Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Od nekaznjivosti do odgovornosti

Subota, 17. mart 2007. godine
Sava Centar, Sala 2/0
Beograd, Srbija

U organizaciji Fonda za humanitarno pravo
uz finansijsku podršku
Kancelarije Visokog komesara za ljudska prava Ujedinjenih nacija

Zoran Janic

Prolazi već sedma godina od pada miloševićevskog režima, a svedoci smo da su najveći zločini sa državnim predznakom ostali i dalje nekažnjeni, uprkos mnogobrojnim dokazima i svedocima, a ako bi, u retkim slučajevima poput Ovčare, Sjeverina ili Ibarske magistrale, slučajevi i bili rešeni (a njihova materijalna istina utvrdjena), onda bi te presude naknadno obarao Vrhovni sud, vraćajući postupke na početak.

Do skora je srpsko sudstvo uspelo da za neki državni zločin osudi jednog jedinog pripadnika Miloševićevog klana, direktora Radio Televizije Srbije Dragoljuba Milanovića, i to na 10 godina zatvora. Samo dve i po godine nakon te presude, on se obreo u poluotvorenom zatvorskom odeljenju, s mogućnošću da slobodno izlazi u grad, da po nekoliko puta godišnje odlazi na višednevna odsustva, a onda i na godišnji odmor van zatvora. Upravo sada dok ovo govorim, Milanović je po svoj prilici na kilometar-dva od nas; on stanuje u Bulevaru Mihajla Pupina i svedoci koji ga stalno viđaju tvrde da on zapravo više i nije u zatvoru, nego da dakle živi u Beogradu. Ta bi značilo da je ministar pravde Stojković, koji upravlja srpskim zatvorima, ćutke preinačio presudu Vrhovnog suda, pustivši tiho ubicu šesnaestoro ljudi na slobodu.

Taj slučaj, naravno, ne može se posmatrati drugačije nego kao paradigmatičan.

Dugogodisnja neefikasnost, otezanje da se otvore procesi, endemska bekstva optuženih ili likvidacije važnih svedoka, milionske odštete osumnjičenima za najteže delikte, sve to nosi jasan pečat sistematičnosti, pojavljuje se zakonomerno i zahteva resurse kakvima može da raspolaže jedino država. Opstrukcija kažnjavanja zločinaca ne potiče dakle od "ostataka Miloševićevog režima"; koreni zla mnogo su dublji i razgranatiji, to zlo je institucionalizovano: mi ovde dakle i dalje imamo posla sa državom koja planski radi na zataškavanju istine i instrumentalizaciji prava, dakle saučesničkom državom koja poriče zločine i organizovano štiti i prikriva počinitelje, po pravilu državne službenike. Otići ću i korak dalje, i ustvrditi da imamo posla zapravo sa zločinačkom državom u njenom prekamufliranom obliku, istom onom koja je u Evropi počinila najveće strahote posle Drugog svetskog rata. Ta je država izgubila sva četiri osvajačka rata koja je vodila tokom devedesetih, izgubila je teritorije, ali je svejedno uspela – na našu sramotu – da uveliko povrati kontrolu nad svojim građanstvom.

Podjemo li, dakle, od te pretpostavke, da imamo posla sa prekamufliranom, pritajenom, uspavanom zločinačkom državom koja je konsolidovala svoje stare mehanizme vlasti - i svoju ideologiju - onda se ono što je istaknuto u prvom delu teme «Nekažnjivost i odgovornost» objašnjava takoreći samo od sebe: nekažnjivost nužno proističe iz toga da nije načinjen diskontinuitet sa prošlošću, ista ona država što je do juče činila zlodela sada bi trebalo da sudi sebi. Naravno da će izmedju nekažnjivosti i odgovornosti ona izabrati nekažnjivost, to jest vlastitu nedodirljivost pred građanskim društvom.

