nego sto se mr. lion nekako smeska jer to drugim ane prija. e to ne mogu da podnesem. to se zove pakost. a to je lose. i to cu uvek i da kazem. sta mi mozes?

To je vec tvoje licno tumacenje i tvoja licna percepcija svega, kao onomad na blogu J.Krajsic... a u BGD-u se to zove jednostavno pomanjkanjem duha. Doduse da bi to znao moras biti odavde ili biti na istoj talasnoj duzini sa ljudima koji su odrasli u ovom gradu.


e bas o Tome govorim! Taj

e bas o Tome govorim! Taj Duh o kojem ti govoris na ovom blogu imas samo ti, ali ne i ostali koji su takodje iz Tog grada. i ti si jedini smetao na blogu Jelene K. to nije nedostatak 'duha velikog grada', to je nemanje mere, dear lion. to te nauce kad si mali ili te ne nauce. i nema veze sa Gradom, toga ima svuda. a mahanjem Gradom ispred nosa je prilicno malogradjanski. ako mislis da je To prednost sto si odrasrao u Gradu, onda si ga verovatno promasio.
i nije samo moje tumacenje!
i ovo nema veze sa tvojim stazom u odnosu na moj jer nije o njemu rec u ovoj Nasoj prepisci. o tome nije bilo reci ni kod Jelene na blogu.


Dvoje

Bebo, Lionsgate,

znate kako se kaže: za tango je potrebno dvoje - baš ste se večeras jedno u drugom divno pronašli :)

Koj' vam je đavo? :P

V.


nije bas tango

ali mozda je rulet


Bebili,

što se secaš, s kim se biješ?

Daj malo relax, uđi u ulogu - mi smo gastosi, to je sasvim obična stvar - glava između ušiju, noge do zemlje. Ne moramo da nosimo žuti karirani sako i šešir i da puštamo brkove, to su predrasude...

Evo ti jedan vic:

Q: Zašto grbavac pušta brkove?
A: Da ga zovu "Brka"

Pozz,

V.

P.S.: Šta ti smeta Zox?!


Ej, gastosi :)

jel ste gledali kultni italijanski film "Hleb i chokolada". Ja sam ga gledala najmanje 5 puta i svaki put ka se daje u Kinoteci odem i odvalim se. :)Italijan, gastos u Shvici, stidi se svojih zemljaka, pa se farba u plavo da se od njih razlikuje, a u kaficu, dok gleda fudbalsku utakmicu Svajcarska -Italija pokushava da navija za Svajcarsku. Dzaba zemlju iz srca ne mozesh isterati.Ko nije, da gleda pod obavezno :))


I onda

ga oda radost koju ne moze da sakrije, jel' to taj film?
Obavezno za pogledati.


Da.Htela sam samo da

Da.Htela sam samo da potsetim na koji film mislim. Ima onih antologijskih scena kad on odlazi kod svojih sunarodnika da ih poseti, a oni zive na farmi kokoshki na kojoj rade, ali poshto se shtekuju za kintu nece da placaju gajbu, vec zive u kokoshinjcu... Ovde ima mladjih blogera koji mozda nisu chuli za ovaj film. Nema nikakvih implikacija, asocijacija ili bilo chega iza ove preporuke. Prosto, film je iz 70tih godina i obradjuje temu italijanskih gastarbajetra i meni je fenomenalno duhovit i naravno setan.


Nisam

ga gledao 20-tak (i vishe?) godina, secam se da sam ga gledao u pochivsem bioskopu Jugoslavija...

A istine radi mnoge nase porodice u rasejanju po USA i Canadi zive na istu foru (ne bash u kokosinjcu iz Hleba i chokolade), shtede do maksimuma sa izgovorom da treba da zarade kintu za povratak... samo se taj povratak otegao, skupili su preko deceniju gastarbajterskog (u ovom sluchaju je opravdan taj naziv, zar ne) staza, deblji racun u banci ali jos nema povratka, treba prvo da se ustedi za jos nesto, pa da deca zavrse skolu, da se dobije penzija... i ode ceo zivot u prichama o povratku.


Tikve bez korijena

E, pa, znam jako puno familija koje ne razmisljaju o povratku, ali se, kao onaj iz "Hleba i cokolade" stide svoga. Tako ne zele s vlastitom djecom govoriti svoj materinji jezik, nego radije onaj rogobatni novo(ne)nauceni. Kazu, to ce pomoci da im se djeca brze i bolje integriraju u novu sredinu. Strava! Tako stvaraju samo buduce neuroticne tikve bez korijena.


tako je dunjice

jadni marokanci, deca im znaju samo francuski, a opet se nikada ne integrisu. i onda umesto da se ostvaruju kroz kulturu i jezik, realizuju se kroz ekstremni islam.


Dejane, David Albahari je pisao o takvima medju Srbima u Kanadi

A ja po Evropi susrecem svuda takve, dosljake iz Bosne i Hrvatske posebno. Da se zadrzimo na "svojima" u primjerima.
A ovo sto pises o Marokancima, slazem se da je to jedan od problema koji dovode do ekstremizma razlicitih vrsta.


s ponosom iznosim

da oba sina govore srpski - malo se frljaju padezima, ali ispravice se to. i citaju knjige na srpskom, gledaju filmove. od dve kulture ce samo biti bogatiji. i srecniji. i vise ce im vrata biti otvoreno.


Jasta, slazem se potpuno

I moji klinci takodjer. Jos ne shvacaju prednosti da su u "maminom", tatino" i "vrtickom" jeziku kod kuce, ali se raduju kada putujemo po svijetu, a oni se na sve strane mogu s ljudima normalno sporazumijevati.
Sigurna sam da jos ni ne znamo koliko prednosti imaju ta tzv. "transnational kids".


Super,

ja nisam gledao, nađoh ga sad na IMDB, hvala na preporuci :)

V.


Tako je Chubaka care

Nino Manferdi igra glavnu ulogu. :))Necesh se prevariti ako uspesh da ga odgledash


Po meni

pravi sprski gastoski film bi bio da tip uvek navija protiv Švice. Mi (i Grci) smo totalno čudan narod.


Film nije srpski vec

Film nije srpski vec italijanski


Ma znam, Bebe

nego samo kažem (ti, izgleda, posle naših političkih 'raspri' mene uzimaš za totalnog paaeezaaaana, što bi rek'o Mika Oklop)


Ma ne, mozda nisam dobro

Ma ne, mozda nisam dobro prochitala. A i ne smatram te za paezana, shto bi reko Oklop. A eto i on je u rasejanju


Bebe, da al'

on je otisao da se ne vrati.Piece, JJ!


Pa nije nu bilo razloga, ali

Pa nije nu bilo razloga, ali 'falaaaa. Raznezeno :) Da,da Oklop je otisho da se ne vrati. Jel imash prvo izdanje CA. Blues pri ruci? Shta mislish ko je ta klinka na naslovnoj strani? :))


ti

????


Molim?????

Nemam ovde, ali sam naleteo kada sam u Bg-u prekopavao po kutijama s knjigama. Je l' ima neki jpgic ili tako nekaj?


Daaaa:))) 1984. god.!Beba

Daaaa:))) 1984. god.!Beba klinka.-tada crvena afro frizura :)) Oklop i ja se znamo dugo i on je jedan od mojih fejvorit drugara. Nismo se videli jako dugo :(


je l' vidish

kako te razbiram:)))


Sestro se razbiramo i ovako

Sestro se razbiramo i ovako i onako :))


ma bas ste

face...

ja cito '83, znaci prvo izdanje je bilo bar 2 godine ranije, jer nikad ne citam prva izdanja

znaci ti si ta, ha? a bas sam se pitao ko li je ova klinka na koricama, gde zivi, sta radi...

kad ono ti


Pa eto. Sad znash :)

Pa eto. Sad znash :)


Pa je l'

moze to da se vidi (pogotovu sto je crvena frizure- ajde na ovo afro cemo da zazmurimo na jedno oko) moze i emailiskom (trebalo bi da je sve otvoreno).

A je l' nije prvo izdanje bilo 1982? (ili cak 1981.)


E, vidish, ne secam se, moze

E, vidish, ne secam se, moze biti :)) Ja to rekla onako, znam da su osamdesete bile pochele. Moja knjiga je mnogo visoko na polici, mrzi me da se penjem, ali da sam klinka, klinka sam :))Pa na tom netu sve ima pa i ta prastara fotka negde chami. Pa i nije bila bash afro, vishe onako mini val svuda :)) Crvena kosa i dalje,bez frcki. Bila shishana na keca a sad idimidodjimi. Ali i dalje crvena. Vatra;)))


Nema,

ili sam ja bar nevešt u guglovanju. Ali zato ima simpatičnih citata. I one korice sa saksofonistom...

Vek je prošao otkako sam to čitao... samo se sećam onog sladoleda sa kaktusom i nekog punča i AM/FM... užas... jesmo li sretniji, jesmo l' pametniji...

V.


Kaktus - peyote Vuchko,

Kaktus - peyote Vuchko, meskalin. Imash to i kod Kastenede :))Stariji jesmo. pametniji???? Sretniji-n'umem da odgovorim


Kaktus

Znam koji je kaktus - čitao posle i "Vrata percepcije"...

A kad smo prvi put iz Danske išli u Amsterdam, još pre nego što se Cvrle rodio, na par dana oko nekog Uskrsa, video sam da u jednoj radnji (bila tada zatvorena) nude u saksiji.

Pa sam se mislio da li je prevara, za pacere poput mene, ili da dođem sutra da kupim, pa da stavim jednu saksiju u kofer - do Danske i onako ništa niko ne gleda... na kraju sam ipak odustao :)

V.


Pametno sto si odustao. Nije

Pametno sto si odustao. Nije prevara. Kaktus je pravi.


Ja se secam one

Gale, Snow in San Anselmo (uzgred, cujem da je stvarno snjijezilo po Kaliforniji ovih dana) i opisa Rolanda Kirka.


oh, sad sam primetila

oh, sad sam primetila komentar za Rasana. Upravo taj koncert u Beogradu, u Domu sindikata, smo Oklop i ja gledali zajedno. On, Rolannd Kirk, slep, nachichkan falutama, a mala cerka ga vodeci za ruku izvodi na binu. E to je lepa uspomena.


vidish da ima

i materujalni konekshn-crveno.


Ca. Blues

Издање ''Просвета'', 1981. Култни роман у тада култној књижари у Цетињској улици.
Бгд се тада још добро држао, не знајући шта га чека.Одржавали су се редовно џез фестивали у Дому Синдиката са пратећим сешнима у Дому Омладине, ФЕСТ и штошта по Сава центру. Није се знало за турбо фолк - владали су новоталасни рокери (Идоли, Шарло и многи).
Моја генерација је позавршавала факултете, добила лепа радна места са пуно наде у још боља, поженили се, изродили децу, а најважније - надали се.
Нешто касније дошао је шумар и отерао све у...
Поздрав за Џеј х2


Pozdrav za Muadiba. Nezan

Pozdrav za Muadiba. Nezan :)Sreca je da nam uspomene niko ne moze oteti. Zato gde god si i ja sam sa tobom
PS Cetinjska! Bata i Iva :)


ako shaljesh Wu

shibni i meni.


A bas bi mogla i ti Angie

neshto da shibnesh (chisto zbog crvenila).


dragi moj

ne bi valjalo!


otkud

znash? ma, shibni ti pa kud pukne


.

Milan-interplanetarni princ!


C A

bluz


vucko

nisi me shvatio. nema to veze Sad i Konkretno sa gastosima. na drugom blogu se pricalo o sasvim drugim stvarima a ponasanje Liona je bilo identicno. samo ne mogu da podnesem malogradjanstinu.
zox? koji zox ? :-))))


ma nije bre

malogradjanin, nemojmo preterivati.

dobro 'ajd jeste malo seljak, ali sta sad... znas ona fora, startovanje studentkinja iz provincije, cao ja sam iz beograda, dodji malo da ti pokazem krug dvojke... iznutra... a ti meni pokazi tvoju cetvorku...


shto

vladash materijom!


Ljubomoran

covek na uspeh u BGD kaficima... :)


znam choveka,

nije!


ima i gorih

prica..
svasta se culo u ono doba ispred cveta, zuba, kpza

(pazi sad kad krenu gastosi kad se pomenu kafici)


pnbb sine,

omashio si blog, o tome se pricha na blogu TJ...


danas

ste svi u fazonu, kako ste chuli neke priche, inache niste vi takvi, koji rad:))))


pa ja sam mislila da smo kod

pa ja sam mislila da smo kod trojke ovih...danaaaa...a? ;;:-)


e slusaj,

Dosta Sa tom trojkom, mnogo me nerviras


dobro, sta vices, pnbb.u

dobro, sta vices, pnbb.u jedan :-)


pnbb

nema veze ni tvija pochetna slova ni trojka. U Beogradu frka. bomba pod automobilom Chedomira Jovanovica. I to niko ne objavljuje. A ljudi koji stanuju prekoputa gledaju uvidjaj.


ajde objavljuj

ti, ako imas izvor


Eno

kod Milića, a ima i na B92.


u je!

a ja mislim ovaj orkan nesto strasno. zaboravih odakle sam...na momenat.
evo ga


pa kolko on to dzipova ima

kad svako malo neki leti u vazduh?

ili ima mnogo dobro auto-osiguranje koje pokriva?


paaa....

.....nekolikokomada :-)


Ovo je stvarno vrhunac...

bezobrazluka i cinizma! Izvinite da li je ovo zemlja gde su ubili premijera posle nekoliko pokušaja? Šta bi vas tačno zadovoljilo Brooklyn, da konačno neki od tih džipova ne bude prazan? Ili da vozi YUGO, da se ne muče ovi ljudi ovoliko sa dizanjem džipova u vazduh. Sramota!!!


