Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Berlinale - lično (drugi deo)

GGB 1GGB 1Evo još jednog specijalnog izveštaja koji nam je specijalno za naš blog poslala moja prijateljica i koleginica Branka Pavlović. Branka kaže da je Gael Garcija kul tip!

Ja joj verujem.

 

Dragi prijatelji,

Da li ste gledali filmove "I ja tebi kevu" ili "Pasiji život"? Možda Almodovarovo "Loše vaspitanje" ili "Dnevnik motocikliste"?

Ako jeste, onda ste sigurno zapamtili Gael Garcija Bernala čak iako ne znate baš tačno njegovo ime.To je onaj "mali" što glumi u autorskim filmovima kod prijatelja koje poznaje iz rane mladosti, što je na dodeli Oskara 2003 javno kritikovao rat u Iraku i do svoje 28 godine čak dva puta tumačio lik Ernesta Guevarre, poznatijeg kao Che.

Ako ovo još nije dovoljno, šaljem vam i slike :-)


E, njega sam danas (13.02) imala priliku da vidim i čujem prvi put uživo, na javnom intervjuu koji je održan u okviru Talent Kampusa br. 5, pratećeg programa Berlinala.


Mladi meksički glumac i član žirija festivala, mladim talentima (njih 350 iz čitavog sveta plus ostali ljubitelji filma koji su uspeli da kupe karte), pokazao je bez holivudskog glamura i halabuke (ali uz konstantno sevanje bliceva tokom čitavog 1,5 časovnog razgovora) da osim sjajnog smisla za humor i neverovatne harizme ima i šta da kaže.


GGB 2GGB 2I kako je bilo?


Zamislite oko 350 ljudi (žene u većini) koji besomučno fotografišu (sve vreme DOZVOLJENO snimanje iz svih rasoloživih oruđa, a i ko bi mogao da nas spreči, aplauzi, smeh, čak i malo dete koje se s vremena na vreme javljalo sa druge galerije, baš na pravim mestima u razgovoru na oduševljenje gosta i svih prisutnih.


Uz inserte iz nekoliko Bernalovih najvažnijih filmova, mladi glumac je pričao o granicama koje nas dele i spajaju, onima koje je lično prešao i onima koje je nemoguće preći (javni intervju je najavljen pod naslovom ON CROSSING BORDERS, kao asocijacija na ulogu u filmu “Vavilon” (pogledati na FESTU) i “Dnevnik motorcikliste”).


Gael Garcija je ispričao kako je posle pete čase šampanjca uspeo da skupi hrabrost da pred milionskim auditorijumom na dodeli Oskara, predstavljajuć film “Frida” izgovori kritiku na račun rata u Iraku: “Frida je bila maoista. Iz postovanja prema njoj osećao sam da moram da kažem ono što je u tom trenutku na tom mestu i pred svim tim ljudima bilo potrebno reći”.

U scenama borbe pasa u filmu “Pasiji život” zadobio je nekoliko ožiljaka i bio smrtno uplašen.


Lik koji je privatno najbliži njemu bio je Hulio Zapata iz filma “I ja tebi kevu”, ali mu je uloga mladog Ernesta Guevarre u filmu “Dnevnik motorcikliste” promenila život.


Sve lokacije u ovom filmu Waltera Sallesa (izuzev aerodroma na kraju filma) apsolutno su autentične i tim putevima su zaista u mladosti prošli Ernesto Guevarra de la Serna i Alberto Granado.


Za Almodovarovo “Loše vaspitanje” kao rođeni meksikanac morao je da nauči španski “kako treba” i shvatio je koliko tako našminkan liči na svoju majku, kao i to da je jedna od razlika u radu na filmu izmedju Španije i Meksika i to što u “Španiji snimanje počinje kasnije, a završava se ranije – Pedro: Ajmo sada malo da radimo, a popodne ćemo da

gledamo fudbal”.

Kaže da oseća obavezu da bude kritičan prema svojoj domovini Meksiku i da je jedino lepo što će o njoj reći da ima najbolje tehničare u filmskim ekipama na čitavom svetu. Odlično poznaje probleme filmske industrije u svojoj zemlji i bori se da u okviru svoje male nezavisne producentske kuće pomaže filmove koji imaju šta da kažu.


