Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Zoran Đinđić, ili O hrabrosti

Kad god pomislim na Zorana Đinđića setim se onog kadra, snimljenog noću, u kome on dolazi „mečki na rupu“, to jest prelazi nekih dvadesetak koraka odvratnom, izbetoniranom stazom, osvetljenom šugavim neonskim svetlom i ulazi u kasarnu SAJ-a u Kuli. Ispred ga čeka njegov budući dželat ali on korača odlučno, rešen da ide do kraja. Taj trenutak veoma podseća na onaj u kome, svestan da čini možda fatalni korak, Orfej silazi u Tartar, prošavši pored besnog Kerbera.  

Prema mitu, kada bi Orfej zasvirao na svojoj liri, čak ni priroda nije ostajala ravnodušna: drveće bi se povijalo prema njemu, ribe bi iskakale iz mora ga bolje čuju, a šumske životinje bi mu bez straha prilazile. Iako se brzo proslavio, nije imao mnogo sreće u ljubavi. Njegova žena, nimfa Euridika, umrla je od ujeda zmije nedugo pošto su se uzeli. Orfej je bio toliko skrhan da je odlučio da siđe u donji svet ne bi li uspeo da je vrati. Zvuk njegove lire kao da je začarao stanovnike podzemlja: Kerber je postao umiljato kuče, Haron je zaustavio svoj čamac, Sizif je seo na svoj kamen, Tantal na kratko nije osetio glad ni žeđ. Njegova tužna pesma dotakla je čak i hladna srca Hada i Persefone. Dozvolili su mu da Euridikinu dušu izvede na svetlost dana i tako je oživi, ali pod uslovom da se nijednom ne okrene za njom pre nego što izađu. Zbunjen i pod pritiskom, ne prepoznajući Euridiku u sablazni čije je kretanje osetio iza sebe, ipak se okrenuo i tako drugi i poslednji put izgubio svoju voljenu.  (Vikipedija, Orfej i Euridika) 

Za razliku od većine drugih filozofa, Zoran Đinđić je smatrao da svaku misao mora pratiti akcija, da razmišljanje bez delanja ne predstavlja ništa. U prošlom veku, jedan filozof je takođe preuzeo odgovornost i postao šef države. Tomaš Garik Masarik je napravio jednu od najboljih evropskih država koja se zvala Čehoslovačka. Ali je uz sebe, pored velikog broja ljudi koji su sa njim delili ideju, imao jednog velikog umetnika koji se zvao Karel Čapek. Zoran Đinđić je, sanjajući o sličnoj utopiji koja se ovoga puta zvala Srbija, bio je skoro sam, pored nekolicine istomišljenika imao je samo nejakog dečaka koji se zvao Čedomir Jovanović i od koga nije mogao očekivati ništa više od mladalačke neustrašivosti i potpune odanosti. To, na žalost, nije bilo dovoljno. 

Dok razmišljam o Đinđiću svaki put pomislim kako pamet nije dovoljna. Da biti inteligentan, obrazovan, pa i mudar ne znači ništa ako nisi hrabar. Treba preuzeti odgovornost. Inače, ništa ne vredi... Neko će pomisliti da je Zoran Đinđić pogrešio što je komotni poziv filozofa zamenio prljavim poslom političara jer ga je to, u krajnjoj liniji, koštalo života. Ubeđen sam da nije moglo biti drugačije. Ono što je on činio bilo je u direktnoj vezi sa onim što je mislio, njegova akcija je proizilazila iz njegovih osećanja. A to nije tako čest slučaj - da čovek živi u potpunom skladu sa svojim unutrašnjim svetom, da čini ono u šta veruje. Kao što retko ko, poput Orfeja, može da siđe u mračno podzemlje sa osećanjem da sam život bez onoga zašto živiš ne vredi ama baš ništa.


Markovic: "Neko će

Markovic: "Neko će pomisliti da je Zoran Đinđić pogrešio što je komotni poziv filozofa zamenio prljavim poslom političara jer ga je to, u krajnjoj liniji, koštalo života. Ubeđen sam da nije moglo biti drugačije."

Naravno da je moglo biti drugacije.


Stvarno steta

taman sam se uziveo u tekst a onda ste napisali ovo:

"bio je skoro sam, pored nekolicine istomišljenika imao je samo nejakog dečaka koji se zvao Čedomir Jovanović i od koga nije mogao očekivati ništa više od mladalačke neustrašivosti i potpune odanosti."

Ovo nije tacno


"ništa više od mladalačke neustrašivosti i potpune odanosti"

ima i nastavak- to nije bilo dovoljno . sasvim razumnjivo .
A shta je mogao ocekivati drugo od mladoga Jovanovica , onda ?

Bio je potpuno sam !
Drugaciji .
Neposlusan .
Elementaran .
Instiktivan i promisljen istovremeno .

Filosof , anaroliberalnih aspiracija koji je prosao citav teoretski krug :
od bunta na recima do bunta u cinu do buntovnog pametnog politickog menjanja na delu !

Kad bolje razmislim Zoran Djidjic je bio od onih nepatvorenih jeretika u sprovodjenju svoje ideje, svoje istine , ma po koju cenu .
Da bi posao ono sto jeste , on je morao malo skrene , da cini drugacije . Njegovo skretanje nam je pokazalo gde smo mi otprilike.

Istorijski gledano jeretici su oni koji su kroz jeres pokazivali putanju kojom se iz ranijih dogmi dolazilo do novih saznanja i/ili do novih dogmi .
Oni uvek imaju nesto od izuzetne vitalnosti i duhovnosti .
U tom smislu Zoranove poruke hteli to mi ili ne nije dobro , ni pametno da zaboravimo , jer tako napustamo deo sebe .


!

Quote:
sam život bez onoga zašto živiš ne vredi ama baš ništa.

!


ponedeljak,sutra

spomen-šetnja
sećanje na najhrabrijeg


setnjica?

stvarno vas ne razumem???gde vam je miting.protest.peace protest??????????
p.s.predsednik vam porucuje sa druge strane...........
__________________
*
bronx,pazi ovako",predsednik ti poručuje":
skoro pa apsolutno ingeniozan osvrt - a fali samo još 1 zrnce soli pa da bude kompletno epohalno-predlog, da bude nešto po tvom receptu:da "šetnjica" ne bude samo to već-kako si to zamislio...
"peace protest"
(?)o čemu ti to,kakav "miting"(?)
hajde napregni se.možeš ti i bolje od ove jalove kritike


what ever

e pa hajd da se osvrnem na 'setnjicu'.eto lepo neznam sta vam bi?totalno ste me'friknuli'.podsetili ste me na neku moju mrzovolju od uciteljicu iz osnovne koja mi je stalno skakala iza ledja i vukla za cupejak zato sto nisam mogla mirno da sedim u klupi....sta vam nije jasno, ono za protest(evo vam saljem link sa proslih setnjica na kojima sam i ja bila ponekad)http://www.whatreallyhappened.com/protestphotos.html
ili to sa 'porucuje predsednik sa druge' strane.pa porucuje covek......... pa sta.(nista licno )
dok tako kroz duge meditacije sedim na medji izmedju ove starne i one strane imam priliku da primim poneku poruku.ne znam sta je tu cudno ili problematicno.ja mislim super ste i vi.....i ja vas sve volim, zaista,(videla vas film....super je) inace ne bih tu skakutala po blogovima.zivim u ny kao sto se dati naslutiti pa me nosi ideja da imam 'kao neka praaaava'.inace sam bila jako nervozna tog dana(oko djikija)pa otuda taj sarkazam oko 'setnjice.'
mislim mozete i vi bolje( ne mislim vi licno nego onako mi, vi, svi)ali nije ni vazno vise,ja se ionako tamo (bgd) necu vracati.zao mi je samo mojih prijatelja u bgd-u kako se muce i kinje(necu da vam lepim e-mailove koje primam.tuga.
eto a sad mi oprostite sto to napisala.nisam imala lose namere...pozdrav


Omnia munda mundis

Nažalost,(Zox) bojim se da sa takvim okruženjem nije moglo drukčije. Sama hrabrost nije dovoljna, a na ovim prostorima je to posebno tačno. Često se povezuje sa naivnošću. Omnia munda mundis.