Proces Dragoljubu Milanoviću predstavljao je jednu od retkih pobeda tog nejakog građanskog društva nad zločinačkom državom. Do njega sasvim sigurno ne bi došlo da porodice žrtava nisu mobilisale javno mnjenje, prikupile dokaze i sa njima upoznale sve relevantne domaće i strane organizacije, pokazavši na delu šta i kako treba činiti u borbi protiv zločinačke države.

Sam sudski proces bio je, međutim, kompromis. Na osnovu dokaza koji su pribavile porodice, Milanović je optužen zbog toga što nije izvršio ratnu naredbu Savezne vlade o evakuaciji televizije na rezervno mesto rada, ali ne i za svoj pravi zločin, žrtvovanje šesnaestoro ljudi, kao član zločinačkog udruženja. Ali ako je Milanović osuđen na temelju neizvršenja naredbe broj 37, onda nije jasno zašto po tom istom osnovu nisu pozvani na odgovornost službenici Ministarstva odbrane, koji su bili nadležni da kontrolišu izvršenje te naredbe, kao ni Miloševićev ministar informisanja i član uprave RTS-a Aleksandar Vučić, takođe nadležan za tu istu stvar, koji je danas, uzgred budi rečeno, član Progrmskog saveta RTS-a. Odlučivši da proces suzi na Milanovića, sud je izostavio da ispita krivicu četvorice Milanovićevih najbližih saradnika, koji su po tvrđenju samog Vučića "unapred znali" za bombardovanje.

Ukratko, iako je državni, partijski i vojni vrh Srbije, delujući kao zločinačko udruženje - kao što je dokumentovano dokazano u knjizi - sasvim očigledno žrtvovao radnike RTS-a s idejom da na taj način ostvari odlučujuću prednost u propagandnom ratu protiv međunarodne zajednice, i mada je, dakle, taj zločin imao jasnu političku pozadinu, sud se potrudio da širi društveni kontekst jednostavno zaobidje. Sud se nije upuštao u utvrđivanje motiva zločinca da zločin počine. Ista stvar desiće se i na svim kasnijim suđenjima, uključujući proces atentatorima na premijera Đinđića, kako je to ovih dana uverljivo demonstrirao advokat Srđa Popović.

Ako bi na osnovu domaćih sudskih presuda neko pokušao da stvori utisak o državnom kriminalu u Srbiji, pred sobom bi imao sliku državnih službenika, pripadnika bezbednosnih, vojnih i paravojnih formacija, pogođenih epidemijom pojedinačnih nastupa ludila.

Nužni pratilac tih i takvih postupaka, kao što je to pokazalo i suđenje Milanoviću, je manipulisanje tzv. vojnom i državnom tajnom, izuzimanje svedoka sa procesa, ignorisanje dokaza itd. U nekoj vrsti nakadnog sudskog postupka, potrudio sam se da obilje dokaza i materijala u knjizi izložim što jednostavnije i razumljivije, uveren da će obilje tih novih ili ranije prećutanih dokaza uputiti na potrebu obnavljanja postupka i proširenja istrage.

Kad je reč o Specijalnom sudu, iskoristio bih priliku da ucesnike ovog panela podsetim da je gospođa Žanka Stojanović, u ime porodica nastradalih radnika RTS predala Velimiru Goluboviću, zameniku specijalnog tužioca, knjigu "Tišina u Aberdarevoj" u julu prošle godine, i da je sud obećao da će odlučiti o pokretanju istrage, na osnovu činjenica iznetih u knjizi. Odgovor do sada nije stigao. Koliko još porodice žrtava treba da čekaju na odgovor Specijalnog suda?

