Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Tvrđava

Kada sam se doselio na Dorćol nisam mnogo obraćao pažnju na Kalemegdanski park iako se on nalazi takoreći preko puta moje kuće. Nisam imao naviku da se šetam po njemu iako sam skoro svakodnevno odlazio tamo na tenis. Odem, odigram i pravac – kući. Sam park sam doživljavao kao utočište besposlenih penzionera, parova koji nemaju prostor za upražnjavanje svojih ljubavnih potreba i raznih manijaka. Usto, smatrao sam kako to mesto isuviše dobro poznajem da bih se upuštao u nekakvo novo viđenje Kalemegdana.         

Međutim, pre izvesnog vremena pažnju mi je privukla činjenica da se sa Kalemegdanom nešto dešava. Prvo je raskrčen i prilično sređen Donji grad a onda je počela rekunstrukcija pojedinih delova tvrđave. Stambol kapija, pa zid ispred Sahat kule, delovi bedema oko košarkaških terena. Zastao sam jednom prilikom pored čoveka koji je radio na restauraciji unutrašnjosti Stambol kapije i počeo da se raspitujem o radovima. On mi je objasnio kako pokušavaju da naprave smesu maltera koja najviše odgovara originalu iz vremena kada je građevina nastala. Iz nekog razloga, mene je posao koji je taj čovek, napredujući brzinom kornjače, tako brižljivo i pedantno obavljao veoma impresionirao pa sam počeo sve češće da zadržavam pogled na radovima koji su bili u toku.         

A onda su prošle godine počeli obimna rekonstrukcija zida koji opasuje Barutanu i radovi oko Mračne kapije pored Save. Ni sam ne znam od kada, a još manje zašto, počeo sam skoro svakodnevno da odlazim na Kalemegdan i pomno pratim radove na tim lokacijama. Usput sam nekoliko puta svratio u izložbeni prostor ispod Sahat kule i pažljivo prostudirao makete koje su predstavljale razne faze razvoja tvrđave. Napolju, ona se ponovo rađala iz korova i đubrišta, kojim su njeni temelji godinama skrivani, i počela polako da raste u vis, pojavljujući se u svoj svojoj lepoti. Od pre izvesnog vremena, moram priznati, postao sam njome - opsednut.         

Teško je govoriti o sopstvenim opsesijama, ali pokušaću da objasnim šta me je toliko omađijalo na tvrđavi. Pre svega, u njoj sam proveo detinjstvo. Kao što rekoh, bilo je to zapušteno mesto, puno prljavštine i divljeg rastinja koje je skoro sasvim pokrilo lepoticu. Za nas klince ta džungla je, naravno, predstavljala pravi raj.  Probijajući se kroz šiblje i gazeći odbačene binde,  dožiljavali smo uzbuđenje koje je mirisalo na slobodu. Posebno smo uživali u lovu na "rašomonce" (voajere) koji su se tuda smucali u potrazi za ljubavnim parovima. Zagorčavali smo im život prepadajući ih baš kada bi bili na domaku cilja a zaljubljene oslobađali napasti. Ali sada, kada vidim šta je sve bilo skriveno ljudskim nemarom, odsustvom elementarnog osećanja za lepotu, čini mi se da bih žrtvovao sve dečije dane samo da doživim trenutak u kome ću Kalemegdansku tvrđavu sagledati u njenom punom sjaju. U njenom ponovnom dizanju iz ništavila ima neke simbolike, kao da se svi ponovo rađamo posle mraka i neljudskih godina koje smo preživeli. Kao da rekonstrukcija tog čudnog i tajnovitog zdanja po malo liči na rekonstrukciju naših zapuštenih, ružnih života.  

Zatim, tu je sama građevina koja predstavlja neverovatnu kombinaciju ostataka rimske utvrde, dvora Destpota Stefana Lazarevića, turskog, austrijskog, pa opet turskog utvrđenja. Sve to je upleteno  u neverovatnu kombinaciju bedema, kula, tajnih prolaza, neotkrivenih laguma i ko zna sve čega. To nije jedna tvrđava, u nju se stopilo nekoliko bastiona, i još više pogleda na svet, shvatanja smisla života. Ona predstavlja konglomerat naše prošlosti i sasvim je moguće da na neki način pruža odgovor zašto smo ovakvi kakvi smo. Izgleda da se, na sreću, našao neko ko očigledno ima široke poglede i dobre namere (što u ovoj zemlji predstavlja veoma retku divljač), neko ko se potrudio da celu tu kamaru protivrečnosti oživi i predstavi je u jednom komadu! Možda pokušava da nam otvori oči i na posredan način omogući da sagledamo ne samo integralnu verziju tvrđave nego i nešto mnogo važnije - sami sebe?

Dobro, neko će reći kako sam preterao, pomalo zastranio u tumačenju značaja ovog poduhvata. Ipak se tu ne radi ni o čemu više od običnih radova na obnovi nekakve tvrđave. Umesto polemike, predlažem mu da se ovih dana prošeta do Pobednika i baci pogled na okolinu. Da li ste ikada naišli na bolje odabrano mesto za život? U svakom slučaju, ovaj šugavi grad, koji se lažno predstavlja kao beli, nema ništa lepše i značajnije od Kamegdana. Obišao sam priličan deo zemljine kugle i nisam video mnogo uzbudljivijih mesta od ove naše tvrđave. Nisu Turci badava Kalemegdan nazivali i Fićir-bajir, što znači "breg za razmišljanje"... 


Gorane,

lepa vam je priča, a i obaveštenje...idem u subotu u Bgd i da vidim kako se rađa Kalemegdan. Ja mnogo volim to otkrivanje istorije, imaš osećaj kako se pojavljuju zaboravljene priče...mnogo lepo.


Čim obnove tvrđavu

lepo da sazidaju nekoliko hiljada privremenih objekata, kioska i ostalih prirodnih lepota, da ga učine sprpskijim.

ps. ja sam kad sam bio malo mnogo voleo da se kacim po onim topovima i tenkovima u onom jendeku.

sad se moji klinci tamo igraju. i imamo fotke na istim cevima, u istim godinama. vodi ih deda. ja se bunio da ratne sprave nisu za igranjciju a deda i unii me gledaju kao da sam pao s marsa.


Jao bre Deki,

ja se taman zanela, a ti tup! kioskom...
Ne kažem da nisi u pravu, al' meni baš bilo lepo dok sam ovo čitala.


Bash

lepa pricha i ko shto reche Jelica, nekako se osecash lepo dok je chitash:):):)


Rukovodstvo tvrdjave...

...pokazalo je da je porilično tvrdo protiv takvih stvari, što je za svaku pohvalu. tako da, ako se nastavi ovim putem, ne treba strahovati od kioskizacije.


ima li nesto

po Vasem misljenju, da Srbi nisu opoganili ili unistili cega su se dohvatili na ovom svetu? Ili ne moze ni ovaj lep blog da se ne preinaci u neku velikosrpsku zaveru?


Dobro

pitanje. Mislim ovo prvo (pogotovu imajući u vidu nick).


Kad sam bila mala bila sam

Kad sam bila mala bila sam fascinirana onim cikom sto davi zmiju (fontana), onim osisanim zbunovima kod spomenika zahvalnosti Francuskoj (valjda zbog nekog crtanog filma sam imala ideju da ce se oni pomerati jer se u njima kriju Indijanci u zasedi), i treca stvar koja se nije propustala su bile one slonovske noge na ulazu Prirodnjackog muzeja. Topove i tenkove izbegavala, mnogo gvozdja u onom zelenilu...


Sleepless,

te slonovske noge, na zalost, vise nisu deo postavke Prirodnjackog muzeja (kao ni ogroman preparirani medved, i mnogo toga drugog). To je nekada bila njihova stalna postavka, a sada se one redovno menjaju. Koliko znam, trenutno je aktuelna postavka posvecena ledenom dobu...


Da, slonovskih nogu nema

Da, slonovskih nogu nema vise, znam - mada i sad pravim istu turu po Kalisu kad od dodjem u Bgd. kao nekad u detinjstvu kad su me za ruku vodili roditelji. A u ono skorasnje vreme kioska po gradu i dr. stvarno sam mislila o Kalisu kao jednom retkom mestu koje nisu uspeli da nam oduzmu.


Dobar primer

Dodao bih da sticajem okolnosti znam da je gigantska međunarodna oditorska kuća KPMG uložila poprilične novce u rekonstrukciju jedne od tih kapija. I to je pozitivan presedan i dobar primer, koji dodaje još jednu simboličku crtu ovom tekstu, utoliko što je primenjen kod nas još nov i nerazvijen princip tzv CSR, odnosno društvena odgovornost kompanija, što je različito od donatorstva i, u najkraćem, podrazumeva ulaganje koropracija nazad u društvenu zajednicu.


Negde sam pročitao...

...da Kalemegdanska tvrđava ne može da konkuriše za UNESCO jer se zbog toga što jedna Kampanjola svakodnevno donosi ručak nekolicini podoficira zaposlenih u Vojnom muzeju smatra VOJNIM a ne KULTURNIM dobrom???


Ovo sa kampanjolom

zaista zvuči neverovatno...je l' to moguće?!


Markovic: "gazeći odbačene

Markovic: "gazeći odbačene binde"

Za one koji ne znaju (a pretpostavljam da takvih ima): binde su zenski ulosci od vate.


bez naslova

Ajde:)))


U stvari....

Problem je u tome što tumačeći neko slovo Uneska, Kalemegdan ne može da ode pod zaštitu dok se cela tvrđava potpuno ne demilitarizuje.
E, sad, da li Vojni muzej (koji je sporna tačka) predstavlja vojni ili kulturni objekat? Naš ambasador u Unesku, Najman, kaže da Vojni muzej uopšte nije prepreka, Ćirilov (predsednik neke komisije u Ministarstvu kulture koja odlučuje šta će postati zaštićeno dobro) kaže da nije ni razmatrano da Kalemegdan u skorije vreme ode pod zaštitu Uneska, a uključio se i Beograd, pa predlaže da Vojni muzej lepo pređe u njegovu nadležnost...


Pa onda je Kalemegdan

dobro i prošao tokom Milosrdnog anđela.


Doktore, opet ce da navuces

Doktore, opet ces da navuces "probleme" s tim komentarima, znas da neprijatelj ne spava.


Lep tekst.

Gorane, divan tekst ste napisali. Cesto idem na Kalemegdan, i svaki put uzivam. Kapija Karla Velikog u Donjem gradu me posebno fascinira, i nadam se da ce uskoro biti renovirana...