Dilema

Tog nesrećnog dana 2003, Srbija je stala. Još ne znamo kada će se pokrenuti, koje su to snage koje će probuditi ovo otupelo, relativno nepismeno, javno mnjenje.

Ekipa i program oko LDP-a pojavljuju se kao jedina progresivna alternativa. Nažalost, u naredna 2 izborna ciklusa teško da će dobiti mandat za odmrzavanje bajatog sistema vrednosti i kulturološki oporavak ove zemlje (bitnije od ekonomskog prosperiteta).

Opet se nameće pitanje ... otići i zaboraviti ovaj vic od životnog prostora ili ostati i vegetirati sa saborašima i zločincima ?


Manjak hrabrosti

Da, Zoran je bio harbar chovek i sa ove distance ludo hrabar, chak. Medjutim ja bih vishe volela da je ta hrabrost bila nekako ravnomernije rasporedjena - da je on bio manje hrabar, a da su drugi pokazali vishe hrabrosti. I posahtovanja. Svih tih godina dok je bio nash Premijer, utrkivali su se ko ce vishe da ga iskritikuje. "Samo vas posnatramo". Ma nemoj. Svi mediji su mu disali za vratom i prava je istina da mu niko nije pomogao. Malo njih mu je u stvari pruzalo podrshku. Ne znam, bash sam besna. I tuzna :(


!!!

Quote:
Svih tih godina dok je bio nash Premijer, utrkivali su se ko ce vishe da ga iskritikuje. "Samo vas posnatramo". Ma nemoj. Svi mediji su mu disali za vratom i prava je istina da mu niko nije pomogao. Malo njih mu je u stvari pruzalo podrshku. Ne znam, bash sam besna. I tuzna :(

!!!


slazem se potpuno-bio je sam

nazalost do poslednje minute svoga zivota . neki americki biografi se bave analizom smrti velikih , vaznih ljudi . Zapanjujuce je koliko je simbolike u nacinu umiranja , bilo da je prirodna bilo nasilna smrt .
Zoranova smrt, poslednji meseci, nedelje, dani i minuti su vishe nego paradigma same Srbije .

Nadam se da ce neko , dovoljno hrabar kao Zoran napraviti filmski zapis o njegovim mucnim , poslednjim danima .
Niko ne zna koliko ce josh vode proteci Dunavom .
Kolika je ta vremenska distanca koja ce biti dovoljna za umetnicki prikaz "zlocina Djidjic" .

Zelim da verujem da ce Srbija dobiti takav film , u stilu JFK ; 'low budget , kako god, dokumentarac - why not?
I obavezno Drzava da obilato plati projekat !
To ce biti mozda (mali , skromni) dug kojim ova zemlja moze da se dostojno oprosti od njega , makar simbolicki .


Na svakome je izbor... O

Na svakome je izbor...
O odlasku razmisljaju samo ljudi koji znaju koliko i ko nas vuce nazad.
Ako odemo svi, ko ce ostati ?
Ja bih vise volela da se vrate svi koji su vec otisli, da nas bude vise.


Hmmmm

... mislim da se vecina ne lozi vise na ...Ostajte ovde, sunce.... (A. Santic). Za sebe znam sigurno, a mislim da mogu da prepoznam i kod vecine, da posto sam bila isuvise drugacija, morala sam da se odselim. Nekako nismo mogli zajednicki jezik da pronadjemo ta ''svakodnevna srpska ujdurma'' i ja. Takodje znam, ovo zasigurno, da nas boli ta nasa Srbija, mozda na neki malo drugaciji nacin. I jos nesto znam - svako se bori da makar malko pomogne u objasnjavanju Srbije svetu. Svako na svoj nacin. Znam da bi me mnogi ovdasnji Srbi obesili i zadavili, ali takodje znam, da nemerljivo vise ljubavi nosim negde oko plexus solarisa za moju zemlju.


Uz spomen

Zoran je vratio Srbiji osmjeh. Pokazao je da zemlja moze ici jednim drugim putem nego do tada. Tu je svoju zabludu platio najvecom cijenom s kojom se zablude placaju svojim zivotom. Srbija danas ide putem kojim Zoran nije zelio ici. Na televiziji opet vidimo osobe kojima je mjesto ili u ludnici ili u zatvoru koji slave svojeg pozarevackog kanarinca i pricaju bajke nespremni da se suoce sa svojom necistom savjesti. Zamislite da u njemackoj o Hitleru pricaju onako kako su Mrkonjic i Bulatovic pricali o Milosevicu koliko bi godina zatvora odlezali? Zanima me da li ce tvbastilja posvetiti i Zoranu toliki prostor?
Jos am htio reci da je nepravedno uz spominjanje Djindjica ne spomenuti i Ivana Djurica koji je bio u vrijeme mraka takodjer svijetla tocka no nije docekao vrijeme da vidi ono sto je toliko zelio.


gorane

nice!


Kada je Zoran ubijen

bio sam u Hagu. Sticajem nekih okolnosti samo dva dana nakon njegove smrti bio sam u Tribunalu i posmatrao sudjenje Milosevicu. Kroz glavu mi je proletela misao o tome kako je zivot uzasno nepravedan. Onaj koji je unesrecio i svoj i druge narode u tom trenutku je bio ziv i zdrav, a onaj koji je budio nadu drugima da zivot ipak moze biti lep bio je tada mrtav. Ubile su ga sluge onog prvog.

Danas mi se cini da ako zelimo da ucinimo nesto u spomen na Zorana Djindjica ne smemo da se drzimo opstih mesta i jadikujemo nad sopstvenom sudbinom. Potrebno je raditi da bi se ispunila Zoranova zelja da Srbija postane moderna drzava. Kada to kazem najmanje mislim na politicke partije. Svi mi imamo neke profesije i bavimo se odredjenim poslovima. Svako od nas moze svakoga dana u okviru svoje profesije da uradi ponesto pozitivno za Srbiju. Srbiji nisu potrebni samo politicari. Potrebni su i dobri studenti i djaci. Potrebni su i dobri i posteni policajci, sjajni reditelji poput gospodina Markovica i jos nekih. Za ovu zemlju je i dobar pekar vazan. Potrebni su svi dobri ljudi koji veruju u sebe i spremni su da svakoga dana ucine nesto dobro za sebe i svoju zemlju. Mislim da je to najbolji nacin da se nastavi ono sto je Zoran zeleo za Srbiju.


