Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

SUB-URBS

Pojam Suburban uvek nas je neodoljivo asocirao na pojam Sub-Human.Mozda zato sto je zivot u njima sveden na nizi nivo egzistencije to jest na spavanje, hranjenje, odgajanje mladuncadi i odrzavanje stanista, gnezda ili jazbine.

Sve ostalo ne postoji.

I sam naziv Sub –Urban navodi na sliku necega sto je ispod, manje , nize nego Urban. nize od Grada kao neophodnog nukleusa  Civilizovanog zivota

 

Ova naselja u danasnjoj Americi, nastala 40-tih godina proslog veka, nisu ni sela ni gradovi,  ni predgradja, ona su Naseobin. U njima nema struktura koja pdrazumevaju civilizovan zivot. Nema Centra, nema Trga, nema Glavne Ulice. Sto znaci:  nema .Lokalne kafane, Bara, Paba..(sto sve postoji u pravim predgradjima) nema mesta   Susretanja. Nema cak ni lokalne Prodavnic-Bakalnice pred kojom bi se stajalo i u kojoj bi se svi  povremeno sretali..Nema pozorista, nema  setalista, nema gde da se izadje, ponekad cak nema ni trotoara, da se ne bi podsticalo individulano kretanje bez vozila koje bi moglo  dovesti do nezeljenih medjusobnih susreta ili u najgorem slucaju  Masovnih Okupljanja…

 

Sub-Urban naselja imaju nazive koji neodoljivo podsecaju na imena slicnih naselja u okolini drugih Gradova. Na primer:White Oak( Beli Hrast)White String ( Beli potok)Burk’s Pond ( Marinkova bara)Cherry Orchard (Tresnja, Visnjicka banja) Shepard’s Hill (Ovca) White Waters ( Bele Vode).

Oni lepo zvuce na engleskom. Idilicno. Podsecaju na prirodu..jer naselja i jesu okruzenap prirodom, cesto pravom gustom sumom..po kojoj nesmetano lutaju jeleni, lisice, neizbezne i mnogobrojne veverice, misevi,  rakuni i ostlai glodari a ponekad ,bogami, i sami medvedi…Tako da je u nekim Sub-Urbs-ima lakse sresti medveda nego komsiju..Komsija nema razloga da se pojavljuje iz svog stanista i da luta sumama…A i kad bi hteo da izadje ne bi imao kud…sem do svog auta…

Posto su sanse da sretnete bilo koga osim razdraganih glodara gotovo minimalne, ljudi koji zive u Sub-Urban naseljima pocinju da se i ponasaju adekvatno i da poprimaju navike ljudi na nizem stepenu civilizacijskog razvoja kao na primer:

da napustaju kucu i odlaze u nabavku hrane u svojim pidzamama.i kucnim papucama.Zene, cije je zaduzenje prikupljanje namirnica, priprema hrane, odrzavanje stanista i odgajanje mladuncadi, uglavnom danima ne izlaze iz papuca i neke vrste udobne odece koja se moze okarakterisati prelaznim oblikom izmedju onoga sto civilizovani stanovnici gradova nazivaju odecom za spavanje i odece za vezbanje…Nije neobicno uociti zene u Sub-Urban naseljima koje neocesljane, neumivene i ogrnute samo muzevljevom jaknom preko spavacica pospano lutaju samoposlugama u potrazi za naminicama, vukuci svoju mladuncad na  ledjima, grudima, ili rukama…

Muzevi ponekad odlaze do gradova ( mada sve veci broj tezi da svoje poslove obavlja iz bezbednosti stanistima zbog velike guzve na drumovima). Osim toga, odlazak do grada zahteva i neprijatnu aktivnost  oblacenja cipela.

Nosenje primitivne odece cija je prvenstvena funkcija  toplota, udobnost i lakoca kretanja je toliko rasprotranjeno da cak i deca i njihovi nastavnici ponekad odlaze u skolu u pidzamama . Zivot u pidzami i papucama ili trenerkama i patikama( formalnija  varijanta pidzame i papuca  koje sluzi za izlaske) odvaja predstavnike Sub-Human populacije od civilizovanih stanovnika Gradova i njihovog dekorativnog  odevanja  sa storgo propisanim kodovima koji razlikuju kucnu odecu od  odece za rad i  odece za izlaske ,  kao i mnoge podgrupe unutar istih  kao sto su  na primer odeca za neobavezni izlazak i elegantna vecernja, za svecane prilike…

 

