Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Berlinale - lično (prvi deo)

BerlinaleBerlinaleSpecijalno iz Berlina, sa festivala, za moj blog, od specijalnog izveštača iliti izveštačice, moje dobre drugarice i koleginice Branke Pavlović.

Soderberghs Trümmer-Film ist selbst nur eine Ruine. "Soderbergov film o ruševinama i sam je prava ruina".

Tako pišu danas (10.02) berlinske novine o filmu “The Good German” Stivena Soderberga, sprdajući se dalje na račun nemačkog koji u filmu govore Kluni i Blanšet "koji se razume samo uz pomoć titlova" (uh!).

Sad, ne bih da branim film koji nisam gledala (izvisila sam za karte u kilometarskom redu prvog dana prodaje karata :-)), ali ovdašnja publika je zbog nahsinhronizacije navikla da svi američki glumci savršeno govore nemački:-), pa im je originalna verzija sigurno dodatno "zaparala uši".

Dobar NemacDobar NemacGospodin Peter Dausend, kritičar “Velta”, negoduje i zbog činjenice da je ovaj film koji govori o "Nultoj godini" i Berlinu neposredno po završetku rata, u potpunosti snimljen u holivudskom studiju. Naravno, i sam naslov filma ne prija preterano domaćinima (šta da pomislite kad vidite da se daje neki američki film pod nazivom "Dobar Nemac"?), pogotovo autoru teksta koji "je taman pomislio da je došao kraj nepisanom pravilu filmske industrije da se u svakom filmu o Nemcima koji pretenduje na medjunarodni uspeh obavezno kad tad pojavljuje neki nacista"... - proslošt izgleda stvarno traje zauvek.

Ono sto JESAM gledala je kompilacija nekoliko kratkih igranih, animiranih i dokumentarnih filmova pod naslovom "Nove slike crnih nemačkih filmskih stvaralaca".

Oni su se posle projekcije predstavili publici i najavili inicijativu za dalje popularisanje filmova crnih stvaralaca, ili kako se to još ovde kaže, Afro-Nemaca, koji od letos imaju i svoje udruženje.

Filmovi su nastali u periodu izmedju 1996. i 2004. godine, i iako različitog kvaliteta (i, što bi pravi kritičari rekli, senzibiliteta) najavljuju nove teme u nemačkom filmu koji će se sigurno u budućnosti intenzivnije baviti transnacionalnim i metanacionalnim identitetima koji u nemačkom društvu još stoje u senci, ili na margini nemačke "Leitkultur(e)"...

Foto 1*Foto 1*U svakom slučaju, na projekciju sam išla sa koleginicom sa fakulteta kojoj je otac sa Mauricijusa a majka Nemica. Njen egzotičan izgled nisam nikada jasno percipirala kao nešto što je "različito" od "mene". Ali kada mi je rekla da joj je bilo čudno što je u prostoriji u kojoj ima toliko ljudi koji većinom izgledaju kao ona, shvatila sam da je meni u istom trenutku bilo čudno biti "drugačija" i u "manjini".

Kad malo proenite perspektivu, postanete zaista svesni razlika koje su gurnute pod tepih političkekorektnosti i ukrašene odgovarajucim rečnikom. Tu ne mislim samo na crnce i Jevreje i ne mislim samo na Nemačku.

E sad kad sam već kod "sličnosti" i "razlika", imena I simbola odmah da znate da na ulicama Berlina, u podzemnoj ili u autobusu jasno možete da prepoznate jednu novu "naciju". Filmsku.

Foto 2*Foto 2*I što se više približavate festivalskom centru na Potsdamer Placu njih je sve više. Lako ćete ih prepoznat, ne toliko po fensi odeći ili šmekerskim naočarima koje odaju intelektualnu širinu i sate provedene pred kompjuterom, ili po kamerama i foto aparatima. Nije znak raspoznavanja toliko ni čekanje u dugim redovima za karte koje se prodaju tri dana uoci željene projekcije (znači ne možete odjednom da kupite sve za ceo festival, maksimalno tri dana unapred, najviše dve karte po predstavi).

Filmadžije svih zemalja, gosti i akreditovani novinari kao i slucajni prolaznici-ljubitelji filma prepoznaju se po ultimativnom modnom detalju: bordo-ciklama torbe sa logoom festivala i simbolom grada (zlatnim) medvedom. Za dvadesetak eura svako može da se pridruzi novom trendu i svoj novi modni detalj prošeta (pored) crvenog tepiha.

