Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Otimačina javnog prostora

Kandinsky, Composition VIII (1923)Kandinsky, Composition VIII (1923)Koliko vas reklama sačeka svakog jutra u poštanskom sandučetu? Koliko spamova obrišite svaki put kad sednete za računar? Koliko kupi, uštedi, potroši, glasaj, uloži, smršaj, osvoji, probaj, osiguraj primite u toku dana gledajući TV, čitajući novine ili surfujući po internetu? Sve su to mali napadi na vaš privatni prostor. Neko nepozvan iskače pred vaše oči i ponavlja vam naređenja, deli vam savete ili nudi utehu. Bez obzira na šarenilo i raznovrsnost, poruka je uvek samo jedna te ista: DAJ PARE! Odbrana od te vrste agresije oduzima vreme, ali je moguća, pa čak i relativno jednostavna. Izbacite TV iz svog života, koristite anti-spam programe, letke iz sandučića pravo u korpu za otpatke...

Ipak svi ti mali napadi samo vas razmekšavaju i pripremaju za ono što vas čeka kada iz kuće izađete na ulicu, kada iz svog privatnog prostora zakoračite u ono što bi trebalo da bude, i što je nekad bilo, javni prostor. Billboardi, mali i veliki, poput kulisa sakrivaju gradske fasade i menjaju izgled ulica i trgova, bulevara i parkova kojima svakog dana prolazite. Predimenzionirane reklame šire se poput tumora koji pred sobom guta urbani identitet. Bolest je planetarna. Dok bogatiji gradovi nastoje da od billboarda koliko-toliko zaštite istorijska jezgra, siromašniji se trude da prodaju svaki pedalj javnog prostora za koji uspeju da nađu kupca. Poređenja radi, u Beogradu sa njegovih nategnutih 1.6 miliona stanovnika postoji preko 5000 reklama ovog tipa koji se preprodaju preko desetak agencija. U Chicagu čija je populacija prešla 9.4 miliona ima ih 12 600.

Ali krenimo redom. Posao je u suštini jednostavan. Postoje lokacije pored kojih svakodnevno prolaze desetine hiljada ljudi. Gradske vlasti prodaju ih privatnim firmama koje zatim postave svoje panoe i dalje preprodaju oglasni prostor marketinškim agencijama. Cena zavisi od veličine, kvaliteta i posebno od lokacije panoa. Sve se to zasniva na pretpostavci da billboardi doprinose boljoj prodaji (većem broju poslanika?) reklamiranog proizvoda. Ali čak ni to nije sigurno. Broj pogleda koji vide i/ili pročitaju billboard, naime, nemoguće je izbrojati ili približno proceniti uobičajenim tehnikama koje služe za praćenje gledanosti televizije i medija. Multinacionalna kompanija Nielsen Media Research, zabrinuta što se godišnje na outdoor marketing u svetu troši samo 18 milijardi dolara ($120 milijardi ode na TV spotove), sprovela je krajem 2005. istraživanje nad 850 stanovnika Chicaga. Učesnike je kompanija opremila uređajem Npod koji je izveštavao o njihovom kretanju i broju billboarda pored kojih su u toku dana prošli. Rezultati su pokazali da je najizloženiji prosečni muškarac između 35 i 54 godine kojem u kadar uđe 66 različitih reklamnih panoa dnevno. Pa ako ih još sve i ne pročita, to nikako nije dovoljno. Ako žele da izvuku više para za reklamiranje na billboardima, marketinške agencije misle da moraju da im povećaju efikasnost. Jedan od planova je pravljenje personalizovanih reklama koje će vas prepoznavati u prolazu (pomoću nekakvog Npod-a za početak) i lično vam se obraćati istovremeno pamteći kada ste i gde prošli. Čitali ste Philpa K.Dicka? Gledali ste Minority report? Diže vam se kosa na glavi?

Problem outdoor oglašavanja ima nekoliko slojeva. Pre svega moramo da pitamo otkud nekome uopšte pravo da prodaje javni prostor, prostor koji nam svima pripada i koji je, zapravo definicija grada. Zatim, ako ga već prodaje, po kojoj ceni to čini? Da li je to zaista vredno brutalnog naruživanja sredine u kojoj živimo? Kuda taj novac odlazi i na šta se troši?

Ili, ako ipak ne pristajemo da nam neko bez pitanja otima ulice i trgove, možda ipak možemo da se borimo protiv reklamnog terora. U svetu postoje dva načina za to. Prvi je u vidu građanskih inicijativa koje zahtevaju od vlasti svođenje outdoor oglašavanja na prihvatljivu meru. Traži se ograničenje ukupnog broja panoa po glavi stanovnika, uklanjanje billboarda iz arhitektonski vrednih gradskih celina, iz okoline škola i bolnica, Sunčeva pega, 14.09.2003.Sunčeva pega, 14.09.2003.stvaranje slobodnih (ad-free) zona, traži se obaveza da lokalna zajednica izda odobrenje za svaki pojedinačni billboard. Traži se i da najmanje 10% billboarda bude ustupljeno neprofitnim inicijativama od javnog značaja, za predstavljanje umetnika, podršku opštem obrazovanju, upoznavanje sa programima lokalne zajednice. S obzirom na zakrčenost Beograda reklamama, takav zahtev zvuči više nego smisleno i prihvatljivo. Zašto na svakom petom ili desetom billboardu ne bi stajala Pitagorina teorema, par reči o Sunčevom sistemu, primer modernog slikarstva ili nekoliko rečenica iz lektire? Možda zato što bi se smanjio profit prodavaca i preprodavaca otetog javnog prostora? Naravno da oni to neće ponuditi, a ni prihvatiti ako ih ne nateramo.