Predstavnici Vojske Srbije prošle godine položili su 23. marta, na dan bombardovanja Televizije, cveće na spomenik poginulima, poručivši porodicama i javnosti da vojskom sada duvaju novi vetrovi "transaprentnosti i otvaranja". Pozvavši se na tu ohrabrujuću tvrdnju, porodice su upoznale načenika Uprave za odnose sa javnočću, kapetana bojnog broda petra Boškovića, sa činjenicom da su od maja 2001. do sredine 2006. sa Ministarstvom odbrane imale 15 kontakata, što usmenih što pismenih. Delegaciju porodica 29. maja 2001. primili su savezni ministar odbrane Slobodan Krapović i trinaestorica njegovih uniformisanih saradnika. Ministar je tom prilikom obećao porodicama da će im institucija na čijem je čelu odgovoriti na listu od 15 jednostavnih pitanja sto se tiču okolnosti pogibije radnika RTS, kao i da će im Vojska Srbije i Crne Gore staviti na raspolaganje filmski, video i svaki drugi materijal koji poseduje o bombardovanju Televizije Srbije, uključujući snimak direktnog pogotka Televizije, prikazan septembra 2000. na famoznom sudjenju Klintonu.

Porodice su zatražile da to obećanje bude ispunjeno. Kapetan bojnog broda Bošković do danas nije odgovorio niti je Vojska ispunila ono što je obećala pre punih 6 godina. Jedini odgovor je tišina.


Sjajan tekst.

Autor knjige "Tisina u Aberdarevoj" nas po ko zna koji put podseca sta Srbija jeste, i sta ne bi trebalo da bude. Nagrada "Dusan Bogavac" je otisla u prave ruke.


...

Slazem se za "Tisinu u Aberdarevoj". Trebalo bi je svima gurnuti u ruke.

Quote:
Opstrukcija kažnjavanja zločinaca ne potiče dakle od "ostataka Miloševićevog režima"; koreni zla mnogo su dublji i razgranatiji, to zlo je institucionalizovano

Upravo.
"Ostaci Milosevicevog rezima" su ostaci rezima koji je gradjen na trulim ostacima starijeg rezima. Prekid tako dugog kontinuiteta bio bi najzahtevniji zadatak i za drzavu spremnu da izvrsi temeljnu promenu sistema (u primarnom znacenju reci), a ovo je i dalje ona Srbija u kojoj se takvoj promeni opiru oni od kojih njeno ostvarenje zavisi. Nema se na osnovu cega verovati da je ciscenje korova u bilo kakvom interesu sadasnjih vrlih vodja u ovoj rupi bez dna.

Jedina institucija koja u Srbiji "napreduje" jeste - crkva.
Uspon joj je srazmeran daljem propadanju drustva.
Tako to ide, valjda.


evo cele price

Fond za humanitarno pravo
Dokumentovanje i pamćenje

Makenzijeva 67/II, 11110 Beograd, Srbija
Tel/Fax: +381 11 3444 313
+381 11 3444 314
Email:
Home Page: http://www.hlc.org.yu

“Od nekažnjivosti do odgovornosti“
Subota, 17. mart 2007. godine
Sava Centar, Sala 2/0
Beograd, Srbija

U organizaciji Fonda za humanitarno pravo
uz finansijsku podršku
Kancelarije Visokog komesara za ljudska prava Ujedinjenih nacija

09:00 Registracija

09:30 – 9:40 Uvodne napomene

Nataša Kandić, izvršna direktorka FHP

09:40– 10:30
Prva sesija Predstavljanje relevantnh dokumenata UN
• Izveštaj generalnog sekretara Ujedinjenih nacija “Vladavina prava i tranziciona pravda u konfliktnim i postkonfliktnim društvima“- (10 min)

• Vojin Dimitrijević, Beogradski centar za ljudska prava (nepotvrđeno)

• “Dopunjena Načela zaštite i unapređenja ljudskih prava kroz borbu protiv nekažnjivosti” :

- Izabela Kisić (HORS, Impunity Watch) – uvod
- Bojana Vujošević,(FHP, Impunity Watch)
- Miroslav Janković (YIHR, Impunity Watch)
- Lena Pelić (YUKOM, Impunity Watch)
- Marija Zebić (FHP)
10:30 – 10:45 Pauza za kafu

10:45 – 12:45
Druga sesija_______ Ratni zločini i nekažnjivost ____
Moderator: Silvija Panović–Đurić, Savet Evrope