Mislim da ni ja neću odoleti.

 

Pozdrav iz Berlina,

- gde je ovih dana glavno pitanje zašto nije došao Dzordž Kluni,

- da li su Gael Garsija Bernal i Natali Portman opet zajedno,

- i da li će se pored sina direktora festivala Ditera Koslika i sinovi Kejt Blanšet pojaviti u Berlinale-zabavištu u festivalskom centru?

Do sledećeg mejla,

Branka

Foto 1* i foto 2*:

Članovi SFD - Schwarze Filmschaffende inDeutschland/Black artists in German Filmna projekciji na Berlinalu, 09.02. Photo by Branka Pavlović

 


Fascinantno! Beskrajno

Fascinantno! Beskrajno zanimljivo! Nema sta nedostaje!!!
Sve traceve smo saznali u jednom dahu zahvaljujuci nasoj dopisnici Branki!!!


a jel moze da se naruci

a jel moze da se naruci jedna ciklama-bordo torba za prijatelje u hamburgu? :-) bas bi mi legla...samo dvajsevrica...moj ortak je tamo, ortak iz londona, dobio rodjendanski poklon od svoje devojke weekend u berlinu...dec a lajf...


Brangelina u Berlinu

Angelina Jolie i Brad Pitt kupili stan od 600 m2 u nekom berlinskom potkrovlju. Sada se spekulira o mogucnosti da borave u Berlinu u duzim periodima.

Ova vijest od jucer ne cudi ni malo ako se zna neka od anegdota od pretproslog ljeta. Naime, par mjeseci pred rodjenje prvog zajednickog djeteta, Brangelina su kupovali igracke u jednoj trgovini igracaka ovdje u mom komsiluku. Jedna od mnogobrojnih trgovina igrackama kakvih na Prenzlauer Bergu ima u obilju: didakticke i drvene igracke, sve politicka i odgojna korektnost jedna do druge. Ali za Amere ipak nesto drugacije od onoga na sto su navikli. Elem, kupuju tako Brangelina za postojeci i buduci podmladak, a nitko ni da se okrene za njima (ili barem ne dok oni gledaju). Tipicno za Berlin; taman da se prosetate goli, s kozjim govancetom na glavi (kao onomad S.Dali dok je "otimao" Galu od P.Eliarda), ne bi se nitko ni okrenuo. Iz prostog razloga sto ovdje ljudi drze do sebe i misle da su sami dovoljno vazni i zanimljivi, da bi se jos okretali za nekim drugim zvijezdama i zvjezdicama.
Mogu zamisliti da je taj stav domacina Brangelinu naveo na ideju da si i sami ovdje organiziraju domicil, ili jedan od njih.


...

Povodom toga, kada bi uporedila zitelje Z. Berlina i one iz I. Berlina, kakav bi im bio odnos prema Brangelini? Isto samopouzdanje, ili su razlike ipak mozda primetne?


Cesta tema

su razlike izmedju BIVSEG istocnog i BIVSEG zapadnog Berlina, a koje odolijevaju zubu vremena.

Prvo: Zapadni i Istocni Berlin ne postoje vise, jos od pada Zida u novembru 1989., a sluzbeno su se ujedinili 1990. Mnogi se, s pravom, ljute kada netko jos danas govori o Istocnom i Zapadnom Berlinu. Slicno kao sto se ljute stanovnici gradica Oswiencina u Poljskoj, kada se njihov grad (a ne samo memorijalni centar i nekadasnji logor smrti) danas naziva Auschwitzom.

Ali da odgovorim na tvoje pitanje, Cvijus. Ova anegdota koju sam opisala se dogodila na nekadasnjoj istocnoj strani. Doduse, Prenzlauer Berg je jedan od 2 naj-hip dijela grada, gdje je fluktuacija stanovnistva, ideja i identiteta velika, pa je tesko govoriti o "zaostavstinama" socijalizma/komunizma u tom smislu. Takodjer P.Berg zovu i zapadnim istokom grada, bas iz tih hip-razloga.

Mnogi ce se sloziti da, iako je Zid pao jos prije skoro 18 godina, da je u glavama mnogih, prvenstveno starosjedilaca, jos prisutan. To se ocituje na mnogo nacina. Npr. da je rijetkost da i danas neki rodjeni Berlinac, kada seli, da preseli u novi stan "s druge strane". Ah, mogla bih ti puno pisati, ne znam koliko bi ti bilo zanimljivo, a i koliko prostora si smijem uzeti na tudjem blogu?