El Castillo

u Chichen-Itzi je piramida Maja koja je otkrivena cca 1860. godine. Ovako je izgledala tada:

a ovako izgleda danas

ili:

91 stepenik sa svake strane piramide (4x91=364), po jedan za svaki dan u godina. Ovako ne deluje toliko grandiozno, ali kad se popnete gore...mnogi se plase da normalno silaze nego idu "na guzacke".

Lepo je da se i kod nas polako restaurira stari sjaj naseg Castilla na uscu.


Kalemegdan je park i mog

Kalemegdan je park i mog odrastanja i starosti.No skoro sam cula jednu raspravu oko priprema za naplatu ulaznica u isti .
Koliko je to tacno i da li je to uopste moguce?


A sto da ne,

za posetioce, dok bi gradjani Beograda iz toga bili izuzeti? Ja podrzavam, tako je i u Lisabonu sa Castelo de São Jorge, a sigurna sam da ima i drugih primera.


U stvari, kada pogledate

U stvari, kada pogledate koliko se toga moze uciniti uz malo napora i dosta maste. Da li ste primetili kako se "profil" Beograda promenio samo postavljanjem malo veceg broja svetiljki na neke mostove i zgrade? Koliko god kicasto izgledalo, cak i ono menjanje svetala na zeleznickom mostu je barem za promil ulepsalo Beograd. A Kalemegdan je konacno poceo ponovo da dise i da dobija izgled kakav zasluzuje. I zaista, kada su Kelti poceli da prave Sindidun, nisu mogli lepse mesto da izaberu. A na nama je da ga cuvamo... Pa kako god to islo.


a nasha djava

u NS propada godinama:(((
To zaista Maji treba zameriti kao i pokrajni i drzavi Srbiji.Buturovic je kupio hotel Varadin na tvrdjavi i sada se sredjuje,a suska se da ce od leta poceti izgradnja zicare i starog mosta koji je srusen za vreme WWII..sta je od toga realno tesko je reci.
Cesto odem na Kalemegdan kada dodjem u Bg,ali nazalost nisam bio jos od letos..nadam se da ce je lepo srediti.Zaista mi je bilo zalosno kada sam imao goscu iz Holandije da je vodim u onaj wc -tursko kupatilo sa sve bakutom u mantilu....izvukao sam se odlaskom u obliznji klub..zaboravih mu ime.


znak i park...

...pozdrav sa Tvrđave i Mostova uzvodno...btw. - kamo slika? Kad sam videla post na "skorašnje teme" bila i slika...

Priča o Tvrđavi me setila na tri sopstvena doživljaja odjednom i tako ću ih i napisati:

1. Najočitiji dokaz o tome koliko se kod nas lagalo i koliko je sve ponekad bilo kobajagi kad se govorilo o kulturno-istorijskim spomenicima je što širom Srbije nije bilo moguće pronaći ZNAK, PUTOKAZ koji bi putnika, šetača, bilo koga uputstvom odveo na mesto spomenika nacionalnog ponosa. Šta god to mesto bilo, od neolitskih nalazišta, preko rimskih temelja do srednjevekovnih utvrda i manastira. Još uvek ima neverovatnih mesta po Srbiji na koje možete da odete samo ako vas ODVEDE neko koj je VEĆ BIO, pa zna put. Nema mi očitijeg dokaza o tome kako smo društvo sa nedostatkom samopoštovanja.

2. Živim preko puta Tvrđave i pored mostova dunavskih i imam isti doživljaj kad su naša tri mosta u pitanju - od sva tri srušena - jedan sagrađen, jedan popravljen, jedan zaboravljen na dnu reke. Ko da nas same opisuju, poput te Tvrđave beogradske, nešto će biti sagrađeno, nešto popravljeno, a nešto zaboravljeno po lagumima. Ali će sve biti drugačije.

3. Najbolje o nama reklo je naše najmlađe dete, odvedeno na Kalemegdan u uzrastu od 5 godina, šetalo, jurcalo i igralo se sa svom decom, bilo u ZOO vrtu, krenulo kući i vozeći se "naopačke", gledajući u Beograd sa Brankovog mosta pitalo: "A što se njima ne vidi njihova tvrđava k`o nama naša?"

I ja imam pitanje za Beograđane: po kom Branku se Brankova ulica zove? Ne most, ulica u koju se sa mosta ulazi.


Po Radičeviću

A most se zvao "most u Brankovoj" do samoubistva Branka Ćopića. Posle toga je postao "Brankov most" kao crnohumorna igra reči i sudbine. Prvo "u narodu", tek kasnije je to prihvaćen kao zvanični naziv mosta.


bez naslova

Quote:
kamo slika?

Tek sad videh da i tebi nedostaje slika:)
I meni zasmetalo, pa prvo postavih neke, a sad cu da citam prepisku:).


dragi profesore

ovo oko Kalemegdana je zaista fantasticno. Setite se samo kako Cesi cuvaju svoju kulturu upravo odrzavanjem i obnovom nacionalne arhitekture. Zbog toga je Prag danas jedan od najposecenijih turistickih destinacija u Evropi. To moze da bude i Beograd.
Nego, cudi me da niste razmisljali o malom filmskom zapisu procesa obnove. Ako ne vi, onda neko od vasih studenata.


Pa ne bih se baš zaklela

da Beograd može da izgleda kao Prag. Preg je arhitektonsko čudo.

Volim Prag i zbog lepote i zbog divnih ljudi koji ga obožavaju što se vidi iz godine u godinu.

Ali da je Beograd lep i da može da izgleda bolje, to je tačno.


da,to je velika steta

medjutim Prag nije rusen do temelja gotovo 100 puta tako da je i razumljivo. No, promenice se i trendovi u turizmu, mozda jednog dana masovnije zazive ponovna odigravanja poznatih istorijskih dogadjaja, kao dan D ili zasto da ne, jedan spektakl turske opsade tada madjarskog beograda kao sa starih slika. To bi bilo fantasticno gledati, pedesetak, sto ladja i ladjica pod kalemegdanom u dramaticnom osvetljenju, puno grcke vatre po dunavu i 200 000 posmatraca na uscu i samom kalisu. Ali to je samo san...


draga jasna

hvala ti na predivnim fotkama grada koji obozavam.
Jeste, u pravu si, Prag je arhitektosko cudo jer ima skoro svih pravaca u arhitekturi. Na jednom mestu ces apsolutno sve naci. Od najstarije evropske sinagoge, do ultra-moderne zgrade Fred&Ginger koja se inace naslanja na zgradu u kojoj zivi Vaclav Havel.
Nisam mislio da poredim arhitekturu Praha i Beograda, to bi bilo zaista degutantno. Mislio sam, pre svega, na ljudski odnos prema kulturnim nasledjima. E tu bi mnogo toga mogli da ucimo od dragih Ceha. Profesor Markovic je imao tu srecu...a i ja:))) Predavanja kod pana Vavre (inace danas stogodisnjak) su bila svakog ponedeljka u 8:00 u prostoriji u kojoj je ziveo i stvarao Bedřich Smetana, u post-baroknoj zgradi na uglu Smetanove i Narodny.


Dragi Stalkeru,

ja takođe imam sreće da u Pragu imam bliske rođake i od 92. uzimam redovnu dozu Praga od po dva do tri meseca. Prag je turistički grad, pored svega što još jeste, 12 meseci godišnje. I ima sta da ponudi.

A ako si bio skoro, ne bi mogao da prepoznaš ni one panelake na Skalki ili Srašnjickoj, na primer. To je sada tako sređeni spolja da ne poveruješ. Fasade uređene, prozori zamenjeni, okolina procvetala. Vidi se da postoji plan.

Nećemo da pričamo o Hračanima, ni o Zlatnoj ulici, ni o izlozima kako su uređeni, ni o prolzima od Korune do Crne Ruže. Ma čudo. A te moderne, krive i prave, pa sve na Musteku, uklpljene a ne k'o PINK k'o čir na d****.
Ajde da ne gustiramo.

a tek prevoz u Pragu. U minut.

A koliko si puta prešao preko njega:)))

Plan je važan. I ljubav prema svom gradu.

Džaba ljubav prema Beogradu kad je čitav novi trotoar od Slavije do Albanije izlepljen za mesec dana žvakama. O Kesama po drveću da ne govorim. Evo, baš kroz prozor gledam jednu danima. Prvo se viorila na vetru a sad se puni kišom.

pozz

Jasna


Draga Jasna B.

Prva fotografija je bas to čudo od moderne arhitekture, inspirisano Fredom i Ginger. Ona zgrada, koja se naslanja na nju, tačnije kupola te zgrade je stan u kome i dan danas živi dramski pisac, disident i češki lider Vaclav Havel.
Prag je uvek imao genijalno rešen gradski prevoz, a naročito tramvaje koji su tačni u sekund. Verovatno će mi uvek ostati urezan u pamćenje pogled kroz prozor Slavije
na te tramvaje, sa Vltavom i Hradčanima u pozadini.
Periferija Praga je potpuno druga priča.
Čak i ti panelaci u prigradskim sídlistima imaju svoj šmek. Pogledaj obavezno Panelstory od Vere Chytilove. Da li znaš da su neka od tih naselja potpuno ista u nekoliko različitih delova grada (na Řepy ima sídliste koje je kopija Chodova), sve je u milimetar isto... ruski pogled na "modernu" socrealisticku arhitekturu i urbanizam !!! Totalno ludilo. Na bokovima zgrada postoje ogromni crtezi (u vecini primera je to voće), kako bi ipak postojala neka vizualna razlika u tom nizu od potpuno istih zgrada. Opasno je kad preteraš u količini piva, pa pomešaš naselja. U tom slučaju se sigurno gubiš.
Izvinjavam se Goranu na ovom trolu, ali mislim da ce se i on ovako podsetiti mirisa praških ulica i češke škole koja (ne)postoji.


Kada ste već kod

Kada ste već kod arhitekture Praga - evo nešto što je jako sveža vest i što će zanimati verujem i tebe i Jasnu i Gorana. Ne znam da li ste čuli, ali projekat nove Narodne biblioteke je sasvim futuristički. Uradio ga je Jan Kaplicki, čuveni britanski arhitekta češkog porekla

Pobedio je na konkursu (radom popularno nazvanim "hobotnica", a službeno "oko nad Pragom").