Panelisti: - Siniša Važić, predsednik Okružnog suda u Beogradu (nepotvrđeno)
- Nataša Kandić, izvršna direktorka FHP
- Dragoljub Todorović, advokat
- Blagoje Peruničić, Služba za otkrivanje ratnih zločina MUP- a Srbije
- Gordana Petrović, novinar RTS-a (nepotvrđeno)
- Dejan Anastasijević, novinar lista Vreme (po 10 min) (nepotvrđeno)

- Rasprava 50 min

12:45– 14:15 Pauza za ručak

14:15– 16:15
Treća sesija________ Politički i etnički motivisana ubistva i nekažnjivost
Slučajevi: Ćuruvija, Đinđić, Topčider, radnici RTS-a, Dragan Maksimović, Ibarska magistrala …

Moderator: Marijana Toma, FHP
Panelisti: - Maja Kovačević Tomić, portparol Posebnog odeljenja za organizovani kriminal - Dragoljub Todorović, advokat
• Vladan Batić, advokat (nepotvrđeno)
• Milovan Zdravković, Narodno pozorište u Beogradu
• Rajko Danilović, advokat (nepotvrđeno)
• Tomo Zorić, portparol Tužilaštva za organizovani kriminal (nepotvrđeno)
• Zoran Janjić, autor knjige „Tišina u Aberdarevoj“

- Rasprava 45 min

16:15 – 16:30 Pauza za kafu

16:30 – 17:45
Četvrta sesija_______ Obaveze države prema odlukama ugovornih tela UN__
Moderator: Goran Miletić
Pregled okončanih slučajeva pred komitetima UN – Sandra Orlović, FHP
Panelisti:
- Milan Antonijević, Komitet pravnika za ljudska prava
- Petar Lađević, Služba za ljudska prava pri Vladi Srbije
- Vladimir Davidović, načelnik Odeljenja za evropske integracije pri Ministarstvu pravde Republike Srbije (nepotvrđeno)
- Ljubinko Nikolić, Generalni inspektor MUP-a Srbije
- Jovan Krstić, zamenik Republičkog javnog tužioca

- Rasprava: 30 min


izvini jasmino

sto ti lepim ovako al ne znam sta da kazem.ponjekad mislim da je sve vec receno
slusam po kuci dilana pa da podelim atmosferu
I hope you like it:

Masters of War

Come you masters of war
You that build all the guns
You that build the death planes
You that build the big bombs
You that hide behind walls
You that hide behind desks
I just want you to know
I can see through your masks

You that never done nothin’
But build to destroy
You play with my world
Like it’s your little toy
You put a gun in my hand
And you hide from my eyes
And you turn and run farther
When the fast bullets fly

Like judas of old
You lie and deceive
A world war can be won
You want me to believe
But I see through your eyes
And I see through your brain
Like I see through the water
That runs down my drain

You fasten the triggers
For the others to fire
Then you set back and watch
When the death count gets higher
You hide in your mansion
As young people’s blood
Flows out of their bodies
And is buried in the mud

You’ve thrown the worst fear
That can ever be hurled
Fear to bring children
Into the world
For threatening my baby
Unborn and unnamed
You ain’t worth the blood
That runs in your veins

How much do I know
To talk out of turn
You might say that I’m young
You might say I’m unlearned
But there’s one thing I know
Though I’m younger than you
Even jesus would never
Forgive what you do

Let me ask you one question
Is your money that good
Will it buy you forgiveness
Do you think that it could
I think you will find
When your death takes it’s toll
All the money you made
Will never buy back your soul

And I hope that you die
And your death’ll come soon
I will follow your casket
In the pale afternoon
And I’ll watch while you’re lowered
Down to your deathbed
And I’ll stand o’er your grave


da dodam

na temu i ovaj vazan link povodom 4 godine rata
http://www.unitedforpeace.org/


Bronx - evo jednog linka za

Bronx - evo jednog linka za vase postove:
http://www.youtube.com/watch?v=g0ELgFGd2fs&mode=related&search=


Novi blog... Interesantne

Novi blog...