Kao sto rekoh, vecina bi se slozila da u mnogim prakticnim stvarima, pomalo u mentalitetu, odnosu prema strancima, skepsi prema vladi i politicarima, postoje vece ili manje razlike izmedju onih sa strane izlazeceg i oni sa strane zalazeceg Sunca. No, sto se tice ovoga sto te zanima, razlike u samopouzdanju, ili mozda bolje: prkosnom stavu prema autoritetima razlicitih vrsta, razlike su neznatne. Ako i postoje, onda je prkos i samodostatnost (u + smislu) sigurno veca s ove, istocne strane grada.

Uzgred: Prenzlauer Berg je bio jedini Bezirk (opcina) 1933. u kojem je NSDP dobio knap 30% glasova, mnogo manje nego sirom Njemacke. Ovo je uvijek bila jedna cetvrt u kojoj se njegovao otpr, solidarnost i alternativni politicki i drustveni modeli.


...

Ok, omanuo sam zaboravljajuci da napisem Bivsi. Sasvim slucajna greska. Inace, odgovorili ste mi na pitanje obimnije nego sto sam ocekivao. A pitanje sam Vam postavio iz razloga sto sam manje vise upoznat sa mentalnim stanjem ex-DDR, jer zivim u Magdeburgu. Potpuno mi se zivot cini drugacijim recimo u starim Bundesländer nego u novim. Ovde mi deluje da postoji veliki otpor prema Zapadu i promenama koje su sledili nakon ujedinjenja, donekle. U razgovoru sa mojim "tastom", bivsim disidentom za vreme DDR, pritvorivan od Stasi, itd primecujem da iako je postojao otpor prema SED. sada shvata da ni Wessis nisu nista bolji, za njega. Naime, ocekivali su da ce ujedinjenje biti sprovedeno tako da BRD poprimi ono pozitivno iz DDR, dok DDR poprimi ono pozitivno iz BRD. Ali ljudi su ubedjeni da je bilo da DDR je poprimio SVE iz BRD, dok BRD je ostao apsolutno isti. Imajuci u vidu ovo, zato sam Vas pitao dali je situacija manje-vise ista u Berlinu, jer jel'te, Berlin je drzava sama za sebe u okviru Nemacke u svakom smislu.


Cvijus,

je l´ moze da prestanes sa "sietzen"? Ja tebe "dutze", bez da sam trazila dozvolu, al´ tako mi je lakse, kada ne moram pamtiti tko je Du, a tko je Sie.

Tvoj "tast" govori isto sto ce ti reci 99,99% Ossis. S pravom, rekla bih kao vanjski promatrac. Ja imam obicaj da kazem da je BRD 1990. anektirala DDR, sto je veoma provokativna izjava, jer navodi na paralele s aneksijom Austrije, dijelova Ceska i Poljske u ona jos starija vremena. Ali za mene prakticno to izgleda kao aneksija. Ne samo zato sto Wessis i dalje gledaju Ossis s visine, kao vrstu na nesto nizem stupnju razvoja. Iako mislim da su Ossis "überlebensfähiger" npr., pa nikako ne mogu biti inferiorni u odnosu na svoje nadmenije sugradjane.

Znas koju imam foru kada me netko u Berlinu pita odakle sam (meni jako ide na zivce kada me to netko pita kao prvu stvar pri prvom susretu, sto je i za ocekivati, jer cuju da u svim prilikama i svuda sa svojom djecom pricam svoj materinji jezik)? Ja umjesto odgovora uzvratim protupitanjem: "Bist du ein Ossi oder ein Wessi?" Zbog iritacije koje to pitanje izaziva (bas kao i gorepomenuto pitanje meni sto izaziva kod mene), odmah se profiltriraju oni koji nisu dorasli daljem razgovoru.


...

Ok, moze i dutzen :)
To ponekad zovem i ja aneksijom. Iako je ipak u pitanju ujedinjenje jednog naroda u jedinstvenu drzavu, kad su u pitanju politicka i ekonomska ujedinjenja, drugim recima sistemska ujedinjenja, ipak je BRD izvrsio aneksiju na koju je DDR prihvatio jer su bili u corsokaku zbog jadi. Mada, ljudi iz DDR su mi daleko simpaticniji upravo iz toga sto si rekla, da su sposobni za prezivljavanje, ali i dosta down to earth: Prisustvovao sam razgovoru Wessia i Ossia, studenti, Wessi nece da radi ispod 12EUR na sat neki part time job, dok Ossi je spreman i za %EUR.