Kao i sva njegova dela u poslednje vreme i ovo je inspirisano vodom, okeanima itd. Dakle ova hobotnica će biti nova Narodna biblioteka. Biće napravljena gore kod Hradčana tako da će se iz onog otvora gore videti dobar deo grada.

Evo vam nekoliko linkova (poslednji daje detalje iznutra):
link 1
link 2
link 3


Ovo baš

ružno (bar ovako na slici).


Da li bi ovako nesto mogao

Da li bi ovako nesto mogao da izgradi u Londonu


Srdjane, sad sam

apsolutno siguran da je Prag sve vise pravi recnik arhitekture.
Nisam znao za ovaj projekat koji je izuzeno zanimljiv i smeo. Mesto na kome ce biti je odlicno izabrano. Koliko mogu da desifrujem, ona ce biti izgradjena na desnom kraju Lente, u Horakovoj, a sa druge strane te ulice je Spartin stadion. Tu bas pored (na uglu) je bila (nisam siguran da je jos uvek) izraelska ambasada.
U blizini je dugo bio i najveci spomenik Staljina koji je vizuelno apsolutno dominirao celim Pragom. Jednog lepog dana Cesi su ga minirali i malcice ga tako "lustrirali". Kazu svedoci da su preterali u kolicini eksploziva, tako da su delici Dzugasvilija toga jutra leteli po celom gradu.
To je jako lep kraj. Stanovao sam godinama u Bubenecu, koji je druga strana te ulice.
Sto se tice projekta, on je samo jos jedan pokazatelj razvoja Ceske. Da se razumemo, on i pored toga sto je moderan, nije nikakav novitet. Pogledaj Brazilca Oscara Niemeyera i sve ce ti biti jasno. Hobotnica me podseca na njegovu Ocu (na jeziku tupi-guarani to znaci koliba) koja se nalazi u parku Ibirapuera, sredistu São Paula. Inace ona je izgradjena 1951.!!! Tu se odrzava cuveno Bienal de São Paulo.
Matori Oscar danas ima ravno 100 godina i jos uvek normalno radi i svakodnevno unistava cigarilose. On je projektovao Braziliju i teski je levicar.

http://www.arcoweb.com.br/arquitetura/arquitetura8.asp
http://pt.wikipedia.org/wiki/Oscar_Niemeyer

Izvinjavam se, odoh daleko.


Da, tačno tu treba da stave

Da, tačno tu treba da stave "hobotnicu" - sa zadnje strane ambasade Izraela (koja je još tamo).

Nisam znao za Brazilca i njegov opus. Korisno. Inače oni su baš fanovi mora i okeana. Nađoh prošle godine školskog druga tamo čeprka po okeanima. Kada smo već kod Džugašvilija - interesantna je sudbina jednog Lenjinovog spomenika. Uklonili ga onda posle Plišane revol. ali ga nisu dezintegrisali kao Staljina nego bacili negde. Onda to sredinom devedesetih kupio neki lik i držao u svom dvorištu. Onda se stalno sudarali na obližnjem putu automobili jer su ljudi blenuli u "druga Iljiča" pa je policija tražila od ovoga da to ukloni. Onda ovaj nije hteo pa se tu čudo pravilo.


Srđane, Letna

je idealno mesto za ovako zanimljiv projekat u vidu te potpuno otkacene hobotnice. Sasvim je jasno šta će u toj ideji predstavljati ogromno prostranstvo Letanskog parka i to more od zelene površine.
Letanski park je vrlo bitno mesto u zivotima Pražaka.
Moj profesor Jan Špata je živeo u ulici U Sparte. Ona obilazi oko stadiona Sparte. Sa prozora svog stana je gledao, a i snimao, invaziju SSSR'a u avgustu 1969. Oni su napravili taj prvi desant upravo na Letanski plato. Sletelo je desetine AN'ova, sa sve oklopnim vozilima, pa se uputilo pravcem Hradčana. Dubčeka su toga dana, na silu, sa iste te Letne prebacili u Moskvu. Upravo tu su i počeli prvi protesti i sukobi Čeha sa sovjetskom armadom. Kasnije su se sukobi preneli na ceo grad, sa epicentrom na Vaclavaku, gde se u znak protesta spalio student Jan Palah. Pega Popović je tada studirao na FAMU i jedini je snimatelj koji je uspeo da snimi Palaha u bolnici, onako izgorelog, nekoliko dana pre smrti.
Siguran sam da bi Goran Marković mogao još puno detalja da kaže o tim događajima, iz tog vremena.
U vreme Sametová revoluce (Plišane revolucije) na Letni je održan najveći protestni skup (oko milion demonstranata) protiv Jakešove marionetske vlasti i posle toga i najvećim komuno fanaticima bilo jasno da je vreme, da u miru spakuju stvari i napuste vlast, a da će Čehe u svet voditi jedan dramski pisac. Tako je i bilo.
Nešto kasnije je na Letni je i Papa Vojtila imao susret sa jedno 2 miliona ljudi. Bio je to jedan od najvećih skupova koje sam video.
Letna je sledeće godine trebala da bude i scena za besplatan i prvi koncert Jagera, Richardsa i kompanije u Češkoj, ali su se oni (zbog ruže vetrova) ipak odlučili za najveći stadion na svetu koji se nalazi tu u blizini Letne, na Strahovu .
Na Letni, na mestu gde je bio Džugašvili, dugo je bio namontiran jedan potpuno otkačeni sunčani sat. Nisam siguran da je još uvek tu.


Quote:I ja imam pitanje za

Quote:
I ja imam pitanje za Beograđane: po kom Branku se Brankova ulica zove? Ne most, ulica u koju se sa mosta ulazi.

Gordana,

Vaša pitanja su jako inspirativna. Ne znam o kojem je Branku reč, ali ono što znam je sledeće:

Ulica se nekada zvala Gospodska, a kako znam tako što je čuvena za novinarstvo u Srbiji jer je Gospodskom prozvao Miloš Popović, urednik prvih srpskih novina polovinom pretprošlog veka kada je u toj ulici otvorio knjižaru. Pre toga ne znam kako se zvala.

Inače, tzv “Brankov most” je nastao na temeljima visećeg Mosta Kralja Aleksandra I Karađorđevića, koji je srušen 1941.

Onda je posle rata napravljen most koji je naravno prozvan “Mostom bratstva i jedinstva”. E kako je “bratstvo i jedinstvo” otišlo na „ropotarnicu povijesti“ tako je most ostao bez imena pa su ga prozvali najpre „Most u Brankovoj“, a sada vidim i „Brankov most“. Ali to koliko ja znam nije zvanično ime.
Inače to su zapravo dva mosta. Jedan je jedan smer, a onaj drugi smer je drugi most napravljen čini mi se krajem sedamdesetih. Film Nacionalna klasa (ono kada se Flojd okreće) snimljen je taman nekako kada se gradio drugi most.

Inače fotke su sa jako interesantnog foruma na www.railfan-belgrade.org/


bez naslova

KALEMEGDAN



Dragi Gorane.

Svako koga poznajem je bar jednom otišao do tvrdjave da u miru razmisli o nekom teškom životnom problemu. Sedne na bedem, osloni se rukom na hladni, grubi kamen i zagleda se u reku i ravnicu uz njene obale. I tad počinje neka neverovatna igra sadašnjeg trenutka i proteklih vekova. Taj grubi, krupni kamen počinje da kroz našu ruku šapuće našem telu svoje doživljaje, svoja iskustva i svoju mudrost. U nama se ovaj šapat skuplja, raste sve dok potpuno ne zaokupi sve naše misli i odjednom shvatimo da smo napustili sadašnjost i preselili se u davna vremena, da smo jednim delom svog bića zapravo uvek živeli u vreme Rimljana, Turaka, Austrijanaca, samo što nismo imali vremena da to primetimo. Osetimo se večni i nedodirljivi, svesni da će i posle nas neko poražen, usamljen i nesrećan dolaziti na ovo isto mesto, slušati priče koje mu šapućemo sad mi, njegovi preci, kao što su nama šaputali naši, a zatim će se ohrabren i utešen vraćati u svoje vreme, svoju užurbanu svakodnevicu i svoje tekuće probleme.

Na povratku sa Kalemegdana sam uvek spokojna i uverena da su čovek i grad jedno biće kom je darovana večnost.

Sličan osećaj imam još jedino u gradu Hvaru, takodje kad rukom dodirnem kamene blokove starih zdanja. Ta činjenica me malo zbunjuje, jer u Hvaru nisam nikad živela niti, koliko znam, vučem poreklo sa tog mesta, a obišla sam i mnoge druge stare gradove sa kojim sam ostajala na "vi". Zato mislim da je stvar mnogo složenija: izgleda da malo toga zavisi od nas, našeg raspoloženja, naših misli i da neka mesta na Zemljinoj kugli imaju magiju koja u njima živi i zrači oko sebe. Ako sam u pravu i ako je Kalemegdan jedno od takvih mesta, onda je to dragoceni poklon koji je prošlost ostavila Beogradu i njegovim žiteljima. Pitam se samo čime smo mi zaslužili takvu dragocenost.


Znas, Dracena,

ja na Kalemegdan cesto idem. Privlaci me taj mistican spoj istorije i kulture; taj dah proslih vremena, kao da se nekada cuje bat koraka rimskih legionara, ili turskih vojnika...
Probaj jednom ovo, toplo preporucujem: sacekaj zoru pored kapije Karla Velikog u Donjem gradu. To je trenutak kada se spoje nebo i zemlja, a daleki horizonti se oslikaju paletom boja.
Tada se Beograd najlepse vidi.


Kalemegdan je

1. Kalemegdan je srce srbije

2. Kalemegdan je sveta srpska temlja

3. Kalemegdan je srpska majka i postojbina

4. Kalemegdan je raskrsnica srpskih puteva

5. Kalemegdan je neotuđivi deo srbije

6. Najviše što dozvoljavam za kalemegdan je autonomija u okviru srbije, ali prethodno mora beograd da dobije autonomiju u okviru srbije - Dakle autonomija u okviru beograda.

7. Kalemegdan je bio, jeste, i ostaće srpski.


Nemoj, molim te

zar se ne sećaš da je u proteklih petnaestak godina sve počinjalo upravo sa ovakvim parolama?