Ovo je stvarno vrhunac...

bezobrazluka i cinizma! Izvinite da li je ovo zemlja gde su ubili premijera posle nekoliko pokušaja? Šta bi vas tačno zadovoljilo Brooklyn, da konačno neki od tih džipova ne bude prazan? Ili da vozi YUGO, da se ne muče ovi ljudi ovoliko sa dizanjem džipova u vazduh. Sramota!!!


ja bih na

njegovom mestu nabavio tenk.


I ja bih.

Ali, u toj zemlji intrige i prevare, da li se pouzdano zna da je ovo for real, ili mozda predizborna namestaljka? Mozete me pljuvati koliko hocete, ali ja nijednom srpskom politicaru ne verujem apsolutno nista, sve dok me ne ubede u suprotno.


A ubedice te kada ti licno

A ubedice te kada ti licno izvrsish ekspertizu, kad uoptebish SWAT, pa forenzichare, ....Ne mogu da verujem. Jel se tako bezdushan, cinichan, hladan postaje vezbom ili shta? Rodish se takav? Svi vi koji ste tamo, imali ste iste komnetare. Cinicnne, duhovitost u pokushaju. Sta ste vi? Sekta? Ekipa? Ne mogu da verujem. Da, nas ovde i vas tamo ne dele samo velike vode, nasha zaostalost, neukost, neobrazovanost, vec i vasha umishljenost, nadmenost, osecaj uspeha. Ee, ne mogu da verujem. Kakvi ljudi! Pa vi samnom ne bi mogli da popijete kafu NIKAD.
PS Sve i da je tako, da srpskim politicarima ne treba verovati, ovde postoji mnogo mladih ljudi kojima je politika gradjanske opcija jedina alternativa za normalan zivot i oni veuju poltici i priji Chedomira Jovanovica. Nisi pomislio da tvoj komntar vredja neke mlade ljude koji nishta u zivotu nisu videli, koji nikada nisu napustili zemlju, koji chak ne znaju ni da li ce to dogledno vreme moci. Razocharana sam.


jj bebo

bez obzira na motiv atentata, tu glavni gubitnici ne biste bili vi, mi, oni, vec maloletno dete coveka koji bi poginuo koje bi ostalo bez oca.
citam sve kove omentare i konsterniran sam time sto taj detalj niko nije primetio. sebicni ste u svojoj politicnosti.


A?????

o cemu ti pricas dejane?


Čeda

ima dete. Ono bi bilo najveći gubitnik. Neuporedivo. U politici nema nezamenljivih. Što ne znači da treba opet neko da nam dokaže da su pretnje prave. Jedan je bio previše.


Vcko

Zar i ti. Vidim ubiste se o zalosti, a neznate ni koloko chovek ima dece. I pitam se zashto pishesh o necemu shto pojma nemash? Cedomir Jovanovica ima DVOJE dece. I molim te da i ti i svi drugi ostavite decu na miru.


Bebo,

srećom nemam šta da žalim. Ni ja, ni ti, ni ovi ljudi ovde.

I nemam razloga da sumnjam da je ovo učinjeno protiv koalicije, upravo zbog toga što je urađeno sada, a ne, recimo, pre nedelju-dve. Čak sam i napiso ovde da očekujem neku ovakvu svinjariju. E biće sutra trojka zainat.

I daj malo nemoj da nas ujedaš sve ovde, koji ti je.


Beba prica o tome

kako je izvrsen pokusaj ubustva. Beba takodje izvestava da o pokusaju ubistva jednog politicara niko od medija ne daje informacije. Beba je prica o tome kako je pokusaj ubistva u njenoj zemlji banalizovan do bljutavosti. Beba se grozi ubistva bilo koje vrste.
I onda joj neko kaze da misli samo na sebe.
Eto taj joj je, dragi Vucko


Sonja,

ja bih pre rekao da je ovde bio u pitanju odvratan pokušaj diskreditacije, nego ubistva. Ubistvo bi imalo strahovit kontraefekat - Srbi su inatan narod.

Ovako je precizno plasirano da mu se podmetne kako, eto, šta sve radi samo da bi privukao pažnju, a da pri tome on praktično ne može, niti ima vremena, regularno da se brani. To je ono što sam rekao Miroslavu kao komentar na onu njegovu analizu sa pričom o krađi. Sutra očekujem ekstra odvratnoće po novinama.


za mene je to pokusaj ubistva

i to 100 odsto - pravog ili politickog.

Kako god bilo to je i nacin politickog zastrasivanja poznat u recimo juznoamerickim zemljama kao i drugim drzavama sa vojnim, diktatorskim ili polu-diktatorskim uredjenjem.

Teorije o tome kako je neko smislio da podmetne nesto sto bi moglo da izgleda kao da je podmetnuo neko drugi da bi neko treci zbog toga mozda dobio negde neke poene bi se blogerskim jezikom moglo nazvati politicko trolovanje.

O tome da se niko ne oglasava, (politicari/mediji) - samo potvrdjue jednu jedinu cinjenicu, a to je da srbija i dalje zivi u strahu, sto je takodje veoma logicno jer se na taj nacin postize kontinuitet postojece vlade - narodom u strahu se lakse vlada


Bolest je uzela maha

Vuchko, jel ti shvatash da MI obichni ljudi sudimo da li je ubistvo ili ne? Jel ti to radish tamo gde zivish? Da li tamo ljudi kvalifikuju zlochin- jel ubistvo u pokushaju, jel ubistvo sa predumishljajem jel samoubistvo ili to radi pravni sistem: detektivi, policajci, forenzichari, prosektura, javni tuzilac, advokati...Pa gledali smo i mi ovde, u pasivi, filmove o kriminalu. Pa imamo FOX CRIME canal, nije shala. Da li tamo ljudi po kafanama i pijacama raspredaju da li je Cheda to sam uradio, ili mu je neko pomagao? Da li bi mu to pomoglo u kampanji ili ne. Upravo to treba da ti govori koliko je ovo drushtvo ovde ozbiljno bolesno, kada se o zivotu nekog gradjanina pogadjamo ko na pijaci. Kakva bolest. Kakva ozbiljna bolest


zato u nedelju da se 'uzeme

zato u nedelju da se 'uzeme lek'! svi!


Mudrica si ti Baby, ali

Mudrica si ti Baby, ali nazalost za ovu bolest, sem lokalnog leka u nedelju, potrebne su josh godine hospitalizacije u ovom kazamatu.


Vuchko

I shta si ti sad? Blogerski advokat, zastupnik? Koliko sam ja pismena, a zamisli jesam, vi ste se meni obratili, a ne obrnuto. Ja sam samo komentarisala vashe obracanje meni. I nishta vise. Moguce je da vama oni, vashi komntari, ne dekuju cinichno i uvredljivo. Morali bi ste imati malo vishe integriteta pa da to priznate. Ovako ja vredjam. Zanimljiva postavka..

"I daj malo nemoj da nas ujedaš sve ovde, koji ti je."
I tebi ovo zne zvuchi uvredljivo?


Izvini Bebo

jeste uvredljivo, omaklo mi se. Nadam se da cinično nije - to mu svakako nije bila namera. Malo me je nerviralo što šta god ko kaže, ti skočiš na njega (uključujući i mene).

A ovo za decu (dvoje, izvinićeš, ja slabo pratim Čedin lični život) i dalje mislim. Dejanu, do duše, nije baš bio fazon kako je to rekao, optužujući te za bezdušnost. Nešto nam ne idu prijateljske reči večeras :(

Takođe mislim da je ovo bilo smešteno blaćenje, a ne pokušaj ubistva - napisao sam gore Sonji zašto.


ne bezdusnost

nego porevidjanje najvaznijeg. i ne nju licno, posto nemam pojma ko je, nego celokupnu komentarisucu publiku.


Sonja K: "o cemu ti pricas

Sonja K: "o cemu ti pricas dejane?"

O tome da se domovina brani lepotom.


Shta vi znate o tome? Niko

Shta vi znate o tome? Niko nije poguno, na svu srecu, pa DVA maloletna deteta nece ostati bez oca. Ali pricati o tome, o deci, sa vama, na takav nachin za mene je odvratno.
PS Bilo koga da ubiju ja ne bih bila gubitnik, zato shto moj kosmos, na svu srecu, ne zavisi od rugih. Bilo bi mi zao, bila bih tuzna, bila bih besna, to da, ali zasigurno ne bih bila gubitnik.


znam

imam dvoje dece. i jako su mi draga. deca generalno.


Dejane

Ja se ne zezam sa decom. Ja decu nikada u zivotu nisam i necu da uzmem kao argument bilo chega, jer nornalno je da volimo nashu decu i decu uopshte. To shto volite vashu i decu uopshte ne izdvaja vas od drugih ljudi. I hitler ih je voleo. Videli ste sve one fotografije i dokumentarne filmove sa decom.


hitler nije imao decu

no nisu ovde deca argument. posebno ne politicki.
samo me zbunjuje da se bas niko nije setio da pomene humani aspekt moguce ljudske katastrofe vec se svi koncentrisu na politicki. inace nisam mislio konkretno na vas, tu se ne razlikujete od ogromne vecine komentatora koji su taj aspekt slucaja prevideli.
inace juce sam na tv-u gledao zoricu djindjic. lucija se rasplaka, nad njenom sudbinom. a djindjica nije poznavala, njegov rad nije pratila. samo joj je bilo zao nesrecne udovice.


Dejane, ne izvrcite moje rechi

Ja i nisam rekla da je Hitler imao decu, nego da ih je voleo i to je isticao. Ja i drugi nismo javno komentarisali o deci Chedomira Jovanovica, zato shto svi mi koji podrzavamo gradjansku politiku koju predstavlja LDP imamo malo vishe osecaja nego sto vi uopshte mozete da pojmite. Mnogi od nas poznaju tu decu, poznaju tog choveka, a ako ga ne poznaju licno, onda ga vole pa samim tim vole i njegovu decu. Razmishljati o mogucnosti da je Chedomir Jovanic mogao ili da moze biti ubijen u sebi sadrzi i prichu o njegovoj deci. Jer oni su njegov deo, kao shto su i vasha vash. U mom kraju te dve stvari idu jedna sa drugom.
PS To shto se Lucija rasplakala nad Ruzicom Djindjic i ako je nije poznavala, ne govori nishta vise o njoj nego shto bi govorilo o bilo kojojdrugog zeni u istoj situaciji - ona se identifikovala sa njom. Ona je videla sebe kako plache za vama. Lucija je psiholoshki stabilna zena.


Srecom niko nije pokusao

Srecom niko nije pokusao atentat na tebe, pa deca imaju mirno i srecno detinjstvo.


Izvini Bebo,

nemam vremena sada da ti detaljnije odgovorim, ali stojim iza onoga sto sam napisao. Jednu stvar sam samo pogresno rekao: ja ni jednom politicaru na planeti ne verujem nista. Pisacu ti kasnije.


nsarski

kako bi te ubedio? Da pogine? Onda bi poverovao. Super. Ali neka te ne ubeđuje.
Ima nas koji verujemo - verujem ja, veruj i ti...

Jasna Bogojević


Isto su se ovako sprdali

Isto su se ovako sprdali ljudi i sa Djindjicem i omalovazavali pretnje njegovom zivotu do marta 2003 - KOSA MISE DIZE NA GLAVI. Uzas.


I neka se dize ...

... neka se srame oni kojima se uz takvu vest ne dize kosa.


Ponovo se izvinjavam sto sa malim zakasnjenjem pisem,

ali mozda je i dobro da se malo "ohladi glava" i temeljitije razmisli o svemu. OK, ja sam, odgovarajuci na Dejanov komentar da bi on nabavio tenk, uzvratio da bih to i ja ucinio kad bih mislio da neko hoce da me eliminise. Potom sam rekao da nijednom politicaru ne verujem, a priori.
Moj generalni stav je da na (sve) politicare treba gledati isto onako kako oni gledaju nas ne-politicare: sa totalnim preziranjem. U skladu s tim, kao sto je svaki gradjanin nevin sve dok se ne dokaze da je kriv, ja mislim da je svaki politicar kriv, sve dok se ne dokaze da je nevin. Ovo je mozda preterano cinican stav prema politicarima, ali to je moje misljenje, zasnovano na iskustvu koje je malo duze nego sto mi se svidja. Recju, ja malo vise pamtim nego mnogi koji ovde komentarisu o politici. (I nisam posebno ponosan na to, da odmah prijavim).
Da predjem na konkretno pitanje: situacija je da se u zemlji Z, politicari A, B, C, itd., takmice za glasove biraca. Stari je trik, mnogo puta vidjen, da neki od njih, reciomo A, nastimuje politicki potez u kome on ispadne zrtva svojih konkurenata. To donosi politicke poene. (Naravno, ima situacija i da osoba A realno nastrada i bude eliminisana iz dalje utakmice - o tome dole). Ne vicite, ilustracija:
Takva situacija se skorije dogodila u Ukrajini kad je jedan (nemam pojma koji) bio "otrovan" (posle se saznalo da se on sam otrovao alkoholom na nekoj proslavi, a ni to ne mora da je tacno) od strane agenata drugog (opet, nemam pojma kog). To je presudno uticalo na rezultate izbvora u Ukrajini.
Godine 2000 su se drzali izbori u drzavi Mizuri za senatora (i jos svasta, ali to nije sada bitno). Glavni konkurenti: Dzon Askroft, republikanac (desnicar zesce sorte, za milimetar levo od Atile Bica Bozjeg), i Mel Carnahan, demokrata (o njemu nista ne znam, ali umeeniji). Nekoliko dana pre izbora, Carnahan pogine u avionskoj nesreci (njegov privatni avion). Pomislio sam odmah: "Yebote, ovi su ga ubili bez milosti". Kasnije je utvrdjeno da je Carnahan naredio profesionalnom pilotu koji je upravljao avionom da preda komande u ruke njegovom (Carnahanovom) mladjahnom sinu da dete vezba...Naisla oluja, i svi poginuli. Bilo je kasno da se promeni izborna lista, i Carnahan je, kao mrtav covek, bio kandidat - i pobedio! (Danas njegova zena obavlja funkciju senatora za drzavu Mizuri). A Askroft? Pa, njega (coveka koji je protiv mrtvaca izgubio izbore!) je Bus postavio za drzavnog tuzioca
i on je tu funkciju obavljao 4 godine.
Nadam se da razumes sada zasto nijednom politicaru ne verujem unapred.
Citajuci blogove, vidim da se mnogi cude da nema zvanicnih komentara, da oni kojih se to direktno tice se ne oglasavaju. Pa, jedna je stvar sigurno jasna svima, i sa njom se svi slazu: stvorena je nekakva "afera". U nedostaku cvrstih cinjenica, to je jedino na sta mozemo da se oslonimo. Desila se frka.
KOme ona odgovara?
Pa, interpretacija ima razlicitih. I to je ta intriga i mutljag srpske (svetske) politike o kojoj sam na pocetku pisao.
To je sve sto sam hteo da kazem.
A ti i ja, JJ Bebo, uvek mozemo da pijemo kafu i o ovome, ili bilo cemu drugom razgovaramo. Makar mislili drugacije. Barem sam ja otvoren prema tome. Ako ne bih bio, onda bi, zapravo, vise voleo da zivim u kuci ogledala, u echo chamberu, u kojoj sam dovoljan sam sebi.