Mene ne vredja pitanje porekla, cak sta vise, ali ono sto mi smeta je pitanje "Sta mislis o Milosevicu" na to ja postavim pitanje "Sta ti mislis o Hitleru". Tu se izfiltriraju dosledni i dobronamerni sagovornici.


ne vrijedja pitanje porijekla

Ja uvijek kazem odakle sam, sta se imam stidjeti kad ne mogu od porijekla pobjeci, niti sam ga sama birala ;-)
Moj animozitet je druge prirode: prvi utisak je najcesce ono sto nas "definira" u ocima sugovornika. Ako je prvo i najvaznije sto o meni zeli znati, moje geografsko ili nacionalno porijeklo, onda dobija jednu prilicno suzenu sliku, zapravo stereotip. Npr. kada kazem da sam iz Hrvatske, obicno postoje 2-3 "ladice" u koje me strpaju i time mi sudbina ostaje zapecacena, jer to znaci:
a - dolazim iz zemlje mora i sunca, gdje se odlazi na odmor, pa to sigurno ima neke veze s mojom licnoscu, temperamentom i karakterom. A i simpaticnije im zvuci nego da kazem da sam iz npr. Srbije (na zalost!) ili Saudijske Arabije.
ili
b - da sam izbjeglica, jadnicak koji je pobjegao od rata, pa se kod sugovornika moguce pojavi sazaljenje. Sacuvaj me Boze!
ili
c - sam jednostavno gastos, 2. ili 3. generacija. Neuobicajeno za tu ciljnu grupu, govorim s djecom jezik svog porijekla. Cudan gastos, znaci. A "zna se", to bas nisu neki mudri tipovi, nisu intelektualci, ti gastosi.
I tako redom.

Zapravo, nije uopce vazno sta prvo pomisle i zacementiraju kao percepciju o meni, ali ja jednostavno ne zelim biti svedena na nekoliko siroko kolajucih stereotipa. Svatko je individua, samosvojan i autonoman, a ne samo pripadnik i ilustracija jedne grupe.


Cvijus,

meni se chini da je Berlin jedino u kulturi potpuno prihvatio 'pozitivo' i sa istochne i sa zapadne strane.
Zbog toga kultura u Berlinu dozhivljava ovak procvat.

Za ostalo ne znam poshto ne zhivim u Berlinu.


Nije jedino u kulturi

I sam kazes da ne znas, pa molim te, nemoj da nas olako uzimas ;-)))

(Kazezoze, nije ovo ljutnja, nemoj tako da shvatis, molim te. Htjedoh samo reci da je Berlin jedno jako zanimljivo mjesto ne samo za kulturu, nego i za npr. ljude koji isprobavaju alternativne modele ucesca u drustvu i utjecaja na mainstream politiku.)


...

Meni isto tako deluje. Mada mislim, a DUnjica to moze da potvrdi, da je i gardonacelnik Wowereit tome doprineo u tome sto jednalo podrzava sve kulturne institucije oba dela. Jednako ide na manifestacije "zapadnjacke" tradicije, kao i "istocnjacke".
Iako je Magdeburg manje-vise umrtvljeno mesto sto se tice kulture, ipak Lajpcig i Drezden se polako pozicioniraju na karti Nemacke kao kulturne metropole.


Leipzig i Dresden

Ooo, imaju itekako sta da ponude! Oni samo sada hvataju zalet da povrate stari znacaj, rekla bih.