Ipak (ipaq)

Ipaq je Vas pravi alijas "Gradjanin Kenj"


Djubre i Terasa

Cesto setam Kalemegdanom. I lep je, nije da nije, ali me dve stvari izludjuju:

1. malo kanti za djubre!, premalo za broj ljudi i kolicinu otpadaka koju tamo svakodnevno ostavljaju - razmere problema moze da sagleda svako ko seta ujutru, do 10 sati Kalemegdanom - to je neverovatna kolicina djubreta, i nije sto ljudi bacaju gde stignu, vec se i samoorganizuju, pa bacaju u kese koje kace na prepune kante za djubre;

2. parking usred zidina izgradjen za "Kalemegdansku terasu"! Ko drzi taj restoran kad je tako mocan da mu javno preduzece gradi privatan parking? S kojim pravom je tu izgradjen parking, kad postoji uredba kojom se brani ulazak motornih vozila u Tvrdjavu, osim sluzbenih?! Javno preduzece "Tvrdjava" kuka kako nema para i da zato ne moze da odrzava Kalemegdan. Pre izvesnog vremena u "Blicu" sam procitao listu zakupaca prostora na Kalisu i iznose za koliko to zakupljuju. Za sve, osim za "Kalemegdansku terasu". Ima li neko ideju ko drzi taj restoran, kad je bio tender na kojem je bas taj covek dobio pravo da tu obavlja ugostiteljsku delatnost, koliko placa mesecno taj zakup, ko mu je i zasto izgradio parking u Tvrjdavi? To su sve informacije od javnog zncaja, ali mene mrzi da se akam po nadleznim sluzbama, pa ako bi neka dobra dusa insajderska dojavila, bio bih vise nego zahvalan. A i ostali gradjani i gradjanke Beograda koji vole Kalemegdan.


Pogled sa Kalimegdana!


Zivot na Kalemegdanu

A kada je i zasto „zivot“ proteran sa Kalemegdana? Zasto se makar jedan deo ne rekonstruise i ne ponudi za stanovanje, da se na tvrdjavu vrati „zivot“, jer tu su nekad ljudi stanovali i ziveli?

Gradska vlast najavljuje iseljavanje ZOO vrta, sto bi zaista bio idealan potez, i zbog zivotinja koje dole obitavaju u uzasnim uslovima, a i zbog, po meni, najlepsih delova tvrdjave koja su „zarobljena“ ZOO vrtom i koja to nikako ne zasluzuju.

Mozda je to prilika da se jedan deo tvrdjave ponovo „ozivi“, sa stanovima, restoranima, malim radnjama, galerijama, sa jednim starim delom grada kakavi postoje u mnogim gradovima na svetu.


сабљом замах , претећи

- Свет,пакуј се и пливај на Гозо (острво домалте ) даим будеш од помоћи,Овде ионако само касниш на посао вијајући женске ,ко да незнам ,вели ми пре неки дан обљубљени Газда.
Опала ,прс уоко, доообро ,немарим ,сагласих се . . те изместих боравак.радило се,ние да ние.наиме већ пар година се запуштена средњевековна утврда из 16 в. звана Форт Шамбреј ,једно време и локална дилкарница ,лоцирана високо на литици са погледом на све стране адаптира у хотел са звездицама.е то је сада приведено крају , стари објекти адаптирани за непрепознати а новоизграђени павиљони ,рад тима талијанских архитеката, уклопљени у денивелисаност пространог двориште . ентеријер је у једном делу већ комплетиран , а осташе да се ураде приступни путови ,па ето мени посла. . .
Једно пак вече заглависмо подуже радно ангажовани па предложи Пословођа тамошњи да одемо до њега женаму ћенам подгрејати зечији паприкаш ,од неки дан остало имао повеће друштво , фарму зека гаје. Остали испрве прихватише ,а ија се сагласих да се не замерим позиву одсрца иако преферирам вегетеријанску исхрану,а посебно што пред кревет никад неједем чврсто ,но штаје тује.шта казати,кућа домаћинска,по асталу свега ,па се здадосмо да неувредимо домаћицу.немош рећи,зека у сосу . . има смисла.ко још уме и да попије након . . .богме и ја се заситих ,утом одмаче и поноћ па се разиђосмо да полежемо јер нови радни дан сам што ние крено.по својој жељи сместих се у већ завршеном хотелском делу што зврји празан, у соби адаптираној, но старој пар векова чији прозор гледа ка пучини докле ми помесечини стиже поглед слабовиди,а испод,литица педесетак метара и хук запљускујућег мора остење.језиво, тектек.постеља имитације антике ,са балдахином, светла пригушена из углова,а завеса ветром љуљана на моменте пропусти зраку месеца усобу,а он, шаљив на трен осветли повећу сериграфију на зиду оивичену рустик рамом те мотивом средњевековним . . . година је 1565 Драгут Реис велики турски пират са силесијом бродовља и хиљадама ратника опседа парстотина витезова без страха од навале предвођене војсковођом који се одазивао на име Јеан Парисот да ла Валета, закатанчених изнутра у утврди Сан Елмо ,подно данашње Валете.
Утом и сан би уоко хтео ал стомакми пун,претурам се омамљен од оне сунуте по чаше винца умене ,игра се поменути месец зраком кроз лелујаву завесу ,бљеска онај ратни приказ са зида и у моменту избрках јаву и полусан у већ начетој ми глави ,бивше и садање и одједном зачух грају, топовска грувања,пљуска море околно, звиждућу ђулад која промаше циља бућкајући око мене по кревету ,вапај оних из преврнутих чамаца што мами их дно онако претоварене оружјем и онда крајем ока крај узглавља спазих једног искеженог у наступу агресије очију избезумљених са окрвављеном сабљом у замаху надамном и ушесима му некако зечјим ми личе . . .
- Јес ти луд,јеботе ,чујем себе безгласног ,па ја сам само Посматрач из потоњих векова ,јебо вашу кавгу ,извини што гледам,
ал Он нехаје ,глув – идејом навођен ,а сабља у замаху претећем суну ми ка врату ,јооој мени,ненаоружаном ,зар овако да окончам ,готово је видим ,нема шта,ово ми је неславан крај по свему судећи а ни приступни пут хотелу неурадисмо ,помислих Задатку предан . . .кад утом . . .
- Свет,Свет ,седам је чекамо те ,касниш по обичају, прође ми крозуши познати глас и тргнух се , престрављен.гола вода, пипам се по телу ,у комаду сам ,љуља се завеса,а зрака сунца јутарњег обасја једног на сериграфији,кад оно исти који ме хтеде сасећи,како у чамцу преврћућем ,сабљом избезумљено млати . . .
И тада полубунован одлуку неопозиву донесох и заклех се себи да ,зеке и вино никад више нећу трошити пред спавање.
За зекице'секице ,нетврдим јер на моменат умислих додир шаком по коврџавом крзну ,јој мени умало преживљеном ,те закључих, рескирати вреди.
Ипак.


hmmmm

kada je se za odredjene clanove vlade i neeldepeovskih pristalica pricalo da im je dika velicine tufera, i to iz prve ruke od sestre sa sistematskog pregleda, niko nije ni rec rekao. Dunjica je itekako u pravu.


Kalemegdan mog detinjstva

Kao klinac, redovno sam, gotovo celodnevno obitavao na Kalemegdanu. U omiljenom Gornjem gradu, imali smo drustvo koje je pikalo loptu ka golovima izmedju dveju cigli (barem je toga bilo na pretek). Bivajuci malo stariji, dobio sam i svoj narandzasti "kalemegdanski bicikl" (suboticka varijanta "ponija). U to vreme, danasnje skalamerije sa 50 brizina nisu postojale, barem ne na Kalemegdanu. Cesto sam imao utisak da je moj bicikl bio najbrzi u drustvu jednakih "ponija". Postepeno sam osvajao sve tadasnje staze i bogaze, drvene mostove, kapije, ali i "staze smrti", kao sto je bio spust od Opservatorije do planetarijuma, u pravoj, veoma strmoj liniji. (danas se to zove "extreme sports" i upraznjavaju ga odrasli- ko im je kriv kad se nisu "iziveli" kad su bili klinci). Da, uspeo sam i da polomim svoj bicikl (valjda zamor materijala), ali, ubrzo, bio je zavaren i vratolomije su mogle da budu nastavljene.

Secam se da smo, kao klinci, jednom uspeli da udjemo u Sahat-kulu, vrata su bili razvaljena, a unutra je bila pustos i javni WC (Turci bi rekli- ćenifa). Zaista, Beogradska tvrdjava bila je veoma zapustena, sve kapije su smrdele na mesavinu memle i amonijaka. Bacenih plasticnih otpadaka i kesa nije bilo, jer su kese, uglavnom bile papirne, a flase staklene.

Bilo nam je veoma interesantno da zavirujemo kroz resetke na prozorima Turbeta (Damad-Ali-pasino turbe, odn. grobnica). Zapravo, prozora nije ni bilo, a unutra, nije nam bio zanimljiv veoma jednostavan "inventar", vec kolicina novcica, na dascanom podu koja se postepeno, ali stalno uvecavala. Pitali smo se ko ubacuje novcice i zasto, ali nam je najvece cudjenje predstavljalo to sto to "silno blago" niko ne kupi. (danas je ovaj vredan spomenik potpuno renoviran i postavljeni su "srcani pendzeri").

Nedeljom popodne, po lepom vremenu, plato Gornjeg grada bivao je omiljeno sastajaliste beogradskih muslimana. Muskarci su bili svecano obuceni, nosili su obavezno tamno odelo i belu kosulju, a zene marame i dimije. Kasnije, u drugoj polovini '80-ih ustuknuli su pred terorom decibela i sunda, nazvanog "Poselo u pola tri". Iz istih razloga, moje drustvo, tada vec gimanazijsko, prestalo je da igra redovnu nedeljnu kosarku (ne basket) na zvezdinom pomocnom terenu. Negde tih godina, koliko se secam, umro je i cuveni Brka, domacin kosarkaskih terena. Dok je bio malo "mladji", znao je, za opkladu, da pobedjuje neupucene u slobodnim bacanjima, i to, nepogresivo, stilom Zucka Koraca, kasnije Farcica- "odozdo".

Krajem '80-ih retko sam isao na Kalemegdan, tada su pocela narodna veselja, prvo na "strafti" (staliste od stepenica kod Francuske ambasade do Velikih stepenica), zatim u Donjem gradu, kod Nebojsa kule.

Sredinom '90-ih bilo mi je interesantno da odem do baste koju smo zvali "Ilegalac", zato sto je, pretpostavljam, tadasnja uprava Zavoda, na takav ili slican nacin, prosirila svoju kafe-kuhinju na predivan travnati prostor bedema, sa pogledom na Usce.