GGB 4GGB 4U filmu “Science of sleep” Michella Gondrya (biće na ovogodišnjem FESTu, pogledajte takvi filmovi se ne prave često!) imao je najviše slobode i najmanju ekipu najmanjem mogućem pariskom stanu tako da su se svi prolazili jedni pored drugih izvinjavajući se na raznim jezicima.


Ne može da kaže gde se oseća kao kod kuće, jer to nije zemlja, ni mesto, već osoba, a to je već suviše lično.


Priznaje da se i posle 7 godina od svog prvog filma i dalje oseća prilično “zelen” i da mora još mnogo da uči: ali kad priča o zidu na granici izmedju SAD i Meksika u kome sa meksičke strane ljudi kroz rupice dolaze da gledaju sa druge strane “gde je naravno sve zeleno”, a sa američke kilometrima niko ne može ni da priđe - prosto ne možete da ne pomislite kako je pred nama jedan pravi buntovnik od onih za koje kažu da više ne postoje.


Dodajte tome studenta iz Maroka koji želi da se zahvali Gaelu Garsiji, reditelju Injarituu i ekipi filma “Vavilon” za to što se prvi put u jednom tako velikom (holivudskom) filmu stanovnici te zemlje prikazuju realno i bez predrasuda i govore na svom jeziku; reditelja iz Gane koji želi da sazna kako meksičke sapunice postižu tako visok kvalitet i za uslove tadašnjih gledalaca izgledaju holivudski; i mladog glumca u martinkama i kžznoj jakni koji zaista veruje da će, ako istrajete u svom radu i svojim ubedjenjima, to biti primećeno.


Ako ga jos ne poznajete, upoznajte što pre u vašem video klubu ili na ovogodišnjem FESTu Gael Garciju Bernala. Videćete nekoliko jako dobrih filmova i dečka koji ne samo da obećava, nego je u prvih 7 godina svoje karijere ispunio i više od jednog obećanja!


Pozdrav sa Berlinala!


PS: Torbe sa Talent Campusa izgledaju jos bolje od onih o kojima sam vam vec pisala, moraću da vam ih slikam? Do tada evo jos nekoliko fotografija sa razgovora sa G.G. Bernalom 13.02. u HAU 1.


Branka


PS. Branka i ja čestitamo svima Dan zaljubljenih.

* Photo by Branka Pavlović


There's no place like home

Quote:
Ne može da kaže gde se oseća kao kod kuće, jer to nije zemlja, ni mesto, već osoba, a to je već suviše lično.

Hmmmm, dobra mu ova kucica


Frida

je bash dobar film!


Evo

josh Fride


modesty

kažu da je dom tako gde ti je srce. razumem i njega.


ovo

na slici je originalna breakfast at tiffany's haljina koju je audrey nosila...kazu da je natalie bila u nevidjenoj panici da li ce moci da stane u nju kad ju je uzela u ruke pred snimanje, toliko je delovala maleno...posle je otisla pod cekic kod kristija za rekordnih £467,200. haljina mislim.
natalie samo do gabrielovog narucja...


setih se one pesme jure

setih se one pesme jure stublica : moj dom je tamo gde si ti....


Gledao sam ga u pozoristu

"Las bodas de sangre" de Lorca.
Odlican je momak.


...i ja joj verujem:)

...i ja joj verujem:) Gledala sam ga u sva tri filma (nisam jedino gledala Pasji život) i mislim da je odličan! Mnogo mi se dopada njegov stil glume: po malo dečački ali opet i sa mnogo težine, prilično strastveno, i uvek uspeva da postigne taj neki optimalni moralni balans u svim svojim ulogama (mada je to verovatno zasluga scenarija i režije). Nemam pojma zapravo - nisam teoretičar ni filma a ni pozorišta pa to ostavljam profesionaclima, mada ipak smatram da dosta toga leži i u interpretaciji lika od strane samog glumca, i da gluma nije samo zanat.

Inače, u poslednje vreme sve više i više mi se dopada latinoamerička kinematografija, ali to ovde nije tema, možda na nekom od sledećih blogova...


jasmina

ovde je tema ona koju ti želiš da pokreneš, što bi rekli - ovo je jedan otvoren blog. FIlm je samo povod za razgovor.
što se glumaca tiče : ili imaji TO ili nemaju. TO razlikuje zvezde od običnih smrtnika.


e da se slozimo

gael garcia bernal, je jedan odlican glumac prava nova faca na sceni, licno najbolji mi je u diarios de motocicleta, i u mom omiljenom amores peros, gledacu ga na festu sada, hvala srdjane na preporuci, u dva filma. Slobodno jos preporuke daj nesto za gledanje
ps. mene decko podseca na novog, johny depp-a


freak fest

jedan od najboljih filmova ovogodišnjeg tzv. FESTa biće film Science des rêves (ili kako su ga naši preveli JA SANJAM http://imdb.com/title/tt0354899/) Micahel Gondry-ja
http://imdb.com/name/nm0327273/
glavna uloga Gael Garsija.