I ja često

tako razmišljam. Tako bi i on želeo, da svako da sve od sebe na svom poslu, i onog momenta kada ste superiorni u svojoj struci sigurno nećete dopustiti da mediokriteti pričaju umesto vas, a još manje da nešto čine. Treba nam malo više stremljenja ka idealnom, trebamo malo dići granice do kojih želimo da stignemo u svojim malim životima ;o)


Kada je Zoran ubijen

bio sam u Hagu. Sticajem nekih okolnosti samo dva dana nakon njegove smrti bio sam u Tribunalu i posmatrao sudjenje Milosevicu. Kroz glavu mi je proletela misao o tome kako je zivot uzasno nepravedan. Onaj koji je unesrecio i svoj i druge narode u tom trenutku je bio ziv i zdrav, a onaj koji je budio nadu drugima da zivot ipak moze biti lep bio je tada mrtav. Ubile su ga sluge onog prvog.

Danas mi se cini da ako zelimo da ucinimo nesto u spomen na Zorana Djindjica ne smemo da se drzimo opstih mesta i jadikujemo nad sopstvenom sudbinom. Potrebno je raditi da bi se ispunila Zoranova zelja da Srbija postane moderna drzava. Kada to kazem najmanje mislim na politicke partije. Svi mi imamo neke profesije i bavimo se odredjenim poslovima. Svako od nas moze svakoga dana u okviru svoje profesije da uradi ponesto pozitivno za Srbiju. Srbiji nisu potrebni samo politicari. Potrebni su i dobri studenti i djaci. Potrebni su i dobri i posteni policajci, sjajni reditelji poput gospodina Markovica i jos nekih. Za ovu zemlju je i dobar pekar vazan. Potrebni su svi dobri ljudi koji veruju u sebe i spremni su da svakoga dana ucine nesto dobro za sebe i svoju zemlju. Mislim da je to najbolji nacin da se nastavi ono sto je Zoran zeleo za Srbiju.


orfeju

Orfej. Euridika. Hermes.

Bijaše čudesna to klisura duša.
Ko val srebra su tiho prolazili
u odsjevu kroz mrak.
Među korijenjem
izbijala je krv i silazila k pojavama
i ko teški porfir blistala u mraku.
Drugo ništa ne bi crveno.

Pećine bjehu tu i proplanci šuma.
Mostovi nad prazninama
i velebno sivo, mutno jezero
koje nad svojim dnom dubokim visi
kao kišno nebo nad krajolikom.
A medju travnjacima (alejama),
blag i pun obećanja
izvijao se bijeli trak puteljka
- uzduljena polegla bljedoća.

I ovim putem prilažahu oni.

Naprijed je vitak čovjek u plavu ogrtaču
koji smotri preda se nemiran i nijem.
Njegov korak bez šuma
guta stazu u velikim ugriscima,
i ruke padaju teške i zgrčene
i ne znaju više za laganu liru
koja se, pod opuštenim naborima,
u lijevoj uspuzala ko ružina loza
uz granu Masline.
I njegove misli bijahu odvaljene:
pogled mu ko pseto naprijed trčkara,
kruži, dolazi i opet je u daljini
i očekujući na prvom prevoju zastane:
njegov sluh se ko miris natrag ponese.
Ponekad mu se pričinja da hoda
ukorak uz jedno i drugo
što ga uzbrdo slijediti moraju.
Osta opet samo odjek njegovih koraka
i šum ogrtača što za njim se vijao.
Al on govoraše sebi:
Oni ipak dolaze, reče glasno,
i slušav kako nestaje riječ.

Oni ipak dolaze,
samo dvoje koji lagano hodaju.
Kada bi se smio bar jednom okrenuti
(okretanjem bi se uništilo svo djelo
koje on prvi prinosi) da pogleda njih,
dvije nečujnosti što ga tak u šutnji slijede:
Boga putovanja i daleka objavljenja,
sa mesinganim šljemom nad bistrim očima,
pred strukom podviv vitak štap
i lepetav krilima nogu
i svoju lijevu ruku pruživ - Njoj.

Ona,
voljena,
što u svojoj ljubavi nosi
veću tugu nego žena u crnini,
što čitav svijet u tugu ovija,
svijet u kojem još jednom sve promili:
šuma i dolina, i drum i selo
i livada i rijeka i šumski stvor;
i što oko svijeta tuge jednako
kao sunce oko druge zemlje
kruži ko zvjezdano tiho nebo
(nebo žala s mutnim zvijezdama)
-Ona, tako voljena.

Al ona se povija za svakom kretnjom boga
uznemirena koraka pred nizom mrtvaca,
nesigurna, blaga, s puno strpljenja.
Bila je ko velika nada,
no i zaborav na čovjeka, predvodnika,
i na put što u život je vodi.
Izgubila se u sebi.
I smrt njena ispunjaše je izobiljem.
Kao voće slatkoćom i crnim sokom
bila je puna svoje velike smrti,
tako čudesne,
da je ni shvatila nije.
Bila je u novu djevojaštvu
i bezazlena: njena mladost se zatvorila
kao proljetnji cvijet u predvečerje,
i tako brzo bijahu njene ruke
zaboravile na milovanja,
da beskrajno,
sam dodir
tihog boga koji je lagano vodi,
uznemiri je kao suvišna iskrenost.
Vec bijaše ona plava žena
koja se u pjesmama pjesnika susreće,
nije više miris i prostranstvo kreveta
niti bogatstvo neizmerno čovjeka nije više.
Ona se lelujala kao duga kosa
i rasprostrla kao gusta kiša
i kao posljednji objed razdijeljena.

Ona vec bijaše korijen.

I tad odjednom
zastane Bog i s bolom u pokliču
izgovori riječi: - okrenuo se;
a ona ne shvati i kaza tiho: Tko?

Al u daljini,
u tami,
pred blještavim izlazom
stajaše negdje netko
čije lice raspoznalo se nije.
Stajao i gledao
kako na traku utravnjene staze (aleje)
snuždena se pogleda Bog objavljenja
šuteci okrenuo da slijedi lik,
koji se vec vraćao istim puteljkom
uznemirena koraka,
pred dugim nizom mrtvaca,
nestalna,
blaga
i puna strpljenja.

Rainer Maria Rilke
Prague/Paris/St. Petersburg/Berlin 1907.


Srđane

Kada postuješ stranu pesmu na srpskom jeziku (ili hrvatskom ili BHS) onda je osnovni red da ako imaš podatak o prevodiocu, navedeš i njega. Ništa strašno, ali neko se cimao da prevede tog Rilkea koji nije nimalo jednostavan za prevođenje. Inače, ovaj prevod je dobar, iako ga prvi put vidim. Znam da je kod nas Rilkea jako dobro prevodio Branimir Živojinović, čiji sam prevod ove pesme i pročitao.


augustin stipčević

iz zbirke 'arhajski torzo', matica hrvatske, 1979.


Eto, vidis, Srdjane Fuchsu,

Eto, vidis, Srdjane Fuchsu, nisam ja jedini ovde koji te s razlogom opominje i uci lepom ponasanju...

A kad je rec o Branimiru Zivojinovicu, samo da podsetim blogere da je izasao konacno njegov prevod Muzilovog "Coveka bez svojstava" ("Covek bez kvaliteta", kako je Zivojinovic preveo naslov ovog remek-dela).