Interesantne teme bi se mogle procitati na:

http://drugacijasrbija.blog.hr/


Ima jedan detalj...

...koji se retko ili nikako pominje, a koji mi je ostao utisnut u sećanje. Nakon što je Tatjana Lenart izgovorila onaj komentar gde čika NATO da bomabrduje RTS, sutradan je pred RTS došla SPS-ovsa i JUL vrhuška (nisam siguran za radikale), negde pred dnevnik i uhvatila se za ruke praveći kao živi lanac oko zgrade. Pokazali su to u Dnevniku i bila je, onako, tugaljiva slika.
Znači, sve to je bio detaljno izrežiran plan žrtvovanja tuđe dece, koji se razvijao danima.
Proces za taj zločin tek se mora otvoriti, jer je to zločin sa predumišljajem. Zločin u kojem je učestovao državni vrh na najpodmukliji način.


Drago, pomenuta je ta

Drago, pomenuta je ta epizoda u knjizi:

"Iako su Milanović i njegovi saradnici, izlazeći pred sud u svojstvu svedoka, najčešće navodili u svoju odbranu kako niko razuman nije mogao da očekuje bombardovanje Televizije, sudu je bilo dobro poznato da su Beogradom već sredinom aprila uveliko kolale glasine o onome što se spremalo - a što će se uskoro i obistiniti. Četiri dana pred bombardovanje, savezni ministar Goran Matić na konferenciji za štampu čini krajnje neuobičajen potez i, prekinuvši konferenciju, poziva strane izveštače da izađu i s njim zajedno pešice odu do zgrade Televizije Srbije, kako bi se na licu mesta osvedočili šta se krije u "tom objektu zbog kojeg se trese planeta i od koga drhti NATO i Pentagon" (njegove reči emitovane u prilogu na Drugom dnevniku). Tada je Matić dodao i nešto za nas mnogo zanimljivije, nešto što ukazuje da je vlada zapravo već uveliko računala s izvesnošću bombardovanja Televizije. Matić je tom prilikom, naime, rekao: "Danas se naše kolege u zgradi RTS-a nalaze u stanju neposredne pretnje bombardovanjem...", i napravio značajnu pauzu da bi podvukao ozbiljnost situacije.

Kamera zatim hvata, u krupnom planu, grupu novinara kako zajedno s ministrom hitaju vlažnim beogradskim ulicama i stižu do osvetljene zgrade RTS-a. Noć je, sat pokazuje 22 i 30, u holu ih dočekuje Komrakov, u crnoj kožnoj jakni (istoj onoj za koju će ga razjareni radnici vući četiri dana kasnije, tražeći da im objasni zašto je ostavio ljude da poginu). Dok Komrakov drži pozdravni govor, u jednom času preko snimka ide zvuk sirene za vazdušnu opasnost, očito naknadno montiran, jer među stotinak prisutnih niko nije reagovao ni najmanjim gestom na taj prodorni zavijajući zvuk; propagandna namera je jasna, gledaocima se sugeriše nesumnjivo prisustvo duha i nepoljuljan moral koji vlada među zaposlenima na Televiziji. Te iste večeri, malo pre dolaska stranih novinara, Milorad Komrakov ("truleks iz sudopere") ispred zgrade u Takovskoj organizovano je izrazio revolt protiv vazdušnih napada NATO odigravši, zajedno sa ostalim kolegama-propagandistima iz kuće, kozaračko kolo "u inat svetu i agresoru".

Mada je kasno te noći održao pozdravnu reč pred saveznim ministrom Matićem i delegacijom stranih dopisnika, Komrakovljev ratni raspored nije bio u glavnoj zgradi RTS-a, u Takovskoj i Aberdarevoj, niti je njegov ratni zadatak bio da igra u kozaračkom kolu, nego je njegovo mesto bilo na Kosmaju i Zlatiboru, sa mobilnim televizijskim jedinicama od kojih se očekivalo da u što skorijem roku preuzmu emitovanje glavnog programa RTS-a.