Naziv filma: JA SANJAM
Originalni naziv: LA SCIENCE DES REVES
Država: France/Italy, 2006
Trajanje: 105 min
Režiser: Michel Gondry
Uloge: Gael García Bernal, Charlotte Gainsbourg, Alain Chabat, Pierre Vaneck
Programska celina: Horizonti

Projekcije:
Dvorana Kulturnog Centra, 02.03 u 20:30 časova [200din]
Dom sindikata, 03.03 u 12:30 časova [150din]

Kratak opis:

Život stidljivog i povučenog Stefana konačno kreće nabolje kada ga majka ubedi da se vrati u Francusku gde je proveo detinjstvo i gde ga čeka izvanredan posao. Pošto ima živu maštu, Stefanov svet iz ekscentričnih snova preti da uguši stvaran život. Gorko se razočara kada posao ne ispuni njegova očekivanja. Međutim, nova poznanica u vidu atratktivne susetke Stefani, pomaže mu da prebrodi očaj i, ne zadugo, on se zaljubljuje u ovu mladu ženu čija fantazija nesumnjivo odgovara njegovoj. On joj se bezrezervno poverava, deli sa njom sve svoje planove, snove i projekte. Upoznaje je sa svojim prilično luckastim i veoma živopisnim unutarnjim svetom. Stvari koje su nekada bile deo samo najluđih snova pretvaraju se u stvarnost, pa on s radošću ide prema srećnoj, čarobnoj budućnosti sa Stefani...


"The Science of Sleep"

je dobio evropsku nagradu za produkcijski dizajn. Mene osobno film nije oborio (al´ Gael kao i uvijek - totalno, i zbog izgleda i zbog glumackog stila). Doduse, nekolicina Stop-Motion slika u filmu su prava poslastica za vizualne tipove.


hvala, hvala

puno za preporuku u ukus necu sumnjati pa cu uz moje dodati i taj...


Freak,

Vavilon je film o svijetu kao globalnom selu i uzrocno-posljedicnim vezama medju dogadjajima neizgled nepovezanima. Meni se dopao, iako je prvise baratanja stereotipima za moj ukus.
Posljednji kralj Skotske se svuda hvali, cini mi se svakako vrijedan gledanja, pa odoh slijedeci tjedan.


hvala

za vavilon sam cuo, ali ako se cela ta prica poveze sa mitskom pricom o vavilonu, film bas obeceva, ja sam izabrao prvo neki off, znam da sam obelezio elementarne cestice, srpskog hamleta, ovu srdjanovu preporuku, i jos neke+ od ovih iz glavnog , ganster, the last king of scotland, mala miss sunshine, paris s' ljubavlju, put za guantanamo, volvera almodovara i il caimano nannia Morettia... za sada uf ima dosta kada se sabere sa ovim off programom bice tamo vamo...


Film o Marini Abramovic

Od 9. do 15. novembra 2005. u Guggenheim muzeju u NY Marina Abramovic odrzala je seriju od 7 performansa "Sedam lakih komada". Bio je to u stvari, "remake" vlastitih i tudjih ucinaka s kraja ´60-tih i pocetka ´70-tih godina proslog stoljeca. Film "Seven Easy Pieces by Marina Abramovic" redateljice Bebette Mangolte govori o tih 7 dana, i jos vise.

Film se moze pogledati na Berlinalu u okviru programa "Forum expanded", posvecenom video-umjetnosti, eksperimentalnom i underground-filmu. Dakle: sutra, u cetvrtak (Kino Arsenal 1, 15:00) i u subotu (Kino CineStar 8, takodjer u 15:00). Dobro dosli!
http://www.berlinale.de/external/de/filmarchiv/doku_pdf/20072618.pdf


Samo za domacina

braco

kako stoje s poshtari u to tvoje selo?


mimo svih uloga

Sladak je skroz:)