Trolujem

Zoxter, a jel "Čovek bez svojstava" onaj obiman roman koji je svojevremeno objavio crnogorski izdavač- CID u ediciji u kojoj je objavljen i Uliks. Inače, od Muzila sam pročitao samo kratke priče "Kos" u radovom izdanju i priznajem da mi se nisu mnogo svidele.


Jeste, taj. Obiman koliko i

Jeste, taj. Obiman koliko i dobar.


Hrabrost i mudrost

Hrabrost i mudrost idu zajedno.
Zoran je razumevao prilike u Srbiji, iz tog razumevanja je proizisla vizija sta i kako treba ciniti, iz vizije se rodio poriv za delanjem.Prosto, ne mozes znati, a ne ciniti.
Otvorenog uma, spreman da uci, a samim tim da se menja, razvija kao licnost.Taj odnos prema samom sebi, formirao je, prirodno, i njegov odnos prema drustvu i prema politici.

Cini mi se da samo ovde, u Srbiji, postoji to izjednacavanje da su dobar i lud braca rodjena, da je hrabrost ludost, ili naivnost, da biti pametan znaci biti pokvaren.

Ovde nisu razumeli ni podrzali Zorana.Osetili su pamet, energicnost, otvorenost, spontanost,osetili su hrabrost, ali mali, uski umovi i sitne duse ne mogu i ne umeju da gledaju velicinu, ne umeju da je postuju.

Treba hrabrosti da se postuje hrabrost i da se stane uz nju.

Malo je onih koji su stali uz Zorana.

Zoran je bio svestan opasnosti u kojoj se nalazi, jer je bio mudar i hrabar. Hrabri gledaju istini u oci.
Ali, da je brinuo o sebi to bi ga omelo da cini.Odabrao je da cini.Doneo je odluku da rizikuje.

Boli me njegova smrt. Ubili su Premijera, ali su ubili i coveka ciju sam licnost postovala, koji je olicavao vrednosti koje sam postujem.

Parafraziracu Heraklita koji kaze da Efezani, koji su ubili najboljeg medju sobom, treba svi do jednog da se obese.
Sta da ocekuje drustvo koje ubije vrlinu?

"Zoran Djindjic, ili o hrabrosti", bas tako, gospodine Markovicu.I nije rec o idealizaciji, vec o jednostavnom prepoznavanju i nazivanju stvari pravim imenom.
U Srbiji ljudi nemaju hrabrosti ni da prepoznaju, istaknu i postuju vrlinu, jer ne veruju da ista postoji. Sumnjicavi su, podozrivi i uplaseni.Losi ljudi ne prepoznaju dobrotu i vrlinu.
Gospodine Markovicu,zahvaljujem na ovom postu.


xxx

ZDj je u najboljoj nameri i sa pravilnom procenom pokushao da promene, potpuni zaokret- U-turn na pohabanom srpskom putu, ubrza pomalo bleferski i bez pokrica. sa pravilnom procenom kada je rech o razumnoj energiji Zapada, kojem je Zoran pao kec na deset. jer, i njima je (bilo) vrlo stalo da se Srbija preobrazi u jednu barem polovichno normalnu drzavu.
potcenio je, izgleda, kriminalnu energiju svojih nedostojnih protivnika i to ga je, na nedoknadivu shtetu Srbije i njegove mlade porodice, koshtalo glave.

Zoran Djindjic je prvi chovek u istoriji srpske politike koji ispunjava sve uslove da danas bude slavljen kao idol i moralna instanca- ne samo zato shto je muchki ubijen, vec zato shto je bio dosledan, pametan i chovek od akcije. bio je chak i lep.

"Bilo jednom na svetu srce koje je odjednom planulo ognjem. I, eto, od njega su te iskre." (M. Gorki)

izgleda da ce morati josh da se smrkne da bi te iskre bile i vidjive. znamo vec da na balkanu brzo pada mrak. barem to.

Slava Zoranu Djindjicu za vjek i vjekovma.


Zlo i naopako

Od 12. marta 2003. godine jezik grizem ali ipak kazem; da bi manja steta bila da smo tog dana "popili atomsku"! Bar ova frakcija zemunskog klana (DSS)ne bi cinila vladu i teledirigovala sudjenjem. Krvavi tragovi svugde oko nas ali nema nikog da ih operativno prati? Srbija je zemlja uzasa i nezasluzuje nista vise od prezira, bede i ponizenja!


pregledala

sam ceo arhiv "Zoranovih" slika i tako se vidi ko iskreno tuguje a ko ne. Tako je sve ocigledno.
http://www.b92.net/galerija/pics/2003/03/2997274743e7369751cd63078370523.jpg


ko je

ovaj skroz desno na slici (najblizi fotografu)?


WOW! Kako je dobro rečeno.

Quote:
Bar ova frakcija zemunskog klana (DSS)ne bi cinila vladu i teledirigovala sudjenjem.

WOW! Kako je dobro rečeno. Usvajam.

I onako sam imao problem kako da nazovem Koštuničinu stranku a da se razlikuje od Tadićeve (mada je pitanje ima li razlika). Ovo Frakcija Zemunskog klana je odlično. Dodao bih samo preciznosti radi Nenaoružano krilo Zemunskog klana. To mu dođe kao odnos Šin fejna i IRA-e. :) Jedni smišljaju drugi samo izvode.


Nenaoružano krilo...

...nekako zvuči bezopasno. Možda je bolje koristiti izraz u kontekstu društvene podele rada: "političko krilo" :)

V.


Na to sam mislio -

Na to sam mislio - političko krilo. Nego napisah onako bez veze.


...

+1


Bravo

Kako je lepa svaka istina jednostavno kazana...


šteta

povodom ubistva zorana đinđića imam samo jednu jedinu reč u glavi već 4 godine:

šteta.


Zoran Djindjic

Iako nisam iz Srbije, mislim da imam pravo, napisati nesto o pokojnom Zoranu Djindjicu. Ako zbog nicega drugog, onda zbog perioda zajednickog zivota i rodbinskih veza sa ljudima koji zive u Srbiji, a koje jako volim.
Pratio sam zbivanja u Srbiji, sto silom prilika, sto iz znatizelje, iz sigurnosti zemlje zapadne Evrope. padom Slobodana Milosevica i dolaskom na vlast Djindjica i njegovih istomisljenika, pokrenulo se nesto na muljevitom dnu balkanskoga jezera. Srbija je imala jedina sansu da dobije mladog, iskrenog, pametnog, obrazovanog i dragog covjeka za premijera ili predsjednika. I imala ga je, ali na zalost veoma kratko. Zoranova porodica moze biti na njega samo ponosna. Zoran takodjer, na onom svijetu. Mogu biti zak i sretni, jer rijetkost je da neko na Balkanu u zadnjih stotinu godina pokrene nesto ovako pamteno kao on. Tuzni mogu biti gradjani Srbije, oni koji su ga prepoznali. Tuzni su i ostali gradjani regiona, koji su kroz njega prepoznali sansu da vrate svoje dostojanstvo. Zoran je mrtav. Njega vise nema. naravno, postoji jos puno ljudi u Srbiji, Hrvatskoj, duboko se nadam i u Bosni i hercegovini, koji imaju kvalitet i zelju. Ali, nedostaje im ono bitno - hrabrost i smjelost. Pogotovu nakon Zoranove nasline smrti, koja je nakon vise pokusaja bila ocekivana. A od odgovornih ljudi, koji i danas nepravedno sjede u udobnim, novcem oblozenim foteljama, nesprijecena. Sta moze covjek, kada sve to spozna osjetiti, nego strah, osjecaj nemoci pred zlom, koje se cinicno kezi i nicega ne boji. Jer, budale i glupi nemaju osjecaj straha, kao sto nemaju osjecaj ni za lijepo, ni za slobodu, ni za ljubav...
Zlo vlada, ali vidjecemo do kada. Duboko se nadam, da ce pametni postati hrabriji i uzvratiti, kako prilici.