Da,zokster...

...mislio sam uopšte, a ne samo u knjizi.
Knjiga sadrži toliko podataka da ovaj i nije lako posebno izdvojiti.
No, kad se toga setim, ja imam tri slike, onako jednu za drugom.. Onaj komentar Lenartove, tu kozaračko kolo sa Željkom Simićem u prvom planu i sliku nakon bombardovanja, na kome onaj čovek visi, a oko njega vatrogasci brusilicama i drugim alatkama pokušavaju nešto uraditi. Čak, samo ovako redukovane i poredane slike govore o zločinačkoj režiji i njenim posledicama ( treća slika).
Dakle, da čovek ne zna ništa drugo,da ne postoje nikakvi dokumenti, da ne postoje zakoni, da ne postoje iskazi živih ljudi, da nismo svi živeli tu atmosferu danima i danima znali da će se gađanje TV dogoditi, meni bi samo ove tri slike bile dovoljne da jasno znam da je po sredidi naručeni zločin, podmetanje živih ljudi pod tomahavke i druge bombe i besramni pokušaj kapitalizacije njihove smrti za najogavnije političke ciljeve.
Strašno. Bilo je devedesetih velikih zločina, bilo je velikih prevara, ali po bezobzirnosti i zločinačkoj podmuklosti ovaj je bez primera.


Gornji tekst sa sesije u

Gornji tekst sa sesije u Sava centru, Drago, rezultat je zajednickog rada Karla Pontija i mene; originalnu verziju prvo je on uvece redigovao i dodao neke svoje partije, pa sam ja izjutra redigovao i nesto dodao a nesto izbacio, pa on prepravio itd...

Ukratko, copyright by Carlo Ponti i Z.J.


Sviđa mi se tekst...

..apsolutno je napisan po najvišim kriterijumima.
A, i panel grupa je bila prilično jaka. Rekao bih čak i najjača.


Zamalo pa najjaca, Drago -

Zamalo pa najjaca, Drago - nedostajao je Srdja Popovic (Biljana Kovacevic-Vuco je rukovodila sesijom iako nije bila najavljena po programu).


Zox,

oprosti na trolu, ostavio sam ti poruku na Anticevom blogu, ne znam da li si video. Ne mogu da ti posaljem mail, mada ti je opcija otvorena, ne znam zasto. Ako ste gospodja Stojanovic i ti zainteresovani za Krlezine Dnevnike, moguce ih je nabaviti - za oko mesec dana. Javi mi sta si odlucio, molim te.

Izvinjenje Jasmini na trolu.


VV, pokusao sam da ti se

VV, pokusao sam da ti se javim preko bloga, ali nesto ne ide. Moj mail:

zoki10zoki@gmail.com


Javljam se.

Javljam se.
edit: you have new mail. :)


Eto...

..stvarno još Srđa, a po mom ukusu bi bila još i Sonja Biserko. To bi bio taj drim - tim.
P.S.U nedelju sam bio u neimarskom parku. Sadili smo drvo u čast pok. Jelene Šantić. U podne tačno. I onda su tamo stigle Staša Zajović i još nekoliko žena i od njih sam čuo za sesiju.Nisam nigde video ni najave. Medijski je strahovito loše popraćena.
Hoće li biti bar zbornik?


Naravno, fali jos i Sonja

Naravno, fali jos i Sonja Biserko. Srdja Popovic je bio takodje pozvan, ali nije mogao da dodje zbog nekih ranije preuzetih obaveza.

Ne, ne verujem za zbornik.

Ono sto je trebalo videti i cuti na tom skupu bili su, medjutim, roditelji pobijenih vojnika i njihove ispovesti i optuzbe.

I dokazi.