Stanovnici Sub-Urban naselja uglavnom nikuda i ne izlaze . Cak ni na svoje porceve, tremove, terase ili negovana dvorista…Jer iako zive okruzeni sumama stanovnici

Sub-Urban naselja neobicno zaziru od prirode. Plase se hladnoce jednako koliko i toplote, snega koliko i letnje zapare, kisa i vetrova, buba, pcela, komaraca i slepih miseva, tako da najcesce vreme provode u bezbednosti svojih vestacki kondicioniranih domova, cije prozore  ne otvraju ni po nekoliko godina…Zbog stednje energije.…I opasanosti od polena na koji je vecina ovih stanovnika izrazito alergicna…Tako da se zivot u prirodi uglavnom svodi na posmatranje prirode kroz prozore , najcesce automobila, dok se ista  istovremeno nemilosrdno unistava izduvnim gasovima iz  porodicnih terenskih vozila.

 

Vecina stanovnika Sub-Urbs-a nekad je zivela u Gradovima, koje sa ponosom pominje istovremeno  sazaljivo nabrajajuci sve nepogodnosti civilizovanog gradskog zivota: guzve, male stanove, uzurbani tempo zivota, kriminal, prljave ulice i... visoke potpetice…Sve ono cega su oni, hvala bogu, postedjeni jer zive u svom Bukolikom Raju….opusteni, bezbedni, pospani, cupavi, zarozani, zapusteni, izolovani i

air-condicionirani.

     


jel' i na posao idu u pidzamama?

Od cega zive ti sub urbs, valjda idu na posao.

Da li tada skidaju pidzame?
Ili je njihov nacin zivota posledica rada od kuce putem interneta.

A deca, zar se ne druze mudjusobno kad bar imaju gde da jurcaju, po tim sumama i livadama okolo.

svetlaana


Kritika s jedne strane stoji, a s druge bas i ne

U vezi pitanja urban vs. suburban imao sam nebrojene razgovore, svadjanja i polemike sa Amerima. To mi je u stvari jedna od omiljenih tema. Neki shvataju, a neki ne, da je zivot u suburb-u "soul destroying" ili u najmanju ruku "soul damaging". Medjutim shvatio sam i ja. Za mene je to tako jer sam odrastao u evropskom gradu. Nije za svakoga suburb, a nije ni grad. Zavisi sta vam je prioritet u zivotu. Ovo je veoma komplikovana tema koja zahteva dosta opsirno poznavanje americkog drustva. Bicu "devil's advocate" i pokusati da opravdam zivot u americkom suburb-u.

Prvo, nekome ko nikada nije ziveo u Americi, ovo je malo tesko shvatiti, jer kad oni misle grad, misli se na Beograd, Rim, London, Pariz etc. Americki gradovi nemaju nikakve veze ni sa jednim od njih. Par gradova na istocnoj obali i mozda jedan na zapadnoj bi mogli da prodju kao grad po evropskim standardima. Verujte mi, ne biste zeleli da zivite ni u jednom od ovih drugih. Preostaje samo suburb ako ste vec primorani da zivite blizu jednog od ovih gradova zbog posla uglavnom.

Nije uvek bilo bas tako crno. Egzodus belog coveka (predgradja su 90% bela sa nekim izuzecima) u predgradja poceo je davno. Veci standard zivota i razvoj saobracaja naveo je ljude da pobegnu iz prenatrpanih i smrdljivih gradova negde gde ce moci da imaju 5 puta vise prostora. Naravno, bezali su i od crnaca.

Autor se sali na racun mladuncadi, ali ti ljudi zele da im mladunce ide u bolju skolu i da je sto vise zasticen od losih uticaja. Razlozi su mnogobrojni. Svi zele kucu od minimum 300 kvadrata i dovoljno veliku garazu da bi u nju parkirali sva vozila (jedno po clanu porodice). Svi zele "backyard" da bi mogli da potpale rostilj kad hoce. Itd itd. A za ove sto kazu da im ne bi ni trebalo toliko automobila da zive u gradu, jer bi imali gradski prevoz, hocu da mi navedete neke gradove, ne sa jednostavno postojecim, nego sa funkcionalnim, sigurnim, i "convenient", gradskim prevozom u Americi. Mozda postoji jedan ili dva.