Drugi način borbe protiv billboarda je grublji i opasniji, istovremeno direktniji, duhovitiji i drastičniji, i predstavlja temu za sebe. O tome u nekom od sledećih blogova.


Ovo me podseti

na diskusiju s bratom od ujaka pre dobrih petnaestak godina, i moje prvo saznanje o advertajzingu ;) - zašto Borac iz Banja Luke ne stavi lepo natpis 'OPEL' na dresove umesto onog očajnog 'Gavrilović'? - "Pa zato što 'Gavrilović' daje bar neku lovu, dok OPEL ne bi dao ni cvonjka da se reklamira u našoj šugavoj ligi".

Otimačina "javnog" više nije nikakva novost, a posledice otimačine sigurno se najmanje odražavaju na estetiku. Ne bih rekao da je moguće staviti ograničenja na javni advertajzing u državama koje srljaju ka liberalnoj ekonomiji poput naše. Bio sam svedok proletos u Beogradu kako to izgleda, i u poređenju s Torontom i Melburnom koje sam obišao istog leta, i Otavom u kojoj živim, razlike su drastične. Beograd uveliko kaska za 'svojim vremenom' i novac koji se prikuplja iz ovakvih idejnih rešenja nužno je zlo u procesu rekonstrukcije grada. Predloge koje ste naveli možemo da primenimo tek onda kada Beograd kao urbana celina bude dostigao onu stopu razvoja koja će zahtevati jedinstveni imidž grada, kako bi privukao nove turiste i investicije - kada udari u neki 'plafon' gde funkcionalnost i ponuda servisa ne ostvaruju optimalan profit jer je grad jednostavno ružan. I sada naravno ima itekako razloga da se pokrene građanska inicijativa, ali Vaše sjajne ideje iziskuju i borbene građane. Mislim da u Beogradu ima više mladih ljudi koji razmišljaju o tome kako da ga napuste nego kako da ga ulepšaju, i to je možda i veća tragedija od načičkanih bilborda.

Btw, računica se može i ovako posmatrati: gustina naseljenosti u Čikagu je gotovo deset puta veća no u Beogradu i samim tim javno reklamiranje je efikasnije; tamo na svaku reklamu 'ide' 750 ljudi, u Beogradu duplo manje. Možda je sretna okolnost to što za bilborde više nema dovoljno mesta?


javni prostor

Hvala za komentar.

Ne radi se o tome kako Bgd izgleda turistima, vec pre kako se u njemu osecaju beogradjani. Kao sto ste i sami rekli, to nije (samo) pitanje estetike, vec i ukupnog dozivljaja grada, sredine kroz koju se prolazi na putu do skole, posla, etc.

Srljajnje u liberalizam objasnjava mnogo sta, ali ne mislim da i opravdava. A ako vec srljamo, hajde bar da znamo kako srljamo. Godisnji prihod od beogradskih billboarda je (kad pomnozite broj panoa sa srednjom cenom i brojem meseci) reda desetak miliona evra. Koliko se od tog novca potrosi na gradsku infrastrukturu? Koliko na unapredjenje gradskih sluzbi ili sredjivanje bolnica? A koliki deo ode u profit preprodavaca (provajdera)? Za pocetak bi bilo zanimljivo znati brojke.

A kada smo kod brojki... Isti prihod bi se ostvario i od dvostruko manjeg broja billboarda po dvostruko visim cenama. To je pitanje koliko cenimo prostor koji nas okruzuje. Tacnije koliko ga cene oni koji su ga (pre)prodali.

Nisam uspeo da proverim informaciju da postoji zakon ili pravilnik o tome koliko billboard mora da bude udaljen od ivice kolovoza, raskrsnice, etc. Ako postoji, koliko je billboarda po Bgd uopste legalno postavljeno?

Poredjenje sa Chicagom... Ako govorimo o broju panoa (billboarda, citylights, i slicno) po glavi stanovnika, onda je taj broj dva i po puta veci u Bgd nego u Chicagu. Pretpostavljam da ste vi poredili broj panoa po kvadratnom kilometru? Kako god, prosecan beogradjanin, ubedjen sam, primi svojih 60 i kusur poruka kad krene iz Nbgd blokova do centra. Ako nekoga ne mrzi moze i da proveri - broje se veliki i mali billboardi svih vrsta, reklame na autobuskim stajalistima, citilights (to su oni vertikalni panoi priblizno 120 x 180 cm) i drugo sto vam moze uci u vidokrug.


Srljanje u liberalizam

Ni u šta ne treba srljati, a pogotovu u nešto tako vredno kao što je liberalizam :) Tamo treba svesno ići.

Liberalizam i najezda bilborada nemaju ništa zajedničkog. Najezda bilborda je rezultat lošeg rada/procene gradske vlade, koja je nama odgovorna, jednom u četiri godine. Ovde su očigledno "preučili" i pomisli: money for nothing ... Primer koji ste dali sa smanjenjem broja je racionalan, očigledan i ekonomski.

