Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Staša Zajović, Žene u crnom, Beograd

‘Aktivistkinje koje se zalažu za radikalan raskid sa zločinačkom prošlošću i za odgovornost za ratn zločin, bivaju kvalifikovane kao ekstremistkinje pa i kriminalke...’

Od početka rada Žena u crnom (1991) suočavale smo se sa raznim vidovima represije, kako na administrativno-državnom tako i na društveno-kulturnom planu. Oba ova nivoa su međusobno isprepletena i među njima postoji uzročno-posledična veza. To ću pokušati da predstavim hronološki, kroz tri faze koje su uglavnom vezane za odnos Žena u crnom prema ratu, ratnim zločinima, suočavanju sa zločinačkom prošlošću, budući da smo kao ženska mirovna grupa imale probleme skoro isključivo zbog našeg insistiranja na svim nivoima odgovornosti za rat i ratne zločine počinjene u naše ime.

I faza - državno organizovani zločin i poricanje zločinačke stvarnosti (1991-2000)
Poricanje zločina koje je država organizovana izražavalo se u režimskom sloganu ‘Srbija nije u ratu’ koji su podanici/e ponavljali i razrađivali kroz razne mehanizme poravnavanja, relativizovanja, okrivljavanje drugih ‘Drugi su krivi’, ‘Zbog vas (antiratnih aktivista/kinja) je Srbija u ovakvom stanju’ ili ‘Vi ste dovele NATO - vi ste izdajnice, špijuni...’

Tipovi problema
Administrativni: zabrane do 2000 godine
•     Zabrane rada u izbegličkom kampu (Kovilovo, maj 1995): po naređenju Komesarijata za izbeglice Srbije i upravnika pomenutog kampa zbog navodnog neposedovanja dozvole za rad, što nije bilo tačno budući da je humanitarna delatnost bila jedan od sadržaja našeg rada. Pored toga, Služba državne bezbednosti je u više navrata ispitivala izbeglice u više izbegličkih kampova u kojima smo radile, što smo denuncirale kao vid zastrašivanja.
•     Prekršajni postupci: to se od 1993 godine dešavalo u brojnim prilikama, zbo navodno neurednih i neblagovremenih prijava javnih manifestacija/protesta, što nije bilo tačno jer smo uvek postupale u skladu sa propisima.
•     Informativni razgovori – više desetina aktivistkinja je bilo izloženo policijskim ispitivanjima, kao vidu zastrašivanja, ucenjivanja, razbijanja solidarnosti i kohezije grupe.
•     Opstrukcija skupova međunarodne mreže Žena u crnom: počev periodu od 1992 do 2000. organizovale smo osam skupova mreže; opstrukcije ovog tipa predstavljale su pokušaj sprečavanja naših kontakata sa mrežama međunarodne solidarnosti. SR Jugoslavija je 1993 godine uvela vize a opstrukcija je pojačana posebno od 1995. i to se ispoljavalo i u sledećem: Ambasada SRJ u Madridu odbila je izdavanje viza za trideset aktivistkinja mreže iz Španije; granična policija je zabranila ulaz autobusu punom aktivistkinja iz Italije, Španije, Velike Britanije i Hrvatske, koje su organizovano došle na skup; policija je ispitivale sve inostrane učesnice skupa, organizatorke skupa, kao i meštane Trešnjevca (pored Sente) gde se skup mreže održavao. Policija je maltretirala na granici učesnice iz Hrvatske.
•     Organizovana hajka: jezik demonizacije i linča se pretvara u poziv na linč, što ću potkrepiti jednim primerom. Vojislav Šešelj, predsednik Srpske radikalne stranke na zasedanju Skupštine Srbije kazao je 28. septembra 1998. godine sledeće: “Ako SAD odluče da napadnu Srbiju, neka na vreme povuku svoje kvislinge poput članova Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Beogradskog kruga i Žena u crnom i neka ih ne ostave kao taoce. Možda ne možemo dohvatiti svaki avion, ali ščepaćemo te (iz pomenutih grupa) koji su nam blizu ruku”. Ostali poslanici u Skupštini Srbije su ovu pretnju propratili grohotom. Međutim, zahvaljujući ogromnoj solidarnosti civilnog društva u Beogradu organizovale smo 9. oktobra javni protest “Priznajem” povodom sedme godišnjice rada Žena u crnom.
•     Vrhunac represije: Najagresivnija kampanja režima protiv Žena u crnom beleži se u periodu od juna do septembra 2000, tj. poslednjih meseci režima. To se ispoljavalo na sledeće načine:
•     Svakodnevnim policijskim ispitivanjima od strane službenika SDB-a, kako u prostorijama Žena u crnom, tako i u MUP-u;
•     Kriminalizacijom putem finansijske kontrole;
•     Nezakonitim lišavanjem slobode i torturom kojoj je SDB podvrgao aktivistu Bojana Aleksova;
•     Raspisivanjem poternice za aktivistkinjom Stašom Zajović, kao i za aktivistom Srđanom Kneževićem (zbog dezertiranja sa Kosova tokom vojne intervencije, ali je poternica ostala na snazi i nakon što je S. Knežević oslobođen zakonom o amnestiji);
•     Oduzimanjem pasoša aktivistkinji Dunji Hadžiomerspahić;
•     Pretresima stanova, telefonskim prisluškivanjima, verovatnim ozvučivanjem nekih stanova, uključujući stana Staše Zajović, itd.
•     Zaplena aktivističkog materijala i dokumentacije Žena u crnom od strane službenika SDB tokom policijskih ispitivanja juna i jula 2000 godine; a do sada taj materijal nije vraćen;
•     Proterivanjem međunarodnih volontera i volonterki koji su pružali solidarnu pomoć i podršku radu Žena u crnom: u periodu do 2000 godine tri osobe su bile proterane.