To je americki standard, time im je ispran mozak. Ovo je ljudi mega-konzumersko drustvo. Samo vise i vece prolazi. Ne prica se o tome sta vam treba nego sta mozete. Svaki dolar mora da je u kreditu za nesto, "disposable income" uglavnom ne postoji za putovanja isl. A i kad bi imali para da odu negde, ne bi, jer sta ce tamo. Jedan posto Amera ima pasos, pola ih dobija samo nedelju odmora godisnje. Nekome ko je odrastao na takav nacin, to je sve normalno, i oni smatraju ove sto zele da zive u gradu ili na bilo koji drugi nacin budalama. That's the American way koji nije za svakoga.

Problem sa tih nekoliko gradova koji vrede je sto su preskupi. Za iste pare za koje kupite 100 kvadrata u gradu mozete da kupite 500 30 km van grada. Iako ste platili debelo za tu gradsku lokaciji, u vecini slucajeva geto vam je na 1 km od kuce u kojem je 20x jeftinije za zivot, ali nece niko ko nije crn da tamo zivi pa da je i za dzabe. Znaci 100 kvadrata sa pogledom na geto ili 300 sa travnjakom, dobrim skolama i drugim stvarima kojima ljudi u Americi pridaju znacaja.

Ovo se moze najbolje videti na imigrantskoj populaciji. Kad dodju u Ameriku uglavnom zive u malom iznajmljenom apartmanu negde u gradu, a zatim cim imaju malo vise love odma tutanj u predgradje. Bez obzira sto bi svi voleli da zive u gradu, ali onom pravom.

Mogao bih o ovome dva dana, zato cu da stanem.


Re:goxy

Odličan prikaz realnosti ponaosob za one koji slave sve što je američko.


Jeste Dragane

Ali naravno slazaete se da ne treba ni kritikovati sve sto je americko. Kaze ovaj ovde kako su ljudi obuceni u prodavnici itd. Bar ne idu, sto kaze moja supruga, smrdljivi i neobrijani na posao kao sto ide njih X u Srbiji. A sto se tice gradskog prevoza, budimo iskreni, ko god moze da izbegne, ne vozi se njime nigde u svetu. On je dobar za djake, penzionere, i kad se vracas kuci pijan. U Americi imaju posebne autobuse za skolarce, pa ni za to ne treba. Tamo gde je popularan, zbog ovog ili onog, vestacki ili ne, cena posedovanja, parkiranja, osiguranja, popravke itd. vozila je suvise visoka, ili je pet puta brze gradskim nego kolima, pa zato ljudi sednu na trolu, tramvaj, bus, a bogami i voz.


bednih 100 kvadrada

Stvarno ne znam ko još može da se stiska u bednih 100 kvadrata? A šta sve imaš u 300 kvadrata... U Australiji imaju ljudi kuće i sa po 3 dnevne sobe, blago njima. Jedna za goste, jedna za domaće i jedna za gledanje tv-a (theatre room). Mislim, to je stvarno neophodno. Nećeš valjda da gledaš utakmicu sa prijateljima i istoj sobi u kojoj se inače igraju deca ili žena gleda sapunice? Ili da primas goste na kauce po kojima deca danju skaču, jedu, mrve keks i prosipaju sokove? Stvarno nema smisla.
Čak i da ti tri dnevne sobe nisu potrebne, takvu kuću ćeš moći skuplje da prodaš. Zato što će je neko skuplje platiti. Iz istog razloga, da bi mogao posle skuplje da je proda. A ti ćeš onda da kupiš još skuplju. Zašto bi bacao pare na prolazne gluposti, kao što su putovanja, kad možeš da ih imaš čvrsto i bezbedno zarobljene u tvoje tri dnevne sobe, i da ih kad god hoćeš dobiješ prodajom istih, i prebaciš u tri veće i novije dnevne sobe. I tako nikad nećeš izbubiti svoje pare, nego će večito uživati u njima. Što se tiče dvorišta, moći ćeš na hiljadu načina da zalivaš i neguješ travicu na njima (ne onu travicu) i da se takmičiš sa prijateljima čija je lepša. Tako ćeš imati sa njima o čemu da razgovaraš (a ne o nekom koncertu ili pozorišnoj predstavi).
Ah, da zaboravila sam da u tih 300 kvadrata možeš da imaš i onoliko dečjih soba koliko imaš dece, tako da ona, dok su još mala ne mogu uveče da razgovaraju do kasno u noć i smišljaju razne nestašluke, nego mogu lepo svako u svojoj sobi da igraju igrice na kompjuteru. Kad uđu u pubertet, neće morati svakodnevno da se svadjaju nego će lepo svako u svojoj sobi za svojim kompjuterom da chatuje sa svojim školskim drugarima i drugaricama.

I ja bih mogla dva dana...