Saša


meni licno ne smeta toliko,

meni licno ne smeta toliko, privikla sam se :( . Volela bih vise ovakvih reklama za neka kulturna desavanja,

ali pored gomile drugih stvari koje kod nas moraju da se dovedu u red, nekako mi izgleda da ce ova borba morati da saceka.


cekanje

Svakako ima vaznijih stvari. Ali mnoge vazne stvari se vestacki odrzavaju u fokusu upravo da se ne bismo bavili manje vaznim. Kada se (jednog dana) zavrse sudjenja, resi pitanje Kosova, rasproda i privatizuje sve sto se prodati moze, probudicemo se u getu.


meni lichno

ne smetaju toliko bilbordi koliko npr. plakati izlepljeni po zgradama,gradilistima,saobracajnim znacima(?!),ne smeta mi koliko grafiti(nemojte samo da me pljujte sa pricom o urbanoj (ne)kulturi),ne smetaju mi koliko smece po ulicama,zvake izlepljene na sediste autobusa,itd.


Autobusi

Ako se dobro secam, neko vreme su Beogradom kruzili zuti autobusi koje smo dobili od Japana. I bili su novi i cisti, jer je uslov donacije bio da se moraju redovno odrzavati. Videli smo da odgovarajuce sluzbe umeju i mogu kad hoce ili moraju. To me vraca na pitanje kako i da li grad ima nesto od billboarda? Ili samo neko zaradjuje na tome sto nas gadja patikama, uloscima, hamburgerima, zvakama, praznim recima i ko zna cime sve ne dok prolazimo gradom.


bez naslova

Quote:
Ako se dobro secam, neko vreme su Beogradom kruzili zuti autobusi koje smo dobili od Japana.

Zar nisu bili beli, sa crvenim krugom?
A da mozemo, MOZEMO, samo kad MORAMO :(


Zuti autobusi, zvani "japanci",

dobro se sjecam, obiljezili su moj beogradski period.


da oplemenimo blog:)


mrski nam hrvati

su problem poštanskih sandučića lepo rešili. ukoliko građanin ne želi da dobija reklame potrebno je samo da okači poruku na svoje sanduče da nisu poželjni. Ako neka firma ipak ubaci reklamu građanin im pravo na nadoknadu zbog narušavanja privatnosti.

A što se tiče štampanih plakata i bilborda kojih stvarno ima u neverovatnim količinama postoji istraživanje koje kaže da samo 3% građana obraća pažnju na njih.

I opet hrvati su to lepo rešili kad prođu izbori stranke imaju 10-ak dana da ih same uklone inače sledi kaznica od 10 kuna po posteru.


adv,

a zasto mrski? I kome?


Ima i inteligentnih rješenja,

da ne ispadne sve negativno. (Ali da ne bude zabune oko moje namjere, nije reklama za reklamu. Osobno smatram advertising, posebno u velikom formatu, u javnom prostoru, u najmanju ruku iritantnim.)
Za mene je ovo jedan uspjeli pokušaj:


bez naslova

Najteze mi pada to sto mom "zvrgoliju" (sin od cetiri godine) svi ti "papirici" trebaju. Onda, umesto da ih bacim u kantu za djubre, nosim ih kuci... i tako:)


Moja djeca

čuda rade od tih šarenih papirića. Tko bi im inače nakupovao toliko kolaž-papira!? A da ne govorim o ostalim sekundarnim sirovinama... spasiše moj novčanik od njihove pomame za kreativnim izrazom ;-)


A da juniori upotrebe

A da juniori upotrebe kreativnost na billboardima... :D


Učimo ih

kreativnom i nenasilnom izražavanju neslaganja. Sorry, prijedlog odbijen.


moze da bude

moze da bude i kreativno i nenasilno. :))


To i rekoh., Nikola.

Ali onaj prijedlog za bilboardove, ako sam dobro shvatila, nije imao veze ni s jednim ni s drugim. Kakva god da je, je (imovina, necija). To nam ne pase u koncept :-)

A i premali su za te velike panoe. Eto.


bez naslova

Blago VAMA!!!
Nasi "papirici" su uglavnom beli, sa slovima u boji (vrhunac kreativnosti su bold i italic slova), tako da nama od kreativnog izraza ostaje samo osmeh na licu:))) dok iste bacamo u kantu za djubre;)


Bravar(ice),

moja kcerka ide u prvi razred, uci slova. Uciteljica je nasla neku dobru foru da djeci to ucini zanimljivim. Tako kada uce novo slovo, u posebnu za to predvidjenu biljeznicu moraju jednu cijelu stranicu izlijepiti rijecima koje pocinju na to slovo i slikama koje prikazuju predmete koji pocinju tim slovom.

Mozda bi tu ideju mogla prodati uciteljicama tamo kod vas? ;-) Radi iskoristenja materijala, mislila sam :-)


bez naslova

Ja sam po profesiji uciteljica. Na zalost, vise ne radim u skoli, ali sam, dok sam radila, svasta nesto, pa i to primenjivala u nastavi. Sa prvacima je najlepse i najteze. Eeeh:)
A takvu svesku sam i ja imala u prvom. Secam je se...bila je izlepljena, mirisala je na karbofiks i imala bezbroj fantasticnih slicica koje je moja mama uredno isecala iz nekih casopisa (na slovo J jaje na oko u tiganju -blesavo)...