Kulturno –društvena represija
•     Fizički napadi: prvi fizički napad smo doživele tokom našeg protesta oktobra 1993. godine a napadači su bili pripadnici paravojne formacije ‘Beli orlovi’. Najviše napada je bilo tokom naših protesta protiv politike nasilja i aparthejda koji je srpski režim sprovodio na Kosovu, ali je bilo i napada zbog naših simbola (zastave duginih boja).
•     Reakcije ljudi na ulici, tokom naših protesta koje su uvek odražavale politička kretanja i dešavanja u skladu s njihovim ratnohuškačkim prikazivanjima državnih institucija i u medijima pod državnom kontrolom;
•     Pokazuje se da je država najveća pretnja bezbednosti aktivistima/kinjama, ali državni aparat nije jedini izvor represije već je on pretvarao (i dalje pretvara) podanike/ce u potkazivače/ce; dakle, sistem kontrole nije bio samo vertikalan već i horizontalan;
•     Stigmatizacija i demonizacija predstavlja način proterivanja, isključivanja iz zajednice: oni/e koji krše nacionalni konsenzus, zaslužuju kaznu; time se postiže opravdavanje i legitimisanje nasilja nad drugačije mislećim (‘vi ste to i zaslužile...’)
•     Pokušaj odvajanja od ostalog dela stanovništva putem demonizacije i zastrašivanja, sa ciljem da ideje suprotne od dominantnih ne dopru do većine;
•     Pokušaji izazivanja razdora u grupi i sejanja paranoje i nepoverenja među nama;
•     Pomenuti mehanizmi uvek su bili u funkciji poricanja zločinačke stvarnosti u stilu ‘ Vi ste izmislile Vukovar, Srebrenicu...’;
•     Oba pola su kontaminirana režimskom propagandom, ali postoje razlike u stavovima jer su muškarci bili aktivniji u ispoljavanju mišljenja, ali su i žene bile aktivne u napadima do 2000 godine. Izvesna promena je zapažena nakon 2000. O tome će biti reči kasnije.

II faza: oktobar 2000 – mart 2003: od pada režima do ubistva premijera Z. Đinđića
U pomenutom periodu nismo više bile samo PROTIV već je smena režima pružila više prostora ZA promociju drugačijih vrednosti:
* rasterećenje od klime straha, čak smo jednom prilikom spontano i bez prethodnog prijavljivanja organizovale ženski ulični marš, 8. marta 2003. ali nismo snosile nikakve posledice ili sankcije;
* decentralizacija javnog delovanja: u pomenutom smo periodu naše akcije (proteste, performanse, kampanje) proširile i na gradove van Beograda;
* problemi sa vlastima su nastavljeni na administrativnom nivou jer su procesi pokrenuti protiv nas (zbog navodnih računovodstvenih problema) od strane prethodnog režima nastavljeni do februara 2003. kada su sasvim obustavljeni. Ovaj problem je bio jasan znak da u pravosudnim organima nije obavljena nikakva lustracija, da je sistem ostao netaknut, što je imalo i ima katastrofalne posledice.