ja nisam ta beba al sam

ja nisam ta beba al sam druga :-)
stoji sto pricas a stoji i njihova briga (dobro, i moja generalno). ljude je mnogo (citaj MNOGO) zabolelo ubistvo zorana djindjica i zato ih Jako pogadjaju ovakve stvari. sta god da se desilo u ovom slucaju (ne bih da dajem nagle izjave jer je stvar osetljiva, istraga u toku...), ipak smo preosetljivi. to se desava u zemlji gde je lako moguce da ubiju bilo kod politicara, pa i samog premijera, zbog 'boxa pljuga' sto neko rece, tako da je briga opravdana. bez obzira na chedinu decu i ostalo, govorim o pokusaju ubistva politickog lidera, akomerazumes.
za mene, politika je posao kao i svaki drugi i ako budem ikada politicki aktivna, bice to zbog novca (uglavnom). bar sam iskrena. ali mislim da nemam stomak za to...


Hi BoL,

da, nije lako zadrzati hladnu glavu kada su glave u pitanju. Ali, jos je pogubnije izgubiti je:) To je, na kraju, stvar politicke zrelosti, koju ja, laskam sebi, pooooolako sticem. Znas i sama: ima li bilo kog politicki zainteresovanog stanovnika Srbije koji se nije razocarao u svoje politicke idole? (I to vise puta, dodao bih). Pa, to je valjda edukativno.

Opet, razumem sta kazes: tesko je coveku na koga juri kamion reci "take it easy".

P.S.
Poslao sam par mojih omiljenih filmskih scena na blog gore. Ako imas vremena pogledaj. Nece ti biti bas sasvim mrsko, nadam se:)


sarski

na koji 'blog gore'?


Kod

Mark Pullen-a.


Dobro si se spremio i ja,

Dobro si se spremio i ja, pravo da ti kazem, nishta drugo nisam ochekivala. Posle 12 sati- ni nishta krace nisam ochekivala. Znam da si svaku rech izmerio, svaki primer odvagao. Medjutim, ja necu tako. Ja tebi odgovaram iz prve, ne pushtam da prenoci, necu da konsultujem googl i enciklopedije, vec svoje srce. Ne pishem referat vec pishem ...pa recimo prijatelju. Tvoje argumente poshtujem, tvoje znanje takodje ali, nemoj da se ljutish, mene ne zanima shta se desilo u Ukrajini 2000te, u Misuriju ili bilo gde drugde. Meni nisu potrebna umna predavanja i mudri saveti opreza. I ja, kao i ti, ne volim shto tako dobro i dugo pamtim, duze nego shto bih volela :) Niti sam ja neka neobrazovana zena kojoj je potrebno otvoriti ochi, niti je situacija bila bash tako jednostvo naivna, kavom je ti opisujesh. Ona je takvom postala posle 12h, koliko ti je bilo potrebno da je opishesh i opravdash. A evo kako je STVARNO bilo.
Svi smo mi bili na Mjehurovom blogu i uchestvovali u "gastoskoj" temi, kada sam prosledila vest koju sam SMSom dobila, da je podmetnut eksploziv pod automobil Chedomira Jovanovica. Redosled se moze naci na blogu, ako se skroluje na gore. Odreagovala je Brook, za moj ukus neduhovito i cinichno, nadajuci se da je Ceda imao dobro osiguranje tako da ce mu ono pokriti nachinjenu shtetu, Dejan Stankovic je rekao da bi bilo bolje da je kupio tenk, a ti si se na to zapitao da li je to sigurno tako, da je to for real, da to nije neka nameshtaljka i da ti u to ne verujesh dok se to ne ispita. I ja sam ti odgovorila. Naravno da iza svakog od pomenutih odgovora pojedinih blogera ne stoji samo licna duhovitost ili neduhovitost, licni stil, nego stoji i lichna netrpeljivost prema politichkoj opciji koju Chedomir J. reprezentuje, kao i prema njemu samom. Zapravo ovde, na blogu, se zna ko "navija" za koga i ko koga politichki simpatishe. I to nije problem. Nije problem pljuvati po nechijem politichkom stavu, izvrgavati ga sprdnji, ruglu kad je situacija normalna, kad nichiji zivot nije ugrozen, ali kada smrt udje u igru, onda stvari dobijaju drugachiji smiso. Tako su vashi komentari upuceni nama, koje je ta vest uzbudila, bili cinicni, grubi, nesimpatichni. Nisu uvazavali nasa osecanja, nisu uvazavala osecanja mladih ljudi koji bloguju zajedno sa nama, a koji u toj politickoj opciji vide svoj spas od odvratnog mulja u kome smo zaglibljeni. Tog trenutka vi ste bili na jednoj strani a mi na drugoj. Vi, jedan tim monolitan u svom cinizmu, ubedjeni da smo cave shto podrzavamo neke ideje koje su vama glupe i bedne, cave shto verujemo u atentate koji su izmishljeni, jer vi znate bolje, vi znate chak shta se dogodilo i u Misuriju, i mi, prestravljeni da nam se istorija ne ponavlja, da batinashi, ubice i planecenici, ponovo nisu ispuzali iz svojih rupa da pod velom noci ponovo igraju svoj obesne igrice: da nas zaplashe, da pokazu ko je gazda -zato shto im se moze, zato shto nas nema ko da zashtiti, zato shto smo sjadjeni, zato shto nas je shachica spram domacina koji shenluche po nasnim zivotima. I kao shto sam ti rekla, tog trenutka nisu nas delili samo okeani i vode, delio nas je vash cinizam, vase zlurade opaske. Na pochetku ovog bloga pitala sam Mjehura da li i mi koji ne zivimo tamo negde, mi unutrashni emigranti, mozemo da ucestvujemeo u temi, ne znajuci da cu je obrazlagati. Jer Beograd je, a verovatno i drugi gradovi, pun emiganata koji su pobegli sami u sebe. Ja sam jedna od njih - svi koje volim su tamo negde, ovde su mnogi pomrli i ja jedva da nalazim nekog (van porodice) sa kim mogu da popijem kafu, sa kim mogu da pricham a da me razume i da ne muche, a o knjnigama i muzici necu ni da pricham. Blog B92ke je pun takvih, duhovno usamljenih ljudi. I za mene bi bilo normalno da ste vi koji tamo negde zivite moja krvna grupa, moj izbor za kafu. Mislila sam da razumete shta je ovde, shta mi prezivljavamo, kako se osecamo, ali prevarila sam se. Samo je malo potrebno, necija moguca smrt, pa da se stvari pokazu onakvima kakve jesu, razgolicene, bez mashne i sharenog papira koji shushti. Vidish, Nadire i ja sam otvorena za razgovore i razna neslaganja, ali ne po svaku cenu. Mi, unutrashni emigranti, koji zivimo u svojim "kucama od ogledala i u eho chamberu", nauchili smo se na samocu. Nauchili smo da budemo dovoljni sami sebi, kad vec nema ljudi oko nas, naucili smo da nam nije dosadno kad imamo sami sebe. Shta nam je drugo preostalo?
A buducnost? Meni licno je ostalo da se nadam da cemo u nekoj skorijoj buducnosti doziveti da zivimo kao i vi, u zemlji u koj se ne razgovara o tome da li je ubistvo stvarno ili fora, da li se neshto stvarno deshava ili nas neko po kozna koji put gleda u lice i smeje. Ostalo mi je da se nadam da cu moci da otputujem tu gde ste vi, bez sramnih, nedostojnih chekichanja u redovima za vize, kao sav normalan svet. Ostaje mi da se nadam da ce taj normalan zivot doci malo brze, da cu uspeti da ga dozivim.
Svi mi koji smo ostali ovde da zivimo, nasu dobrovoljnu emigraciju platili smo skupo, najskuplje - srcem. Nismo imali nista sitnije.


JJ Beba,

hvala ti na odgovoru, naucio sam iz njega i prisetio se, mnogih stanja kroz koja sam i sam prosao. Samo jednu stvar bih da ispravim: nisam se u bilo kom smislu "spremao" kad sam ti pisao, pisao sam ti direktno i bez mnogo oklevanja kao, verujem, i ti meni. Jednostavno, imao sam druge obaveze pa nisam stigao ranije da odgovorim.
Ne znam kako si zakljucila da iza mog (i drugih) odgovora:

Quote:
stoji i lichna netrpeljivost prema politichkoj opciji koju Chedomir J. reprezentuje

Iskreno, toliko malo poznajem doticnu osobu da, osim nekoliko maglovitih i uopstenih procena koje se mogu steci na osnovu pisanja drugih po B92, je meni jednostavno nemoguce da imam bilo sta licno za ili protiv. Internet je cudo, ali ja ipak zivim sa druge strane globusa. (Meni je Mizuri blizu koliko tebi Mladenovac, i deo mi je svakodnevnog zivota - suludo zvuci, ali je tako).
Ukratko, o tome sta se tamo desava ja malo znam, i.e., ne znam skoro nista. A covek se od neznanja brani uopstavanjem (generalizacijom). Te sam ja napisao nekakav generalni stav koji je tebe, i, moguce, druge ljude koji su "in the eye of the storm", pogodio. Naravno, kako kaze Blejk "to generalize is to be an idiot", pa sam ispao taj.
Uprkos svemu, i dalje stojim iza onoga sto sam napisao. Hvala ti na iskrenosti i ne daj se!
Poz. ns.


nsharski

ja sam uochila da se ti, mudro, chuvash od iznoshenja sudova koji se odnose na lichnosti (nasheg) javnog zivota. Vishe ti lezi uopshten, iskustven, eks katedra stil, te tako i nisi izneo svoj sud ne samo o Chedomiru Jovanovicu, nego i o drugim likovima koje susrecesh u nashim prepiskama. Googl tu nije mnogo od pomoci, fali onaj finalni tach, okruzenje, geografija, pa da se finalizuje stav iza koga moze da se stane. Taj deo moga posta koji si citirao vishe se odnosi na druge uchesnike u pomenutoj prepisci nego na tebe, ali s obzirom da si i ti bio deo te lavine koja se svojim cinizmom sruchila na nas, nisam imala ni volje a ni razloga da te posebno izdvajam iz te ruzne slike. Ono shto mi je chudno je da, ma koliko se chuvao od iznoshenja stavova o ljudima koje ne poznajesh, nisi oklevao da iznesesh sumnju o situaciji koja se dogodila tamo negde preko bare, i ako o njoj nemash pravih informacija i kojoj nisi prisustvovao (ma koliko taj dogadjaj potsecao na Ukrainu ili Mizuri). Tim vishe shto dugo nisi boravio u nashim krajevima i nemash gotovo nikakav licni utisak o stvarima koje se ovde dogadjaju. Medjutim, ono shto me je zaprepastilo i shto sam osetila u toj slici je lakoca vasheg cinizma, vasa ljutnja sto se nashe vidjenje situacije i ljudi razikuke od vasheg , vash prezir, vasha nadmenost. Ja ti se izvinjavam ako sam te ovom slikom ili bilo chime drugim uvredila, Bog mi je svedok da mi to nije namera, ali utisak koji se pojavi svaki put kad prochitam gornju prepisku, u zelji da sebi nadjem zamerku, mi govori da su moj stomak i srce nepogreshivi.
Puno te pozdravljam, Beba


Dobro si to zapazila:

je se ustrucavam da iznosim svoje misljenje o licnostima iz javnog zivota. To je zato sto mnoge sadasnje licnosti ne znam, a o onim drugima, dinosaurus politicarima, mogu da ponovim samo opsta mesta koja svi znaju.
Mala anegdota: godine 1990, 3 februara, mislim, kad je formirana prva opoziciona stranka u Srbiji (Demokratska), ja sam bio na osnivackoj skupstini u Domu Omladine. Trenutak svecan, okupio se tu pametan svet, demokratski orijentisan (mada je bilo primedbi sto su u prvi red stavili i Milovana Djilasa). Ja sam stajao malo iza, sa jednim drugom (sada veoma uspesnim politicarem), pun nade da ce Srbiji najzad svanuti i da cemo krenuti boljim putem. U jednom trenutku je najavljeno da ce D. Micunovic da procita pismo podrske koje je skupu uputio Felipe Gonzales. I poce Micun da cita, trenutak svecan, svi radosni i vazni. A taj moj drugar mi rece na uvo: "Ovo je bizarno: Titov pionir cita pismo Frankovog pionira". Bez obzira da li je ovo sto mi je taj druge rekao tacno ili ne, ja sam, tada politicki naivan, naucio prvu vaznu lekciju iz politike: u politici skoro nikad nije onako kako nam na prvi pogled izgleda.
E, pa otud moje ustrucavanje.


izv. na upadici

Nsarski, ta prva lekcija-na-uvce ti sigurno odzvanja u glavi svaki put kada neki politicar pokaze pravo lice i svaki put potvrdjuje svoju tacnost. E sad zamisli da vec 6 godina svakodnevno sa deset strana slusas takve lekcije. Svi smo sigurno prosli kroz razocaranja u politicare, opcije itd.(da ne pominjem sopstvene zablude jogurt tipa), ali posle petog oktobra ogromna nada je se pretvorila u besmisao, polako, gotovo proracunato, pocev od prve price sa Obradovicem - kao lavina afera za aferom, pricama koje su pred atentat plasirane o pokojnom Djindjicu, a vrhunac je bio 12. marta. Nazalost tome nema kraja. Ono sto smo u medjuvremenu ovde naucili je ne donosimo sudove na precac, da ne nasedamo na prekombinovane price. Preterano relativiziranje ti izmice tlo pod nogama - kada bi preneli svoju malodusnost iz politike na svakodnevnicu ostalo bi nam samo kanapce da se 'besimo.
JJBebine reci o tome kako se osecamo mi, unutrasnji emigranti, koji jedino ovde mozemo da se iskreno razumemo i nasmejemo, cu da uramim!(4real)
Lep pozdrav!