Bravar(ice),

bas zavidim, kao i mojoj kcerki! Ja to nisam imala u skoli. Samo karbofix :-)

Meni se svidja sto kod Dunjine uciteljice to djeca moraju sama, pa je korist visestruka; vjezbaju finu motoriku, koncentraciju, zabave se, uce slova, ...

Ja sam Dunji kupila slovaricu kod nas, skoro istu kao onu sto sam i sama imala. Ovdje u Njem. toga nema (bar ne da ja znam), pa je ponekad slazem iz ciste nostalgije.


bez naslova

I mi smo trebali sami, al' moja mama, k'o mama...da nam pomogne, seckala slicice, dok smo mi seckali carape i pravili lutkama haljine:)


Da, da

to smo i mi radili! Jako smo se dobro zabavljale moje prijateljice i ja reckajuci, sijuci, kreirajuci "bebama" odjecu. Koristilo i lutkama i nama :-) Danas slabo to rade klinci, steta.


DAJ PARE :)

Sve pohvale za vaše razmišljanje Nikola...
Prije svega hvala vam na poučnom sadržaju bloga (brojke, analize, upoređenja) Bez sumnje, izabrali ste odgovarajući naslov. To je zaista prava otimačina...

Hajde, i da kažemo da imamo prečih problema od ovih sa bilbordima moramo znati da svijest ljudi o kvalitetu gradskog prostora u kojem žive (svijest o famoznom urbanom dizajnu) kao i, što je još važnije, SVIJEST O OGROMNOM UTICAJU TOG I TAKVOG PROSTORA na njih, njihovo raspoloženje, ponašanje itd. jeste jedna od veoma bitnih stvari o kojoj treba govoriti zato podržavam ovakva kritička razmišljanja a pogotovo gore pomenute građanske inicijative. (Grad pripada građanima i vrlo je važno da se njihov glas čuje. On direktno zavisi od njihovog angažmana a ovaj od njihove svijesti.)

Ma pogledajte vi samo tu sliku, molim vas...
Kakva vizura! Kako je samo oblik bilborda oštroumno dizajniran... Ogromnu tablu nosi samo jedan nosač čiji poprečni presjek u osnovi ne „otima“ baš mnogo javnog prostora pješacima, pa tek nekih od 0,5 do max 1,5 kvadratnih metara a gore, iznad glave „drive in“ bioskop, bratac... Šalu na stranu, po mom mišljenju, postavljanje reklamne nemani ovakih razmjera prihvatljivo je samo duž trasa autoputeva...

Za gradski prostor su omanje osvjetljene vitrine, samostojeće (sjajan Dunjicin primjer iz Berlina) ili u sklopu natkrivenih čekaonica za autobuse, pa čak i ogromne štampane reklame (najlonske ili platnene) kojima se „skrivaju“ montažne skele i radovi na sanaciji fasada i rekonstrukciji zgrada u gradskim jezgrima, (prihvatljive su jer su privremene)

Ali šta je tu je... Dakle, borba, građanska inicijativa. Samo naprijed. Dopada mi se ta ideja popularizacije kulture, nauke i umjetnosti. Zašto da ne, Kandinski, Maljevič, Moholi Nađi, El Lisicki, Kašak, Mondrijan... + ∞ .

Da, da, postoji i drugi način :) Nismo jednom zapazili razbijena stakla bilborda, deformisane reklamne table, krezube osmjehe ljepotica na reklamama za operatere mobilne telefonije, grafite... Nikako ne opravdavam taj način borbe ali dio tih „kupi-uštedi-potroši-glasaj-uloži-smršaj-osvoji-probaj- osiguraj” frustracija koje reklamni pano proizvede nekako mu se i vraća...

Pozdrav
Nikola A. Svilar

p.s. Mala digresija, nema veze sa marketingom, ali se itekako tiče javnog prostora... Da li ste negdje, ali baš U GRADU u kojem živite, primjetili iste one spomen-ploče koje se često podižu pored saobraćajnica u blizini mjesta saobraćajnih nesreća u kojima jedno ili više lica izgube život? Ako jeste, šta mislite o tome?


odgovoricu i na ostalo...

odgovoricu i na ostalo, ovde ili na sledecem blogu, ali sada samo za te spomen ploce... dok sam ziveo u beogradu vidjao sam ih na nekoliko mesta. ima ih puno uz magistralu kad se ide ka valjevu. ne razumem to kao fenomen i ne znam nista o tome.


Bilbordi

Nisu tako strashni, pogotovo u slucaju grada Beograda, gde ionako ima dosta naruzenih fasada, a bilbordi bar izgledaju uglancano. Mozda je to i stvar licnog gledanja, ali meni ne smeta takva vrsta komunikacije, u nekim razumnim granicama naravno.

Sto se naplate tice, sasvim je drugi problem gde su pare prikupljene ovim putem, a toga ima dosta, sasvim sigurno. Racune na sunce, opstinari!


strasni?

niko ne kaze da su strasni. samo su glupi i nasilni kao i vecina drugih reklama kojima nas bombarduju. razumne granice su davno prevazidjene. stvar je kao sa onim reklamama - neko je pomenuo - koje vam ubacuju u sanduce. pa ako ne zelite, stavite nalepnicu i odbranite se. od billboarda ne mozete da se odbranite. a prostor koji zauzimaju pripada i vama kao i onome ko zaradjuje na njemu.