Ah, Wowi (Wowereit), jako je popularan ovdje. Ponajvise valjda zato sto mora biti zacin svakoj party u Berlinu. Kazu da ce postati prvi homo kancelar u povijesti Njemacke. Ne znam da li bi to bilo dobro za drzavu, malo mi je ipak preneozbiljan. Onda vise ne bi samo Berlin, nego i cijela drzava postali ARM, ABER SEXY. Sto mi nije dovoljan razlog da se ovdje dobro osjecam.


dunjice

koliko god ti je prosotora potrebno, slobodno uzmi. tema je veoma interesantna. mogli bi novi post da stavimo na tu temu. evo, možeš i ti da budeš specijalna "dopisnica" iz berlina. moj blog ti je uvek otvoren


Srdjane,

ako sam dobro shvatila, ovo je vec drugi poziv na suradnju. Polaskana sam veoma. Ima li nesto o cemu bi volio da pisem? Ako ti je upalo u oci nesto od onoga sto sam vec pisala, a mislis da bi imalo smisla prosiriti kao temu, rado. Mene zanimaju opcenito povijest Berlina, oblici ucesca gradjana u politickom i drustvenom zivotu, migracije vezane za Berlin, tema Istok-Zapad i Zid, ali i zabavne teme.
Mozes me kontaktirati ako zelis.

Samo mislim da nisam za Berlinale, jer sam ja od onih sto cekaju da gungula prodje, pa sve u miru pogleda po Programmkinos. (Ne obecajem da ipak necu svratiti i ovih dana, ta u blizini su mi Colosseum i Kulturbrauerei).


dunjice

meni se jako dopada način na koji pišeš i razmišljaš. što se mene lično tiče, glupo mi je da ti "naručujem" tekstove. prosto ako imam potrebu da bilo šta napišeš, slobodno mi pošalji pa da objavimo. prosto mi je žao da neka tvoja zanimljiva zapažanja ostanu samo na nivou komentara. Poziv ti je uvek otvoren.


Thanks, hvala

tebi, Srdjane! (svidja mi se kad to kaze Zoran Predin, ali zadovoljstvo zahvale je moje)

Jos se cujemo!


Quote:jer sam ja od onih sto

Quote:
jer sam ja od onih sto cekaju da gungula prodje, pa sve u miru pogleda po Programmkinos

upravo! ja bas nemam ni vremena a ni zivaca da vijam karte u gunguli festivala... mozes li mi reci malko detaljnije gde se kasnije mogu videti filmovi? ima neka specijalna "repriza" ili sta dodje u regularnu distribuciju, dodje?

si nabavila karte za rundeka? ;)


Vagabunda,

uf, pa kad ti spavas? Tvoji prilozi dolaze iz nekih sitnih sati ;-) Vidim ja, prija tebi ovaj dekadentni ;-) zivot berlinski.

Filmovi se kasnije mogu vidjeti svuda. Blockbusteri u mainstream kinima (UFA, Cinemaxxi i sl.), a proizvodi manje poznatih kinematografija (ali meni vise zanimljivih) i manjih budgeta moci ce se pogledati u Programmkinos i onima koji njeguju tradiciju dobrog (ne samo dobro prodavanog) filma. Ne znam gdje zivis u Berlinu, pa sta bih ti mogla preporuciti? Ja obicno ove potonje filmove docekam u Kulturbreuerei (ugao Schönhauser Allee i Sredzki Str. na Prenzlbergu) i/ili u Hackescher Höfe. Ova web stranica mi je sasvim OK kada trebam informacije:
http://www.berlinien.de/kino/kinoprogramm.html

Za Rundeka jos nisam uzela karte, cekam do zadnjeg trenutka, jer imam jedan vazan sastanak, pa jos ne znam hocu li moci pomaknuti ili odgoditi. Ali slusam CD, ovaj o seobama.


Quote:Vidim ja, prija tebi

Quote:
Vidim ja, prija tebi ovaj dekadentni ;-) zivot berlinski.

uf, ne spominji... odoh ja po jos jednu kafu. ;)

hvala za link. inace i ja sam blizu kulturbrauerei.


vagabunda,

A gdje preporucas dobru kafu u tvom kraju?

ja nedavno preporucila Balzac za sve koji vole te coffee-shoppove po americkom principu, jer im je kafa stvarno suppi!


best coffee company shop,

best coffee company shop, nije losa kafa, ali jedna od najskupljih sa najneljubaznijim osobljem...sto je jos smesnije, imaju samo jedan deo za ne pusace (od tri) :-/


Balzac

skupo jeste, ali ovdje sam sretala sve neke ljubazne ljude. Dio za pusace i nepusace nije fizicki odvojen, pa gubi svoju svrhu.


eh, kafa koju ja pominjem se

eh, kafa koju ja pominjem se pije na poslu... nisam jos uspela bas da provalim komsiluk na temu kafenisanja. bilo je jedno fino mesto na uglu pappelallee & raumerstr, zaboravih kako se zove... pa onda ima nekoliko mesta na oderberger str... balzac ne volim bas previse jer me strasno podseca na starbucks ;), mada verujem da im je kafa dobra (i u starbucks je kafa sasvim ok, ja samo ne volim princip...).