Strasno je i zalosno sto oni

Strasno je i zalosno sto oni i dalje igraju kolo oko nas,na razlicite nacine:
-prate nas,prisluskuju ,prete;
-vladaju;
-spavaju po skupstinskim klupama;
-mladima salju poruke:"Danas smo ovde sutra u Pristini;
-kupuju dzipove,stanove;
-hvale se svojom pametnom decom i lepo vaspitanim unucicima....
Ima ovog na pretek,bez srama i stida .Svoje krivice nose sa ponosom ,prenoseci svoju odgovornost na druge.
Najzalosnije je sto ce tako i ostati-NEKAZNJENI!
Bicu slobodna da svima koji su na vlasti ili imaju bilo kakvu odgovornost, pred sobom imaju poruku Pal Telekija,koju je uputio ,pred samoubistvo,regentu Hortiju 3.aprila 1941.
..............
Stali smo na stranu nitkova....Bicemo lesinari!Najprljavija nacija.
Nisam te sprecio.Kriv sam

Zanka Stojanovic

.


E

a taj alexander vucic jel to onaj sto zox kaze da se zove alapaca? e taj se meni ( da se ja pitam) politikom ne bi bavio nego bi ga lepo raselio ko sto predlaze b k c
(po maovom receptu)


Zoks

Shta je sa Milanovicem? da li i dalje ima povlashcen polozaj u zatvoru i da li to iko kontrolishe?


Da Bebo,Milanovic slobodno

Da Bebo,Milanovic slobodno seta od Pozarevca do Beograda.Naravno to mu je omogucio ministar pravde,Zoran Stojkovic.Nadam se da ce i on za to odgovarati.
Da seta ,po Beogradu pouzdano znam ,jer ga vidjaju i kamermani sa RTS-a ali nece da ga snime da mu se ne zamere.Sta znamo ,mozda ce se i vratiti za direktora.U ovoj zemlji sve je mogice.
Dodacu ,da ova konferencija od subote medijski uopste nija bila propracena,pa se pitam kada cemo mi imati jedne dnevne novine da ovaj narod obavestavamo.

Zanka


Zanka

pa to je uzasno, mada mene nishta vise ne moze da zachudi u ovoj zemlji. Mora da vam je strashno teshko to saznanje da moze da vam se desi da sretnete ubicu svoga sina. Strasno je. Ja vas pozdravljam i podrzavam u vashoj borbi.

PS Ne chudi me i shto je konferencija bila slabo medijski ispracena. :((


zanka,

zato i tolika bitka oko dva ministarska mesta - policije i pravosudja. i zbog milanovica i svih onih optuzenih za najgore zlocine, koji "imaju poverenja u ovu vlast". zao mi je sto nemam dobre vesti o tome sta ide posle zorana stojkovica. pogledajte ovde
sastav nove vlade

pozdravljam vas gospodjo,
biljana


Dragi moji,hvala vam svima

Dragi moji,hvala vam svima na podrsci,ali ja ne znam sta jos treba da se desi da se neodgovornost ,laz ,kradja kaznjava.Pa to se uci od rodjenja.
Jucerasnja izjava gospodje Del Ponte nije potpuna ,treba je dopuniti mnogim negativnim epitetima.
Zao mi je sto zivim u ovakvoj Srbiji i pitam se sta sam radila kao prosvetni radnik cetrdeset godina u njoj.Mora da sam bila los ucitelj kad ne idemo na bolje vec se u svemu vracamo unazad.

Zanka


Da ,Bebo,Milanovic se

Da ,Bebo,Milanovic se slobodno seta od Pozarevca do Beograda i nazad.Vidjaju ga kamermani sa RTS,ali ne zele da ga snime ,valjda da mu se ne zamere,mozda ce se i vratiti na direktorsko mesto .Sve je ovde moguce.Naravno to mu je omogucio ministar pravde Zoran Stojkovic.Nadam se da ce isti biti makar kad kaznjen za sve svoje vanzakonske prekfsaje.