Brate Gorane, upomoc

Siguran sam da si ti pravi lik kome se danas i ovde obracam sa gorkim ukusom u glavi. Rec je o opasnosti da danasnja tema bloga sklizne iskljucivo u naricanje, jadikovke , samopromociju (na jednoj fotki Zoran izgleda kao da ga neki bradonja stipa za obraz dok mu objasnjava samu sustinu svega). Danas, mozda vise nego ikada, tema mora da bude utvrdjivanje istine o tome KO, KAKO i ZASTO je ubio Zorana Djindica. Pozdrav.


Po treći put u ova dva dana...

...napisaću dve rečenice pokojne Olge Popović, za koje smatram da vrlo slikovito govore o tome ko, kako,i zašto..
" U leđa premijera Đinđića, personifikaciju moderne Srbije,njenog okretanja Zapadu, zabili su noževe, svako na svoj način, gotovo svi subjekti političke scene u Srbiji, od generala, preko novinara do pesnika i sveštenika. I umesto da budu nazvani ubicama, nazvani su patriotima."
U ove dve rečenice, tako jezgrovito iskazana je istina, ali i tu postoje dve ključne reči - "moderna Srbija" i "Zapad". Naravno, moderne Srbije bez Zapda nema.
Zoran Đinđić je ubijen zato što je Srbiju vodio na Zapad i što je hteo da je modernizuje.
U onom skaradnom govoru koji je držao posle opela, to je rekao Amfilohije, ne libeći se..


Drago

Potpisujem sve sto si za ova dva dana napisao, ali pogledaj ostale postove. Veliki pozdrav.


Zelenoviću, ko je i kako,

to je već utvrđeno. Po meni je najvažnije pitanje ZAŠTO, tj. pitanje motiva, a o tome se, i posle 4 godine, tek bojažljivo šapuće po ćoškovima. Sada će i to biti deo proširene optužnice, pa ćemo i najbitniji deo ovog političkog atentata - koji ga i razlikuje od običnog ubistva - valjda saznati. I učiniti sve da se krivci-inspiratori (a ne samo neposredni učinioci) privedu zakonu.


Krasici

Kod mene to KO znaci isto sto i kod tebe "krivci-inspiratori" Mogli bi da dodajemo naredbodavce, finansijere i ko zna koga sve. Stvarno, umesto tog KO? trebalo bi da pise KO SVE? Nego, reci mi zasto si toliko uverena u odgovor na KAKO?- na osnovu znanja ili onako. Pozdrav Krasici.


Zel,

ne verujem da će u suđenju koje je u završnici, po pitanju KAKO je ubijen Đinđić biti još mnogo iznenađenja u odnosu na ono što smo, za sve ove godine, saznali. Ili ti misliš da hoće?

Ali, ono u čemu se ti i ja slažemo jeste oličeno u dve reči: politički atentat. To podrazumeva inspiratore, investitore, nalogodavce, huškače i na kraju neposredne izvršioce i saučesnike. Bojim se da to ni u nekim drugim političkim atentatima u svetu nije do kraja rasvetljeno, pa da neće ni kod nas. A to bi za nas bilo možda i najvažnije...


Krasici

Ako trazis neke paralele sa proslim dogadjajima da ti kazem da je i Grassy Knoll 1963. vrveo od "momaka" tako da neke procene kazu da je njih bilo i vise od gradjana Dalasa koji su dosli da pozdrave JFK.


Travnati brežuljak

Da, Grassy Knoll je sad postao generički izraz za urote & teorije zavere. Tako da sad imamo i Grassy Knoll 11. septembra (Grassy Knoll of the Ground Zero). Navodno, najveći broj tajnih agenata je, odmah nakon atentata na JFK, vođen pucnjevima, potrčao prema tom brešuljku a ne prema zgradi stare biblioteke gde je bio LHO.

Suđenje za ubistvo Zorana Đinđića treba što delotvornije da se okonča i da nam pruži odgovor o svim okolnostima atentata, a pre svega o strukturi i motivaciji zaverenika. Da ne bi i naša deca kroz 40 godina raspredala priču o srpskom Grassy Knoll-u.


Krasici

Reci mi na koju stranu je bio okrenut Covek na ulazu u zgradu vlade i reci cu ti za koga navijas :o)


Znam šta hoćeš da...

...kažeš, ali nećemo valjda od toga u budućnosti praviti lakmus-test za moralnopolitičku podobnost? Daj nek se ovo pravosuđe prizove pameti, a tu ima časnih ljudi, nek završe suđenje kako treba pa da probamo da započnemo normalan život.


Krasici

Pa ja samo to i trazim: uradite posao do kraja. A normalan zivot bi tada poceo sam od sebe.


Krasici,

na Zorana Djindjica je izvrsen atentat. On nije "ubijen", kako se ovde lazno protura cetiri godine, on je bio drzavni zvanicnik koga je ubica lisio zivota zato da bi vlast preuzela druga politicka garnitura.
Zakljucci su prilicno jasni...


Potpuno se slažem, DežaVi,

Koliko ja razumem, atentat čak potpada i pod drugu vrstu krivičnog dela - delo protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije (član 310 novog KZ) a ne pod krivično delo protiv života & tela.

Evo, član 310 Krivičnog Zakonika Srbije:

"Ubistvo najviših predstavnika državne zajednice

Ko u nameri ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbednosti Srbije liši života predsednika SCG, predsednika države članice, predsednika Skupštine SCG, predsednika skupštine države članice, predsednika vlade države članice, predsednika Suda SCG, predsednika ustavnog suda države članice, predsednika vrhovnog suda države članice ili najvišeg tužioca države članice, kazniće se zatvorom najmanje deset godina ili zatvorom od trideset do četrdeset godina."


I gore je to, Krasici.

Secate li se atmosfere koja je bila pazljivo i brizljivo (dakle, sa jasnim ciljem) konstruisana u javnosti mesecima pred atentat na premijera Djindjica?
Od gadarija da je "i Tito pred smrt imao problema sa nogom", do orkestriranih napada u javnosti da je Djindjic kriminalac, da je povezan sa mafijom. Taj medijski linc je bio samo uvertira u ono sto ce se kasnije desiti - prvo ubistvo premijera, zatim pad vlade koju je za sobom ostavio, i zatim dolazak na vlast... znate vec koga. Sve je tako jasno, da jasnije ne moze biti. Ko se prepozna, neka se javi.


DV

Da li mi to ovde suVnjamo u grobarevu vidovitost ili impliciramo?


Ne znam kako Vi, ja

Ne znam kako Vi, ja impliciram.


DV

I mi impliciramo, hvala na pitanju. Pozdrav Tebi.