Cosak Pappelallee i Raumerstrasse

pila tamo kafu pretprosle subote, kasno prijepodne. Stvarno dobra kafa, fini Käsekuchen, ljubazna konobarica. Meni je bila zanimljiva klijentela, sarena.


nije bas tako

"Uzgred: Prenzlauer Berg je bio jedini Bezirk (opcina) 1933. u kojem je NSDP dobio knap 30% glasova, mnogo manje nego sirom Njemacke. Ovo je uvijek bila jedna cetvrt u kojoj se njegovao otpr, solidarnost i alternativni politicki i drustveni modeli."

izbori 33ce nisu bas sasvim relevantni jer je tada NSDAP vec bio na vlasti (hitler premijer, ako se dobro secam gering ministar unutrasnjih dela), zapalili su vec bili rajhstag i zabranili komuniste (a vec poceli sa proterivanjem ostalih politickih neistomisljenika uveliko). ako posmatras sunovrat nemacke, bitniji su izbori sa kraja 32ge kada je NSDAP nakrpio "tek" 33%, sto je sasvim u klasi tih 30% iz P'berga i nacin na koji su dosli na vlast (slabost starost i politicka nesposobnost hindenburga prvenstveno)


Zverilla

ne znam da li sam shvatila poruku? Cinjenicno sve stoji sto si rekao. . Medjutim, ako je NSDAP dobila tek 30% u vrijeme kada su druge opcije osim nacisticke bile progonjene i onemogucavane na sve moguce nacine, onda je to sjajna reklama za jednu izbornu jedinicu, da su jos pruzali otpor.

Inace, jedan od odlucujucih faktora u rusenju DDR rezima / Zida je bio narastajuci otpor i sve masovnije protestne akcije bas u tom Bezirku. Tu je npr. odlucujucu ulogu odigrala jedna evangelicka crkva - Gethsemane Kirche, gdje su se organizirale akcije koje su dovele do odlucujuceg "prelijevanja case" 1998.

Hocu reci, taj duh otpora svakom represivnom rezimu ima dugu tradiciju u navedenom dijelu Berlina.


brangelina ;)

cula sam ovaj trac od kolega pre par dana, i secam se da nisu umeli da mi objasne kako je doticnima palo na pamet da izaberu bas berlin, pa me zabavilo ovo tvoje objasnjenje ;)

ipak, moram da primetim jednu stvar: berlineri vole za sebe da misle da su strasno cool. posmatrano sa strane, medjutim, covek moze da kaze da su neljubazni, namrgodjeni, sitnicavi, bez ikakve zelje za komunikacijom, a vrhunac smisla za humor je nekoga dobro ismejati... to moze da dolazi od tog silnog samopouzdanja koje imaju, ali moze da bude i pokazatelj vrlo prizemnog odsustva osecaja povezanosti sa drugim ljudskim bicima.

pretpostavljam da je bradu i angelini laknulo sto ih niko ne proganja za autogram ili sta vec, ali ako ste obican smrtnik koga je put naneo u berlin da zavrsi nekakav posao, i u gradu ne poznajete skoro nikoga, verujte mi, gomila namcorastih likova nece vam izgledati bas previse cool, naprotiv.


Insomnia,

da, da, Berlineri imaju reputaciju neljubaznosti, tzv. Berliner Schnauze (berlinska gubica - ime sve kaze).

Kada sam se s obitelji doseljavala u Berlin, bili smo bukvalno u potrazi za tim "tipicnim" Berlincima. Mozes misliti "razocaranja" kada nakon dana i dana potrage, nailazismo samo na neke ljubazne ili, u najgorem slucaju, poluljubazne ljude.

Vremenom smo sreli i dovoljno takvih o kojima pises. Ali nista manje, ali ni vise, nego u bilo kojem velikom gradu koji poznajemo. Npr. ljudi nisu, generalno, nista neljubazniji nego Beogradjani (zivjela 3 godine, recently).