Akcija Dosta zločina (organizovana nakon ubistva premijera Đinđića u celoj Srbiji) pokazala je sledeće:
•     postojala je saglasnost (u kratkom periodu) između institucionalnih poruka i nas iz civilnog društva, uz podršku najvećeg dela medija;
•     akcija (prva i druga faza) je bila vrlo efikasna, uz ogromnu saglasnost i prihvatanje građana/ki;
•     tokom vanrednog stanja akcija se uglavnom odvijala bez problema sa policijom;
•     treća faza akcije pod nazivom ‘Vukovar, Sarajevo, Srebrenica, Kosovo, Nemanjina 8’, tj. nalepnice sa jasno označenim mestima zločina počinjenih u naše ime i zahtevima za odgovornošću za počinjene zločine, izazvala je negodovanje znatnog dela građana/ki, uz daleko manje učešće nevladinih organizacija nego u prethodne dve faze. To je pokazalo da je suočavanje s prošlošću jedno od najbolnijih problema, što je nagovestilo sledeću fazu.

III faza: institucionalno organizovano poricanje zločinačke prošlosti i odbijanje suočavanja s prošlošću
Nakon ubistva premijera Đinđića, a posebno nakon izbora decembra 2003. godine i dolaska na vlast V. Koštunice, zapaženo je sledeće:
•     uporedo sa rehabilitacijom predstavnika prethodnog (Miloševićevog) režima, rehabilitovani su i metodi iz tog perioda;
•     represivne mere su diversifikovane;
•     zabrane akcija: ‘Izručite ih’ 10. decembra –Međunarodnog dana ljudskih prava sa zahtevom za izručivanjem Haškom tribunalu svih optuženika za ratne zločine i akcija 8. marta – povodom Međunarodnog dana žena.
•     Administrativne mere: prekršajni postupci.
•     policijska ispitivanja i saslušanja u raznim odeljenjima MUP-a (na odeljenju za organizovani kriminal i prostituciju, za privredni kriminal.
•     Telefonska uznemiravanja, zastrašivanja, pretnje od strane ‘patriota’, kontinuirano od početka 2005 do oktobra iste godine; pozivi su bili upućivani aktivistki/njama u prostorijama Žena u crnom a posebno na privatne telefone Staši Zajović (?);
•     Posete policijskih službenika prostorijama Žena u crnom, posebno u periodu od aprila do oktobra 2005. godine.

Fizički napadi
•     Grupa navijača i skinhedsa napala je aktiviste/kinje Žena u crnom 9. novembra 2003. povodom obeležavanja Međunarodnog dana protiv fašizma, što je bio jasan znak fašizacije društva i tolerancije vlasti prema fašističkim incidentima;
•     aprila 2004. godine smo organizovale protest protiv nasilja na Kosovu, ali i protiv rušenja džamija i napada na osobe nesrpske nacionalnosti u Srbiji, kada su napadnuta dvojica naših aktivista;
•     10. jula 2004. na Trgu Republike u Beogradu,velika grupa ‘patriotski orijentisanih ljudi’ napala je Žene u crnom tokom obeležavanja devete godišnjice genocida u Srebrenici; policija nije adekvatno reagovala a krivična prijava podneta protiv napadača/ica je odbačena;
•     2. februara 2005. na Trgu S. Miletića u Novom Sadu napad na aktiviskinje Žena u crnom iz Beograda i Novog Sada tokom akcije ‘Izručite ih!’;
•     10. jula 2005. na Trgu Republike u Beogradu, grupa neonacista bacila je suzavac na učesnice i učesnike protesta povodom desete godišnjice genocida u Srebrenici; protiv napadača pokrenut je prekršajni postupak, dok krivična prijava koje su pokrenule Žene u crnom nije razmatrana.

Finansijska kontrola
Tokom juna 2005 godine, kao pokušaj kriminalizacije Žena u crnom, je pokazala da ne postoje nikakve nepravilnosti ovog tipa u radu.

Optužbe za prostituciju
U cilju dalje kriminalizacije i diskreditovanja Žena u crnom, organi vlasti su pribegli novom ‘izumu’: optužile su Žene u crnom za ‘organizovano bavljenje prostitucijom’ i to se kontinuirano odvijalo od aprila do oktobra 2005. godine.

Šta pokazuju navedene vrste represije usmerene protiv Žena u crnom?
•     Izvor represije je uvek isti: institucije pod kontrolom vlade Srbije;
•     Te institucije se služe uslugama delikvenata, navijača, kriminalnih grupa kleronacionalističke i klerofašističke provenijencije, patoloških nasilnika;
•     Ne radi se spontanim akcijama pomenutih grupa već o ciljanim pretnjama i smišljenoj akciji u cilju diskreditovanja, zastrašivanja i iscrpljivanja aktivistkinja Žena u crnom;
•     Represija ima rodnu konotaciju: optužbe za prostituciju imaju za cilj napad na moralni integritet i odvraćanje aktivistkinja, posebno u manjim sredinama, od aktivizma;
•     Upotreba žena kao instrumenata represije: u periodu od 2004. godine žene su češće nego u periodu Miloševićevog režima bile korišćene za napad na Žene u crnom. Ovaj metod predstavlja rehabilitaciju modela  tzv. državnog podvodništva koji je koristila partija JUL (liderka Mirjana Marković, supruga S. Miloševića): politički makroi izvode žene na ulicu da tuku političke protivnice. Iz ovoga se može zaključiti da elementi vlasti (od kojih su neki pod kontrolom vlade, dok drugi možda deluju autonomno) koriste i ljude i metode iz najmračnijeg perioda ratova.