Zanka


Bronx, Vucic prvo ima da

Bronx, Vucic prvo ima da odgovara za namerno necinjenje kao ondasnji ministar informisanja i clan Upravnog odbora RTS, gde je u oba ta svojstva propustio da ucini ono sto mu je bila duznost da ucini: da nadgleda sprovodjenje ili spreci nesprovodjenje ratne savezne mere br. 37 o obaveznoj evakuaciji RTS. Tek po ispitivanju i odrezanoj i odlezanoj sudskoj kazni, dopusteno mu je da raseli kud god hoce, u Tunguziju ili Patagoniju ili Moskvu.


e da znas

za taj dogadjaj (bomb.rts)je vezan slucaj u mojoj familiji i necu o tome da pricam i da otvaram rane,pogotovu sto sam ovde gde sam .pa mu to dodje double trouble.


Nikada necu zaboraviti

tu aprilsku noc 1999. Iz polusna probudila me je strahovita detonacija; blizu sam, na nekoliko stotina metara od Aberdareve, u pravcu crkve. Slutio sam, gotovo izvesno znao, koja zgrada je pogodjena. Svi koji je trebalo da znaju, znali su. Koliko se secam, druge beogradske TV stanice (Politika, Studio B) vec par dana pre toga premestile su studije u podrume i slicne nove, skrivene, lokacije.

Secam se i Milanovica, 5. oktobra 2000., kako ga tuku/sutiraju dvojica ili trojica, na platou ispred iste te crkve. Neko ga je odbranio od linca...ljudski...mozda ne znajuci ko je.
Ljudski je i da ga vrate u zatvor, da odrobija koliko je osudjen.
Ljudski je, isto tako, da ne robija sam, jer, ima ih jos odgovornih za zlocin, pocinjen te aprilske noci 1999.

PS: Zox, nisam citao tvoju knjigu, ali ovaj tekst ti je odlican.


Ma Peđa,

kakvi pet dana. Odmah su sve ispraznili. Pa ti verovatno najbolje poznaješ situaciju na Kosovu. I tamo je zgrada RTS iseljena. Iseljena u Novom Sadu. TV Politika imala one beskonačne filmove. Bez ijednog čoveka. Cigla na dugme pa do ujutro.

Dakle, niko ni u jednoj tv stanici nije poginuo. N i k o!

Osim toga, postoje svedoci, o čemu piše i ZJ u "Tišini" da su se sve dopisničke agencije (strane) iselile dan ranije. Zašto li?

Mnogo ima krivih, ne odgovornih, nego krivih. I svi su upamćeni, zabeleženi (pobrojani) Žankinim rovovskim radom. Da nje nije bilo, ne bi ništa bilo ni od ovolickog kažnjavanja.

Vučić je tu takođe velika zverka. Pa onaj general Vojvodić a tek njegova ćerka po koju je doleteo tatica iz CG da nikom ne kaže, da ne viče kroz Abardarevu - bežite ljudi, neka Milanović i Vučić teraju program.

Ja Peđa znam iz vrlooo pouzdanih izvora( mada to nije više nikakva tajna) da je bilo najmanje desetak potpuno opremljenih rezervnih položaja za emitovane programa.

Ovi "Roditelji u crnom" su prepušteni sami sebi. Fond je organizovao ovu konferenciju (bila tamo), Inicijtiva skuplja dokumentciju, radi oral history sa porodicama žrtava. Pokušavamo da ih organizujemo da ih ne rasture kao što su i roditelje porodica stradalih u Abardarevoj. Radi Milićka i još ljudi. Prati. Javićemo kada je suđenje. Mada se već zna.

pozz
Jasna Bogojević


U subotu 24.marta veliki

U subotu 24.marta veliki broj porodica poginulih vojnika u toku rata kao i poginulih vojnika ,kako ih okarakterisase SAMOUBUCA ,okupicemo se ispred spomenika ZASTO u 11 sati.Pozivam sve prijatelje da nam se pridruze.

Ovo okupljanje traje jos od prve godine rata.To nam je na neki nacin skup za secanje na nase najmilije,jer nas drzava ,vlast nikada nije udostojila jednog zajednickog skupa.Pa eto ,sami smo se organizovali.

Zanka