Uz svo duzno postovanje,

Uz svo duzno postovanje, pricu o tri dnevne sobe vas je neko izlagao. U Australiji zivim vec 6 godina (od cega 4 god. u Sidneju), i obisao sam sve vece gradove ovde (Brizbejn, Melburn, Pert i Adelaid), i zaista nisam nikada video niti cuo da neko ima kucu sa 3 dnevne sobe.


Gaston, ne izmišljam i ne preterujem

Verovatno imate sreće sa ljudima sa kojima se družite i viđate, pa ne žive u takvim kućama. Ili nemaju dovoljno para (nadam se da je ovo prvo). A možda je ovo i neka novost. Ja sam bila za NG u Pertu, i vodili me u jednu takvu kuću. Doduše, još je u poslednjoj fazi gradnje, ali čovek je to video od prijatelja, kolega sa posla. Radi se o severu Perta (nekih 40-50 km u kopno), tamo krče bush i prave nova "life style" naselja. U šetnji oko kuće smo sreli kengure, koji još uvek tuda skakuću u sumrak, jer su im to godinama bila staništa. Fasciniralo me je i kako tamo niču naselja. Prvo izgrade svu infrastrukturu, uključujući puteve sa crvenkastim asfaltom i besprekornim bankinama, pa onda prodaju parcele. Ako vas zanima, mogu da javim kako se tačno zove deo "grada" (neki restoran - seoski turizam "Šekspirova kuća" je u blizini, gde može dobro i zdravo da se ruča, ako vam to pomogne da shvatite o kom predgradju se radi).


Pipi, vecinom je ovo prvo a

Pipi, vecinom je ovo prvo a ne ovo drugo..u svakom slucaju Sydney nije bas takav. Oni koji imaju velike kuce sigurna sam da imaju par dnevnih soba (formalna i neformalna) ali kada bih i ja kupila zamak koji ima podrum pica, unutrasnji bazen i ostale djakonije onda mi ni te dve dnevne sobe ne bi smetale:D


Verujem ja da ovde postoje

Verujem ja da ovde postoje kuce sa 2 ili 3 dnevne sobe, ali to je, uzimajuci u obzir (bez preterivanja) 99% Australijanaca, veoma retko. Znaci neki prosek je jedna dnevna soba i 2-3 bedrooms. Upoznao sam i neke, kako bi mi rekli, dobro stojece ljude ovde, ali niko nije imao vise od jedne dnevne sobe. Ovde govorim samo o licnom iskustvu. Medjutim, za one koji imaju vise vremena i koje to interesuje, ponudu na trzistu stanova/nekretnina mozete naci na

www.domain.com.au

Pozdrav


Gaston u kom si delu Sydney

Gaston u kom si delu Sydney ako smem da znam. Ovde kao sto i sam znas vecina 'nasih' zivi u komunama a one su daleko od mene. jesi ti blize vodi?:D


Ja sada zivim u Newcastle-u,

Ja sada zivim u Newcastle-u, ali sam ziveo oko 3 i po godine u Kingsford-u, vrlo blizu UNSW, i relativno blizu Coogee beach-a. Ziveo sam i oko pola godine blizu Maroubra beach. Kao sto znas, to su Eastern Suburbs, i tu bih napravio jos jednu digresiju u odnosu na temu ovog bloga, a to je rec suburb. Naime, ne znam za Ameriku, ali ovde u Australiji, rec suburb nema nikakvu negativnu konotaciju, vec je vise u smislu naselja kod nas. U kom delu Sidneja si ti?