Šta još pokazuje naš slučaj?
•     Sadašnja vlast nema apsolutnu kontrolu nad aparatom represije: optužbe za prostituciju su ne samo rehabilitacija bivših metoda već i ‘kreativni izum’ ostataka bivšeg režima koji nastoji da se obnovi i služi se tzv. legalizmom sadašnje vlasti kao načinom rehabilitacije bivšeg režima.
•     Institucije vezane za vladu Srbije vrlo su kooperativne ili bolje rečeno, poslušne, u odnosima sa međunarodnom zajednicom. S jedne strane, izvršavaju takoreći sve naloge radi održanja na vlasti a s druge, da bi održali ‘patriotski imidž’ kod birača, iskaljuju bes prema braniteljkama ljudskih prava i opravdavaju nasilje nad njima.
•     Pervertirani vrednosni sistem i srastanje ratne mafije sa institucijama: ratni zločinci i ratna mafija su i dalje ‘heroji i patriote’ a braniteljke ljudskih prava, antifašisti/kinje, ukratko, svi/e koji se zalažu za radikalan raskid sa zločinačkom prošlošću i za odgovornost za ratne zločine, bivaju kvalifikovani/e kao ‘ekstremiskinje’, pa i ‘kriminalke’.

Izlaganje na konferenciji  Žene, mir, bezbednost, 31. oktobra 2005. u Beogradu u organizaciji Žena u crnom

Nakon toga AI pokrenuo je kampanju u smislu zaštite Žena u crnom, tražeći od nadležnih institucija u Srbiji da se prekine s represijom, nakon više stotina pisama iz celog sveta (uključujući i najvažnijih mirovnih organizacija i mreža, o čemu ima kompletna dokumentacija). Rezultat te kampanje bila je zaštita Žena u crnom, koja se ogledala u pojačanom prisustvu policije na svim našim manifestacijama. Uvažavajući tu zaštitu, smatramo da je u nekim svojim formama ona neprimerena i da vodi izvesnom stepenu getoizavije i odvajanju naših manifestacija od participacije javnosti.
Poseban slučaj je represija nad Jelenom Miletić iz Bora.


Impresivno

Skidam kapu.


Ovo sto ste napisali

je ilustrativno. Ne u odnosu na vas ili Zene, nego mislim na srbijansko drustvo. Da je Srbija normalna zemlja aktivizam Zena bi bio ordinary a ne impressive. Jer u tom slucaju znacajan broj gradjana bi podrzavao stavove Zena, a drzava bi vrednosti za koje se one zalazu i sama zastupala. (Uz napomenu da to ne bi umanjilo znacaj postojanja Zena u crnom - razloga ima uvek i svuda).


zene u crnom su

najbolji ambasador srbije u svetu ali serbija to ne zna


Serbija ne vidi dalje od Serbije

Sanjam da imamo Vladu koja bi u Zenama videla partnera, a ne protivnika ili suparnika.


sanjam

da imamo stan koji nije pod kirijom i po koji dobar komp
pa da imamo tako zene da pocastimo nekad necim, kao recimo blogovacom


sanjam

Hej sanjam da imamo bezicni intrenet danima nam ne radi ADSL niko ne preuzima odgovornost tako to ide jedno sa drugim


nevzo

hvala ti za ono sve ce biti ok
za sada mi izgubili prtljag
jutros u cetiri
nisam mogla po mraku da nadjem naocare bez naocara tako da, krenuh bez njih sada kao kluzo imam naocare za sunce i sva sam u crnom
a i pada kisa hladno
sad ce i sneg
i plus zaboravila sam kljucni dokumnet zbog koga sam ovde i dosla koji mi slavica sutra salje dhl-om
sve to od blogovace, majke mi


o Jasmim

Bice sve ok stici ce i dokument.MIlos ti sada salje jos nesto dab stavis na blog samo mi otkrij kako to radis sa sunacanim naocalama.


zeno poluslepa sam znas i

zeno poluslepa sam znas i sama
sad plus u mraku
pa izasla na pogresna vrata na aerdromu, kao ono u cirihu
pipam po kompu po secanju
sve uz pomoc blogovace


zoks je bezicna zena u crnom.

zoks je bezicna zena u crnom.