Danas redje odlazim na Kalemegdan, ali, zaista se primecuju promene. Beogradska tvrdjava jeste uredjenija, kapije i zidine se restauriraju; polako ali sigurno, ovo utvrdjenje dobija svoj prvobitni, tokom istorije vise puta modifikovani, organizovani oblik.


Slika iz romana "Dervis i smrt", Mese Selimovica
(Zindan (tamnica) kapija, izgradjena polovinom XV veka)

PS: Gorane, hvala na divnom tekstu, i inspiraciji.


"Tvrđava"

"Tvrđava" - izvanredan roman Meše Selimovića.
Preporučujem. U duhu teme. I ostalog.


Jejts je za zivota

napravio zamak sa duplim spiralnim stepenistem i u njemu ziveo. Kuca - tvrdjava po ugledu na druide. Zato pesma:

The Second Coming

Turning and turning in the widening gyre
The falcon cannot hear the falconer;
Things fall apart; the centre cannot hold;
Mere anarchy is loosed upon the world,
The blood-dimmed tide is loosed, and everywhere
The ceremony of innocence is drowned;
The best lack all conviction, while the worst
Are full of passionate intensity.

Surely some revelation is at hand;
Surely the Second Coming is at hand.
The Second Coming! Hardly are those words out
When a vast image out of Spiritus Mundi
Troubles my sight; somewhere in sands of the desert
A shape with lion body and the head of a man,
A gaze blank and pitiless as the sun,
Is moving its slow thighs, while all about it
Reel shadows of indignant desert birds.
The darkness drops again; but now I know
That twenty centuries of stony sleep
Were vexed to nightmare by a rocking cradle,
And what rough beast, its hour come round at last,
Slouches towards Bethlehem to be born?

Brojgelova kuca


Ala je kuća...

negostoljubiva do bola ;)

V.


e walla izes kucu : )

e walla izes kucu : )


Ma kuca je OK,

nego je racun za grejanje uzasan!


oh poor sarski

pa zar vam chavez nije poklonio nekoliko miliona litara ; )

ili ti nisi u US?! oh


Ono sto je Hugo ostavio

je dovoljno za prvi sprat. A kupatilo mi je na sedmom - pa ti vidi:) Jesam u us, da li izgleda da nisam?


znaci i takvim je dragi hugo delio

ne samo onima u podrumu ; ).....uplasih se za trenutak kanade, ali naravno US


Ja visim na Kalishu. Znate

Ja visim na Kalishu. Znate one stepenice preko puta Francuske ambasade shto vode na shetalishte. Na njima se nalazi chesma gde iz lavljih usta teche voda. Te stepenice i chesmu uradila je prva zena arhitekta u Srbiji Jelisaveta Nacic


Znaci, tu te covek moze

Znaci, tu te covek moze naci? :))
Dobro, sledeci put kada vidim neku zensku osobu koja je "lepa i opasna kao vojska pod zastavama", ja cu da pridjem i da pitam: "Oprostite, da niste Vi JJ Beba?" :))
Uzgred, cesto setam Kalemegdanom. Izbegavam veverice. Mada su slatke da sladje biti ne mogu, razlog zasto ih izbegavam je tesko objasniti. Ipak, ima veze sa jednom sto je, nekada, bila lepa i opasna kao vojska pod zastavama.


Jeste, VV, chesto sam na na

Jeste, VV, chesto sam na na Kalishu, na Savi a Kosanchicev venac je moj deo grada. Na Kalishu visim zato shto ima puno da se Ficir-bajira :))


Kosancicev venac? :)))

Kosancicev venac? :))) Predivno mesto za zivot. Ja nisam te srece, ali planiram da to uskoro promenim. :)
Moji baba i deda po majci su ziveli u Kosmajskoj (Marsala Birjuzova), bas na samom pocetku - kod Sremske ulice. Kao dete, buduci da sam kod njih provodio dosta vremena, cesto sam boravio i na Kalemegdanu. Od tada, Kalemegdan je moj omiljeni park. :)
Moja omiljena ruta ovako izgleda - udjem na glavni ulaz, iz Knez Mihajlove, prodjem pored spomenika zahvalnosti Francuskoj, zatim putem Stambol kapije do velike kalemegdanske staze (gde se nalazi spomen ploca koja podseca na veliku pobedu Janka Hunjadija nad Osmanlijama), potom se spustim u Donji grad, prodjem pored kapije Karla Velikog, i pravo na Savu. :)
Tu je, valjda, i neki kamen za razmisljanje...


JJ Beba: "Na Kalishu visim

JJ Beba: "Na Kalishu visim zato shto ima puno da se Ficir-bajira :))"

Marković: "Sam park doživljavao sam kao utočište besposlenih penzionera, parova koji nemaju prostor za upražnjavanje svojih ljubavnih potreba i raznih manijaka... Posebno smo uživali u lovu na 'rašomonce'".


Carlo Ponti :))

evo, kao pravi penzos i ovde volim da provodim vedre noci


Genijalna slika,

ta manja je izlozhena u Roterdamu,
dok je ova veca izlozhena u Bechu


A zasto mi umesto Brojgelove

A zasto mi umesto Brojgelove kuce vidimo ovu slicicu na kojoj pise "remote linking forbidden"?
Imam utisak da je u postu nsarskog stajala slika Brojgelove kuce, bar tako zakljucujem po komentarima koji su usledili; zasto slike vise nema, pitam se? Nsarski?


Bila je ona druga Brojgelova

Vavilonska kula, ali ne daju da se na tom mestu linkuje.
Evo ove:


Hvala, nsarski. Piter

Hvala, nsarski. Piter Brojgel Stariji je zaista bio genijalan slikar.


Ja sam tu sliku prvi put ozbiljno zapazio

kad sam citao knjigu G. Steiner-a "After Babel: Aspects of language and translation" (inace izvrsna knjiga, a Steiner je jedan od retkih ljudi koji je istinski trilingual), i na koricam prvog izdanja je bila ova Brojgelova slika. U kasnijim izdanjima (moj primerak je prvo izdanje) je to promenjeno, nazalost:


Ako ...

... se ne varam, ovo na koricama je Tatlinova kula - Vladimir Tatlin (1885-1953)




KONSTRUKTIVIZAM

Bravo T. za slike. Da, tako je, Vladimir Tatlin je u pitanju. (mada, negdje ćete u literaturi naići i na Tatljin, kao i na Malevič ili Maljevič) Čuveni Spomenik trećoj internacionali u Moskvi iz 1920. godine. Ostao je samo na nivou projekta (nacrti, model). Zamišljena visina: 400 metara... Na žalost nije izveden... uostalom kao i mnogi genijalni projekti ruske avangarde... sjajni Ivan Leonidov, braća Vesnin, Černjihov, Lisicki i kompanija...


Pa i jeste ...

... ruski je definitivno Tatljin, bravo :o) Da, i baš šteta što nije iveden. Ja prosto obožavam rusku avangardu, pogotovo Lisickog ... a i sve ostalo što se avangarde tiče.


Ko bi reko..o)

...da voliš avangardu..o))))


Da ...

... ko bi rekao, stvarno :o)))


Knjigu o kojoj govoris nisam

Knjigu o kojoj govoris nisam citao, ali da primetim da sam ja Brojgelovu Vavilonsku kulu prvi put video u "Istoriji umetnosti" Djine Piskel. Bio je zaista sjajan slikar, a uzor mu je bio Hijeronimus Bosh.


Fićir bajir

Tolike godine sam zivela u Bgd. a nisam znala da su ga tako Turci zvali.Poeticno.Uostalom ko je sta znao o Kalemegdanu. Tu i tamo po nesto.Kalemegadan je uvek bio i ostao samo spomenik našem neznanju, neefikasnosti i prepustenosti nekom fatalizmu ili se to zove 40 godina komunizma.Uglavnom, Kalemegdan je sve ove godine propadao. Nije bio ni jedini. Mislim da nema coveka kome je neko došao iz inostranstva a da ga nije odveo na Kalemegdan.Da se pohvalimo i da pokazemo šta imamo a onda shvatimo da je sve zapušteno i da propada i da ništa o tome neznamo.Nikome nikada nije palo na pamet u gradu Bgd. da postavi bar neku ploču sa istorijatom mesta a da ne pričamo o Multimedijalnom "Visitor Centru" kao sto se to po svetu radi i za mnogo manje znacajna i ne tako lepa zdanja. Tako je Kalemegdan spomenik nasem mentaltetu i sistemu koji je propao.Nadam se da dolaze nove generacije koje nece vise nikada reci da kod nas ne moze nista da se uradi i da mozes samo da se žalis "upravi vodovoda". Barem je tako bilo pre 20 god. kada sam ja otisla iz zemlje. Ako se Kalemegdan stvarno bude obnovio i turisticki i marketinski prezentirao kao sto bi to trebalo eto nama novog simbola nade.


Ficir Bajir? :))))

Savrseno.
Jednom u godini, Vlada Srbije da hoda peske ( u punom sastavu i bez koristenja mobilnih telefona ) do Ficir Bajira i tamo provede minimum 2 sata u RAZMISLJANJU...To bi bilo takvo osvezenje i za Vladu i za Srbiju i za Evropu...a onda kad se vrate u Skupstinu, i pocnu svoje govorancije, da kazu: Od Ficir Bajira ove godine smo odlucili ....itd. itd.
Vlada bi tako mogla da postane turisticka atrakcija.

Lep Tekst G. Markovicu. A kad ce Film:)?


Obrisani su

komentari koji ne pripadaju ovoj temi. Pogotovo su suvusni jer je stvar resena po volji vecine blogera.
Srdjan Mitrovic je povukao svoj tekst i tako prihvatio vase kritike.
Molim vas da vise ne trolujete ovde jer tim ne postujemo autora bloga.
Hvala vam


Heidelberg na Kalemegdanu

U proljece 1996. smo moj prijatelj Nijemac i ja posjetili Beograd. Meni je bilo prvi put da posjetim Bg nakon velikog balkanskog praska, a njemu prvi put u zivotu.

Nas prijatelj Rale nas je odveo u setnju Kalemegdanom, koji pozna bolje i od vecine svojih sugradjana. Zadivljeni pogledom koji se pruzaju s kalemegdanske terase, obilazeci zidine i barutanu, sjetili smo se slicnih mjesta koje poznajemo. Ja sam u to vrijeme zivjela u Heidelbergu, gradu koji zivi velikim dijelom od turizma, a najvise zahvaljujuci tvrdjavi iznad grada. Heidelberg je, jednostavno, must-be destinacija za americke i japanske turiste u Njemackoj, rekla bih i u Evropi. Tvrdjava zbog koje mnogi od njih dolaze je manja i, po meni, arhitektonski i povijesno inferiornija u odnosu na kalemegdansku.

