Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Snaga pojedinca

Na Zorana Djindjića pomislim skoro svaki dan, svaki put kada se suočim sa ponižavajućom stvarnošću u kojoj živimo od trenutka njegovog ubistva. Svaki put kada me iz medija napadnu samodopadljive slatkorečive besmislice poput "šestog principa" pomislim da to ne bi bilo moguće da je Djindjić živ. Čini mi se da bi se čak i ovi "besprizorni" stideli da pred ozbiljnog političara  izadju sa ovako očigledno glupavim i nedemokratskim predlozima.

Kada danas vidim njegove snimke i filmove koji ga prikazuju u nekoj akciji prožima me tuga ne samo zbog toga što je ubijen, pogubljen, već i zbog utiska da je u svom istorijskom poduhvatu bio usamljen. Oko njega kao da je uvek bio neki čudan prazan prostor i on u njemu detinjasto samouveren. Pada mi na pamet naslov filma "Usamljenost trkača na duge staze".

Istovremeno on je bio otelotvorenje optimizma, zarazno uveren da razum na kraju mora da pobedi. Meni je njegov život potvrda, inspiracija i ohrabrenje u moć i snagu pojedinca, naravno hrabrog, odlučnog i sa jasnom vizijom. 

Margaret Mid je rekla: Never doubt that a small group of thoughtful, comited citizens can change the world;indeed, it is the only thing that ever has. 


Zivot u Srbiji - kula od karata

Tuzno je (najblaze receno) kada neko ubije, fizicki eliminise personifikaciju svega onoga u sta mlad covek veruje i na to mesto dovede ono cega se mlad covek gadi.


da se nikada ne isplati zločin...

Otkrivanje političkih isnpiratora i nalogodavaca atentata na premijera Zorana Đinđića prvi je preduslov, prva stepenica ka pokušaju uspostavljanja stanja normalnosti u ovoj nesretnoj zemlji. U suprotnom – poruka koja bi bila poslata jeste da zločin isplati a da su žrtve uvek uzaludne. Da li će biti tako, zaista zavisi upravo od nas -od toga da li smo spremni da tako nešto dozvolimo.
Posledice koje bi poruka o isplativosti zločina mogla da ima dobro su nam poznate. Uostalom, upravo ih živimo...


Iako jos mladi...

...i zeleni, moje kolege, drugari i ja smo cesto te 2002. godine, nakon sto izadjoh iz vojske, pricali o Zoranu Djindjicu. Tada je bilo neko drugo doba, iako smo bili na nuli, sve je imalo smisla, hteli smo u duhu trenutka da nesto, kao pojedinci ili ekipa odradimo. Mi smo to kanalisali na poslove, profesije kojima smo se bavili. Taj covek nas je pokrenuo i izmenio, ucilo se i radilo od jutra do mraka, kao nikada pre, a bilo je i rezultata. Osecali smo da kao mali ljudi ipak nesto menjamo na bolje. Kada nam je bilo tesko, kada je skripalo usled problema, prisecali smo se njegove energije i opet je sve dobijalo smisao, nanovo smo se pokretali. Iako smo bili obicni ljudi osecali smo se clanovima nekog velikog tima koji radi dobru stvar. Nakon tragedije 2003. godine, razocaranje i uzas zbog strasne sudbine najboljeg medju nama zamenili smo secanjem na njegovu ogromnu pozitivnu energiju, njega radi dan danas necu da budem defetista. Kada je najteze, treba jos vise raditi, ma kako to izgledalo besmisleno u tom trenutku. Ne mogu da zaboravim njegovu recenicu da ne treba spavati, jer za to nema vremena, zivot je isuvise kratak da bi ga prespavali.
Ponekada kada padnem, kada mi ne ide, ja se prisetim Zorana i pravo da vam kazem, sramota me je. Gore glavu, idem opet, ako treba i 1000 puta, sve se moze uraditi, sve je moguce, samo se ne sme stati!