Pa, da se i ja umesam,

buduci da imam duuugo iskustvo sa zivotom u USA. Ziveo sam u velikim gradovima, u malim, u suburbs, u selima. To sto je goxy napisao je prilicno blizu istini. San emigranata da imaju kucu u suburb-u i dva automobila u garazi se zove "American dream".
I migracija stanovnistva u suburbs se desila, mahom, da bi se otislo od nezeljene gradske populacije (citaj:crnci). To je sve moguce kad je benzin jeftin, i putevi dobri - nije retkost da ljudi zive na 30-60km od radnog mesta. Cesto kupe kucu u kraju koji im odgovara zbog transporta.
Te dve-tri dnevne sobe nije nikakva posebna retkost ili ekstravagancija. Ovde su kuce jeftine i velike - i imati nekoliko soba vise nije nista posebno. Imati 2,3, pa i do 5 kupatila u kuci (zavisno od velicine porodice) je uobicajeno. Nekada ljudi imaju i po dve trpezarije - jednu za normalne obede, drugu za svecanosti. Ali, to se sve zaista ne smatra za poseban luksuz.
Americke kuce u suburbs su jeftinije (jer je zemljiste jeftinije), i prosecno vece - rekao bih duplo vece - nego kuce po Evropi. Isto kao sto su im i automobili veci, i autoputevi, i rastojanja koja prelaze dnevno. Prosto, to je nacin zivota na koji se covek brzo navikne. Jednom kad sam ziveo u nekom malom gradu na severu drzave Njujork, jedna koleginica, koja je tu zivela celog zivota i nikad nije putovala dalje od 15 milja, mi je rekla da ona ne moze da zamisli da joj prvi komsija bude blizi od 2 milje (3 km).
E, ali zivot u suburbs onda pocinje da ima i svoje posebnosti o kojima je ovde rec. Ti koji ceo dan provedu u pidzami su uglavnom ljudi koji ne rade (radi suprug, recimo), ili rade u drugoj smeni pa ih vidjamo danju. Kad je petak, odes u lokalni bar da se napijes. Kad je subota, ides u bioskop. Kad je nedelja odes ujutru u crkvu, a popodne da kupis hranu za sedmicu koja sledi. (Ja sam bas malocas dosao iz prodavnice hrane gde sam bio da kupim neku sitnicu i cekao sam 1/2 sata u redu na kasi - ovde je trenutno 4:30 popodne, nedelja - a ne zivim u suburbu).
Ah suburb! Za one koji imaju prilike, preporucio bih dramu Erika Bogosiana "Suburbia" - veoma poucna.


Ma, predgradja

su se poseljačila. Nekada su tamo išli oni koji imaju pare, a sad oni koji imaju pare žive u epicentru grada. Sirotinja živi po šumama i gorama okolo gradova, a svo slobodno vreme provodi pred televizorom, pored roštilja ili u komercijalnim centrima. Tako je na Zapadu. U Srbiji predgradje liči na pesmu "Vašar" (S vremena na vreme):
Kupio sam cipele
i sako d'pari
u mom je selu svecan dan
na vasar idu svi.
I ja posadih devojku
u opel karavan,
masina vrti prasnjav krug
ovo je moj dan.


...

Quote:

su se poseljačila. Nekada su tamo išli oni koji imaju pare, a sad oni koji imaju pare žive u epicentru grada.

Ne znam kako da definisem "poseljacila" u americkom kontekstu, ali slazem se sa vama uz mali dodatak. Osim standardnih New York-a i par drugih, u poslednje vreme se radi o nekoliko novih gradova koje pokusavaju da revitalizuju. Medjutim, glavna stvar koju ste zaboravili da kazete je da su u pitanju oni, koji ne samo da imaju pare, nego usput nemaju prosirenu porodicu. Prosecni Amerikanac sa troje dece ne zeli da zivi u epicentru prosecnog americkog grada.


Kako sam izgubio americki san

Ja sam imao srecu da me firma posalje na dva meseca u SAD.

Smestili me u mnogo lepu kucu, dve spavace sobe, dva kupatila, veliki dnevni boravak... Jednom recju - milina. Na oko 3km of kancelarije; kolege dolaze ujutru da me voze na posao.

Idila je potrajala dok nisam pokusao da odem peske do samoposluge. Otpesacio sam oko 3km po vetru i kisi da bih nasao samoposlugu. Ni u jednom od tri shopping malla nije bilo samoposluge. Srecom, bilo je restorana pa nisam umro od gladi.

Sutradan sam zamolio kolegu da me odveze do samoposluge, nakupovao hrane za sto dolara, a dan iza toga otisao u rent-a-car da iznajmim auto.

A mislim da sam cak za tih dva meseca jedanput video jos neke ljude u "mom" suburbu.

Sve u svemu, ta dva meseca su razrusila moj americki san, a pocetni i najjaci udarac su mu zadala upravo suburbs.


Shto

ce reci - Amerikanci ne hodaju vishe na 2 noge, sad moraju imati 4:-)))
Chudno bi bilo da uopshte josh znaju da hodaju.


i

zato su svi debeli ili gojazni. Kad sam ja pricala koleginicama u kancelariji kako sam ovog vikenda po prelepom danu prepesacila najmanje 2km svi su me gledali kao da sam poludela.