Dobro Nikola, ali ima i lepih i poucnih.

Recimo, reklama za Discovery kanal:

Ili za borbu protiv alergije:

Dekorativno, a poucno.

Ili za zox-a, reklama za rashladni uredjaj:

Takodje poucno.


lepi i poucni

nsarski - da, ima. neki se nadju cak i na billboardima. poput onih o secanju na srebrenicke zrtve. doduse, ne nadju se na bilo kojim billboardima jer najveci provajder u beogradu, alma quattro, odluci da izlaze iz okvira namene panoa?!

moj fokus je u ovom trenutku na kvantitetu, ne na kvalitetu reklama. kvalitetne reklame mogu da budu i zabavne, neke toliko da zaboravite da vam ispod te zabave opet zickaju pare, ali najveca vecina je uradjena stravicno.


Quote:samo su glupi i

Quote:
samo su glupi i nasilni kao i vecina drugih reklama kojima nas bombarduju.

sto je znatan napredak u odnosu na neka druga, jos gluplja i nasilnija bombardovanja.

nego, da se nije drustvo malo razmazilo? ako bilbordi spadaju u Top 10 najglupljih i najnasilnijih stvari koje vas pogadjaju, onda... posmatrajte i ovako: postavljaci bilborda (sa izuzetkom politickih) su istovremeno i investitori, privrednici i pokretaci ekonomije, i to onaj zdraviji deo koji na taj nacin ulazi u neposrednu trzisnu bitku za kupca. Ima li za Srbiju sta potrebnije od toga u ovom trenutku? da nije mozda bolja kampanja i nacin prikupljanja sredstava za hram sv. save, ili tv pretplate?

smetaju im listici u sanducicima, mislim stvaaarno.

slazem se takodje, da bi postavljanje bilborda trebalo da podleze nekim osnovnim pravilima;
1. da moze da ga postavi bilo koja firma (ili pojedinac), na konkursu koji raspise opstina
2. da se odredi maksimalan broj/velicina/oblik pa i kvalitet istih
3. da je raspolaganje tako prikupljenim sredstvima unapred planirano i transparentno
4. da gradjani koji zive u blizini novo-predlozenog bilborda imaju mesec-dva-tri da prikupe neki/odredjeni broj potpisa kojim bi sprecili njegovo postavljanje.


baby

kad procitam vas komenatar, zaista se postidim i dodje mi da uklonim blog. zar da se bavim tako nevaznim pitanjem kao sto su billboardi dok nam otimaju kosovo?!

naravno da uvek ima vaznih i manje vaznih problema. nisu billboardi u top 10. mozda ni u top 100. ali i sami vidite da se top 10 ne resavaju uopste. da se u top 100 retko kad nesto pomeri. za to vreme neko zgrce lovu otimajuci i na vas racun. naravno da mnogima odgovara da se vazne stvari ne resavaju, i jos vise da ostanu vazne. ali to niej izgovor da ne resavamo ono sto mozemo.

a sto se flajera u sanducicima tice, nalepnice 'ne, hvala' koje je neko opisao da postoje u hrvatskoj, postoje po citavoj evropi.


bez naslova

I dok se borimo za resavanje "vaznih" pitanja i problema, od ovih "sitnih" propade nam drzava. Svi sve mogu i ko zna do kada ce:(
Svaki je zupcanik u satu podjednako vazan, zar ne?


Borba za "ad-free" zone neće biti laka

Dugo te nije bilo!

Sve češće nostalgično gledam u fotografije Beograda iz vremena kada bilbordi nisu bili dominantna komponenta svakog eksterijera.

Slažem se da su "ad-free" zone dobro rešenje, pri čemu će oglašivači (kompanije koje zakupljuju medijski prostor) uskoro i sami shvatiti da se u domenu OOH (out-of-home) oglašavanja dešava isto što i na televiziji: preterivanje u količini rezultira kontraefektima, tj. postaje anti-reklama, ili - manje bolno po njih - oglasi postaju neprimećeni, previše ih je. Isto važi i za sandučiće.

- U poslednje tri godine OOH oglašavanje ima sve veći procenat u okviru oglasnih budžeta (od nekih 7% iz 2003. do 12% u 2006.) i ima tendenciju daljeg rasta. Činjenica da je taj procenat budžeta sve veći uticaće i na povećanje broja lokacija za oglašavanje, pošto cene ne mogu drastično rasti.

- Budžeti za oglašavanje takođe rastu, što će takođe uticati na povećanje broja lokacija.

- Postoje i procene da prosečan konzument medija dnevno "primi" oko 10.000 "brand communications messages", ali da zapamti svega 12. Nije to zato što su poruke loše sročene, već zato što ljudi izbegavaju oglase - građani Srbije počeli su da pate od "Brendofobije" - "izbegavanje reklama" postalo je svakodnevica.

Kada bude prihvaćeno da postoje i drugi suptilni a zaista efikasni načini komunikacije sa "potencijalnim potrošačem", sve će postati mnogo lakše, neće biti potrebe za ovakvim & ovolikim zagađenjem prostora.