Hvala, pozdrav. :)

Hvala, pozdrav. :)


Da, to Srđa Popović, advokat,

precizno naziva produženim krivičnim delom. Evo, u odlomku iz Vremena (novinar Miša Vasić): "Nije tu reč samo o odvojenim epizodama naše novije istorije, kakve su zločini na Ibarskoj magistrali, u Budvi, na Fruškoj gori; nije tu reč samo o Petom oktobru niti samo o oružanoj pobuni JSO-a u novembru 2001; tu je reč o unutrašnjoj i prilično jasnoj logici koja povezuje sve te događaje u jednu jasnu i logičku celinu. Ta celina je, prema advokatu Popoviću, produženo krivično delo napada na ustavno uređenje (nekada se to zvalo veleizdaja) kroz niz radnji međusobno funkcionalno i personalno povezanih."

Jednom rečju, sve je orkestriralo zločinačko udruženje. E sad, osim Ledenih čikica iz senke, koliko je u udruženju još članova & poslenika koji možda uopšte nisu u senci? I da li će to sve ikada biti rasvetljeno?


Sister Krasici

A cemu mi sluzimo?


:))

pa da zvocamo i dan i noć. Možda neko i čuje.


Krasici

Kissici


Same...

...here O)))


I da dodam, Krasici:

Kao na kraju Teftera utvare cetvrte, u "Zlatnom Runu" Borislava Pekica, Srbija se poput Kir Simeona Njegovana skrhala niz paklene basamake. Pravo u bezdno.


Paklene basamke

Nećemo u bezdno, nema šanse. Pa još nas ima, koprcamo se. ;)

Pozdravljam vas!


Hvala, i ja pozdravljam Vas.

Hvala, i ja pozdravljam Vas.


Zoran Djindjic...

...je nesumnjivo bio hrabar covek...Danas i juce napisano je mnogo lepih reci o njemu ali i mnogo jadikovki nad sopstvenom sudbinom...Nisam poznavala licno Zorana ali sam pratila njegov rad i uspon na nasem politickom nebu...uvek glasala za njegovu opciju.. pa na bazi toga dajem sebi za pravo da iznesem i neko licno vidjenje atentata na njega...Moj licni utisak o Zoranu bio je,da on pored svih dobrih osobina jednog modernog politicara ima i jednu ljudsku osobinu koja nije bas dobra za politicara..Mislim, a ne tvrdim da sam u pravu, da je Zoran bio pomalo lakomislen i da je verovao ljudima vise nego sto je to politicaru takvog formata "dozvoljeno"...Setimo se njegovih sala posle nasrtaja Bagzija na autoputu...Slusajuci njega i ja sam poverovala da je sve to bilo "slucajno"...Samo naivan i iskren covek, kao sto je on bio, mogao je da ne posumnja zasto su vrata Vlade zatvorena i da sam od sebe napravi pokretnu metu izlazeci iz kola sa stakama...Da li se tako nesto ikada desilo SM...Kada je taj izasao iz kola na "vetrometini"? Taj je uvek bio maximalno bezbedan...Prvo je izlazila bulumenta iz automobila ispred i iza njega pa onda neki tipusi iz njegovog automobila,pa onaj Senta...valjda se tako zvao..pa tek onda "njegovo velicanstvo" SM....Mislim, da D. Mihailovic snosi veliki deo odgovornosti za ono sto se dogodilo a nesto nisam primetila da ga je bilo ko "preslisavao"..oko toga...Verulovic, koji je "cuo" treci metak, sada radi u Strazburu...Zasto je on to rekao ako zaista nije cuo taj treci pucanj.......Sve u svemu, posle 4 godine nije se maklo od pocetka....a to opet znaci da ima mnogo prljavih prstiju....


Kljuc

Da li je neko gledao sinoc emisiju "Kljuc" na RTdSs-u?
Neki magarac iz "Novosti" je zakljucio kako je sigurno strani faktor umesan u ubistvo Djindjica jer je on covek u svojoj poslednjoj etapi tj pred smrt bio patriota i ostro rekao zapadu kako ce se o Srbiji odlucivati u BG a ne u Vasingtonu. Rece covek i da je siguran da bi Djindjiceva politika prema Kosovu izgledala isto kao i platforma Vlade Srbije!? Ja sam sokiran citavom emisijom.... gledao jos neko? Rekao bih da je RTdSs pokusao da abolira pogresnu politiku Srbije prema Kosovu ali da abolira i Kostunicu i njegove saradnike i ponovo usmeri paznju na nekakve ledene metke, strane faktore...
Ko sam ja to da kazem ali trazim hitnu reakciju DS-a i LDP-a!!!!!


Gledao ja

Tijanić i njegova miljenica, Nataša Pametnica, pokušavaju preko Dobrice Ćosića da dokažu da je Djindjić bio nacionalista i da je zbog tog ubijen. Šta drugo očekivati od Tijanića nego da pokuša da zaštiti drugara Legiju skrećući priču na razne gluposti.


Gledali smo Ključ, Cole Porter,

i komentarisali sinoć na jednom drugom blogu... čuj komentarisali - zgražavali se!!!!

Dok smo gledali. moj muž i ja smo zaključili: E, na ovo će i DS da reaguje! A onda smo se pogledali i dodali: ... u stvari neće.

Takva podmetanja i zamena teza nisu viđena još od vremena Mile Štule & Krste Bjelića. Tijanić je prevazišao sebe.

Jedna od teza je bila da Čeda Jovanović & LDP ne mogu nikako tvrditi da su nastavljači Đinđićeve ideje, jer bi on u potpunosti vodio istu politiku oko Kosova kao Koštunica danas, ne bi ga dao jer je bio nacionalista i patriota, dočim ovi hoće da ga prodaju i da ga se reše! Za tu priliku se povampirio i kalemar Ćosić a i ovaj iz Novosti Bilbija je briljirao. Ubile ga tajne službe jer je bio nacionalista! Lutovac nije mogao da dođe čovek k sebi, Vesna se suprotstavila koliko je mogla ali kad ti svakih 5 minuta podmeću Dobricu sa novim-starim epohalnim Bakali-otkrićima, tu nema mnogo pomoći. Zbogom pameti.

Zaista, ako ništa drugo, nadam se da će LDP reagovati, jer očito nikog drugog neće biti sramota ovakvog javnog TV servisa koji je, pred očima cele javnosti u Srbiji, na ovako sraman način obeležio godišnjicu političkog atentata na svog premijera.


cedomir jovanovic

i njegova koalicija su jedna radikalna stranka (naravno nemA NISTA /hvala bogu/ nalik najpopularnijoj stranci u zemlji )koja je ostra u svom nastupu jer takvi moraju biti s obzirom na svoju velicinu tj. broj pristalica. ja podrzavam njihovu ostrinu jer oni govore o onome o cemu mora da se govori iskreno i otvoreno, bez ulagivanja nikome radi glasova. e u tome se odlikuje njihova slicnost sa zoranom djindjicem. on je uisto tako kao oni otvoreno pricao o prioritetima bez ulepsavanja i bez ustrucavanja sa jednom pozitivnom agresijom u resavanju kljucnih pitanja - resavanju onih problema koji su apsolutni prioritet i koji su kocnica opstem razvoju.
e sada demokratska stranak ide pametno, ne srlja i bira reci jer ne smeju da prepuste ovim primitivcima da zemlju vrate jos dvesta godina unazad. stoga sam u pojedinim trenucima spreman da poverujem da ldp i ds imaju dil da osavoje "trziste" bas ovakvom strategijom. a kome bi zoran djindjic pripao da je ziv nikada na zalost necemo saznati. jedino sto vam zelim reci je
da je Doktor ziv ne bi bilo podele u DS-u. on je bio dovoljno energican i cvrst da ne dozvoli svinjarije te vrste. ali kad pogledate malo ko smo i sta smo i koji nam je politicki vrh ovo sto nam se dogodilo i dogadja je nekako ocigledno, logicno i ocekivano.