Margaret Mid

Verujte na reč gospođi Mead, ona je stručnjak za primitivne kulture.


ova ti je dobra

svaka ti se dala


Hvala, mada...nikad ne reci nikad

(Nije ni vreme ni mesto za otkrivanje identiteta, tek, eto, iskoristila jedan stari nadimak).

Gužva na blogu, u kući odjekuje od posvećenih emisija, čak i baba pumped up the volume i učestvuje na svoj način. Psuje zlotvore.

I treba da odjekuje, kojekude, inače bi sav njegov trud i energija bili uzaludni. Tačno, koračao je usamljen, trebalo je i treba da prođe još vremena da ga shvati broj koji će predstavljati kritičnu masu. Do tada će nas "voditi" oni koji su se za njegovog vremena krili po mišjim rupama, kao i razni speleolozi.

To vam je kao da ste krenuli u trku jedrilica a niste postavili jedro za uzgon, pa možete frustrirano, izdaleka da pratite šta se dešava tamo ispred. Ili se možda stidite da ga razvijete, jer se plašite loše konstrukcije. Ako se ovo ponovi, stvarno ću da odem u Gvadalaharu.


Mani je uvek iznova muka ...

... kada pocne "i Kurta i Murta" da se krije iza imena Zorana Djindjica i da zloupotrebljava njegovo delo i njegove ideje. Pa da li smo svi doziveli kolektivnu amneziju? Pa dok je bio predsednik Vlade, Zoran Djindjic je najzesce napadan u Pescaniku, toga izgleda niko ne zele da se seti. Nevladin sektor ga je "krvnicki" napadao sleva, kao da nije bilo dovoljno sto ga Kostunica, narko-patriotska-mafija i radikali napadaju sdesna. Ja se secam, kao da je bilo juce, Pescanika u kojima je Svetlana Lukic kidisala na Djindjica neuporedivo zesce nego sto danas kidise na Tadica. I to bas onako kvarno, podmuklo, do koske. Zasto? I zasto je od njegove smrti promenila plocu? Canak je govorio sve najgore o Djindjicu, jer ovaj nije hteo da se slozi sa de fakto otcepljenjem Vojvodine. Sada mu je Djindjic dobar. Svi su se trudili da pokazu da ga "ne vole", jer, eto, "on je zaseo u Milosevicevu stolicu".
Kakav ste odnos vi imali prema Zoranu Djindjicu, gospodine Dereta? Ne danas, kada ga se "svaki dan secate", nego onomad, kada je bilo vazno.


promenjiv

Moj odnos prema Djindjicu se tokom vremena menjao. Odmah posle 5. Oktobra kritikovao sam ga zbog sporosti (kako sam bio kratkovid i glup) i neodlucnosti da preduzme ostrije rezove, pre svega zbog nesprovodjenja temeljne lustracije "milosevicevaca". Naprosto niko od nas nije sagledavao slozenost i dimenzije propasti koju je DOS zatekao. Ostro smo se razisli oko uvodjenja verskog obrazovanja kao alternative radjanskom vaspitanju. I danas mislim da je trenutna politicka korist te odluke manja od dugotrajne stete koju i danas cini u sistemu obrazovanja.
S vremenom sam osetio da Djindjic kao politicar sazreva, da UCI i da nova znanja primenjuje u praksi. Poceo sam da pazljivo slusam sta govori i da prepoznajem dugorocni plan, politicku viziju. Privatno, ja nisam bio Djindjicev prijatelj ali smo politicki postajali veoma bliski uz iskreno, verujem medjusobno postovanja. Ovo mogu da kazem zato sto je nekoliko stvari on odmah sproveo u delo na osnovu sugestija koje sam mu dao vezano za NVO sektor.
I dve reci o Pescaniku. Mislim da postoji sustinska razlika u tadasnjoj kritici Djindjica i kritici danasnje dokazano nedemokratske Vlade. Djindjica smo kritikovali zbog neispunjenih VELIKIH ocekivanja u brzini i dubini promena. Ove danas kritikujemo zbog njihove grcevite borbe za ostanak na vlasti uprkos dokazane nesposobnosti i nespremnosti da ucine bilo sta za demokratizaciju Srbije. Ono kritika je bila glas NADE, ova danas je vapaj beznadja. Osnova danasnje kritike postojece Vlade argumente nalazi upravo u svemu sto je Djindjic u kratkom vremenu ucinio, u hrabrosti, odlucnosti i brzini kojom je donosio i sprovodio.