Aniram

Samo dojavi u kom si kaficu i ja dolazim:)


E, tugo moja

ja sam ti u Berm. Trouglu: Dnevna soba - Posao - Decija Soba (WC odradim u letu), ali u svakom od ovih "kafica" po jedan komp ;o))Kad budes dolazila u NS, javi se!


Marina

Sve jedno, moze i ona na unutra :))Kad krenesh da srkucesh istu, a tipomisli na mene i tu sam.Kao da je pijemo zajdno :)) kiss


pa ajd sad ako neko jos i

pa ajd sad ako neko jos i gleda u solju od vas dve, ako me primate...drzite se dole, navijam za vas na prvom mestu, jer...it's up to u :-)


vidi ti samo poslednje minute

u nasim odgovorima - ne moram ni da gledam u soljicu, ali nazirem 3 dobitka!!!


no problema,

pusa


ko da te ubedi, nsarski?

ko da te ubedi kada nikome ne verujes? Ili imas neko bolje resenje?


Pa stiglo mi na SMS.Vidim da

Pa stiglo mi na SMS.Vidim da su okachili, baci look


Sto

volimo da pricamo istinu....

Quote:

POBOGU COVECE!!!!!
mimi (23 Novembar, 2006 - 17:03)

nemoj ovo da objaveljujes na blog, ovo je samo za tebe - pa to je sve jedno NEVIDJENO zezanje!!!! sta ti je, pa lav i ja se znamo, to je samo SALA!!!

i odjavljuem se zato sto cu neko vreme biti odsutna iz zemlje i hocu malo i da se odmorim od bloga i tako....neki licni razlozi, STVARNO NEMA NIKAKVE VEZE SA LAVOM!!!

MOLIM TE OBRISI ONO CRNIM SLOVIMA STO SI MU NAPISAO, BAS MI JE SAD NEPRIJATNO!!!!!
----------
s tim u vezi vas molim oboje da takvu raspravu, koja uvlaci i druge bez dovoljno objasnjenja, nastavite na chatu, a ovde


Quote:

Malo sam
Jelena Krajšić (23 Novembar, 2006 - 18:09)

i sama zbunjena. Nisam čitala komentare sat-dva i sad ovo?
Imam potrebu da dodam da Linsgate nije nikoga vređao, koliko ja znam. Što se mene tiče uvek je bio pristojan.
:)
Nadam se da niko nije uvređen.


http://blog.b92.net/node/3001?page=1

Kao sto smo se dole dogovorili, hajde da se vishe ne komentarisemo. Sa moje strane kraj.


trujes coveku blog, L. kupi

trujes coveku blog, L. kupi bonton.


Sa ovih

prostora se iselilo nekoliko stotina hiljada ljudi, milion, i vishe... ogromna vecina ne dolazi na ovakva mesta, ne uchestvuje u pricama o iseljenistvu, stanju u bisoj zemlji... jednostavno postali su apartidi, uklopili su se u novu sredinu, stvorili svoj zivot tamo negde. Sto sve nije slucaj sa ljudima koji nostalgiju "ubijaju" na forumima... uostalom o tome je vec neko na ovom blogu i pisao.

Uzgred Bebo, sta tebe vredja? Konkretno.


ili to,

ili nemaju kintu za kompjuter...

ili su nepismeni...

ili...


Koliko

beshe online porodica u Canadi? 65%? Znaci kinta nije problem...

Da bi popunili aplikaciju za iseljenje moraju da budu pismeni, jel tako?

Ostaje nesto drugo kao razlog... gledaju Rogers ili nesto drugo, ko ce ga znati.


bice da jeste..

rade bre ko crnci, sta da se foliramo...

kuci s posla pa u krevet


Quote: bice da jeste.. pnbb

Quote:

bice da jeste..
pnbb (19 Januar, 2007 - 23:02)

rade bre ko crnci, sta da se foliramo...

kuci s posla pa u krevet

Ima i toga ali mislim da je u pitanju i nalazenja smisla u nechemu drugome... ako radis kao crnac a opet imas "zov zavichaja" onda bi dolaskom na cyber posela bar malo ublazio tu vrstu "patnje". Ispricas se, izjadas, izviches... i lakshe ti. A sve za 9.99$/mon. (AOL i slic. provajderi).


evo ovo

na primer, sad, da ne trazim dalje.

Quote:
Inache nashe ljude-imigrante koji dolaze na ovakva cyber mesta na nekim drugim forumima zovem "gastarbajteri" sto im obavezno ne prija :)

znaci oni ne vole da ih tako zoves a ti Namerno ih tako zoves ili sta? sto smajli na kraju? volis da peckas onako malo nize od struka, a? e to mi smeta.
i to radis nekako stalno. uvek taj ton, ne bih da upotrebim rec koja bas oslikava. i to sve nekako kao uzgred, kroz 'salu', ali malo da im ti podvuces...jelmerazumes?


Ali si

isto tako zaboravila i ono "na nekim drugim forumima"... e sad kad bi se ti upitala koji su to forumi i saznala koji likovi tamo dolaze (mozes da priupitas i gospona pnbb-a, odande se uostalom i znamo), kako su "tvrdi" povodom ekstremno negativne kritike o svemu i svacemu u BGD-u i Srbiji i svoje istrajnosti na tome da su apartidi iako svaki dan po nekoliko sati provode na forumima sa bivsim zemljacima mogla bi i drugacije da gledas na sve...

Dakle, hajde da se ti i ja zaobilazimo na forumima, nesto kao gospon Stankovic i blogeri koji mu nisu po volji.


deal

ali ti i dalje ne razumes o cemu ja pricam. nije bitno O Cemu Pricamo vec Na Koji Nacin o Bilo Cemu.
poz.


znas B,

(molim te dok citas udari BG naglasak)ima u psihologiji neki termin, kao PRENOS itajrad, pa kad nesto nemas u stvarnosti, onda prenosis taj problem u neke druge sfere svog zivota, kao np. pod..bavanje. tako da ja predlazem jedno opste razumevanje za mr. Lionsa, bice da je kuca koja samo laje 8-)


ajde da ne komentarisem a da

ajde da ne komentarisem a da ti odgovorim, jer su L&B prestali da se komentarisu :-)
ima dosta ljudi starijih koji su 'nepismeni'/nemaju comp ali se nisu asimilovali. druze se medjusobno samo sa 'nasima'. to je slicno. da li sajber ili kafe :-)


Pozdravljam truce

i hvala na objasnjenju posto se nisam bas mentalno prebacila iz Odavde pa jos u neasimilovane. stvarno mi je zao tih ljudi, ali zato im deca imaju buducnost, dok je ovde obrnuto.


@Andjelija!

Ja sam bosanac.


samo napred

burazeru :)


Eto sad ti postadoh i

Eto sad ti postadoh i burazer a malopre si imala tako ruzno misljenje o meni..ko ce razumeti Srbe?


kazezoze

vidis tvoj je problem sto si ti vec formulisao u glavi da ja imam ruzno misljenje o vama. ja nemam ruzno misljenje o bosancima ali su meni bosanci UZASNO DOSADNI.... sa vasom stereotipnoscu, nostalgijom, kuknjavom, osetljivoscu pri pominjanju reci bosanac itd....

brat mi se ozenio sa bosankom...i sada ga zovem bosanac a njena familija me gleda popreko....a da se kojim slucajem ozenio italijankom opet bih ga zvala italijan....mislis da bi gledali tako?! jok bre, bili bi ponosni na zeta...samo bosanci i vojvodjani imaju urodjen kompleks od srbijanaca (ako uzmemo ovu novu definiciju).

...ali dzabe ovo pricam ....


Tacno. Dzabe pricas, ti si

Tacno. Dzabe pricas, ti si formirala svoju iskrivljenu sliku o bosancima, da sve dalje sto kazes je suvisno.


primjer

...


kakv to kompleks

imaju vojvodjani od srbijanaca?
Ja sve koje znam, a znam ih onoliko, bi rado stavili juznu granicu.


angie

mislim na novosadjane..ne na vojvodjane...greska.

novosadjani isto neka zeznuta agresivna sorta .... nikog iz novog sada koga sam u americi upoznala niko mi nije ostavio dobar utisak kao ljudi, kao dobri ljudi. cudno.


imaju, imaju

a mnogo je interesantno: naime, bosanci se vredjaju na "bosanac" a vojvodjani obrnuto, vole da su "vojvodjani". sto je najinteresantnije niko tu nije vojvodjanin posto su vremenom "izumrli", ali time prikrivaju pravo poreklo(mislim ljudi, da ne nabrajam kad sam jedared pocela da po NS ispitujem odakle su im babe i dede, Bosnu i CG neizbego'), a i dobro zvuci.
ps. da se Nusic vrati od komi-fo fazona ne bi znao da je u drugom milenijumu
ps. to me ne sprecava da mislim lepo o sebi i svojim sugradjanima i broju 3 & pogledam tu i tamo istini u oci


ispravka

moram da se zahvalim V. na sledecoj poruci

Quote:

Ćao Marina

1. Jovan Sterija Popović
2. Majstorica je govorila "mikofo" za comme il faut (komilfo)

Aj brzo dok neko nije zalepio odgovor :)

V.

ps. to i dalje ne menja sustinu, a kad omasim greske se ne stidim vec je javno popravim. Hvala jos jednom!


Ja cujem ovdje "preko"

skoro svi Srbi, kada ih pitas oklen su, kazu "iz Beograda". Onaj ostatak se opet cesto deklarira kao "iz Bosne" ili "iz Hrvatske". Pa, cega se stide?


imaju

"kompleks", tacnije nelagodu, kada se termin 'bosanac' stavlja u kontekst kao recimo, kako srbi(vecinom)izgovaraju 'siptari'

Druga je stvar kada bosancem se naziva neko, a da nije iz bosne(recimo hercegovci)
Nema nelagode, nego cudjenje zbog nepoznavanja geografije.

A da nas je doslo svakakvih, doslo je.
generalizacija-opasna rabota!


Mozda se nisam jasno

Mozda se nisam jasno izrazila. To "Beogradjanin" ili "iz Bosne" ili "iz Hrvatske" je kako se kvalificiraju mnogi, mnogi Srbi u inostranstvu kada ih se pita odakle su. Pa sam se cudila, zasto se stide reci da su iz Srbije ili da su Srbi?
Iako: pitanje upuceno nekome za koga pretpostavljas da je stranac, a koje smatram najglupljim, posebo na samom pocetku poznanstva je "Odakle si?" (kad te to domaci pitaju na ulici jer cuju da pricas nepoznati jezik ili izgledas drugacije). Prvo: Sta se koga tice odakle sam? Drugo: Zasto je Srbinu problem reci da je Srbin?


rio

može rio.


Washington DC

Skoro u svim delovima miran, skrojen za administraciju i diplomatiju, u nekim domenima "civilizacija" u odnosu na druge gradove (NYC metro, na primer). Petit, a opet dovoljno veliki; kulturno uredjen, sredjen; turisticki orjentisan.

Vecim delom godine (sredina aprila do oktobra) vlaznost je velika; sagradjen na mochvarnom tlu; omorina gotovo nepodnoshljiva; nepodnoshljiva za nekog ko je deceniju ili dve ziveo u kontinentalnoj klimi.

Odushevljen (sam) raznolikoshcu kultura, mentalitetom ljudi, pomeshanih obichaja, tradicije; uglavnom doshljaka ili 2nd gen. potomaka koji se zadrzali esenciju svog identiteta.

Nedostaje porodica, prijatelji, iako se cujemo svaki dan, nije to isto; pa i kad se vidimo preko net-a; uobichajena doza Srbo-nostalgije, Yugo-nostalgije miri se na razne nachine;

Vishe se radi; mnooogo vishe se dobija (ne samo finansijski). Ono sto se ovde smatra normalnim, na nashim se prostorima smatra luksuzom.