Dragi Bojsa!

Mislio sam na tebe pisuci ovaj blog!

Sigurno da su problem i broj i kvalitet reklama. To za Beogradske kadrove je posebno tacno - vise gotovo da ne mozes napraviti fotku u sirem centru a da ti ne uleti bar nekoliko brendova. Neko je ovde napisao da je i to bolje od zapustenih fasada. Ah, kako ljudi pojma nemaju! Ali moram priznati da me je Holandija razmazila. Kako ne koristim TV, i imam sticker na sanducetu, ostaje mi samo borba sa spamovima. Ne znam koliko postoji billboarda u citavom Utrechtu, ali mogu sad da se setim samo dva. Jedan vidjam na putu za posao - tako usamljen i izvucen iz sume na koju smo navikli po beogradu izgleda groteskno. :)


Da mi to lepo cepamo...

Quote:
Drugi način borbe protiv billboarda je grublji i opasniji, istovremeno direktniji, duhovitiji i drastičniji, i predstavlja temu za sebe.

Mene bilbordi jako nerviraju, idu mi na živce, mrzim ih. Nerviraju me reklame, flajeri, posteri...
U Beogradu se javno reklamiranje otelo kontroli, već je zabrinjavajuće...
Meni se ovaj grublji način borbe protiv bilborda više sviđa, ali mi je ok svaka vrsta borbe protiv, sve dok ista postoji.
Sve moje pohvale Nikoli za ovu temu...
I živela Naomi Klein :)

Predrag M. Azdejković
www.queeria.com


No logo

No logo


ti valjda

treba da kazes
ziveo avi luis


Naomi Klein & Avi Lewis

Pa meni je Naomi slađa i srcu draža :)

Predrag M. Azdejković
www.queeria.com


pnbb

ako ja kazem ziveo Alvi Luis, shta ce da ostane za tebe?


Hvala, Pedja...

...za pohvale. Zaista, svaki oblik borbe je dobrodosao. Naomi i BLF u sledecoj epizodi. :)


srpski jezik, težak jezik

otkako je ovde stegao kapitalizam, niko da ubode pravi oblik imperativa glagola "osvojiti": on, naime, glasi "osvoj" a ne "osvoji".

šta još imamo na bilbordima od teških gramatičkih problema... mmm, da, svojevremeno je najavljivan "novi film lik besona", tu i tamo je i "s" stajalo onako fino s apostrofom... o glupavim prevodima stranih reklama da i ne govorim, mrzelo me samo da zapisujem.

mislim, bilbordi mi idu na živce i kad su pismeni, ali kad su nepismeni, nekako su baš uvredljivi.


mene ipak

najviše nervira predizborna kampanja... kao, nije ih dovoljno po medijima, nego se našminkaju "lideri" i gledaju vas sugestivno...
a i pitanje je, što ih i dalje ne skidaju sa bilborda? kao, čekamo nove izbore?!


Kapitalizam, kapitalizam,

Kapitalizam, kapitalizam, kapitalizam.
Sta je tu je. Svi se stide alternative.


Glede totalne reklame –

Glede totalne reklame – jedna od ovdašnjih kafana (Prag).

Počelo je pre 5-6 godina kada se pojavila prva takva kafana. Sada ih ima da ja znam desetak. Pa sad ti idi u "obične" ili reci da reklama nije efektna. :)

Inače se slažem ono za bilboarde. Dosadni su.

EDIT: Zamolio je Nikola da obrišem ostale fotke i da ostavim samo jednu. Odbrao ovu relat. bezazlenu. :(


Kakva poslovna

Kakva poslovna racionalizacija - gazda shtedi na vinskoj karti! Naruchuje li iko, ili svi samo bulje?


naručuju naravno. samo nema

naručuju naravno. samo nema pipkanja jelovnika.
ovo je snimljeno ujutro pa nije gužva. popodne i uveče nema igla gde da padne. kada se pojavila prva takva kafana zakazivalo se po mesec i više unaperd a bila obična pivnica.

i ova je u principu rupčaga (vidi se kakav je enterijer) i o ovi što dolaze ujutro su nekakvi šljakeri i klinčadija (ovi na poslednjoj fotki drže kesu iz samoposluge na podu). popodne i uveče dolazi drugačiji svet uglavnom stranci.


A konobari?

A jel imaju možda konobare ili samo konobarice?

Predrag M. Azdejković
www.queeria.com


ne znam za konobare. nije mi

ne znam za konobare. nije mi sfera interesa :). al mogu da se raspitam ako treba.

______________
Q: hajte molim vas, mnogo bi mi značila ta informacija... da li da planiram devojačko veče u Pragu ili ne...
______________
A: Evo raspitaću se ovih dana. Ako treba ima i da slikam i fotke da pošaljem. Sve za devojačko veče. :)


Vidi se da se naradila ova

Vidi se da se naradila ova seka. Dobila ravne tabane od shljake. Shto joj ne kupe borosane? :)


al nas

neko bris'oooo, a nece srdjana...moze fotke golishave seke a ne moze sindikalna borba za carapice ;-)


Eto vidish, zene uvek

Eto vidish, zene uvek nagrabuse, jal za sindikalnu borbu, jal za brisanje. Svet je vrlo nepravedna pojava, draga moja BoL. Vrlo nepravedan :))


Ambalazograd

Nasem gradu, koji je ionako prljav, zagadjen, oronuo i generalno receno u raspadnom stanju samo su jos i ovi nakaradni kapitalisticki billboard-i falili.