Dakle ...

... smatram da je ovaj vas post iskreniji od onog koji je pokrenuo celu ovu temu. Istina je da Djindjic nije bio omiljen u krugu ljudi koji se danas na njega najvise pozivaju, a tu pre svega mislim na nevladine organizacije i na, recimo, GSS ili delove LDP-a. Mislim da razlog nije taj sto je "sporo ispunjavao velika ocekivanja", nego upravo zato sto je i tada bilo jasno da Djindjic zapravo nije jedan "od njih". Ma koliko vama to uzasno zvucalo, svako ko je pratio Djindjiceve poteze, morao je da shvati da je on bio ... da li je preterano da kazem - jedna vrsta nacionaliste. Daleko od primitivnog radikalskog nacionalizma, daleko od jalove bezidejnosti i pokvarenosti Kostunice, ali podjednako daleko i od Sonje Biserko i Natase Kandic. Daleko bih otisao ako bih krenuo da razvijam pricu o Djindjicevom "nacionalizmu" (jacanje nacionalnih institucija i nacionalnih simbola (na primer Hrama Svetog Save), pokretanje kosovskog pitanja, odgovor Hrvatskoj na tuzbu za genocid, zastita interesa srpske privrede). Zelim samo da kazem da je bestidno da NVO koriste mrtvog Djindjica kao svoje oruzje ili kao svoju ikonu.
(Sonja Biserko i Biljana Kovacevic Vuco se stalno pozivaju na Djindjica, a sa druge strane navijaju da Srbije bude optuzena za genocid i da se uskrati buducnost generacijama koje dolaze. Uzas!)
Dok je bio ziv Djindjic nije bio jedan od vas i vi ste to znali, a znate i danas, gospodine Dereta.


a kako bi se tek stideo groteskno `upecatljivih`

antiratnih profitera sa prepunim ustima i dzepovima... FUJ!!!!!


o zakljucavanju bloga i snazi pojedinca

(prvo, svaka cast na postu, odmereno i jasno, kao i uvek!)

Ali, ne mogu a da ne primetim da je Zeljka Buturvic svoj blog o Zoranu Djindjicu zakljucala za dalje komentare (!) i to nakon 300 komentara od kojih je oko 2/3 bilo po nju negativno. Jel to ta snaga pojedinca koju Zoran simbolizuje?? (pitanje ustvari upuceno Zeljki, ali zbog pomenute zabrane, nisam u mogucnosti da ga tamo postavim; Vi ste svoju misao o Zoranu izrazili kristalno jasno)

Izvinjavam se na zloupotrebi bloga, ali morao sam ovo da kazem.


...sesti princip i deveta rupa...

Nek je vecna slava Zoranu Djindjicu i bas se ovom prilikom mogao zaobici famozni "sesti princip".
Ne mogu da verujem da se ne moze shvatiti kako taj princip i nema veze sa demokratijom. Naime, izbori jesu izraz demokratije, ali oni ne dadose pravo nikome da formira vladu. Onda se preslo na pregovore, a tu se vec pravila menjaju, tj. svako koristi ono cime raspolaze (uklucujuci i "sesti princip". Nema dogovora, OK, idemo na izbore. Necemo izbore? Pobedice radikali!? Pa, sta, nek pobede, Srbija i tako ne moze napred dok i tu gorku pilulu ne proguta! Kako inace razuveriti preko 30% njihovih biraca i svesti ih na podnosljivih 10-tak procenata?
Dakle, poslusajmo ZDj i progutajmo zabu odmah!


pored "gutanja zabe" jos jedna

mu je bila jednako valjana & ilustrativna - na ljutu ranu ljuta trava!


Tko drukčije kaže, kleveće i laže!

Quote:
Never doubt that a small group of thoughtful, comited citizens can change the world;

Ili NEMA POJMA.