to zoksi

To zoksi obozavam bezicne Zene u Crnom neprijatelj nikada nece saznati koliko ih je bezicnnnnnnih


to zoksi

To zoksi obozavam bezicne Zene u Crnom neprijatelj nikada nece saznati koliko ih je bezicnnnnnnih


Nevzeta

Quote:
Hej sanjam da imamo bezicni intrenet danima nam ne radi ADSL niko ne preuzima odgovornost tako to ide jedno sa drugim

Oprosti zbog pitanja kojemu mozda nije mjesto u ovom kontekstu, ali me bas lecnulo kada sam procitala tvoj komentar. Kako to mislis "niko ne preuzima odgovornost"? Jel´ se to radi stihijski, ad hoc, svi smo jednaki - ista prava, nikakve duznosti? Lecnulo me jer znam kako nevladin sektor "unutra" funkcionira, ima razlicitih. Proradio stari refleks jer znam i one koji sami sebi zbog lose organizacije posla stoje na putu, cesto. Kao da im nije dosta muke s "vanjskim neprijateljem".


nije u ovom kontekstu

Nije ali bez interneta smo onesposobljene.Pa kao posta prebacuje broj na drugu centralu I onda od Sezamproa do poste vec desetak dana.


Moja slika civilnog drustva, tehnicki gledano


Drage žene,

zlata ste vredne, a ne stana i kopm-a. Ponosna sam na vas.


e dragi moji

"strani placenici". Znam ja to, jednom sam svracao na z venac, davno davno, 1-2 kompa i prepuno artifacta sa protestnih akcija. To mi bilo najzanimljivije da pomeram i razgledam. Vremena se nisu puno promenila u Srbiji pa sigurno nije ni taj enterijer, osim sto se broj artifacta sigurno jos uvecao. Je l se jos to sve cuva, moze muzej da se napravi samo na tu temu jednog dana kad bude vreme, kad Srbija bude Svet.


hej

Hej muzej pa dakle to je stvarno Zoksi potpuni optimizam sta teb ponjelo bezicne Zeneeeee


Ma ponela me

blogovaca.


nego sta

Nista bez dobre blogovace


CM svrati opet da vidis kako

CM svrati opet
da vidis kako zene spavaju po podu
sve onako lepo poredjane
koji nam je rekord nevzo


jednom

Jednom bilo cak 40 zena pred polazak u Srebrenicu


Ovde uvek mora nešto

sakriveno da se traži. Ja sam komentar napisao u potpuno pozitivnom smislu, da Ženama čestitam i da ih podržavam u tome što rade. Posle tako jakog teksta i impresivne biografije nisam hteo da pametujem i pišem šta bi bilo kad bi bilo. Mislim da je to u najmanju ruku nekulturno.


Ne znam zasto se ljutite,

nisam osporio vas komentar niti trazio skriveno znacenje. Zao mi je ako je tako shvaceno. Stojim iza svega sto ste ovde napisali. Pozdrav.


po onoj staroj

Ubi glasnika koji nosi lošu vijest. Ali ne dajte se. pozdrav i podrška.


Svaka cast!

Ovo je jedan konkretan, iscrpan, ilustrativan, dobro strukturiran izvjestaj o stanju jednog drustva i institucija koje bi po definiciji trebale raditi ZA, a ne PROTIV gradjana. Pogotovo ne protiv onih gradjanki/gradjana koje/i predstavljaju savjest toga drustva. To je isto takav izvjestaj o scilama i haribdama koje prolazi onaj/one/oni odvazni/e u tom i takvom drustvu.
Posebno sam bila sokirana "detaljom" o diskvalifikaciji protivnica optuzbama o prostituciji. Ja sam srpsku policiju, izgleda, bila potcijenila drzeci ih isuvise sirovima. Cini se da zlocini postaju perfidniji.
Sada mi je sto-sta jasnije.


a to sa prostitucijom

A to sa prostitucijom pa to je bilo fenomenalno.Matore zucovke makroi kako se Jasmim makro kaze u zenskom rodu oj ha!!!!


makromanka

makromanka


joj to

joj to mi se svidja potpuno Nevza makromanka


haha, e sad samo Ljilja, da

haha, e sad samo Ljilja, da kaze: " Duso, ovde, Ljilja, da ti kazem.."

logisticarka No1


Korisnik "usluga" prostitutke

zove se na njemackom Freier. Odatle dolazi nasa rijec za (zgodnog/cool/uncool/...) muskarca - frajer.

;-)

Ajd´ sad budi frajer!