Koleginica koja je kupila 2 perjana jastuka za lunch brake u obliznjoj radnji nije ih odmah odnela kuci subway-om vec je sutradan dosla kolima na posao kako bi ponela kuci 2 perjana jastuka!
Ona inace zivi 35 min subway-om od posla i muku muci sa kilazom.
Inace se sve ovo desava u New Yorku. Tako da nije samo suburbs, i ovde ima bolida koji ne ulaze u gradski prevoz vec sate provode u kolima u zagusenom saobracaju.... i oni to nazivaju commodity.


Ja imam osecaj...

da me lokalni sabarbijanci gledaju kao ludaka kada peshacim do "centra" sela, tj do glavnog mola.
Usput, svaki put kada se odlucim da prepesacim ta dva kilometra, glava mi je u torbi. Nema trotoara, prelaz drumova je umetnost, vozaci (pogotovo "mame" u tenkicima)su neprijateljski raspolozeni...


sto ne probas da

stopiras? mozda te neka 'mama' u tenkicu pokupi...


:) Kupili bi me lopatom ili

bi pazario 'aps. Odmah bi neka keva pozvala muriju ili me izgazila. S'takvim stvarima nema zezanja po sabarbiji. Stopiranje je u svakom slucaju no-no!
A murije svuda okolo, kao da je vanredno stanje!

btw hteo ne hteo - moras kolima. Pa to i ja uglavnom cinim. Mada, ni tu nije nista manje opasno. Sabarbijanci su "opaki" vozaci. Bukvalno! Pogotovo kad krene da ih drma zikra za shopping-om, posle recimo jednog dana apstinecije (praznik). Dan posle TG navalili su na MOL od pet ujutru. Redovi, haos, navala kao da ce sutra da nastane propast sveta. Puchina je stoka jedna grdna!


Ma zahebavam se

gde da 'saras' po sabrbiji kad svi imaju utoke?

Meni tamo najvise smeta sto nemaju koncept gradica, nego je sve glavna ulica a ostalo spread out po brdima, ili po plazama kud koji (cak i u hamptonima na Long Islandu, kojima to bas lepo stoji). Sto se tice stoke ona je svude ista: i u USA i u Srbiji.


pa u hamptonima

ti main st sluzi da njime dodjes do svoje mansion (ili do plaze ako si mamlaz bez mansiona). sta ce ti vise od jedne ulice?


el imas ti neku

kucicu da ti se svidja u tim hamptonima? misim, naravno da nisam mamlaz bez mansiona.


2km

u mojoj varijanti je bila setnja preko Brooklyn Bridge-a pa sve do Park Slope-a. Onako lepo kroz ulice i brown stone buildings......
U Bgd prilikama to bi bilo kao da krenes od recimo Usca preko Brankovog pa sve do Vracara.

A ovo za mame u tenkichima :-) :-)


Pa gde to na potezu od Usca

do Vracara ima brown stone bulidings? Mada (skoro) sigurno ima mnogo manje pacova.


mozda ima brown stone

ali sam ubedjena da nema brownstones.


pa naravno

da nema brownstone zgrada do Vracara. To je bilo u smislu prelazis iz novog u stari deo grada u setnji od 2km.

Neznam za tvoja iskustva ali ja u Beogradu nikada pacova nisam videla na ulici sto naravno ne znaci da ih nema.

Evo da zadovoljimo i Ms. Brooklyn, hvala na korekciji!

I da objasnimo sta je to "brownstone"

Cambridge dictionary kaze

brownstone
noun [C] MAINLY US
a house with its front built of a reddish brown stone, especially common in New York City

a Wikipedia kaze
In Boston and New York City, a "brownstone" is understood to be a terrace or rowhouse clad in brownstone. These brownstone apartments typically have stairways which lead from the sidewalk to a second-floor apartment entrance, a design originally intended to avoid bringing in the mud and horse droppings commonly found at street level, a problem that existed when these apartments were built and horses roamed the streets. New York City brownstones tend to be found in certain older neighborhoods, which are perhaps most common in Brooklyn. For example, the neighborhood of Bedford Stuyvesant has the largest inventory of brownstones in the entire City of New York, followed closely by Park Slope. In Chicago, brownstones are found mostly on the north side of the city. Many brownstones have been renovated in recent years, leading to (and/or as a result of) gentrification in areas like Park Slope, Bedford Stuyvesant and Fort Greene. On the popular 1980's-'90s American television program The Cosby Show, the affluent Huxtable family, the show's central characters, lived in a Brooklyn brownstone.