Moj prijatelj, kao prakticni Svabo i ja, kao pokondirena (pametna) glava ;-) priupitasmo Raleta zasto Beograd ne iskoristi to bogatstvo mogucnosti koje mu Kalis pruza? Rekli smo da mislimo da bi imao ponuditi mnogo vise nego sto nudi, eto, Heidelberg, ako bi se cijeli kompleks malo uredio i napravila dobra reklama, koja bi privukla turiste. (Nepotrebno je spomenuti da svi posjetioci sa kojima sam prije i poslije toga posjecivala Kalis, su bili fascinirani njegovom velicinom, raznovrsnoscu, tajnama i zelenim kutcima.) Pitasmo Raleta, da li zna zasto se jos nista nije ucinilo da bi se doslo do tog relativno lakog i ugodnog izvora zarade za grad i zemlju?

"Vaznija je dusa nego lova", mudro nam je odvratio Rale, "necemo da se prostituisemo kao Svabe."

Steta!


Лова или душа?

Не знам. Душа је важна, свакако. А и новац, по Аристотелу. Али, каже Аристотел, "са мером".

Да ли оно што годи души треба да и џепу донесе неку добит?

Када сам био у Лондону први пут, 1997. године, разгледао сам величанствену катерадралу Светог Павла. Приликом посете 2003. године, међутим, био сам запрепашћен да се улаз наплаћује!

Наши пријатељи Италијани, људи који иначе живе пола века у Енглеској, то такође не схватају. Кажу - забога, то је црква, храм!

Наплаћује се, такође, и улаз у Вестминстерску опатију, богомољу у којој се венчавају и сахрањују чланови краљевске породице и британски великани.

Пошаст турзима.

Када већ говорим о Лондону, направићу и ову паралелу. Лондон има на обалама Темзе чувену тврђаву Тауер, одмах поред још чувенијег покретног Тауер моста (Tower Bridge). Тауер је мањи од Калемегдана (по мојој слободној и верујем исправној процени). Калемегдан је по висини и важности неколико пута изнад Тауера!


Napalaćivanje ulaza?

A da li ste čuli da se razmatra predlog da ubuduće JK preduzeće Tvrđava naplaćuje ulaz na Kalemegdan? To bi bilo nešto najbednije i najnekulturnije što može da se desi u Beogradu.


To razmatraju?? Zaprepascen

To razmatraju?? Zaprepascen sam, prvi put sada cujem. Samo se pitam, po kojoj skali ce naplacivati ulaznice? Ko moze da odredi cenu uzivanja i dusevnog mira?
Sto bi rekao Nikolaj Gogolj: "Eh, viiiii... "


Naplaćivanje ulaza 2

Pročitao sam pre par meseci u nekim novinama, ne sećam se kojim. Ako je JK Tvrđava pod gradskom ingerencijom, onda me ne bi čudilo da su Kurir ili Press pokušali da ocrne beogradske demokrate. Dakle nije sigurno, ali da se priča o tome, to je tačno. Pretpostavljam da je to, kao i sve drugo kod nas, dug proces. Ako se i usvoji, ne verujem da će počrti da se primenjuje u ovoj godini. Svejedno, kad god da se to desi, prilično je nenormalno.


Vlado,

potpuno ste u pravu. Samo, jos nesto se pitam, znate. Kalemegdan, pored toga sto je zivopisan, ima i prilicno interesantnu lokaciju; moze se u njega uci iz vise razlicitih pravaca. Dakle, ne postoji samo jedan ulaz, ima ih vise. I sta bi radili? Na svakom potencijalnom mestu ulaska, i iz Gornjeg i iz Donjeg grada, postavili obezbedjenje? Policiju? I na tzv. glavnom ulazu, kojim se pristupa iz Knez Mihajlove? Na ulazu kojim se direktno dolazi do paviljona "Cvijeta Zuzoric"? Na ulazu prema ZOO vrtu? Na kraju krajeva, neka mi bude dopusteno da primetim da na Kalemegdanu postoje i dve crkve, da li to znaci da bi se i vernicima naplacivao ulaz?
Sve u svemu, nakazna ideja.


Pre dve, tri nedelje...

objavljen je intervju sa direktorkom JP Kalemegdan u
casopisu Evropa, gde ona obrazlaze potrebu naplacivanja ulaznica.


ok, jos jednom

prosto: stanovnicima beograda se ulaz ne naplacuje, ostalima da (deca, studenti i penzioneri po nizoj ceni).
kao i u mnogim normalnim, turisticki orijentisanim zemljama/gradovima, te u tom smislu apsolutno podrzavam.
za one koji citaju pazljivo, neko se gore vec zgrozio nad ovom idejom, i ja sam navela primer cuvene lisabonske tvrdjave sao jorge, gde se stoji u redu da bi se uslo, prosetalo, pelo po zidinama i uzivalo u pogledu. cena tamo je, za evropske standarde, simbolicna, 3 ili 4 evra (ako me secanje ne vara).


Stevie

Izvinjavam se, nisam pročitao komentar koji se tiče naplaćivanja ulaza, ne bih se ponavljao. Znači na ulazu će se vaditi lične karte da bi se dokazalo prebivalište? Meni je i dalje grozno, pogotovo zato što pretpostavljam da se zbog tih para izgled tvrđave neće nimalo poboljšati.


izgled

tvrdjave se ocigledno vec poboljsava poslednjih godina (i sama sam se letos uverila). zasto uvek polaziti od takvih pretpostavki i sumnji? i zasto se uvek bojati promene?
ja mislim da naplacivanje ulaza totalno ima smisla u malopre opisnoj varijanti, znaci kao turisticko-istorijskog objekta. a taj novac bi trebalo da ostaje gradu (ne neophodno iskljucivo objektu), sto vec zahteva odredjenu organizaciju, plan i doslednost. da li je moguce? pa, naravno, uz dobru organizaciju.

ja se izvinjavam, nije mi bila namera da spocitavam za citanje na preskok.


Stevie

A šta kažete za ono što je Već vidjeno dobro primetio da bi se Kalemegdan pretvorio u neku vrstu stadiona opasanog policijom? Možda to i ima pozitivne aspekte, ali nemojte ono sa strahom od promene. Malo zvuči kao uklapanje pojedinačnih komentara u generalnu sliku koju imate. Mislim, malkice je površno. A odakle nekima sumnja prema policiji? Ako ste 90-e proveli u Beogradu kao ja,i živite u zemlji kakva je Srbija ispravnije bi bilo pitanje kako je moguće da nema sumnji?


Vlado,

u tri reci ste sazeli celu moju poentu: stadion opasan policijom. Uzas.


Vec vidjeno

Ja sam u drugoj polovini 20-ih tako da ako se vi/ti slažeš, slobodno bez persiranja.


Da, Vlado,

svakako. Slobodno na per tu.


Stevie, kako da dokazete da

Stevie, kako da dokazete da ste stanovnik Beograda? Pokazivanjem licne karte. Dakle, policija. Zato sto niko drugi nema pravo da legitimise.
Ne znaci da ono sto je primenjivo u Lisabonu, treba da bude primenjivo, bezuslovno, i u Beogradu.


to nije legitimisanje

kada u muzeju npr. pokazete svoju studentsku kartu (kod nas indeks), ili kreditnu karticu kao dokaz da ste upravo vi nesto platili online (kao kada idete ne neki koncert npr.), to iskljucivo sluzi takvoj svrsi. a neki racun (sa adresom) za struju/komunalije/stagod bi takodje mogao da posluzi, mogucnosti su brojne i anti-policijske.
to bi bio posao radnika zaposlenih u turistickom objektu, policija sa tim nema veze.


Nisam video da je odgovoreno

Opet izvinjenje za zakasneli komentar. Znači ne bi bila policija, OK. Mada nije bitna policija kao takva, bitnija je ideja kontrole (ma ko da je sprovodi) jednog "opšteg dobra" kakav je Kalemegdan.


Nije legitimisanje? Dobro,

Nije legitimisanje? Dobro, ja volim da setam Kalemegdanom. Da li to znaci da u dzepu uvek moram da nosim racun za struju, ili telefon? Stevie, molim Vas. Procitajte ono sto sam napisao o gotovo beskrajnim mogucnostima ulaska u Kalemegdan, pa ce Vam biti jasnije. Da li ljudi treba da se veru uz kalemegdanske zidine, da bi uzivali u setnji? Uostalom, kao i ulaz na Sajam: mozete uci i sa setacke i biciklisticke staze pored Save.
To je bescasce, ta ideja o naplacivanju ulaznica. Cvrsto stojim iza toga.


to je vase pravo

ta cvrstina.
ja mislim da je dobro imati mogucnost zarade, postati turisticki svestan i proaktivan.
a sve se, jos jednom, da organizovati, kao sto se uvek mogu traziti razlozi i izgovori da se stvari ne promene, redefinisu, afirmisu.


Proslog meseca sam putovao u

Proslog meseca sam putovao u London. Lepa varos , uvek se ponovo vratim toj konstataciji .
Kakve to pa veze ima sa blogom ??
Skoro nikakve , uglavnom .
Pokusavajuci da ubijem vreme leta , prelistavao sam reklamni katalog doticne avio kompanije . Nove destinacije , ima ih i vecina su na nekom tamo brdovitom . Izgleda da nas je sve vise tamo negde , pa su se opet setili da na nasim mukama naprave posao.
Od 28. 04. 2007 prvi let direktno iz Osla za Beograd . Jedan mali pasus sa recima , nesto… spoj istoka i zapada , sarolikost religija , jeftinoca ….ma gluposti. Procitao sam to , kao da i nisam . Tu je trebalo sve da se zavrsi . Tako bi verovatno i desilo , da nije bilo jedne male fotografije na vrhu tih skrabotina , prevedenih sa ko zna kojeg naseg jezika ( na norveski i engleski ).
Zalazak sunca , cudno plav . Neke zidine , oronule,a ipak …. I gledao sam tako dugo u to plavetnilo. Izgledalo je nekako , kao kad kisa opere horizont i opet sam gledao . Odjednom , nisam bio tu , na tim visinama . Nekako su se pred mojim ocima stvorili tereni od crvenkaste sljake. Kao i vecina, zastao sam na mostu kod cetvorke . Odgledao sam tih par poena i nastavio prema klincima , koji su igrali tri na tri . Sedeo sam tamo dugo i gledao , sedeo sve dok me nije u stvarnost vratio glas sa informacijom o sletanju .
Lep je London , ima tako lepih kuca tamo , ali taj zalazak sunca u plavom , sa kisom koja po nesto cak i opere …..eh.