Veca raznolikost, veca ponuda, vece prilike za uspeh (na svim poljima).


Ja sam za

Mislim da je OK i da moze da bude interesantno (Al daj neki sixpack na duplerici pored mojih prica :-))

Mislim da je vazno naglasiti da nisu svi ljudi koji zive u inostranstvu pobegli od rata, nemastine ili politicke nestaboilnosti. Ja sam u Lonodnu zato sto me je strana firma za koju sam deset godina radila u Beogradu ovamo premestila. Dosla sam sledeci profesionalni izazov. Sigurna sam da nisam jedina. Ljudi se sele prateci svoje karijere. Lepo je sto mozemo u velikom takmicenju strucnjaka da se dokazemo i mi Srbi i malo budemo Expat-u u Evropi, a ne da samo da 'zapadni strucnjaci' dolaze kod nas posto mi nemamo dovoljno znanja.


Климоцупков цврцкоштуц

пазте Мјехуре ,док ме не упитасте уопште ни осећао (задњу деценију) нисам како ми је овде у пупку света где плутам вазда у истом месту заједно са малтом па сад напречац ни сам незнам дали би се у стању био одредити , но ипак да вам одговорим на коректан упит одређеније (а поштапајући се размишљањем Рушди-јевим) . живот ти је брате . . . у овдашњој печалби као сложена жврљотина на маргини онога што знамо да мислимо о ономе што мислимо да знамо .
ето. . . посве укратко.
О детаљима живота у малтешком архипелагу ,могли би се што напред помену г Станковић романи писати.изазова множина ,историје на претек , сви клаустрофобични зарад водурине непрегледне околне ма једном речју ,да скратим, заинтересовани дођите да трајете, покајаћетесе.
а можда и нећете ?
ма,вазда сам био неодређен.
А можда и нисам ?


Malteshki sokole

jel si ti to Blizanac u horoskopu? Sva ta ambivalencija :) Nego, reci ti nama jel tebi dobro tamo, na toj Malti ili nije? Onomad, u jeku JULa, videla sam neki video Zorice Brunclik - kao ona peva a oko nje obala, neke lepe drvene kuce ofarbane u plavo, more, kafanice ...Mediteran. Divota


Mislim

ko voli sport i prebacivanje loptice preko mreze ima jedinstvenu priliku da vidi prvi put u istoriji:

Plasman u Melbouneu


Lione

Gledala sam nocas, stvarno chudo. A tek navijachi :))


Naravno

da ce da podivljaju od srece, ceo imigrantski zivot o Srbiji se chuje samo najgore a onda odjednom u Melbourneu smo velesila (bar do osmine finala)... tako je bilo i 2002. u Indianapoliceu, ljudi su dolazili iz svih krajeva USA i Canade jer smo najzad u nechemu normalnom bili dobri.


A sad na Fedearera. Kakvo ce

A sad na Fedearera. Kakvo ce tek to navijanje da bude. Videcemo. Verujem pravo fudbalsko


Je l' oni što

se šibaju s Hrvatima?


Ma ne samo to, nego uopshte.

Ma ne samo to, nego uopshte. Mislim da Australian open nije skoro videlo takvo, takoreci, fudbalsko navijanje na teniskim terenima. Znam da znash da se na teniskim terenima ne dere bash ko na fudbalskim utakmicama, navija se izmedi poena, tishina je pred servis itd. A ovi nashi ( a bogami i Hrvati) urlaju sve vreme, pa ih utishavaju. .. pa Srbijaaa, Srbijaaa, pa Ajmo ajde, svi u napad, pa tri prsta, pa zastave, pa shajkache....ludilo. A vrucina 40 stepeni, a oni se poskidali do pojasa goli, samo shajkache :) Meni ne smeta, ja to razumem, ali kao teniski igrach rekreativac, znam da mnogo buke smeta igrachima, pa i nahshim. Bice frke sad sa Federerom. Jedva chekam


Evo moje iskustvo

U USA sam godinama ali sam zivela u Londonu jedno vreme i cesto provodim vreme tamo pa imam i planove za duzi boravak. London me je oborio s nogu jer je univerzum sam po sebi, tako jedinstven i jos mnoge stvari a sto je najvaznije- cini me srecnom. Zasto? Ni sama ne znam ali kad dodjem tamo pa kolima do dobro mi poznatog mesta osecam se kao da sam dosla kuci. U Londonu nikad nisam strankinja i ne znam kako grad kao London moze da bude strani bilo kome?
U USA sam zivela u raznim sredinama. Mrzela sam one male gde mi se nije dopao mentalitet(u to vreme mojih pocetaka, sasvim iznenadjujuci za Ameriku), koji nije poznavao niti se interesovao za bilo sta strano. Sve se delilo na zuto crno i belo a ja mastala o velikom gradu i slicnim idejama pa sam se osecala kao da je na meni ogroman pritisak da se potpuno menjam ili nista. Ipak, imala sam svoj dream i od samog pocetka, cak i pre nego sto sam sela u onaj sokantno ogromni avion sto me odveo preko okeana, znala sam da ce to da bude put u jednom pravcu.
Americka kultura je toliko drugacija od one u Srbiji da mi je celokupno prilagodjavanje na nju bio najveci problem ali sa fakultetom i radom su dosle promene u mojim stavovima i osecanjima. Shvatila sam da obozavam americki drive i optimizam koji je uspeo da me zarazi i da me na kraju promeni. Ojacala sam toliko da vise ne vidim prepreke u svojoj buducnosti sve dok one nisu vezane za nesto na sta ja nikad necu moci imati uticaj (umesto onog a kud cu sta cu, zelene karte, poslovi..bla bla). Amerika je zemlja u koju, bar kao neko iz Srbije, moras hrabro da krocis i spoznas mnoge nepoznate teritorije, odgonetnes mnoga pitanja, nateras sebe da potpuno istupis iz zvoje "zone komfora" ali kad to uspes, spoznas koliko je ova zemlja zemlja cuda i koliko si srecan sto si tu. I dalje nemam povratnu kartu, sebe vidim ovde (dok god nisam okruzena stopostotnim kapitalizmom koji se ispoljava u dizajnu zgrada i ostalog mog fizickog okruzenja- onaj gadni cetvrtasti kad su zgrade kao zatvori- znate sta mislim. I onim pateticnim americkim kicom koji od spiritualnog pravi petparacko i kreci ga u drecave, dopadljive boje. Od toga dobijam osip). U Srbiju necu da se vratim jer je ovde ili u omiljenom mi Londonu sve sto zelim, a te zelje mi je dala Amerika. Ovo ce mozda sve da zvuci fuj bljak ali je jedno lepo i uspesno iskustvo u emigraciji! Pozdravi


ne znam kako...

da odgovorim svima...ali ovo je jako zanimljivo...znao sam.
veceras cu da vam ispricam o jednoj ideji koju sam nudio televiziji ali nije bilo kinte. mozda ce biti lakse uskoro.

za sve zainteresovane za duplericu - videcemo nesto, one su mi sve jako dobre drugarice i druzeljubive su.

je l ima neko iz Rusije? japana?

Jendom mi se neka nasa devojka poveriula kako mesecima sanja sneg. Zivi u Riju.


moj dobar drugar vec 17. godina zivi u Cancunu.

I svako malo sedne na avion pa na Kopaonik (ima kucu tamo). Ova zima ga je ubila jer nema snega. Ye*i ga, uvek ti se cini da je na drugom mestu bolje.


Ove godine je trebao da ode

Ove godine je trebao da ode do Colorada - snega kolko volis


Pa, treba mu onda viza.

(On ima meksicki pasos).


a iz Svajcarske?

dragi Mjehure
evo ti mala razglednica iz Bazela, Svajcarska: na tromedji CH, Nemacke i Francuske smestili svajcarci industrijski grad (farmako-industrija) i napunili grad prigodnom radnom snagom: bedno placeni fizicki radnici iz Srbije, Turske, Bosne, Albanije, Rumunije, osrednje placeni i prilicno nisko rangirani za eventualno bolje poslove naucni emigranti iz istih zemalja, plus hispanoamerikanci, kinezi, indijci... i nesto malo konzervisanih svajcaraca. Sterilno cisto, gluvo, tupo i beskrajno organizovano, do poslednjeg sekunda i dokumenta, sve se radi po spisku, sve u sekundu, sve isto, svakog dana, cak i pod naletima veoma jakog vetra sve je isto i identicno. svaka subota je ista, svaka nedleja je ista, ulice puste, nigde nikog nema, ako i sretnes nekog to je neko ko govori srpskohrvatski ili bosanski ili vec kako se zove nas jezik... radnje se zatvaraju u 18:30 a nedeljom naravno nista nije otvoreno. druzenje i integracija u svajcarski sistem su onemoguceni na vise nivoa. cak i kad naucis famozni svajcarsko-nemacki, onda se isprece razni razlozi da te ne udostoje posete, i to uz slatko i kratko obrazlozenje "izvinite ali bas smo zauzeti". nikakve prisnosti, nikakvi zvuci, u tramvajima, autobusima svi cute kao na komemorativnoj sednici, niko nikog ne gleda u oci... radnje su im pune svega, plate su im velike, sigurnost maksimalna ali ovi ljudi ovde namaju dusu, a i nasi koji su tu duze vremena gube i ono malo duse (sto bi reko Ranko Bozic "sto mu je Sejtan dao da mu bude teze")...
dakle, ne preporucujem nikome. mi palimo za kanadu. pa cu s proleca da javim kako je u Montrealu...
srecno u svim tvojim projektima (koje pratimo porodicno...)


Ne znam kako nekom moze da nedostaje

nsarski

moze normalan link da kopipejstujem? :)


Mnoogo je dugacak pa ce da

poremeti format bloga. Ali kad otvoris page, mozes da kopiras adresu sa address bar-a.


TO JE SAMO

Zato sto voze automatike.
Ja sam tamo kupio auto sa klasicnim menjacem jer imam problem da mi se spava kad vozim automatika a i ono kao drasticno su jeftiniji ovi sa manuelnim menjacem.

Pa koliko sam uspeo da vidim na snimku njima je noga konstantno na kocnici.
Jos ako imaju ABS oni postupaju u skladu sa uputstvom: " Drzi nogu na kocnici a ABS ce da odradi svoje".
Medjutim, nema nista gore za ABS nego kada kocis na novom svezem snegu ili preko rupe...


cao ljudi

wu se otkida na neko vreme. da, svuda je lepo ali kuca je, ipak, kuca. pozdrav svima i hvala na druzenju!


Delilah,

hvala na lijepoj prici. Pravo osvjezenje poslije onog silnog izgnanickog i pobjeguljskog srcedrapanja.
Potpuno te kuzim, i meni je u daljini lijepo, uzivam u srenilu izbora i mogucnostima koje se pruzaju. I toliko razlicitih ljudi i prica, to me ovdje fascinira.
Pozdrav iz Berlina (trenutno)!


sorry, duplirala

sorry, duplirala


nije isto

kada odesh sa 20,30,40,...drugachija je energija i varijanta pochinjanja, da li je prvi, ili neki od puteva.
Celu stvar dosta determinishe i razlog odlaska, koliko je on bio prinudan ili dobrovoljan,(onaj prinudni, ne ostavlja puno prostora za okretanjem, pa je mozda i bojli iako zvuchi gore).
I biljku kada prenesesh u drugi eko sistem, mora da mutira da bi opstala, a kamo li kada su te promene vezane
za ono shto imas u glavi i dushi, a i navike su jaka energija.Ljubav za tvojima tamo, sa kojima imash istoriju
i sa kojima prepoznash sve shto treba samo kad se pogledate je josh jacha i prilichno nenadoknadiva. Nishta se tu u stvari ne zamenjuje i to je najveca tezina, sve je drugachije i ispochetka i da bi imalo kvalitetan rezultat, pre svega u vashem zadovoljstvu, bitno je da ste stvarno prisutni
tu gde ste doshli i da niste izgubili indentitet u novim okolnostima, nego da ste pronashli tachke uporishta za isti.Limbo stanje, u kojem se najveci broj iseljenika nalazi je najgore reshenje.

(Zivela po svetu-trenutno u Kanadi)


angie

svaki ti se dao :))

uporno pokusavam da objasnim ljudima da ako vec dolaze u novu sredinu apsolutno se posvete toj sredini, brate ovi niti zive ovamo niti tamo....propadaju sigurno a polako....a za sobom vuku i decu koja ostaje neskolovana i totalno izgubljena.

doduse retko ko moze da razume moju ekstremnost kada kazem da nigde ne pripadam i da svuda pripadam.
pustanje korenja je tako trulo za dushu....bljak.

mi (ne ja, a ocito ne i ti) nemamo identitet. mi smo zbunjeni, izmanipulisani, glupi, coravi, ne cujemo dobro, ograniceni a zivotinjsko carstvo u staroj jugoslaviji nas je naucilo da cuvamo svoj tanjiric kao da je poslednji.


zivot

prolazi i ne cheka da ovo, negde drugde prodje, pa da se vratimo tamo i onda sve shto smo hteli.Ili zivi ovde ili se vrati!
A ima i ona, kada jednom predjesh Okean, uvek si sa pogreshne strane!

(da ne bude zabune, ja jako volim ono tamo)


Gegen die Wand

je jako jako dobar film o Turcima u Nemackoj (prva i druga generacija) i govori, izmedju ostalog, o cemu i ti u ovom postu.
Ime znaci 'Glavom u Zid' ili 'Head On' na English.


Zurich rules... Aber America

Zurich rules...

Aber America ist wunderbar... Idem sutra u Redmond/Seattle na tri nedelje. 29.1 Seattle Sonics vs. L.A. Clippers, sta reci...