postoji li negde

na internetu tAJ kljuc da se pogleda?


izdajnici VS patriote

Ne samo to > LDP&Ceda su izdajnici a svi ostali veliki srbi i patriote! A Djindjic je ubijen kao SRBIN demokrata?! Nikako kao predsednik Vlade Srbije jer bi to znacilo politicko ubistvo... gradjanin Djindjic, srbin i demokrata!? I sta bi sad tu mogao Kostunica&njegovo zlocinacko udruzenje da posvedoci - "njega su ubili njegovi"!!!!! Eto konkretnog odgovora povodom zahteva Srdje Popovica...


Nikad ne gledam taj "Kljuc",

Nikad ne gledam taj "Kljuc", ne mogu da vidim Natasu-slatka sam-Miljkovic, ali ne znam sta mi bi sinoc pa pogledah to cudo.
Prvo-nesrecni podnaslov "Djindjic i Kosovo: Ko krije politicki testament?" Nemam reci da opisem koliko je to jadno, kao i njena pitanja, odnos prema gostima...
Bila sam na njenom sajtu (NJEN SAJT, ha, razmisljam o tome da pokrenem i svoj, kad moze ona, mogu i ja), tuzno je koliko ona podrske i pozitivnih komentara dobija na forumu, posebno za ovu emisiju! Zato sam i krenula da surfujem i trazim komentare na sinocnji "Kljuc" da vidim ima li jos neko ko je bio sokiran njime. Doveli su me do suza. Danas ne znam da li da se smejem ili da placem. Zaista se nadam da ce neko reagovati.

Djindjic-nacionalni vodja! :-O


crnilo je

upravo to sto se o njemu kreirala slika, kako su gore spomenuli vec, kao o kakvom mafijasu, placeniku itd. pa setite se onog go***ra pred odlazak u "haski kazamat", nekoliko dana pred atentat, kako ponosno govori da ce zoran djindjic morati na "dno duboke i mutne reke" zajedno sa "svojim surcincima" i "svojim bagzijem" koji je nekoliko dana naleteo kamionom na premijera. Tada je "veliki sin nacije" pun neobjasnjivog zadovoljstva objasnjavao masi u svom oprostaju da ce na taj nacin pravda biti zadovoljena (on je inace veliki borac za pravdu ko ne zna)jer kako je naveo ne moze zoran djindjic 12 godina da saradjuje sa mafijom a da ih onda tek tako preko noci otkaci. sta vise, dodao je ovaj istaknuti akademik, "zoran djindjic ce morati da podeli sudbinu sa svojim mafijasima, sa svojim bagzijem"
a Gospodine Markovicu pokojnog Doktora Djindjica nisu ubile samo miloseviceve sluge. njihova krivica i udeo u tome je mnogo manji (svakako veoma znacajan) nego sto vi mislite. i to je deo cele kampanje koja je dobro osmisljena i napravljena (ali ipak providna) da se ovaj zlocin proprati i zataska.
meni je kao i mnogima iz moje generacije (a i taj broj je nazalost mnogo manji nego sto i vi i ja i mnogi drugi pretpostavljamo) atentat na zorana djindjica jako tesko pao i dalje je simbol jednog davljenja i nemogucnosti izlaska iz zivog blata u koje tonemo otkada znam za sebe.


Tačno je...

...da je čovek o kome govorite a ne želite, kao ni ja, da mu pomenete ime otišao svega nekoliko dana pre atentata na Đinđića i ta činjenica me je oduvek kopkala. Jedno je jasno: on je znao za atentat, zato je onako naprasno i otišao.


...

1

2

3

4

5

6


Gorane,

naravno da je znao. Politicko krilo zemunskog klana (SRS + DSS) je planiralo da celu stvar zavrsi finom primopredajom vlasti, koja se popularno zove coup d'etat.


jasno je ko dan

on je znao. ko li je pripremio? i koliko ih je jos znalo?
cini mi se previse. ko je sta uradio da do toga ne dodje? niko nista. ko je imao interes da tako ne bude? izgleda samo obicna raja. a raja ko raja...
i sam djidnjic je znao sta mu spremaju. nije covek verovao da su u stanju. nije covek verovao da je ostao sam. a ne moze se kasikom na bager.
iako je on bio smeker i mislio da poznaje ulicne dripce potcenio je bagru. pa ipak je on bio akademik i gospodin covek. to sto covek zna kako sibicari varaju ne znaci da je i sam dobar sibicar.


E, moj druže beogradski...

Ne mogu, a da se ne setim...
Inače me podsetilo i to što živim u Lebanu, na kraju Evrope, (ne na krovu), može se reći i dnu...Jedno vreme smo bili crveno, zbog JUL-a i Mire kao počasnog građanina, a sada definitivno na dnu, kraju Srbije, a time i Evrope.

Elem, ako se podsetim i da smo sinoć prisustvovali komemorativnom skupu, gde niko nije reč rekao, a šef demokrata je imao, kao i obično, preča posla, onda strahovito žalim što je jedan takav čovek kao što je Zoran poginuo, što je onaj mali, a sada veliki Luka ostao bez oca, Jovana ostala bez oca, Ružica bez muža i svi oni bez glave porodice, da bi mu nas 20(dvadeset) odavali poštu, kao žaleći za njim. Mnogo mi je žao, ne mogu da prežalim i sećam se kako sam ja to lično doživeo...

Pred tu Novu 2003. godinu bio sam na ivici srčanog udara, bukvalno, osećam strahoviti pritisak, vidim da je pritisak na Zorana sve jači i jači, sva žgadija se navrzla na njega, on sve jači i jači, znam da mu niko ništa ne može, barem ne u ljudskom smislu, ali znam da nema za koga da se bori...Supruga i ja, čim ga vidimo, u glas vičemo: ” Čoveče, imaš zlatnu decu, ženu, idi, nema za koga da se gine...Idi na neko jezero u Nemačkoj i drži predavanja...Nema za koga da gineš, veruj nam...” i bili zloslutni i u pravu, na žalost. Osećalo se da to visi u vazduhu, mada ni sada ne mogu da shvatim da su ga onakvog živog ubili...Moja supruga čim ga vidi, kaže “E, moj druže beogradski...”, mene oduševi u Milioneru, pokaže koliko je iznad svih, a ipak jednak među ljudima .

Dešava se i taj dan, supruga mi kaže šta se desilo i da nema ništa od toga, misli da nema šanse da je živ, ja se ljutim na nju i vičem, šta zloslutiš, baš njega da ubiju...Na žalost, ona je u pravu i to joj nikad neću oprostiti...Plačemo iza zavese okrenuti prozoru da ćerkica ne vidi, a vidi, oseća i ona, sva je tužna i ćuti.