Pobogu, ko ima pravo da sece drvece po parkovima da bi postavio billboard???
(Slucaj parka na Toplicinom Vencu, kao i na gomili drugih mesta u gradu gde su stabla iscupana da bi se postavila megalomanska reklama na nosacima od plastike i metala)

Muka nam je svima od tih reklama, a i od grebatora koji zaradjuju na njihovom postavljanju na javnom (citaj nasem, zajednickom)prostoru!

Ja sam za peticiju da smanjimo broj reklama (za pocetak u Beogradu, pa posle po celoj Srbiji) kao i da svi, a pogotovo POLITICKE STRANKE BUDU NAJSTROZIJE SANKCIONISANE ZA LEPLJENJE PLAKATA PO ZIDOVIMA ZGRADA i VAN NAMENJENIH PANOA (100 din po posteru)....pa cemo videti ko ce sta da lepi....

Pozdrav


Nikola

Bilo bi lepo znati ko su vlasnici firmi koje prodaju bilbord oglasni prostor ili imaju prava eksploatacije istih? Mnogo bi nam bilo jasnije da znamo. U vreme Slobe, vlasnici su bili njegovi ljudi ili njihova deca. A sad?


JJBeba, Vlasnici

Pojma nemam ko su sada vlasnici, ni kako su dobili dozvole, ni na koliko su te dozvole izdate. Trazio sam malo po netu, ali nisam nasao nista konkretno. Alma Quattro koja drzi najveci deo billboarda po Beogradu osnovana je 1994 (k-hm!) a od 2003 je deo internacionalnog lanca JCDecaux. Sa Akzent mediom (drugim po velicini) je ista prica - osnovani iste godine (k-hm! k-hm!), a sada su deo medjunarodne korporacije iz Austrije. Kako se vama to cini?


Ja sam vam rekla da su te

Ja sam vam rekla da su te firme osnivane za vreme Slobe i chini mi se da je vlasnik toga (odnosno njegov sin!) bio neko ko je imo veze sa EPSOM ili Simpom ili tako nekom velikom drzavnom firmom u vreme slobe, zaboravila sam. Raspitacu se. Znam da su posle doshlo Austrijanci. Velike su to pare, i znam da su vlasnici bili uvek neki likovi iz vlasti. Da li se to posle 2000te legalizovalo ne znam, ali bash cu se raspitati


Allma Quattro - vidi vezu

Allma Quattro - vidi vezu Hugo Boss..Akzent vidi vezu JAT


Svuda u liberalnom svetu

svako ko kupi zemljište ima pravo da seče drveće da bi napravio golf teren. Čak i u Otavi, gde kažu da ćeš "pre da se izvučeš ako ubiješ čoveka nego ako odsečeš drvo" (aludirajući na rigorozne zakone zaštite životne sredine, koji i nisu baš tako rigorozni, ali 'ajde).


...što bi rekla moja bivša

...što bi rekla moja bivša cimerka apropo prvih flajera iz sandučića - pre te poplave... "sve je krenulo tako što su prvo hteli da nam uvale picu i uzmu stan!"


Ima nade...

Pre dve godine je casopis Refoto napravio bilbord-izložbu fotografija u Bg. Ne znam da li su im bilbordi bili ustupljeni ili su platili zakup tog prostora, svejedno je ispalo dobro.
Skoro godinu dana pre toga je u Novome Sadu na jednom od glavnih bulevara (Bulevar oslobodenja) jedan fotograf postavio u nizu 5-6 svojih tematskih fotografija, kao doprinos borbi protiv pušenja. Vlasnik bilborda ih je ustupio besplatno na nekoliko dana. Ministarstvo za zdravlje je moglo doplatiti bar još nedelju dana, da je imalo sluha za dobru volju kako fotografa, tako i vlasnika bilborda. Niko drugi se nije zainteresovao za entuzijazam ovih ljudi, te niko nije ni pokušao da iskoristi njihovu dobru volju za neke druge ideje (na primer Vaše o opštem obrazovanju).
Verujem da problem, ni u Beogradu, nije u vlasnicima bilborda nego u organizaciji i podršci ovakvim akcijama. Vlasnici bi bili spremni da ustupe prostor (verovatno ne u vreme predizborne kampanje) kad bi i ostali pokazali malo dobre volje, a naročito oni koji su plaćeni da rade na takvim projektima.


nade svakako ima

kada su billboardi u pitanju. (manje sam ubedjen da je ima kada je u pitanju ono o cemu pise ivan marovic.)

dobra volja je odlicna stvar. slicna akcija je postojala i na novom beogradu kada je nekoliko billboarda ustupljeno (ili iznajmljeno) opstini za konkurs najlepsa nbgd fotografija. ali to su sve izuzeci. nekoliko panoa na nekoliko dana. s druge strane desetak hiljada panoa u srbiji vec desetak godina.

zamislite scenario u kojem sami provajderi postaju svesni da su preterali i odlucuju da 10% svoji panoa (samim ti i 10% zarade) prepuste nevladinim organizacijama, skolama, zdravstvenim ustanovama. sastavlja se spisak tema od javnog znacaja, deo prostora dobija univerzitet, deo tog dela moja beogradska katedra za astronomiju. ujutru izadjete na ulicu i umesto ogromnog parfema vidite sliku jupitera sa kratkim opisom planete i objasnjenjem zasto ta planeta ne utice na nas zivot na zemlji kao sto astrolozi misle. desetk billboarda dalje naidjete na par stihova rastka petrovica. mmmmmmmm, odlican scenario, ali sanak pusti. zato sam pre za vrsenje pritiska na gradske vlasti, smanjenje broja panoa, stvaranje ad-free zona i svega ostalog sto sam gore napisao.