Ako neko poznaje dobre lokale sa underground scenom u Seattle-u, neka se javi...


Gluvarenje

Kao i ti, mrzi me da ovog puta citam sve. Tebi ako treba moraces. Novi Zeland. 10 godina. Za ovih deset godina, gde god da sam se nasao nisam uspeo da smotrim jednu jedinu osobu koja se na odredjenom mestu nalazi potpuno slucajno. U kafani sam okruzen ljudima koji u organajzer upisuju sledece vidjenje, ni jedno jedino bice da je svratilo a poslo negde drugde. Na ulici nikog da u radnju privuce nesto sto je izlogu. Svi sa spiskom za kupovinu iz kuce pa pravo u radnju gde su namerili. Prosetati ulicom - to je radnja koju nema sanse da objasnim nekom domorodcu. Dzogirati ulicom, to da, otici do negde ulicom i to da ali ono prvo - tabula raza. Zivot im je kao voz: sve ide po redu voznje, otvore red voznje i tacno ti mogu reci sta ce raditi odredjenog datuma kroz deset godina. Meni ih zao. Verovatno je i njih zao mene pa je tako sve na svom mestu ;)


dobro geronimo

bar mozes da ih posmatras, nije ni to lose


Novi Zeland

meni tako egzoticno zvuci. Pa dobro bar je lepo, ovi moji Amerikanci idu ili mastaju da odu tamo na godisnji.
Pitam se sta bi sa mojim smislom za neplanski zivot... Sve sto se radi je planski, uzrocno posledicno vezano. Kad se setim Srbije i fazona ajmo na kafu pa i ako zakasnimo na cas 5 minuta bice OK...pa idemo na kafu samo da bi se videli, smekali i pricali dok se ne vidimo posle na picu, idemo da se setamo po gradu a na zimovanju ne moramo ni da skijamo ako necemo jer nista se nije moralo, nista planiralo. Postojalo je samo druzenje. Beskrajno druzenje...Kako mi je samo to nedostajalo. A sada ni to vise, mozda sam prodala uspomene za adaptaciju jer upravo sada osecam kako zelim da se setim tih davnih dana za koje znam da su cesto bili tuzni i tmurni (a sto bih inace otisla da nisu?) a sada izgleadju Suncem okupani, a svesno potiskujem (o)secanja i vracam se u Ameriku da nastavim sa radom...


Junače @ cvijus

kao bivši i matori veslač samo da ti preporučim ergometar, ništa bolje za leđa. ja sma sad u Mariboru i nije mi bilo teško da ga vučem iz Bg ali veruj mi, lek za leđa i dušu!!! a magdeburg, maribor, ma sve mu je to isto... no javiću se ja još!
Pozdrav iz bratske nesvrstane Slovenije :)


slicno zvuci, naravno

Maribor Austrijanci i Nijemci zovu Marburg. Marburg, Magdeburg, ...


Sjajna ideja!

Ja sam jos uvek tu, ali vreme kada cu morati da odlucim "OTICI ILI OSTATI" je sve blize. A ako idem moracu da odlucim i gde, pa slobodno udrite i po struci. Mene licno interesuje gradjevina.


Quote: Sjajna ideja! dalmos

Quote:

Sjajna ideja!
dalmos (19 Januar, 2007 - 23:40)

Ja sam jos uvek tu, ali vreme kada cu morati da odlucim "OTICI ILI OSTATI" je sve blize. A ako idem moracu da odlucim i gde, pa slobodno udrite i po struci. Mene licno interesuje gradjevina.

Sta konkretno?


permanent exile

as a real thing
ja cu o tome da pisem
ako hocete


Naravno

zvuci zanimljivo


ilegalac

...SRJ desetak godina, SCG oko pet i SRB nesto sitno. Priroda ista ali ljudi sve sivlji. Ili je to mozda uvek tako bilo. Da ne skrecem s teme: Kafici uvek puni. Sto manje para imaju to vise kupuju i zaduzuju se. Ovde se pazi na svaki detalj odevanja. Da je sve lepo, cisto, ispeglano a na prvom mestu markirano. I poslednji, pozajmljeni, dinar se daje na krpice i mobilne. Ljudi pre kupe automobil za pokazati, naravno na kredit, ali sve sa teenage decom zive kod roditelja - ma to se bar ne vidi... uglavnom je spolja gladac. Ja se drzim, mada nikako da se uklopim. Ne osecam jezicku barijeru, ali me mentalna rastura. Srecom knjige su ovde pristupacne, tako da kad bas kriziram skucam platu na neka sabrana dela... nije lako, bas to sto svi pominju, taj vakum, levitiranje. razumemo se?


kako je?

nije lose, a moglo bi i bolje. nigde nije idelano.
pitanje nije srbija ili inostranstvo, vec je srbija, amerika ili evropa. srbija ima problem, siromasna je, sputava, ali je to mesto gde mi je zrastao pupak, tamo se osecam kao riba u vodi. kakva vajda od toga? pitam se.
evropa, udobnija, ne moze se biti gladan, ne mora se raditi danonocno, moze se uzivari u zivotu, ali dalje od srednje klase nam nema, dok si ziv stranac si.
mene i dalje iritira sto me gledaju kao neobicnu pojavu. tesko se uklapa u drustvo, ako se ikada ukolpi. a da li zaista to zelim? da bih bio jedan od njih moram da postanem jedan od njih, kulturoloski. to je tesko i zamorno. ja mogu dalj eda doguram ka tom cilju, jer sam zet, ali nikada se necu potpuno asimilirati.
u americi je zivot kao igrica sims. svi s ensto mere koliko su uspeli, svi se nesto porede. stalni grc. al da su bogati, bogati su. i da se uklope, uklope se.

kad pogledam sebe, lepo je sto imam pomorandze u avliji, sto imam kucnu pomocnicu (koju da zivim u gradu, cak i u lisabonu, ne bih mogao da priustim)pa ne moram da se sekiram oko domacnistva. imam puno slobodnog vremena. nemam pno poseda. kupujem koliko mi treba, gledam da ne preterujem. ali mi nedostaje druzenje, razgovor, razmena osecanja, misli, osim sa najblizima. nedostaju mi prijatelji. to mi je sto mi je, sta sam udrobio, kusam.

ps. meni je ovu temu srdjan (alias mjehur) izneo jos pre neko vreme. jos pre nekog vremena seo sam i raspisao se. hteo sam da o tome postavim blog. mjehur me predupredio.

i nedostaje mi kiseo kupus.


kad bih mogao...

...da izvedem sledece...
recimo, SONY nam da 20 kamerica, pa nam i DHL bude spinzor da nam donese snimljeni matreijal za Beograd, pa mi to montiramo. A ideja je da se ljudima koji zive po svetu daju kamere da oni belezze zanimljivosti od izlozbi i manifestacija svake vrste do novih kafica, dobrih riba\frajera iz ulice...pravi dnevnici-filmici iz daljine. Zamislite, recimo, trajanje pola sata svake nedelje na nekoj idealnoj tv b92 i onda 3 minuta iz Tokija, Sao Paola, Madrida, Kaira...Svake nedelje svet uzivo!
Jedan moj drug ima obicaj da kaze da u celom tom haosu koji nas je klepio ima jedna dobra stvar a to je da ima mnogo nasih koji su prepuni iskustva i znanja i da ce valjda Srbija jednom to iskoristiti. ako ne Srbija, onda neki iz Srbije, bar to.


19 kamerica

ja imam 1.

ngo zaboravih da dodam sta me jos uvek, posle 100 godina zbunjuje ovde gde sam. portugalci ponedeljak zovu segunda-feira, dakle drugi dan. to je zato sto je bog u nedelju poceo da stavara svet a u subotu s eodmarao, pa je nedelja prvi dan mada ga tako ne zovu, vec domingo, bozji dan.
elem, drugi dan je jos ok, ali kad se dodje do cetvrtka se kaze petak i petka koji se kaze sestak, stalno moram da s eprebrojavam na prese koji je dan koji. mislim da ga nikad necu nauciti. kao hrvatske mesece.


NYC...

caroban grad,ili kao sto svi znaju,grad koji je budan 24h,7 dana,52 nedelje!Grad u kome ti se moze desiti,nicim izazvanim, da odes na burek(malo cisto zelja da prodje)kad uleti neko i onako na brzaka"Majstore moze burek,samo pozuri pobecice mi autobus".Ti u soku,gde sam,nespavam,davno sam se probudio. Ustvari nisam ni spavao bio sam u nekom klubu.Covece "Memento",kopletno ludilo.Citajuci neke ovde,mogu da kazem zivite ljudi valjda smo zbog toga i otisli.Dobro ima nekih koji su otisli zbog karijere,ali opet mislim da ih ipak ovde veze kvalitet zivota a ne karijera.Neko napisa NYC nije za prodicne ljude.Zavisi kako gledas na zivot.
Ipak je ovo zemlja i grad "Neverovatnih mogucnosti".


NYC

New York je planeta, a ne grad! Cini mi se da je u nekim stvarima i jeftiniji od drugih americkih gradova, ali cene kuca, u boljim krajevima, ili iznajmljivanje, u isto tako dobrim krajevima, je astronomsko. Secam se da mi je neko odavno rekao da od Amerike vredi ziveti i biti u NY, a da je sve ostalo ucmala provincija.


Jelena

Mogu da se slozim sa tobom oko cene apartmana,kuca,coap-a,condo-a....Opet mi ovde imamo " Mogucnost izbora".Hocu da zivim u mirnom kraju,da imam poznate susede(javne licnosti,politicari)sve to moze samo plati.Tacno je, ko je ziveo u Americi a nije proveo bar jedan deo svog zivota u NY,on nezna sta je Amerika!


LA - pre par godina

Vracamo se sa predavanja moj najbolji drug i ja. Meni se nesto ne ide kuci (a i prolazimo pored kafica), pa mu kazem "Are you up for a cup of coffee?". A on ce: "Sure, give me a call tomorrow." Nije mu ni na pamet palo da bi moglo da se ide odmah, spontano.


gastarbeider (nederlands)

gastarbeider de (m.)
immigrant / migrant / foreign worker
guest worker
context
de bijdrage van gastarbeiders aan de nationale economie
the contribution of foreign labour to the national economy

Ovo reč se odnosi na ljude koji su privremeno u zemlji kojoj "doprinose" svojim radom. I odnosi se na ljude koji svoj boravak vezuju za rad i ne mogu (razlozi mogu biti lične ili zakonske prirode) da se trajno nastane u toj zemlji.
Onda ako to kažeš nekome ko to nije...
Može biti način i mesto gde ti taj naziv upotrebljavaš.
Meni uvek prija da čujem to od mojih sunarodnika koji su u Srbiji. Znaš ono naše "u šali pa privali". Ali sam naučio da iza toga stoji neka vrsta zavisti, potrebom za prisnosću ili kao u tvom slučaju za zajebancijom.

Gastos


Dobar ti nick meerkoet.

Dobar ti nick meerkoet.


Kupljeno...

Dobra ideja. A kupio si nas sa onom blizinom duplerice :))
Reci samo koji format ti treba (sa ili bez fotki) i gde da šaljemo...

Petar


Ma ...

Znas kako je, sto ljudi - sto razlicitih opisa situacije u kojoj se nalaze.
Evo mene u Norveskoj, cetvrta godina, tu smo svi na okupu - zena, ja i dvoje dece. Sin studira informatiku u Oslu, druga godina, cerka na jesen krece u gimnaziju, zena radi kao kardiolog u bolnici, ja kao personalac u administraciji ovdasnje policije. Eto. Mnogo stvari se izdesavalo za ovo kratko vreme, kupili smo i kucu, i stan za dete da se ne muci po tudjim stanovima na studijama u Oslu, i auto itd. itd. Novac vise nije problem. Nisu problem ni ovdasnji ljudi, sever je pa se kao ocekuje da su svi nesto hladni - opste je uvrezeno misljenje. Nije ni to bas skroz tacno. Ove koje sam ja upoznao na poslu a i par zeninih kolega/koleginica su, naprotiv, veoma druzeljubivi i zeljni kontakta sa nama. I prijatni, razgovorni i kulturni ljudi. Ne ulaze tek tako u tvoj "sensaesterac" u razgovoru, vode racuna o tebi kao coveku. Jednom recju - normalni ljudi, bar onakvi kako ja zamisljam normalne ljude.
E sad, nije bas sve idila. Posao je zahtevan, radi se mnogo, opterecenje je veliko, uvek dodatno razmisljanje da moras da pruzis malo vise od ostalih bas zato sto si stranac itd. itd. I vreme. Nikad dovoljno vremena za sve. Trebalo bi da imamo dva godisnja odmora pa jedan da koristimo za rodbinu i prijatelje a drugi za nas (porodicni) odmor, daleko od svih. E, to nema i onda biramo prioritete i pravimo kompromise. A vreme prolazi - opet ja o vremenu ali nekako mi je iz ove perspektive to najvaznije.
Povratak ... Pa naravno, to je tema o kojoj se cesto razmislja. Medjutim, nekako mi prija zivot bez ekonomskih trzavica, razmisljanja o tome ko ce da bude na vlasti, kakav je IØ clanova vlade koji treba da nas "odvedu" negde gde ce biti bolje, koliko ce puta da promeni ima drzava u kojoj zivim i sta me sutra ceka. Sto rece u nekoj seriji Djuza Stoiljkovic - "Mnogo brate volim komfor". Kad bude kod nas u Srbiji zemlji moguce da covek posteno radi i da od toga moze sebi da obezbedi normalan zivot - moze, pre toga - tesko.
A vreme i dalje prolazi ...


home?