Sta god, Berlin je kao i svaki (veliki) grad jedan konglomerat razlicitosti, najmanje je jos onih "pravih" Berlinaca. I legenda o Berliner Schnauze gubi na svojoj slavi ;-)


Quote:I legenda o Berliner

Quote:
I legenda o Berliner Schnauze gubi na svojoj slavi ;-)

hm, za legendu ne znam, ali osorni vozaci autobusa, nervozne prodavacice, zajedljivi barmeni (kada im se obratis na engleskom), i sveopste kolutanje ocima su alive and kicking, trust me...

sto ne znaci da grad nije prelep i interesantan, samo mi je taj stav "mi smo cool" malko detinjast.


Shvatila sam

Da ne znam da pises o Berlinu, mogla sam pomisliti na neki drugi grad. Pogotovo kad spomenes onaj stav "ja sam cool", neumitno mi se namece ... ah.

Stvar je osobnog dozivljaja, a i poruke koju, svjesno ili jos cesce - nesvjesno, saljes.

Ja taj Berlin o kojem pises ne poznam, barem ne kao pravilo. Zao mi je sto ti je grad omrznuo.


ma ja se zaista trudim da mi

ma ja se zaista trudim da mi grad ne omrzne, i da nadjem ono pozitivno... to nije uvek tako jednostavno, ali ne odustajem ;)


Insomnia, ne odustaj :-)

dok sam bila u nekom grcu ili u svom srcu imala problem s nekim mjestom, dogadjalo mi se dosta neprijatnosti. Neki to zovu energijama koje se prepoznaju, bilo pozitivne, bilo negativne.

U Berlin sam dosla zato jer je to bio POTPUNO slobodan izbor, promisljen, ali prije svega odluka "iz stomaka", kako Nijemci kazu. Nije me cekao nikakav posao, a ni moga partnera; imamo dvoje djece zbog kojih ne mozes donositi ad hoc ili luckaste odluke kao kad si single ili samo u paru. Ipak smo imali snazan osjecaj da je to jedino mjesto koje pomiruje suprotnosti i ujedinjuje razlicitosti njegovih i mojih predodzbi i ocekivanja. I da je mjesto pravo za klince. Odluka se pokazala ispravnom u svakom pogledu, stalno dobijamo potvrde za to, u razlicitim oblicima.

Ma nije vazno je li Berlin ili neko drugo mjesto. Kada smo opusteni i autenticni, pametni ce to uvijek prepoznati i prihvatiti pruzenu ruku. Za ostale ... bas te briga!


Matori, samo da pohvalim

Matori, samo da pohvalim post. P.S. Iron Maiden u Bgd-u 14. marta. Dodji da vidis i cujes Muziku (sa velikim M).
With compliments, D -Bukowski- Jevtovic


bukowski

dugo te nije bilo, pa evo posebno da te pozdravim. razmišljam o koncertu, ali bi mi još draže bilo da onem na peperse i metaliku. šuška se da će doi na leto.
a tekst je pisala moja drugarica sa klase. inače cela klasa mi je bila takva. talentovani, pametni i duhoviti. drago mi j eda sam bio u takvom društvu 4 godine noć i dan.


Srki Bruderu,

samo da te pozdravim, jer sam u gostima, pa da ne budem nepristojna najstrashnije!


slatka :-)

vidim ja da cemo morati da se selimo za berlin ;-))))
(vidi dunjicin koment za razjasnjenje!)
ps. ja cekam email... :-)


meni se Berlin

dopada, tako da moze:))
(mail dobijash, chim navatam neki kompjuter na duze vreme, a ne budem u gostima gde treba da se istaknem)


BoL

A sta bi ti falilo? Doduse, HH je bio moj drugi izbor, u slucaju da Berlin ne bude kako sam si bila obecala ;-) Sada se ne mrdam odavde dok guza opet ne zasvrbi.

Ako treba jos informacija, tu sam! Nisam bas ekspert za nocni zivot (izmorise me 2 pikola, a i super se druzimo po kucama), ali ostalo... nema frke, uvijek sam orna da reklamiram moj omiljeni grad :-)


angie

pozdrav i tebi. ja te tražio posle, ali ti već otišla. elpo nam se provedi ovde, mada vreme danas i nije nešto posebno


slushaj trazio,

samo si zbris'o:))


angie

pa možda ima i malo istine. jesi delovala opasno :-) onako crvenokosa, kao konanova ljuba.


mislish

Belit!


mislim

mada mi se čini da je ona bila plavuša, ali utisak ostaje :-)