Kula Sibinjanin Janka

Kada smo već kod istorijskih spomenika, nadam se da se ovo neće shvatiti kao trolovanje, tragedija je šta se dešava sa kulom Sibinjanin Janka u Zemunu. Odatle se pruža najlepši pogled sa uzvišenja na ceo Beograd, ali šta vredi kada sve vrvi od praznih dvolitarskih flaša od piva i nekakvog ružnog, polugolog šiblja koje samo zaklanja pogled. Sama kula je posebna priča. Ogrezla u grafitima, sa polomljenim prozorima i sva očađavljena. Zar mnogo treba da se ovo sredi, ispred postavi par drvenih stolova i aparat za kafu, a u kuli napravi npr. muzej? Jasno mi je da možda nema dovoljno muzejske građe koja bi bila povezana sa sudbinom ove kule, ali onda barem slikarska galerija?


Kula

je zapustena od pozara koji se desio negde 90-tih... odatle i pocinje to propadanje. Inace pre toga je u kuli bio neki cafe a jos ranije, 70 i 80-tih je Olja Ivanicki gore imala atelje.

Btw. Kula se zove Milenijumska...


Čekaj a jel'

nije Olja I. imala atelje na Kosančićevom vencu? Sećam se da je sredinom 90-tih tu bilo neko veliko klizište i da se ceo atelje držao na 1 drvencetu kome se jasno video koren...Inače se slažem sa JJBB gore... Kosančićev Venac rulez.


Doktore,

napisah 70-80-tih...

Kosanchic je inace i moj omiljeni deo grada (o tome smo trubili na blogovima TJ), godinama sam tamo i radio... i sad volim da odem do zidica iznad malog stepenista, sednem i razmisljam. Eto JJBB i ja imamo omiljena mesta za sedenje na nekih 100-150m... uzgred, tu su mi i omiljeni kafei, kafei u kojima se nalazim sa nekim od blogera :)

PS. Povodom tvrdjave i Kosancica, sa strane Kosancicevog Venca ka prolazu u Fruskogorsku su vidljivi tragovi bedema koji je isao ka Varos kapiji... sad je to deo zidova ograde oko kuca u toj ulici, ostatak zida je razvucen.


Nije dzaba

Arsenije Njegovan imao mansardu na Kosancicevom Vencu, iz koje 27 godina nije izasao, i sa njene terase dvogledom posmatrao podizanje komunistickog cuda od betona i celika na N. Beogradu. Zna stari kucevlasnik sta valja:))


Jeste,

mister nsarski, da Arsenije nije izmisljen trebalo ga je izmisliti...

Da nastavim zidom koji je od Varos kapije isao danasnjom Fruskogorskom i savijao ivicom brega (uz kucu Arsenija Njegovana), preko danasnjeh zidica iznad malih stepenica i zavrsavao negde na ivici kalemegdanskog platoa...

Eh, da... nasuprot malim stepenicama se nalazi kuca Mihajla Petrovica-Mike Alasa. Najbolje mesto u gradu za kucu, ubedljivo... chovek ne da je znao znanje, u mnogim oblastima. On je eto za razliku od Arsenija realan lik...


Da, sjajno je ta mansarda

Da, sjajno je ta mansarda opisana u "Hodocascu Arsenija Njegovana". Kako je sam Arsenije Njegovan naziva - to je osmatracnica (ili, on sam nalazi bolji naziv - puskarnica), na kojoj Kir Arsenije boravi mahom od podneva do sumraka.
Inace, povest porodice Njegovan - Turjaski je svakako najbolja fantazmagorija u nasoj knjizevnosti. "Zlatno Runo" je zaista nedodirljivo.


Шарски

да, што каже Лајон, да није постојао...


sta sad svako

i njegova tetka ima blog u srbiji?

inace, u ponedeljak ce objaviti od cega je umrla anna nicole smith..


E, brookily

ti si jedna provokator!

(u kol'ko sati u ponedeljak?)


ne znam,

ali jedva cekam da saznam. to, i ko ce pobediti na AI :)


AI?

Artificial Intelligence, el tako?


or

or

Anerikan idols


ako smem da biram

meni ova japanska varijanta mnogo lepša. i nekako ide uz kalemegdan.

nego, kaze, meni deluje da ti uopšte ne kapiraš brookily i njenu ironiju...


ironiju???

ironiju???
Zashto???


kaze, znas sta je najvise ne volim

vokativ


Hvala

na linku doktore, Pekic mi je nas omiljeni pisac... pogotovo u tudjini sam razumeo njegovu definiciju apartida i njegove pokusaje povratka...

Brook, nije to blog "o svakome"...


ne rekoh

da je blog o svakome, nego da svako ima blog. izgleda.


Lionsgate,

kazu da je Pekic napisao toliko toga, da bi njegov knjizevni opus normalno pokrio dva ljudska zivotna veka (a treba imati u vidu da je Pekic umro u 63. godini). Ne znam da li ste citali, ali pored Pekicevih sjajnih romana, nedavno su stampane i knjige njegovih prepiski sa prijateljima iz Beograda. Kako kazete da Vas fasciniraju Pekicevi pokusaji povratka, mozda bi to za Vas bilo interesantno.


aaaaa, umro

znaci nije blog od pekica, nego o pekicu..i see....

mene ti sto dave o tudjini, uglavnom dave, pa nisam pratila. odoh sad.


Brooklyn,

To je blog koji odrzava Pekiceva supruga, Ljiljana, koja je priredila novo izdanje Pekicevog "Zlatnog Runa".


Lione

Skica? :)))A tek pogled!! Uvek sam smatrala da tamo gde su stepenice koje spajaju Konsanchica i Karadjordjevu treba da bude mala uspinjacha. Ooooo, kako bi bilo lepo.:)) Jedino mi smeta shto je tu ona panduracija, pa me nervijaraju.. :))


Od Skice

samo bashta... a zimi je bolje mesto susedna Kornjacha, bar meni... dodushe bashta Skice radi kad god ne pada i kad je +5C :) . Nekad (pre 9-10godina?), na cosku sa Zadarskom je bilo jos jedno legendarno mesto, Ilegalac... u skladu sa imenom je i prosao u zabavnom zivotu Beograda, ilegalno ali potpuno nezasluzeno.

JJBebo, zamisli kako je bilo studentima FPU koji su se svakodnevno penjali uz te stepenice, od vezbaonica u Karadjordjevoj do zgrade fakulteta u Kralja Petra... nedavno mi je bivsa studentkinja te skole pricala o tome :)

Malo dalje, na raskrsnici Pariske i Kosancica su Velike stepenice... svojevremeno, sa 15 god manje i isto toliko kg manje smo se trkali, od Crvenog signala do Pariske. Nesto slichno takmicenju u brzom penjanju srepenicama Empire State Buildinga...


lione

kazem ja izlaz je u uspinjachi :)


Dottore Kosanchic rulez :)

pravo mesto za meditacijiu i ficir- baijanje ...:)) Sednesh na onaj zidic ispred kuce Mike Alasa ili u Skicu, kad stave stolice iza shimshira, pa puca pogled na Savu..... lepooo. Pogotovo kad ima sunca, popodne, predveche....:)


ma, da je samo za

meditaciju, ;)...


Aha,

znachi sedish sa "one strane" zive ograde... zato te nikad nsiam video tamo :) Ali moram priznati da je odatle pogled sa 5* ...


ima me Lione, ali smo u

ima me Lione, ali smo u razlichitim vremenima. Tamo je samo Duca Markovic uredna :) Super je pogled sa terase Langusta, ali je mesto bulja kao i gosti :))


Nju

vidjam sto rece redovno... Lanuste se secam pod starim imenom, Skoljka. A sto se pogleda tiche i pogled iz moje bivse kancelarije je bio za 5* ... kakvi, bio je de-lux, super de-lux sto reche onaj radio voditelj :)

http://ca.pg.photos.yahoo.com/ph//my_photos


Ja uzivam i da bacim pogled

Ja uzivam i da bacim pogled na Kosanchica i ispod, sa pristamishta. A pogotovo lepo izgleda sa leve obale, leti kada se kupa u suncu. Ko na razglednici :))


Ajde bre

okačite neku sličicu, nemoj da ste s**e.


dottore

necemo da budemo ...to :))


fala jj

bb.


Ej; Bebo..

Kako se ovde kače slike.
Pomozi nama sa malim....IQ-om.


Grofe

Ja proshla malu Zoksterovu shkolu kachenja fotki uz jasnin dodatak za propertis :)) i evo vako: odesh na gugl(recimo) kliknesh na image i ukucash polje koje te interesuje- recimo Kosanchicev venac :)I izadju ti slike. Ti odaberesh neku i kliknes na nju levim misem da je izvojish, a onda opet kliknes da se otvori i da bude sama na stranici. Kad se otvori kliknesh na nju desnim mishem otvoris meni i kliknesh na PROPERTIES. Tad ti se pojavi general o slici i nadjesh njen URL - to je adress i ono http......jpg. Celu tu adresu zaplavish i copy desnim mishem. Udjesh u tvoj odgovor i pestujesh adresu. Ispred onog ht.. dodash ovo [ img] (bez razmaka) i na kraju adrese iza onog jpg ukucash [ /img] bez razmaka. Proveri na pregledu komentara (treba da se pojavi slika) ako se ne pojavi neshto nisi uradio kako treba. Znachi zagrade ove [ ] i nema razmaka. onda poshalji. Na URL adresi obavezno mora da ima jpg


ima i objasnjenje sa

ima i objasnjenje sa primerima kad se klikne na "vise informacija oopcijama za formatiranje" ispod polja za ukucavanje odgovora



Grofe

dodaj na kraju linka zagradu ] i dobicesh sliku beogradske kaldrme
[img]http://static.flickr.com/22/25460202_e1a721bc98_m.jpg[/img


Bebo

Hvala sto se trudis.
Jasno mi je kako ubacujem sliku sa neta ali kako da ubacim one koje imam u kompu.


Grofe,

Eeeee, tu lekciju josh nisam savladala.:)) Treba Zokster da mi objasni.