Šalji anketu

...


briselska salsa na srpski nacin

Srdjane ,
ideja ti je super. Ja zivim u Briselu vec 6 ups, 7 godina, i cesto razmisljam o takvim stvarima. Moj drugar Zvonko (stradunski galeb:) i ja se cesto sedeci u kafanicama ovde i baveci se omiljenim balkanskim sportom --kafe blejanjem, pitamo kog smo djavola mi srbi i oni hrvati ratovali kada zemlju u kojoj sada zivimo dele dve totalno razlicite nacije tzv. Valonci i Flamanci na vrlo elegantan i fin nacin:nema mesanja. Mozda sam sada drasticna kada ovo kazem, ali sam na izvoru informacija buduci da radim sa Valoncima a druzim se sa Flamancima (flamanska mlada:)). Jedni drugima u kafice ne zalaze, kulturna desavanja su jasno razgranicena, tu i tamo se nadju naravno umetnicke duse koje su 'presle granicu ' i postale dvojezicne osobe sa drugarima u obe populacije ali to je dosta retko. Ne bih ovom prilikom nepravedno da optuzim Flamance da ne pricaju francuski jer u vecini slucajeva pricaju i to vrlo dobro, ali da ne dele sa frankofonima entuzijazam spram njihovih 'sansona' i kulturnih desavanja, je istina a donekle i meni razumljiva:)).Ovo se sve naravno odnosi na mladju generaciju jer su stariji (kao i svuda 'stara skola')smatrali prestizom i opstom kulturom da poznaju oba jezika i da se njima sluze a samim tim i barijere su bile manje.A zapravo se svi oni samo pale da je ovo njihov grad jer vecinu u Briselu cine zapravo Marokanci koji su uspeli da od Brisela zbog pasivnosti, finoce i straha domacina naprave Marakes u malom, te si u vecini night-shop-ova u koje udjes pozdravljen sa Selam alejkum ili kako se to vec izvorno pise. Da ne pominjem populaciju popularno zvanu ovde euro-trash, tj svu bulumentu kravatirane EU ekipe, koji su slicni Strahinjica Bana ekipi a pale se da su Europe united, a jedino zajednicko svoj toj mesavini ceha, engleza, poljaka, francuza, nemaca itd. je da djuskaju na MTV hitove, vole sve sto vole mladi i da vikendom furaju mokasine i Lacoste majice. Sav ovaj couscous nacija cini grad vrlo zanimljivim za zivot, (meni bar i Zvonku, dok srcemo kafe na terasi naseg omiljenog kafica i pustamo grad da prolazi ispred nas (dok bije neka fjaka:))) ali upravo zbog toga ga nekako ne osecam svojim. Ja sam od onih patoloskih Beogradjana, kada me ovde pitaju odakle sam uvek i prvo kazem iz Beograda (sto njima naravno u vecini slucajeva nista ne znaci-Beograd,Bukurest, slicno).Da ne kazem da im i Srbija kao takva malo znaci (Srbija, Sirija?) ,znaci i dalje je znak raspoznavanja Yougoslavie,i potom bojazljivo i upitno Sarazevo? (kako frankofoni izgovaraju Sarajevo). To tek da te plasiram u njihovu informisanost o Balkanu - nemaju pojma a i bas ih briga, cast retkim izuzecima. Imam ovakvih prica milion, od toga da smo gore pomenuti Zvonko i ja skoro pa maskote sa nasim druzenjem, da nikako ne kapiraju da pricamo isti jezik (ili skoro isti) a da smo ratovali, ne kapiramo ni mi, by the way, ali nema veze.
Sta mi nedostaje: onaj beogradski smog koji udahnem kada izadjem sa aerodroma, kifle kod Carlija, Kinoteka (ima je i ovde ali nije isto), razblazeni caj u Manjezu, Medijada na Tasmajdanu i moj tata sa kanticom meda kako se cenka za 5 kg 'bagremovog', Trnska i svi u njoj (kapiram nedostaje i vama u BG-u:)), nedostaje mi voda (reka), naocare za sunce u dzepu cele godine (i dalje ih nosim i posle sedam godina ovde a muz mi se smeje), nedostaje mi da krenem na jedno mesto a zavrsim na desetoj zurci i vratim se kuci sutra ujutru (iako tog dana radim),i zbog toga se ovde druzim i sa kubancima i oprastam im njihove kajle, raskopcane kosulje i zlatno prstenje bas zbog toga sto se kafe sa njima zavrse sa fiestama do 7 ujutru u nemogucim (i nepostojecim drugom svetu ovde) klubovima... ne nedostaje mi da mi ljudi banu na gajbu (naucila ih posle dugog vezbanja), ne nedostaju mi sabani (ima ih i ovde, pa jos pricaju arapski), turiranje automobila takodje ( sa sve alabinom koja tresti), ne nedostaju mi baklave (ima ih na pretek) pite sirevi i kafa turska (cika selam alejkum na cosku ima sve sto ti dusa iste, sa sve vegetom na pocasnoj polici). Eto to je Brisel kroz moje naocare za sunce:).


briselska salsa...

Svet je saren i jedino tada lep. Sve te podele, sva ta prenemaganja i kukanja u stilu :"Niko kao ja,kao mi, a ovi nista ne valjaju..." Takav je New York. Sednes u metro, ispred tebe svet na vidiku. A jos te upozoravaju da ne gledas ljude u lice. Ja bas suprotno, gledam sve i pricam sa ljudima...Pitam za ulicu, restoran...U New Yorku su nam se zaustavljali razni ljudi kada smo se izgubili, pa su nam govorili da ih pratimo kolima do tog i tog izlaza, coska, spomenika...Volim da gledam sarolikost otvorenim ocima...Pa kada dodjem u Beograd u kraj u kome sam odrasla, cesto me iznenadi skucenost mojih ostrasenih prijatelja i komsija. Onda me stegne oko srca jer se osetim strancem i vidim da su se udaljili od mene, da je proslo mnogo godina i da me vide nekako drugacije. Naravno, cesto me vide kao predstavnika zemlje iz koje dolazim pa me pitaju:" Kako ti mozes da znas kako je bilo nama svih ovih godina." Ubedjena sam da sam razumela malo vise od njih, bas zato sto sam bila daleko.
I mi kupujemo kod Arapina bugarski sir, sednemo u njegov mali kafe i pocnemo sa njim da pricamo, svako svoju pricu...


od Hamburga do LA-a

bio sam u pecalbi, emigraciji, gastarbajtu, mozes ga zvati kako god hoces, svuda.
nista nije kao beograd. mozda njujork, samo po malo. nema ski-stazu.
a da su sokovi - sokovi su - toliko stvari je drugacije da nema smisla pricati anegdote. samo mi sa ove strane ih razumemo.
ziveo sam neko vreme u americkoj provinciji i patio sam za zgradama koje nisu napravljene od iverice i preselio sam se u hamburg koji je hladan i mracan i ljudi su kao kokos - slabo vide i rano lezu, ne podnose muziku i uopste, pomisljam da kuce od iverice i nisu toliko prokletstvo.
poenta je da ce svugde biti nesto sto nam smeta, pa mi smo emigranti - mi smo i od kuce otisli posto nam je tamo nesto smetalo, zar je razumno pretpostaviti da ce nam ovde sve biti u redu?
ah, da, da zahvalim gospodinu mjehuru (koji je ime uzeo iz legendarnog stripa alehandra zodorovskog i jednog francuskog crtaca kome ime ne bih pominjao) na temi, lepo je videti koliko nas ima i razmeniti iskustva.


Samo na brzaka

sa posla, da ispricam super provalu jednog amera u belom svetu. Na odgovor moje prijateljice da je iz Srbije, on je sa odusevljenjem kriknuo:"Jao, super, ja imam sibirskog psa!!"
Mi se ovde cesto toga setimo pa se siti ismejemo.
Very funny.


Vicevi o glupim Amerima su nam svima omiljena tema

zato sto uglavnom ne znaju ni gdje je Berlin, a kamoli Beograd. No zaboravljamo da ni sami nismo nista bolji. Tko zna nesto o Abhaziji, Dagestanu, Kantonu, Tasmaniji, Shleziji,...
Pitali prosle godine oko Bozica reporteri s B92 ljude na ulici (centar Beograda)da li znaju gdje je Isus rodjen? Pravoslavni narod, pa bilo normalno za ocekivati da zna. Od velikog broja ispitanih, jedan covjek je znao, jer je licno bio u Vitlejemu. Jedna zena kaze: "VIJETNAM." !!! Ostali nisu nista rekli.
Uvijek je daleko lakse pricati o tudjoj nego sopstvenoj gluposti. Tako cesto cujem od Beogradjana u rasejanju kako je "tamo" sve bez-veze, ljudi glupi, nedruzeljubivi, zive kao masine, itd. itd. Sve nesto lose. E, pa, sta se ne vratite u Obecanu Zemlju, prekinete vlastito vegetiranje i konacno pocnete ZIVJETI??


jedan drug mi se javio i kaze...

...da vas sve zove u Spaniju, dole u Andaluziju. Ritam spor, glavna uzrecica na poslu je manjana ( sutra cemo).


Jel´ znaju svi pozvani gdje

Jel´ znaju svi pozvani gdje da dodju? (Andaluzija?)


Sevilja...

od asutobuske stanice jedno 500 metara pravo, pa kod prvog semafora desno. Tu je Korida. odmah iza je njegova hacijenda. Nemojte pre 12.


Mi vec krenuli,

da stignemo do sutra do 12.


Ali prvo da pogledamo ovo:


Granada...

je obavezna.
Crnjanski pise da je ta Alhambra prestonica cudesnosti. ljiudk kazzu da tamo osetis klecanje kolena od lepote.
Ali, dosta o Andazluziji, to ce nas skrenuti sa puta. Vracamo se na temu?


¡ya!

¡ya!


Andaluzija, moze, a jel'ima

Andaluzija, moze, a jel'ima tamo jos uvek ovoga
http://www.youtube.com/watch?v=7wCl_UjeBD0&mode=related&search=


Ne dopadaju mi se

Ne dopadaju mi se generalizacije o Vojvodjanima. Npr u mojoj porodici sa obe strane smo svi Vojvdjani-Banacani i nismo mali kontakata sa ljudima koji su prinudno, agresivno i plemenski dosli u Vojvodinu posle 1945e. Vojvodina mnogo ispasta zbog toga i dosta je zla ucinjeno. Zar ne bi bilo u redu da bar na tren razmislite o tome, pre generalizacije koja vredja. Takodje, jos nema ni nagovestaja neke "kulturne denacionalizacije".
A o dijaspori i iseljavanju... Dok sam zivela u Nemackoj, osecala sam se kao u "improved home"-u. Sve je bilo blistavije i bolje. Mozda i ima neke osnove u cinjenici da sam Vojvodjanka. Sada sam u Spaniji i nemam nijedan argument da ostanem ovde. Mozda i zato sto podseca na Juznu Srbiju. Dakle, sve je izuzetno relativno. I zavis odakle i kuda idemo. Ja bih se ovog trena vratila u Nemacku. Spanija me je sasvim razocarala. Sada je pitanje, probati trce ili vratiti se u oprobano. A, Beeograd blista u odnosu na bilo koji spanski grad... nazalost, Vojvodina vise ne blista... a razlozi su usko povezani sa vasom neumesnom generalizacijom.


Ne dopadaju mi se

Ne dopadaju mi se generalizacije o Vojvodjanima. Npr u mojoj porodici sa obe strane smo svi Vojvdjani-Banacani i nismo mali kontakata sa ljudima koji su prinudno, agresivno i plemenski dosli u Vojvodinu posle 1945e. Vojvodina mnogo ispasta zbog toga i dosta je zla ucinjeno. Zar ne bi bilo u redu da bar na tren razmislite o tome, pre generalizacije koja vredja. Takodje, jos nema ni nagovestaja neke "kulturne denacionalizacije".
A o dijaspori i iseljavanju... Dok sam zivela u Nemackoj, osecala sam se kao u "improved home"-u. Sve je bilo blistavije i bolje. Mozda i ima neke osnove u cinjenici da sam Vojvodjanka. Sada sam u Spaniji i nemam nijedan argument da ostanem ovde. Mozda i zato sto podseca na Juznu Srbiju. Dakle, sve je izuzetno relativno. I zavis odakle i kuda idemo. Ja bih se ovog trena vratila u Nemacku. Spanija me je sasvim razocarala. Sada je pitanje, probati trce ili vratiti se u oprobano. A, Beeograd blista u odnosu na bilo koji spanski grad... nazalost, Vojvodina vise ne blista... a razlozi su usko povezani sa vasom neumesnom generalizacijom.


Draganissima

Pises: "i nismo mali kontakata sa ljudima koji su prinudno, agresivno i plemenski dosli u Vojvodinu posle 1945e." Uzasnula sam se, pa to je jos gore od generalizacije! To me podsjeca na Tudjmanovu izjavu pred hrvatsku samostalnost, da "na srecu, nemam zenu ni Srpkinju, ni Zidovku".
Znam ovdje u njemackoj "nase" koji se osjecaju kao u "improved home", pa se valjda zato stide npr. na ulici ili s djecom govoriti materinji jezik. Radije "gebrochenes Deutsch".
Da ne mislis da je zbog licne pogodjenosti, moji preci su s jedne strane X (jako puno) generacija Slavonci (znaci, s istog smo panonskog tla), a s druge strane Slovenci i Svabe.