Srki Bruderu,

originalna Belit iz stripa je crvena, a ona lazna u filmu sa Shvarcijem je plava, a poshto je onaj crtani bolji baja,
ako bash mora, biram tu varijantu-mada sam ja mala maca:)))
(sem kad nisam)


angie

ili red sonja, možda više paše


bez laskanja ( poverujte )

Vas poslati Srdjane bilo gde, kao specijalnog izvestaca, bilo bi ravno, po mom vidjenju stvari, otvaranju Ambasade Kulture u drugoj drzavi. Kad od izvestaja ocekujem preciznost, jasnost, te da mi pruzi odgovore u formi da ne proveravam tonu detalja, onda to smatram, dokumentima koji bi mogli da se nadju i u obrazovnoj literaturi. A da ne bude da vas lazem ili laskam, pre par dana me neko pitao da mu napisem sastav za domaci, a ja sam mu linkovao vas blog o Berlinu , onaj pre pa evo sad i ovaj... i decko je dobio 5-icu. Vecinu je prepisao, ali oprostite klincima...oni ni film do kraja ne znaju pogledati a da ne izvrnu pola bioskopa:))

Najvise ne volim, skoro da mrzim, bilo kome bilo sta da Odredim u stilu: Vi bi ste trebali to i to. Verujem da svako svesno i razumno bice u Coveku, zna sta je us tanju da moze, hoce i treba, da ucini. Tako i Vi. Vi znate i to je dovoljno.
A cime se uistinu sve bavite, nije da me interesuje, koliko me fascinira, sto POSTOJE ljudi koji su principe Renesanse uspeli da utaknu u svako vreme.
Zato, retko kad dok citam tudje tekstove, Uzivam citajuci. Prosto sam u stanju da citam opusteno, da se smejem ocima, ili osmehujem obrvama:) A to mi je znak da sam zapamtio onoga koji pise u osecanju bliskosti, da se ne izrazim, slicnosti, bar po nacinu ili metodi, koncipiranja.

Supruga me prekjuce pitala cime se vi bavite a ja sam joj odgovorio da ste reziser i da sire poznajete samu kulturu i umetnost filma. Nadam se da nisam pogresio u pruzanju info-a o vama. Od nje dobijate respekt jer volite Madonnu, a od mene, kako vec rekoh... uzivanje da citam vas nacin. Kako li tek izgleda autorsko delo koje vi radite, to nisam u stanju da zamislim. Salvador Dali bi vas uvrstio u svoju "kolekciju" sposobnih da ga rastumace, a to znam, jer mi je otac pricao kakav je Dali bio, alive;)

Ako ikada budem dopustio sebi da pravim film, sto mi u osnovi jako tesko pada, vama cu se obratiti shodno toj nameri.


mirko k

koliko komplimenata da mi dođe malo neprijatno. zaista. daleko sam ja od te osobe koju možda vi prepoznajete na blogu.
ja sam samo diplomirani filmski montažer. to je najlepši posao na svetu. sve ostalo je usputno.
a madona je večna.


Chuvstvo i Chast

jesu Unutrasnje i Spoljasnje Ime Slave.


Branka

je super lik.Jedna od najgotivnijih osoba koje sam upoznao dok sam radio na devedesetdvojci...


bato

tu si u pravu. branka je carica.


Srdjane, nemoj da si skroman ...

Pratim tvoj blog mesecima, u inostranstvu sam 2 godine i pored svih domacih sajtova, tvoj blog je nesto sto naprosto leci. Hvala na energiji i strasti koju delis sa svim zaljubljenicima u film i umetnost uopste.

Tvoj drug Igor iz Texas-a.

P.S. Brankica je bila i ostala carica, tu tezu sam uvek zastupao :)


igore

hvala igore. gde bre toliko daleko da odes?
šta ima novo u texasu, šta nam radi mr. bush?
poydrav iz osunčanog beograda.


Hvala Srdjane

Pozdrav iz kisnog Texas-a :)
Uhh, jede mi se proja :(


igore

pa nije valjda problem napraviti proju u teksasu.
problem ako ti se jede kajmak ili kiseli kupus, e to je već problem.


proja

ja proju bas veceras pravim.
a sinoc gibanica.
i nema veze ni sa kakvom nostalgijom, tako mi doslo (brat voli, a i lako je spakovati za sutradan za lunch break, kad se ne stigne izaci na klopicu).
proja ide super sa chili-jem, za vas juznjake:)