Na kraju svega, nisam imao više srčanih problema, briga me za sve, jer znam da je sa njim i moj voz otišao, tako da se pakujem da odem na neko jezero tamo daleko i da me nije briga ni za šta.

U stvari lažem, jer mi je muka od te moje laži, a još više od drigih laži i lažnih demokrata, a preobučenih socijalista i JUL-ovaca, UDB-ovaca, jer drugih nije ni bilo, bar ne u značajnom procentu. Neki od njih su napredovali dotle da su demokratski iliti pomoću demokrata postali neki faktori, predsednici, podpredsednici, podpodpredsednici, direktori, poddirektori, podpoddirektori...Strašno, a njega nema i ništa ne može da nam ga vrati.

I, naravno, želim i moram da uputim poruku Borisu, a koju sam već postavio na neki blog, a to je:

E, pa Borise – BORI SE...Vreme je da uzvratiš barem malo to što Zoran Đinđić danas nije sa nama. Idemo na izbore, pa makar to ponovili sto puta. To nisu bačene pare, jer ništa ne može da nadoknadi to što ćemo živeti makar i jedan dan Koštuničine vladavine (i Velja-Seljine i Jočićeve, Tijanićeve, Stojkovićeve, Legijine...). BORI SE Borise, Đinđić makar toliko zaslužuje... I njegovi Luka, Jovana i Ružica i majka i sestra, SETI SE i BORI SE, Borise...

Johnny Lebane
ispod ne postoji...


Johnny iz Lebana

ne ochekuj da se iko bori za tebe, to morash sam.,. Za sebe i svoju porodicu. Bori se, jer od tebe zavisi, a ne od Borisa.


Re to JJ Beba

Naravno, OD MENE ZAVISI ili još preciznije OD NAS ZAVISI... Samo sam hteo da iskažem ono što sam uvek osećao i osećam za Zorana. Pozdrav, ako dolaziš dobrodošao si u Lebane.
P.S. Misliš li da Boris barem toliko može da uradi za Zoranovu viziju ?


Enabel,

JJ Beba je dobrodosla u Lebane, jer je u pitanju osoba zenskog pola:)
Inace, izuzetno opasna dama, fajterski raspolozena:)))
Rasturila je blog Zeljke Buturovic, i sada se malo smirila, pa ce mozda i u Lebane:)
A jel' ima kod vas onaj cuveni voz? Znas, prvo corba, pa pita sa sirom, mesom, zeljanica, rinflajs, pecenje, salate, pomfri i kolaci?

A da sam na tvom mestu, ne bih previse ocekivao od Borisa Tadica. On je dobar momak, onako lep na oko, ali vizije mu nisu bas jaca strana.


E, pa...

Nešto slično, JJ...Nećeš se pokajati!
Što se tiče Borisa, to je jasno, pogledaj Svi Premijerovi ljudi na www.nikadizvini.com


posla mi voda

na usta.
kako ono ide: corba, pite,zeljanica, rinflajs... kolaci... ahhhhhhhhhhhhhhhhh


Leskovački roštilj

Gagonja, roštilj brate, a Jelen pivo 40 dinara...


jelen bih

preskocio. cou sam neke price da trpaju neke aditive zbog kojih imamo glavobolje posle jelena. to mi je doduse ispricao tip iz beogradske pivare. ;) no comment
ali imamo mi i lav i stari srpski vajfert a uz rostilj mogu ti reci najvise mi je lezalo neko zemunsko pivo ja mislim da se zove "kej". nema ga u flasama samo na tocenje u pojedinim kafanama. mislim bas kod dace da ga ima.


Ha, Gagonja,

meni pricao covek koji radi u pivari da se u velikim bazenima gde stoji pivo pacovi dave. Ogadio mi pivo za sva vremena. Ja cu rostilj sa rozeom:)


ma i

kisela voda je dobra samo daj te pite prebranac cevape sopske salate. reci ruska salata aaaaaaaaahhhhhhhhhhhhhhhh
pa ono kiseli krastavcici rotkvice, pecene paprike......
kupus salata volja ti svez volja ti kiseo...
sarme!!! jaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaooooo
e zajebi picim da jedem


znam ga ;)

to ti je pricao ovaj iz apatinske za beogradsku pivaru


Vec vidjeno

Ko se bre smirio :))))
Nikada nisam bila u Lebane - kako se kaze u padezu? Meni Lebane uvek zvuchalo na Liban (Lebanon) a poshto Liban obozavam, zashto ne bih i Lebane? Ako ikada dodjem u Lebane ima da da se javim Johnnu, zato shto kaze da ispod toga nema nishta. E, bash da vidim :))


Pa bas si bila nemirna,

Pa bas si bila nemirna, Bebo:)))
Vidis da si Zeljku naterala u plac, zena zatvori blog sva u suzama. :)
Nego, ovaj rostilj mi dobro deluje... sa ljutu papricicu....al' zeljanica obavezno pre toga!


Moze sve bez mesa, te pite,

Moze sve bez mesa, te pite, ljutenice, salate. A narochito ljuta paprichica. Volem ljutooo. :)


ej

ej gledam opet onaj film 'ako srbija stane'. i bogtemazo ne mogu da verujem šta čovek govori. ne mogu uopšte da verujem da je neko takav mogao da nikne iz ovog blata. da je neko ovde mogao da bude vođen takvim! idejama, da ima tako širok pogled.
kakav nepojmljivi kontrast u odnosu na prljavštinu koja je sada na vlasti !


Cyvan, i ja sam danas

ponovo gledala taj film, I, osim divljenja za njegovu pamet, duh, energiju, osetila sam i nešto što mi je ranije promaklo: koliko je taj čovek verovao u svoj narod! Verovao je u nas. Ej! A bio je pametniji od mnogih, znači nemoguće da je grešio. Mora biti da tu ima nešto što mi ne vidimo... Kaže, najveći resurs jedne zemlje su ljudi. I on baš odlučio da veruje u nas. I da nas voli?! Kakav čovek...


Verovao u svoj narod

pa ok, niko nije bez mana... :P


Odlican tekst osim sto...

...osim sto nije bilo ni mesto ni vreme za slavospev Cedomiru Jovanovicu. Takodje ni da se ovaj post iskoristi za capras divan o pivu i stakorima.


Iz nekog razloga...

...su nestali komentari na moj blog, odnosno većina njih. Ne znam šta je po sredi. Ja ih nisam obrisao.


Greška u računaru...

Sve je OK.


Neverovatno-u stvari valjda zato sluze komentari,

Hiljadu puta mi se desilo da procitam neku pricu,interesantnu,za mene bar.Prica mi se svidi,dirne me cak,pomeri me,otkud znam sta sve ne,i onda nastavim da citam i ove komentare...Svaki put,ali svaki put,barem prvih deset komentara nemaju veze sa mozgom.LJudi su primetili neku pravopisnu gresku ili vec ne znam sta i ladno pricaju o tome.Uopste ih ne zanima poenta price.Ovaj koji je pisao pricu,verovatno ,kad to procita,oseca se malo cudno.Ja bih se tako osecao.Da sam u zivo nekome ispricao neku pricu i da primetim da razgovor ne ide bas kako sam ja zamislio,da me covek jednostvno ne razume,ja bih otisao u drugu prostoriju.

Plasim se da ce i Goran Markovic da napusti pisanje na ovom blogu ako ljudi tako nastave.Hvala mu sto i dalje pise...