A da pitam ja vas,

A da pitam ja vas, Draganissima, i sve ostale koji svoj identitet formiraju na nekakvom "starosedelastvu" - panonskom, ilirskom i bilo kom drugom - koliko generacija predaka unazad mozete da nabrojite? Lepo, uredno dokumentovanih, popisanih, ne tamo nekih mitskih cukun... kojima su Marija Terezija, rimski carevi ili stanovnici Lepenskog Vira dali kao neku specijalnu tapiju da disu vazduh u danasnjoj Vojvodini ili bilo gde na zemaljskoj kugli? Sta god da odgovorite, ja sam sigurna da niko ne moze imati vece pravo na bilo koji deo univerzuma samo zato sto mu je deda imao (ne)srecu da se nedge rodi pre dede nekog dosljaka (koji je, kako primecuju antropolozi, obavezno bio prljaviji, neotesaniji, neradniji, neobrazovaniji od svih "starosedelaca", obavezno, kao, rodjenih u purpuru civilizacije). Pogotovo ne na Balkanu koji odlikuju nebrojene migracije i mesavine svih vrsta. I nikako ne na Balkanu koji je i u staro vreme, kao i danas, bio civilizacijska periferija, sa sve Panonijom, Ilirijom, Dardanijom, Peonijom, itd! Da se ne lazemo.

Za Mjerura: na Vase pitanje "kako vam je tamo", moj odgovor je hvala, predivno, ubi bene ibi patria gde god da se nalazim. Ja sam, inace, izdanak porodice (ako to uopste nesto znaci, moji preci identifikovali su se uglavnom kao Srbi pravoslavne veroispovesti) koja se dobrih sedam generacija (mozda i vise ali nemam dokumenta da to proverim) nalazi u kontinuiranoj migraciji izazvanoj svim mogucim bedama i nevoljama na tuznom Balkanu. Moja licna emigracija traje petnaest godina (uz jednu neuspesnu "povratnicku" epizodu), od balkanskih carsija, gudura i ravnica, preko Amerike u kojoj radim postdoc do nekolicine evropskih zemalja od kojih trenutno u jednoj zivim a u druge dve radim za americku kompaniju. Sa prilagodjavanjem nemam nikakvih problema: zakazivanje termina za kafu mi ni najmanje ne smeta, iz svake nove kulture sa kojom se susrecem trudim se da sto pre usvojim lepe i korisne stvari, ruznima stavljam ogradu (a toga sam imala najvise na Balkanu)i uglavnom odmah zaboravljam. Govorim bez velikih poteskoca cetiri svetska i tri "egzoticna" jezika, imam poznanike i prijatelje svih mogucih boja koze, na svim mogucim i nemogucim mestima na zemaljskoj kugli... Kao svoj najveci dosadasnji uspeh smatram cinjenicu da moje sedmogodisnje dete ljude ceni po onome sto cine, a ne po tome odakle su i ko su im babe i dede. Svaka migracija je posebna prica i svako od nas je drugacije dozivljava, ali kroz sva iskusenja i teskoce (a njih svakako ima daleko vise nego sto ikada mozemo anticipirati) prolazi se daleko lakse ukoliko ste otvoreni za nesto novo.


freshapatrid,

mudro zboris. Zelim ti i dalje puno lijepoga novoga i da se "skrasis" na jednom mjestu prije no sto postane previse. Ili barem na neko vrijeme (mi smo se "parkirali" na mjestu koje volimo i planiramo tu ostati dok klinci ne zavrse skolu).


Dunjice, hvala na lepim

Dunjice, hvala na lepim zeljama. Uzvracam.


Vazno!!!

za sve vas koji ste zaintersovani, javio mi se moguci izdavac moguce zbirke prica na ovu temu kojom se bavimo. Ideja je da se skupe price na temu odlazaka, migracija, nostalgija...To mogu da budu kratke misli, eseji, prave price, angedote, razni utisci...pa da se to objavi. Nije ograniceno godinom odlaska , znaci moze i pre Milosevica, moze i posle.
Ko hoce moze da pise na : .

Ako jednog dana izadju sabrana dela pravicemo knjizevno vece po kucama i raznoraznim gradovima.


mjehure

a autorska prava?
;-)
...i sta kad/ako knjizica pocne da se prodaje?
€-)
lako cemo za knjizevne veceri...


sve ce biti trzisno

Bonbona po komadu prodate knjige.
Sta ces vise?


Kol'ko

je to u € ?


bonbonice

a jel moze ovakve bonbone? :-)

ili ovakve?


Mjehure,

pa ovo se stvarno zahuktava!
A ja imam jos neka pitanja:
Kazes nije ograniceno godinom odlaska. A jel´ ograniceno geografskom (mjesto/drzava/region ODLASKA) ili nacionalnom pripadnoscu? Meni je malo blesavo ovakvo sto pitati, ali necu da kasnije bude "nisam znala". Molim te da preciziras ciljnu grupu, jer rado bih ostala aktivno ukljucena na ovu temu.
Hvala unaprijed!


izvinite, da li znate gde je...?

kad sam dosla u bg na studije znala sam da dodjem od autobuske do knez mihajlove (filoloski fakultet). kad me je posle nekoliko meseci neko zaustavio na ulici da pita gde se nalazi sumatovacka ili kako se stize do rakovice, a ja znala (a zivela na dorcolu) bila sam bas ponosna na sebe i od tada pocela da se osecam da pripadam tom novom mestu. to mi se desilo i ovde, da me nemac zaustavi na ulici i pita, a ja znam! i opet osecam da pripadam. ali ima jedna razlika: beograd-centralna srbija imaju isti jezik, ali ako pocnes da govoris svojim dijalektom pogledace te cesto malo popreko i mozda cak sa podsmehom. nemac ce te pitati odakle si, eventualno gde je to i nastaviti razgovor gde ste stali (za nemce sa drugim dijalektom nece morati ni da pita, vec ce znati odakle su, ali to nece imati nikakvo dublje znacenje). razlika se nastavlja: u beogradu sam upoznala masu beogradjana-kolega, pili kafe na pauzama i sl, ali nikad nisam usla u njihov krug prijatelja ili u njihove kuce (niti znam nekog ko jeste). ovde nema zatvorenih krugova, i bez obzira sto verujem da moraju ponekad prilicno da se napregnu da razumeju moj nemacki, otvaraju ti vrata i pustaju te da pridjes i udjes i bukvalno i figurativno. odakle nam samo sve te ograde i granice?!


Germanika,

bilo mi je jako zanimljivo citati tvoja zapazanja iz Njemacke. Vec sam se nekako bila navikla da samo slusam suprotno i osjecam se osamljeno u "obrani" auslenderskog (zapravo, sve manje i manje auslenderskog) zivota u Njemi.


dunjice,

jako mi je interesantno to pitanje "ausländera" ovde. eto bila sam juce na slavi kod ljudi koje jos iz srbije poznajem, a ovde su vec skoro 40 godina. deca su im se rodila ovde, ovde zavrsila naravno nemacke skole. to sto se roditelji druze samo sa srbima sa kojima su i dosli iz srbije mogu donekle i da razumem... tada nisu znali dovoljno jezik, mastali su i jos mastaju da je sve ovo privremeno i da se vracaju, samo da jos... ali deca! i oni se druze samo sa srbima, nalaze muzeve i zene u srbiji i dovode ih ovde! ja sam se sinoc tamo osecala kao marsovac, a ne "ausländer." mada su oni rodjeni ovde i cak neki imaju nemacko drzavljanstvo, a ja prakticno tek dosla, oni su ovde stranci, ne ja! definitivno je biti "ausländer" pitanje tvoje svesti. svi drugi normalni ljudi ce te gledati samo kao osobu.


Da, germanika,

kao sto velis, jos si "frisko" ovdje, pa je cudjenje vece. Ali, pravo da ti kazem, ni ja se ne prestajem cuditi kako ljudi cijeli zivot mogu provesti "ni tu ni tamo". To je cesto tema ovdje u medijima kada se govori o migrantima iz Turske i njihovom potomstvu. Na zalost, takvih ima i medju pripadnicima drugih manjina.
Meni se, doduse, cini da je to prije svega ovisno o nivou obrazovanja doticne osobe, koliko brzo se uklope, integriraju (ne asimiliraju!) u novu sredinu. Pitanje je izbora, u zivotu stalno cinimo izbor, cak i kada naizgled pustimo da stvari jednostavno teku ... Tada smo izabrali da budemo pasivni. I tako je naizgled lakse; kukati, osjecati se kao zrtva, neprihvacenim, pa imas dobar razlog da ides samo svome krdu.
Ja sam ovdje dosla prije 16 godina. Ostajala sam najvise 2 godine "u komadu", a izmedju toga zivjela u drugim zemljama, zapravo razlicitim krajevima bivse nam domovine. Imam takav posao, pa sam mogla lako da radim internacionalno, a i imala sam prednost sto govorim Jezik, pa me slali da zivim i radim u BiH, Zagrebu, Beogradu. I tu sam ostajala oko 2 godine. Tako ispadne da sam konkretno u Njemackoj provela oko 8 godina u tih 16.
I zamisli, dok sam zivjela tih godina po ex-Yu, druzila sam se uglavnom s "expatriots", ponajvise Nijemcima. BAREM toliko koliko i s "lokalcima". Zato jer mi njemacki, odn. taj transnacionalni nacin jednostavno pase. Tako nikada nisam izlazila iz njemackog jezika, pa u medjuvremenu tek nakon pazljivog slusanja "otkriju" da nisam Njemica. To da znanje jezika, izvrsno znanje jezika, otvara mnoga vrata sam pisala vec na ovom blogu. I opet zelim naglasiti. Kada ne vladas jezikom, stalno se osjecas poput malog djeteta, ne mozes sve izraziti sto i kako zelis, a tako te nekako i tretiraju, kao da si malo slab na umu.
Sto se tice domacih ovdje u Njemi, kao i svugdje, ima svasta. Neki imaju problem s auslenderima, neki manje, neki su bas na njihovoj strani. Mene cesto ljuti kada se govori o auslenderima, odn. danas se to zove migrantima, i ljudima "s migrantskim porijeklom", cak i kada su u pitanju ljudi rodjeni ovdje i socijalizirani ovdje. Koji su u pravom smislu rijeci ovdasnji, ali imaju nesto tamniju boju koze ili "ne-njemacko" ime. Za mene, ali i ljude s kojima se vecinom druzim, su to Nijemci, a ne migranti ili izdanak migranata.
Kada sam dosla u situaciju da uzmem njem. drzavljanstvo, uzela sam si vremena da razmislim. Zeljela sam da to ne bude samo pragmaticna odluka, nego i da doista osjecam da zelim pripadati i pridonositi razvoju ovog drustva. Nisam ni u jednom trenutku pomisljala na dvojno drzavljanstvo, to "drzanje noge u vratima", odstupnicu. Do sada se nisam pokajala, a i jako mi se svidja biti aktivnom gradjankom, ucestvovati u izgradnji civilnog drustva u novoj domovini (kazem "domovini", jer mislim na dom, a ne na rodnu grudu).
Sorry ako sam previse oduljila.


vrlo slicno u

NSadu, Germanika. Ograde i predrasude poticu od suzenih vidika i malogradjanstine, kvazi intelektualizma i malo znanja. Sve je to opasna stvar. I ja dok sam putovala kojekuda bila sam odusevljena otvorenoscu ljudi i u Nemackoj, Engleskoj, Holandiji, Francuskoj(uf, tu bas i ne znam). Mislim da nista ne propustate sto ste otisli!!!


izvinite, da li znate gde je...?

nekako sam ga duplirala, izvinjavam se :)


a propos politike i 'misljenja'

nsarski:
je se ustrucavam da iznosim svoje misljenje o licnostima iz javnog zivota. To je zato sto mnoge sadasnje licnosti ne znam, a o onim drugima, dinosaurus politicarima, mogu da ponovim samo opsta mesta koja svi znaju.
Mala anegdota: godine 1990, 3 februara, mislim, kad je formirana prva opoziciona stranka u Srbiji (Demokratska), ja sam bio na osnivackoj skupstini u Domu Omladine. Trenutak svecan, okupio se tu pametan svet, demokratski orijentisan (mada je bilo primedbi sto su u prvi red stavili i Milovana Djilasa). Ja sam stajao malo iza, sa jednim drugom (sada veoma uspesnim politicarem), pun nade da ce Srbiji najzad svanuti i da cemo krenuti boljim putem. U jednom trenutku je najavljeno da ce D. Micunovic da procita pismo podrske koje je skupu uputio Felipe Gonzales. I poce Micun da cita, trenutak svecan, svi radosni i vazni. A taj moj drugar mi rece na uvo: "Ovo je bizarno: Titov pionir cita pismo Frankovog pionira". Bez obzira da li je ovo sto mi je taj druge rekao tacno ili ne, ja sam, tada politicki naivan, naucio prvu vaznu lekciju iz politike: u politici skoro nikad nije onako kako nam na prvi pogled izgleda.
E, pa otud moje ustrucavanje.
==================
MANITU
gotovo da nema sta da se doda .
nije vazno dal'se slazemo ili ne .
ovo shto je izneto je atmosfera entuzijazma , poverenja i nade u nesto BOLJE , shto se valja preko brda , ali dolazi ...zasigurno ...!

tako je bilo i 96,97' i 2000.

i sad na ovaj dan - kad eto treba da se oglasimo zaokruzomo nekog .

lepo - sedimo i mislimo i svadjamo se ( gde je 3,4 , 5 eto svadje) ,
Izacu ili Ne izaci ?

Pa onda : ako je izaci - za koga glasati , kad ce i tako da sednu svi zajedno i da budu ista ekipa , i to very busy , very fast' i cooperativni i u kohabitaciji , of course !why not ?

za koga da glasamo- pitanje je sad ?
i posto su svi falicni - necemo ni da glasamo , osim nekih 2 ili troje ili dvoje , a evo i troje ,

od na 15.