Mene vise zanima ko je

Mene vise zanima ko je Kostunicin makro. Tacnije, ko su (u mnozini).


nemoj Zoksi

Nemoj Zoksi taman sam u zaletu zasto mi spominjes to bice pojacava mi se alergijski kasalj.


ne znam ko je makro

al znam ko su musterije


Primejrov makro

Njegov makro je Emir Kusturica. Ima mnogobrojne, mahom pijane mušterije.


ej

Ej bre decko se ne zove Emir on je bre Nemanja.


Joj, joj, mogu se samo

Joj, joj, mogu se samo hvatati za glavu od siline ljudske gluposti. Nemanja Kusturica, he, he.


Zoksi

Ja mislim da je jedan od njegovih makroa zena koja glumi mushkarca presvuchenog u zenu. Ona Ljiljana, ili tako neshto; ili pak onaj mushkarac koji glumi zenu presvuchenog u mushkarca, onaj advokat ili tako neshto:)


I Bora i Ljilja su mu

I Bora i Ljilja su mu sunaloznice. Za koga oni rade? Ko ih placa?


Incest

Bora plaća Tadiću da koristi Ljilju, a Ljilja Tomi Grobaru da bludniči sa Borom. Tako da sve ostaje u porodioci. Sve ih zajedno izdržava Dobrica Ćosić, od ogromnih tiraža svojih knjiga.


kuku

Kuku pa to mnogo kosta izborna kampanja je jeftina.


kuku

Kuku pa to mnogo kosta izborna kampanja je jeftina.


kuku

Kuku pa to mnogo kosta izborna kampanja je jeftina.


ma nisam htjela tri puta

E pa vidite da puno kosta nisam ja poslala komentar tri puta nego samo se prepoznaje.


zaboravio si buljavog

Zaboravio si buljavog BC.


stasa je

napisala i knjizicu o 15 godina zena u crnom
stampa se ovih dana


Mozda je red da znate

Znam da ste poznate svuda, ali dobrih vijesti nije na odmet.

Daklem: prosle godine je jedna NGO u Berlinu drzala seriju seminara na temu "Gender Mainstreaming in Conflict Transformation". Trajalo je 6 mjeseci, a na kraju su ucesnice morale kao zavrsni rad napraviti prezentaciju jednog Best Practice primjera po vlastitom izboru. Best Practice je u tom slucaju znacilo ohrabrujuci primjer (iz zivota u najsirem smislu, ne moram ni da spominjem) na temu gender, konflikt i/ili sl. E, pa, drage ZuC iz zemlje Srbije, jedna nasa kolegica ovdje je prezentirala upravo vas! Pokazala nam je svima (int´l grupa) jedan film (video) o vama. Ne znam naziv filma, nesto je novije, oko sat vremena. Vase akcije, razgovori s clanicama. Vrlo dramaticno, uznemirujuce. Tu izmedju redova i ponesto se naziralo od onoga o cemu ovaj blog pise.
Slijedeci korak je tu prezentaciju postaviti u web. To jos nije gotovo, pa vam o daljim dogadjajima i planovima doticne ne mogu dalje reci.


nevzo

pricaj kako su te cekali gde ono bese na aerdromu
a meni se desilo da slusam americku cuvenu profesorku kako recituje na kraju svog predavanja pesmu koju sam ja sastavila iz onog performansa
PRIZNAJEM
onda sam je cula i na radiju
lepo je to doziveti a onda se vratiti u nase blato


moras me podsjetiti

Moras me podsjetiti mnogo je bilo aerodroma?


Blato


Žao mi je što vam se sve

Žao mi je što vam se sve to dešava. Tužno je.


update

Žene u crnom - Beograd

MUP-u Beograd

Imajući u vidu da je jedan od napadača na našeg aktivistu Miloša Uroševića i aktivistkinju Violetu Đikanović u noći od 21. na 22. januara 2007. pomenuo kako zbog nas ima krivičnu prijavu, kao i činjenicu da je policija ranije navodno podnela krivične prijave protiv napadača na Žene u crnom jula 2005, molim da nam se dostave imena lica koja su tada privedena, kao i protiv kojih je lica MUP Beograd tada podneo krivične i/ili prekršajne prijave, kao i podatak o rezultatu tih prijava. Takođe molim da nam se dostavi isti podaci vezani uz napade na naše aktivistkinje 20. marta 2004, jula 2004. i u drugim prilikama. Razlog takvom zahtevu jeste pojačani interes svetske javnosti vezan uz najnoviju eskalaciju nasilja protiv Žena u crnom, kako bismo mogli da suzbijemo dezinformacije prema kojima policija sarađuje sa ekstremistima.

Beograd, 23. 1. 2007. Za Žene u crnom:

(Staša Zajović)


"kako bismo mogli da

"kako bismo mogli da suzbijemo dezinformacije prema kojima policija sarađuje sa ekstremistima"

Tako nesto se na zalost ne moze pobiti. Mozda ovako:

"kako bismo mogli da suzbijemo nagovestaje prema kojima policija nema nameru da prekine saradnju sa ekstremistima".