The term Brownstone may also be used as slang for heroin, particularly in the United States; "Mr. Brownstone" is a Guns N' Roses song about heroin use.


pipi pa nije bas svuda u Au

pipi

pa nije bas svuda u Au tako. Ja gde sam retko ko moze da priusti da kupi stan a kamoli kucu:D pa zato svi iznajmljuju i bogami putuju. i to mnogo. Doduse ja nisa u suburban area - mislim da bih umrla da jesam - wild wild west ;)


pa dobro Pulse,

moram da priznam da sam bila u Au samo u poseti, i da sam upoznala uglavnom naše ljude stare 40 i više godina, koji već 10 i više godina tamo crnče, pa su stekli, a i u godinama su kad ih je prošla volja za putovanjima. Ovi čak i "kući" odlaze jako retko, jer je skupo, a i nemaju mnogo plaćenog odmora, tako da je odlazak u "Jugoslaviju" dvostruki trošak - em troše em ne zarađuju. I nisam ih upoznala mnogo, 10-tak porodica, koje se međusobno druže, što znači i da imaju slične poglede na svet (kada neko napravi novu kuću nije važno koje su boje zidovi, nego koliko je debeo parket (u mm tačno)).
Tako da ne mogu da pričam o opštem stanju, nego samo o primećenoj pojavi, među ljudima koji žive u suburbima.
I drago mi je što nisu svi takvi (samo mi je onda žao što su ovi naši kod kojih sam bila upali u takav fazon i takvo društvo).


Jednostrano i površno

Ne znam odakle potiče ovaj tekst, ali mislim da je poprilično jednostran i površan.

Život u suburbs je stvar izbora, životnog stila. Ljudi koji tamo žive nisu ništa manje civilizovani od onih koji žive u urbanim gradskim jezgrima. Naprotiv! Po statističkim pokazateljima, oni su i obrazovaniji i poslovno/finansijski uspešniji od ljudi koji žive u centrima. Upravo im to omogućava da si priušte život na periferiji. Ako se požele blagodati urbanog centra, uvek mogu da sednu u kola i odu u pozoriše, restoran, galeriju...

Veliki broj njih radi u gradskim jezgrima, tako da ne mogu sebi da priušte da dane provode u pidžami. Neki od njih povremeno ili redovno rade od kuće, tako da sebi mogu da dozvole da rade i u pidžami. Međutim, mislim da je to pre izuzetak nego pravilo.


mislim da ne moze da se

mislim da ne moze da se generalizuje nikada kada se pricam o bilo kojim stvarima ali ja moram reci da iz svog iskustva svakoga puta kada sam upoznala nekoga iz suburbia bila sam iznenadjena jer su njihovo ponasanje, nacin oblacenja, cesto obrazovanje, smisao za humor i nacin razmisljanja potpuno drugaciji od ljudi koji zive blize centru. ali kao sto rekoh to je samo moje iskustvo...


Moram da se ograničim,

Moram da se ograničim, pisao sam o Americi i Kanadi. Kada su ljudi sa kojima se družim ili radim u pitanju, ja zaista ne primećujem razliku između ljudi iz suburbs i onih koji žive u gradu. Obično oni koji zarađuju više žive van grada. Voze malo veće automobile, odlaze kući ranije ako je loše vreme i to je to. Van posla se i jedni i drugi oblače ležernije, na posao dolaze slično obučeni.


Goxy

Goxy, sve si lepo rekao. Urbani zivot u tih nekoliko gradova koji lice na gradove, a da imate pristojan standard - i to naglasavam po Americkim standardima, ne srpskim, je prakticno nedostupan srednjoj, pa cak sve vise i visoj srednoj klasi.

Skole su lose. Ako hocete da date dete u bolju skolu, morate da placate 2-3 hiljade dolara mesecno.

Prostora nema. Za dvosoban ili trosoban stan (recimo za cetvoroclanu porodicu), a sto je vec ispod americkih minimuma, je potrebno odvojiti 2-3 puta vise nego za kucu od 300kvm u tom sub-urbu.

Ako hocete kola, nemate gde da parkirate, pa morate da platite za garazu, koja opet kosta par stotina dolara.

Posao. Iako je tipicna prica o americkom muzu/ocu koji iz sub-urba putuje u grad na posao, i to se menja. Osim finansijskih institucija, sve vise poslova se seli u sub-urbs (jeftiniji poslovni prostor), te danas imate pardoks da ako zivite u gradu, morate da putujete sat vremena u neki sub-urb na posao.