Kako je divno ziveti u

Kako je divno ziveti u zemlji kao sto je Danska u kojoj je sve normalno pa cak i odvratni marketing. Jas sam neko vreme zivela u Aarhusu i pored cistog vazduha i ulica, ono u cemu sam uzivala je sto je tamo toliko sve sa ukusom a jedan od pokazatelja je sto nemaju sigurno ovoliko bilborda i odvratnih reklama kao mi. Njihova savest i svest o svemu pa i o otimacini javnog prostora je na visokom nivou, brinu o svojim gradjanima pa se valjda trude da ih ne maltretiraju.


Uf! Danas sam resila da

Uf! Danas sam resila da brojim… Ali da krenem od pocetka!

Veliku antireklamu za Beograd videla sam danas u centru – eksterijer srednje skole “Nikola Tesla” izgleda, blago receno – odvratno. Ti prozori, danas otvoreni ne bi li uslo malo svezeg podnevnog smoga, licili su mi na najveci horror. Zao mi, jer sam I sama bila djak iste svojevremeno ( prve dve godine usmerenog obrazovanja). Ali, to je tema za neki drugi post.

Izlazeci, napokon, iz doticne ulice, ulazim u Kneza Milosa, pa, posto mi paznju privuce poveci bilbord Telenora – odlucim da brojim iste, ali samo sa leve strane (glupost – kao da tome ima kraja). Oko trideset sam se zapitala sta radim, oko pedeset – da li da odustanem, a kada je brojka dostigla 70 kod Mostara, odlucila sam da se posvetim dnevnim razmisljanjima o onome sto me ceka kod kuce!
Koliko ih je samo na teritoriji celog Beograda:(


hvala za trud!

hej bravarko, to je bilo bas brave! brojka od preko 5000 potice iz jednog izvora, a ko zna koliko ih je jos nelegalnih i koji se vode po ko zna kom kriterijumu...


Statistika nije bitna

Da ne ulazim u statistiku ko i koliko zaradjuje od svakog „prodajnog“ mesta zvanog billboard, to je, i nije bitno – naravno, kako za koga.
Za mene, kao gradjanina/gradjanku nije ni najmanje. Ono što me više muči je da me od sveg šarenila i neukusa i mnoštva svih reklamnih vidova glava zaboli svaki put kad prodjem kroz grad. Provela sam neko vreme u Danskoj i proputovala je uzduž i popreko da nisam uz auto puteve videla ni jedan jedini billboard. Kakva lepota. Verujem da je u pitanju zakonska regulisanost, jer je Danska zemlja strogog uredjenja i zakon se poštuje. Onda i nije čudo što su Danci jedni od najsretnijih gradjana u Evropi-žive u uredjenoj i regulisanoj zemlji. Naravno da vizuelno zatrovan ambijent utiče i na psihičko stanje ljudi, te povećava i njihovu agresivnost.
S druge strane, kao profesionalac, smatram da su oni, bilbordi, samo za "velike", jer su skupi i da je prodajni efekat jako mali ukoliko je mala teritorijalna zastupljenost, te da je marketing dinar bolje iskorišćen na neki drugi nacin. To mi govori moje dugogodišnje iskustvo iz Australije gde sam radila kao marketing konsultant za VELIKE.

Nemam predlog, sem da se donese zakon ili propis o broju, veličini isl. koliko takvih instalacija može na km2, ali to nije u mojoj moći. Svakako da lepo dizajnirani i neagresivni reklamni materijal može da ulepša neke ružne, nedoterane krajeve grada, ali se tamo, uglavnom, i ne postavljaju, jer tamo niko i ne zalazi.

Kao gradjanka, ipak želim da živim u plemenitijem ambijentu, pa se zalažem za zakon i njegovo rigorozno sprovodjenje.... ako je to ikako kod nas moguće.


Charlie

Potpuno se razumemo. Mozda nekome zvuci suludo pricati o billboardima (kad gori Hilandar, otimaju nam Kosovo, stranacka je slava ili ko zna sta sedamnaesto), ali Srbija se mora menjati iznutra, neprestano i uporno. Mora se menjati zivotni prostor, moraju se unaprediti zdravstvo i obrzazovanje. Cuj, unaprediti?! Podici od nule. Licno ne verujem previse u moc zakona samog po sebi. Sanjam drustvo u kojem ce se ljudi vladati tako da ne ugrozavaju jedni druge, a da im ne visi nad glavom pretnja kazne propisane zakonom. Slutim da se moji snovi nece ostvariti, nikada i nigde. Do tada zakon je jedno od resenja koje moze da natera podivljale u red.