Ali eto nemam ni ja dokaza :)


pa ja sam

Pa ja sam rekla ovaj put ne odustajemo!!!


Ovako slozena hronologija u

Ovako slozena hronologija u blokovima govori mnogo. Kad bi ljudi samo hteli, kad bi samo umeli da procitaju. Takodje, kad bi oni koji umeju da procitaju, hteli i umeli da objasne onima koji nece i onima koji ne umeju da pricitaju. Sve bi bilo drugacije. Srecno je drustvo u kome Zene u crnom nemaju posla.

Ako vam nesto znaci, mada nije ni od kakve konkretne pomoci trenutno, veoma postujem vas rad, a narocito vase neodustajanje bez obzira na prepreke tokom svih ovih godina. Vasa Crna boja sija svetlost koja pokazuje put ka izlasku iz crne rupe.


pa ovo

Pa ovo je stvarno divno" crna boja kao svjetlost" obicno se uzasavaju nad nasom crnom bojom.


Znam da se uzasavaju, ali

Znam da se uzasavaju, ali znam i mnoge od nas koji je postuju. Pored postovanja, imam i osecaj krivice sto vas nekad glasnije ne podrzim, makar kad ste na ulicama Beograda jer drugacije i ne bih mogla s obzirom da nisam vezana ni za jednu instituciju, ako se izostavi institucija "moja porodica". U svakom slucaju i ovaj blog je neka prilika da tu podrsku dam, pa sam je iskoristila.


svaka vrsta podrske

Svaka vrsta podrske je dobrodosla i koristi je cesto.


crno

pa, zna se da crno privlači sunce...


Kratko...

Ne slazem se sa tim da vlada g. Kostunice nije imala kontrolu nad represivnim aparatom. Imala je, i to mnogo vise nego Djindjiceva. I to zato sto se nije petljala u promenu sistema vrednosti represivnog aparata.

Iako naizgled probleme imaju oni pod represijom, ubijani i proganjani, pravi problem je - kako ponovo izgraditi moralni sistem naseg sektora bezbednosti i pre svega, kako ponovo uspostaviti sistem vrednosti casnog srpskog vojnika.

A to pisem ovde, jer je njima potrebna i Vasa pomoc. I razumevanje. Za pocetak, nemojte ih zvati "represivni aparat"... Social inclusion bi trebalo da vazi za sve. U nasoj iskrivljenoj realnosti, jedan deo drzave, koji je neophodan, je doziveo da postane sopstvena negacija.

Pa, iako je to paradoksalno, mislim da ima smisla da Vas ovde pozovem da im, koliko mozemo i svako na svoj nacin, pomognemo da se sete majora Gavrilovica, a zaborave generala Mladica. Uz razumevanje njihovog zivota i teske, ali u modernom drustvu ipak neizbezne, profesije (vojnik, policajac).

Zelim Vam puno srece u daljem radu i zahvaljujem se na onome sto ste do sada uradil-i(e). Sve to sto radite i mislite je istina, samo moramo da je iskazemo recima koje ce moci svi da cuju...


jos jedan mali "prilog"

Secam se, bese to davno - moj brat je jos isao u srednju skolu na N. Beogradu (srednja Masinska, tadasnji MOC), ja sam bila na kraju osnovne (znaci pre oko 7-8 godina), dodje on kuci i prica nam kako su taj dan kod njih u skolu dosle "neke Zene u crnom" i kako su ih napadali, psovali, vredjali i gadjali svim i svacim ucenici skole (njegovi drugovi). Nije mu bilo jasno zasto i pokusao je da sazna ko ste vi i sta radite, tu negde sam se i ja zainteresovala za celu pricu... Tada nismo ni culi za vas niti imali pojam o celoj situaciji, ni moji roditelji nisu bili upuceni, pa nisu mogli bratu i meni da objasne. To mi se bas urezalo u pamcenje, kao - zbog cega bi neki debil psovao i gadjao "neke Zene u crnom", razmisljala sam tad - cim su "Zene u CRNOM" to znaci da ih je ujedinila neka tuga, bol... Bilo mi je tako mucno i tesko to razumeti.
Btw, jedva cekam tu knjigu o 15 god. rada!

Pozdrav i podrska!!


nebuloze

Zasto Aleksov ne tuzi tadasnji Rdb zbog tzv torture?Zato sto zna da ne govori istinu.Zasto ne napisete zbog cega vam je organizacija bila zabranjena?Zbog duplo vodjenih knjiga i novca koji ste primali iz Nemacke.Da niste tuzne bile bi smesne.....