Kad se sve sabere i oduzme, samo bogatasi mogu da sebi priuste gradski zivot uz pristojan standard. A onda to vise i nije grad, jer ne postoje svi slojevi stanovnistva, vec samo privilegovani odnosno bogati. Za to se u SAD koristi termin "Yuppie-ville".

Takodje Goxy je dobro pogodio ovo o razlici izmedju naseg odgajanja i americkog. Amerikancima (uglavnom) te "cari" urbanog zivota su potpuno strane. Tako da kad im mi pricamo o tome, uglavnom bledo gledaju. Poslednja generacija Amerikanaca koja je odrasla u gradskoj sredini je generacija roditelja "baby boomera", sto znaci da su danas uglavnom u poznom dobu, ako su jos zivi.

Migracija srednje klase (uglavnom belih) u sub-urbs pocela je 40-tih, ali je kulminirala 50-tih godina. To se potrefilo sa rastom crne srednje klase, desegregacijom (pre svega na srednjem zapadu i istoku, a kasnije u celoj americi) i samim tim doseljavanjem crnaca u prethodno bele krajeve grada. Belci se tada masovno sele u sub-urbs pod izgovorima guzve, kriminala, prostora, itd, ali je osnovni razlog beg od crnaca. Taj demografski trend u novijoj americkoj istoriji se zove "white flight", odnosno beg belaca.

Iz popisa svih vecih americkih gradova od 51-e na ovamo vidi se konstantan pad broja gradskog stanovnistva. Taj trend se donekle zaustavlja, a u nekim gradovima pomalo i obrce krajem 90-tih i pocetkom 2000-tih. Videcemo sta ce biti u naredim decenijama.


Quote: Posto su sanse da

Quote:
Posto su sanse da sretnete bilo koga osim razdraganih glodara gotovo minimalne, ljudi koji zive u Sub-Urban naseljima pocinju da se i ponasaju adekvatno i da poprimaju navike ljudi na nizem stepenu civilizacijskog razvoja kao na primer: ........

Cemu ovakav rasisticki zakljucak? Budaletina ima na svim stranama, gradovima, suburbima, svejedno.... Ja zivim u istoj zgradi 7 godina, i postoji nekoliko osoba koje, vec godinama, nikad ne kazu "hi", iako im se ja uporno (iz inata :-)) javljam. Znam da nisu gluvi, znam da pricaju engleski,... na kom su oni civilizacijskom stupnju?


Odgovor na pitanje:

Quote:
na kom su oni civilizacijskom stupnju?

Na civilizacijskom stupnju "assholes".


Komsije su pronasle

da si Srbin, pa racunaju da su Srbi na jos nizem civilizacijskom nivou od assholesa, i zato te ne zarezuju ni malcice. Poselami ih, mozda ce reagovati.


Zato ti se

u suburbu javljaju na ulici iako te prvi put vide u zivotu.
Mora da si komsija, cim setas u njihovom kraju ;).


World news,

Nemoj bas mnogo da verujes ovome sto pises, bices za koju godinu smesan/na samom/oj sebi;)...

A ovo ti je dobro:

Quote:
Nosenje primitivne odece cija je prvenstvena funkcija toplota, udobnost i lakoca kretanja je toliko rasprotranjeno da cak i deca i njihovi nastavnici ponekad odlaze u skolu u pidzamama . Zivot u pidzami i papucama ili trenerkama i patikama( formalnija varijanta pidzame i papuca koje sluzi za izlaske) odvaja predstavnike Sub-Human populacije od civilizovanih stanovnika Gradova i njihovog dekorativnog odevanja sa storgo propisanim kodovima koji razlikuju kucnu odecu od odece za rad i odece za izlaske , kao i mnoge podgrupe unutar istih kao sto su na primer odeca za neobavezni izlazak i elegantna vecernja, za svecane prilike…

Ama bre, misle deca (za nastavnike ti se, bice, samo pricinilo) da je cool, to za pidzame. Koja crna toplota udobmost i lakoca kretanja? Jesi li primetio/la da uz pidzame nose flip-flops. Na bose noge i usred zime. To ti u Cikaskoj suburbiji znaci i na minus dvadeset, i po ledu. Moram da te pitam, kad si ti zadnji put bila/bio teenageer?

A i sto jes, jes, Abercrombie pravi super-cool PJs.


Ja sam u Paddington five

Ja sam u Paddington five ways. Pre toga sam bila u Bondi i Vaucluse. Potpuno se slazem sa tobom sto se tice toga da je suburbs. U Sydney barem postoji ta razlika izmedju eastern suburbs and western suburbs vishe nego suburban area i city kao u Americi.