Je l' si to sam smislio ili

Je l' si to sam smislio ili ekipno? Stručnjaci ste da sve što valja isprljate.

Mene bi bilo sramota ali ekipa ne zna šta je stid.

Jasan Bogojević


Interventna ekipa

Srbija je jedna od onih tužnih zemalja u kojima se deca uče da se bacaju blatom na humane i poštene ljude, a kad ta deca porastu, onda se potpisuju kao Ekipa s Banjice.


Kako se dobro sećam

oduzimanja pasoša Dunji i kako su ti bulovi tačno znali gde šta da traže. Naravski, bili u kući pre toga i sve pretražili i obeležili.

Pa kad je došao 5. oktobar, vratili pasoš i kompjuter i izvinili se.

Ali Dunja otišla. Ne može svako da izdrži tu torturu tolike godine.

S vama kao i uvek

vaša

Jasna Bogojević

Edit:

Za to vreme je ekipa sa banjice sedela u svojim sigurnim gajbama a sad našla da kevće. Kad je trebalo nigde ih nije bilo.


istina boli

Istina pogadja najvise....Sto se tice sedenja na gajbi,nisam to mogao da radim jer nemam svoju u vlasnistvu.Na zalost ja sam jedan od onih koji su ucesnici svih demonstracija.Istina nisam vas nesto video 09 03 a ni 05.10.Gde ste bili???


posto je ekipa

Posto je ekipa u pitanju to je jako dobro jer biti u ekipi znaci biti jaci.Tako i Zene u Crnom medjunarodni pokret 700 zena solidarnih,jakih,nepokolebljivih.


slazem se

Samo napred nepokolebljive.Ipak setite se da ste drzavljani Republike Srbije u kojoj vaze odredjeni zakoni.Zakoni se donose da bi se postovali.Mislite o tome.A ako vas neko bude na bilo koji nacin mimo zakona ugrozavao,zovite.Lepo je sto vam se svidja moj nick.Inace Banjica je divan deo grada.


jasta, ekipo s Banjice,

jasta, ekipo s Banjice, zakoni se donose da bi se postovali. Kao sto su se postovali rasni zakoni u nacistickoj Njemackoj, sve se takmicili ´ko ce bolje da postuje zakone, pa ni do danas da se sasvim ne oslobode hipoteke holokausta. A sve zbog postovanja zakona.
A s druge strane, sta da se radi u zemlji u kojoj vlada bezakonje?
I - bas ste me dobro nasmijali s "divan deo grada".


ekipa sa banjice

"Zakoni se donose da bi se postovali.Mislite o tome.A ako vas neko bude na bilo koji nacin mimo zakona ugrozavao,zovite..."

Pa red bi bio i da se predstavite ako ste vec bili dovoljno smeli da ovo napisete. Da vidimo ko to stoji iza optuzbi koje ste izneli. Hajde da vidimo, je l' smete da stavite kao ulog svoje ime i prezime i svoj kredibilitet? Ako ste sigurni u ono sto tvrdite onda ne vidim razlog da se plasite.


Pa kako

bi me video kad me ne poznaješ. Ali si vrlo kasnio. Mene je bilo i pre 9. marta. Što je vrlo važno. Upamti to.

Skupljali smo potpise da se građani Srbije (znači i ti ako si građanin Srbije) ne šalju na odsluženje vojnog roka van Republike Srbije. Skupili smo 70.000 potpisa a trebalo je 100.000 da bi Skupština naš predlog uvrstila u dnevni red. Dok smo skupljali potpise, vređale su nas patriote kojima na pamet nije padalo da idu u rat ali su znali divno da huškaju.

Palili sveće za sve civilne žrtve rata. Mesecima.

Od tada od danas nisam stala. Ali smo možda imali drugačije interese. Mene je zanimalo da se zaustavi rat, da se sprečava mobilizacija, da se priča istina o tom ratu koji je buktao već 91. kada su neki fini građani bacali cveće na tenkove. Kada nas je bilo manje od 1.000 u Pionirskom prarku da demonstriramo protv bombardovanja Dubrovnika. Kada smo slali 1.000 pisama Sarajlijama za 1.000 dana opsade Sarajeva, kada smo skupljali potpise da se Sarajevo ne deli i ti naši potpisi su bili u dejtonu sa milion drugih potpisa iz celog sveta. Kada smo stajali za Vukovar, Srebrenicu, Kosovo. Kada ... Hiljadu kada ekipo sa Banjice.

Ne znam gde si ti bio a pravo da ti kažem ni ne zanima me.

Jasna B.


E bas...

su hrabre, lako je biti hrabar kad te stiti batina Pentagona...