Grofe

odesh na ovaj linkpa se ulogujesh da bi dobio internet adresu i onda sve isto kao sa neta.pokupish adresu i zalepish je na komentar.


proba

Pokusavam sa trikom.
Ovu sam postavio na my sity..hehe


uspeo

Hvala na pomoći.
Izvinjavam se na neprimerenom korisćenju bloga..:)


Sliku mozhesh smanjiti

ako na pochetku upishes[img=450x300]brojke su piksl za shirinu i duzhinu


Kazezoze

Sad mi je jasno.
Hvala i tebi.
Vreme je za spavanje.
Noc....


nema na chemu

'ku noc...


Grofe, Goran se nece

Grofe, Goran se nece ljutiti, on je kul tip :)


A umesto

da googlate kao prevazidjeni&zastareli zoxter jednostavno odete na OVAJ LINK i vidite sve ono o chemu smo ovde pisali.

PS.
Niko mene ovde nece zvati s**om ali necemo o tome na ovom mestu...

PS.PS.
Pojam beogradske kaldrme je legendaran... zato je i okacena fotografija originalne BGD kaldrme sa pocetka kaldrmisanog dela Kosancica, negde oko pomenute Skice :)


Za Liona i Wua

malo beogradske kaldrme :))


Samo za njih?!

A za mene? Meni kao ne nedostaje?! Kaldrma. Dobro, braco, samo da znam - znaci pocelo je. Ja sam mislio da cete da me se setite, ali kad je tako...valjda cete za dan bezbednosti.


Shar

Ne srdi se :)) oni su trazzili' Evo i za tebe, ona sa peshachkim prelazom :))


Moja kaldrma

je prava kaldrma, zemunska kaldrma... nije neka fancy kocka :)


Lione

Munze konza:)) To je jedini deo Beograda (ako je Beograd) zbog kog rado prelazim reku. Sve zemunske kaldrme volim gotovo kao beogradske. :)


Lionsgate

Koliko mi se čini ovim putem se stiže do Šarana. On je na levoj strani kada se stigne do same obale. Ispravi me ako grešim! A inače da se kula zove Milenijumska, to naravno znam, pošto sam iz Zemuna. Hiljadu godina od dolaska Mađara u ove krajeve 1896. obeleženo dizanjem 4 ovakve kule na obodima A-U carstva. Ne znam kakva je sudbina ostale tri?


Hehe kako četiri?

Zar nisu bile dve? Minas Tirit i Minas Morgul :)))

V.


Jeste,

to je Njegoseva ulica (ili njen produzetak) koja zavrsava na Keju a sa desne strane na samom kraju je kako kazete Saran.

Za ostale kule nemam pojma ali pretposvljam da moze da se nadje trag preko interneta.


Liomsgate

Mislite Šaran je na levoj strani kada se Njegoševom spustite do obale. Neće biti da je na desnoj.


Šaran

Inače, preskupi su (Šaran) u poslednje vreme. Umesto autentičnog zemunskog dunavskog restorana polako postaju fenseraj.


U pravu ste,

sa leve strane, ne znam zasto sam napisao desna ( jos nemam problema sta je levo sta je desno :) )... to mu dodje kao u filmovima "leva strana, leva? da, leva... ne, ne, tvoja desna". Za cene nemam pojma, u Saranu sam zadnji put bio jos u prethodnom milenijumu...

Inace sa gardoshke se golim okom dobro vidi beogradska tvrdjava... mogu da zamislim kako su se u prethodnim stolecima medjusobno "dobacivali" artiljerijom.


Pogled

na Kalemegdan i greben sa Kosncicom, bilo sa prisstanista bilo sa Usca je ocaravajuci...


Fićir, eh taj Fićir

Simbol dana Filološkog fakulteta i pauzi između predavanja, onih prolećnih, u isto vreme najuzaludnijih i najinteresantnijih, kada je naš štrokavi grad taman nekako opraniji, snegovima istopljenim i kišama napadalim, koji osim što čiste prašnjavi i smogom obloženi kamen, daju dodatnu jarkost zelenilu. Dani neobavezni, bez ideje ili svrhe, dani mrmota hranjenih opštim beznađem Miloševićeve Srbije i ojačani željom mladog organizma da što više vremena provede u zajebavanju, kontempliranju i, u retrospektivi je očigledno, prilično jalovom intelektualizmu koji je bio slatko jezgro sakriveno dimom gospe Marije Jovane.

Fićir je konkretno baš onaj dvoglavi bregić iznad jedne terase koja povremeno bejaše kafić, a koja je pak iznad spomen-ploča sekretarima SKOJ-a. Do nj se dolazi sa druge strane, prateći stazicu između zgrade Zavoda za zaštitu spomenika s desne i javne ćenife s leve, penjući se uz kameni zid koji verno podupire bok brega za razmišljanje, dajući mu formu, a ne dajući mu da pobegne i odroni se k zavodu. Penjući se po skalama zida, izbegavajući rupčagu ispunjenu gomilom oštrog kamenja, dolazi se do dve glave, jedne malo isturene ka Arpadovim zemljama, druge umerenije i povučene, obogaćene obrisima malenog okruglog temelja od kamenja i opeke - kao na Amon Sulu ili Amon Henu ili već nekom anonimnom amonu - na koje se može smestiti guz, da se ne bi isti uprljao teškoskidajućom kalemegdanskom travom i na koje se može staviti sveska ili skripta koja će, pak, poslužiti kao podloga za pražnjenje cigarete i prljanje mozga onom drugom teškoskidajućom vrstom trave.

U nekim danima kasnijih devedesetih nije retko bilo da se po nekoliko ekipa studentarije, a moram reći i nekih koji se tako ne mogu nazvati i čija je aura bila onako, potpuno zgubidanska i prizemna, bez neuhvatljivog „žene se kua“ koje odlikuje autentično boemsko, istovremeno nađe na glavama Fićira. Ipak, taj mali prostor je čudnom neeuklidijanskom geometrijom bio sasvim dovoljan i za par desetina ljudi, svi izgubljeni u svojim razmišljanjima ili dijalozima pod mutnim svetlom prolećnog neba nad Beogradom.

Posle, silaženje sa Fićira je mnogo teže nego penjanje – objektivno, uglavnom zbog nesigurne koordinacije udova koja je posledica obuzetosti mozga čarima onih dveju dama Marije i Jovane, pa je ona rupa, sada sa desne strane, nekako zjapeća i veća, a zidić-staza tanja i nesigurnija. Ipak, uvek svako nekako stiže nazad u polu-realnost Kalemegdana bez problema, čak i nesigurne studentkinje u malo višim potpeticama. Ostatak utvrde je i dalje druga dimenzija, tampon zona koja se grubo narušava kada se stigne do Rige od Fere i ponovo se začuje sivilo grada i opipa buka njegova. Srećom te je tu i poslednji pit stop u vidu Malog Kališa i pićenceta, a može i Cvijeta, ako se osećate fensi, na onaj kalemegdansko-studentski način.

Pa nazad na predavanja, sa zujanjem u očima i suvim ustima.

Uh, sada kada pročitam ovo, sve mi se čini da pisanjem podsećam na Čerevićana. Ma neka.


Ne brini,

ne podsećaš. Samo jedan je Tvorac.


Ma da,

To bi' ja u sTvari podsvesTno 'Teo da budem Tvorcu nalik, ali Teško. :)


MeHiLow

Nije ti loša ova pričica, vidi se da studiraš književnost :) Znam taj kafić na Kalemegdanu, sedeo sam tamo često, malo je zeznut za doći do njega. A i priča o fakultetu mi je dobro poznata. Nisam završio taj, ali moja devojka jeste, pa sam pomalo blejao s njom u Piramidi, a nekad i u M&M.


veoma, veoma

ovakav tvoj opis kalemegdana podseca na opise orhana pamuka u njegovoj knjizi o istanbulu...talentovano, nema sta!

komentar bio upucen mehiloW-u, al sta vredi kad se tehnika poigrava...


Cincili

Simpatično jeste, ali porediti Mehilow-a sa Pamukom.... Pa ne znam baš, ne ide!


Greška

Joj, pardon! Sad sam shvatio da misliš na Markovića! Dobro i za njega je preterano, ali OK. Mea culpa!


Vala hvala

Vlado i cincili (ipak je tvoj komentar bio upucen meni, izgleda). Poredjenja s Pamukom... Mozda pre sa sintetikom, za sada. Do 100% pamuka valja tek stici.

A da, hvala i Goranu za inspiraciju tj. za blog. Za Kalis se valja boriti na svim planovima. Jedina zaista jedinstvena stvar koju BG ima da ponudi glavinjajucim globtroter-turistima.


poredjenje...

je bio na "prvu loptu". Upravo citam Pamuka i zato mi je pao na pamet. Inace, nisam jos naumila da Mehilow-u dodelim Nobelovu nagradu :-)


konacno

Konacno jedan post u vascelom virtuelnom univerzumu bloga koji se bavi necim stvarnim, vaznim, izvan politike (heh, bar aktuelne politike)...
Secam se scene iz Vaseg filma, Gorane, u kom ste elaborirali deo sa 'rasomoncima'..:) Ja sam takodje proveo detinjstvo i mladost na i oko Tvrdjave, samo malo kasnije, inace mogao sam biti i medju onim parovima koje ste spasavali napasti :)
Tvrdjava jeste, bila je i bice sustina onoga sto smo mi, Beogradjani. Ona je nasa dusa. Mnogi ce ovde skociti sa argumentom da je Kosovo nasa dusa - njihova mozda, ali moja je Tvrdjava. I jeste, ona je sve to sto kazete, jedna nemoguca mesavina, ona tu stoji i svedoci kako prolazi vreme, kako se civilizacije razvijaju i nestaju, duboka je mudrost skrivena u tim zidovima, poput stihova pok. Duska Radovica na kartama za zo-vrt (uzgred, zo-vrt na najneverovatnijem mestu na svetu), zakopano blago.
I ja sam primetio da opet kopaju, nazalost u Beograd dolazim samo preko Surcina i svaki put primetim kako je pogled koji se pruza sa Brankovog mosta sve dostojniji onoga sto Tvrdjava jeste.
Jos jednom, svaka cast za temu! A svaka cast i onima koji su se setili da, mada nije sve u lepoti, od lepote sve pocinje.


Gorane

Cesto sa sinom setam Kalisem. Prosle godine smo prvi put primetili da Oslobodilac ima tendenciju naginjanja napred i desno, gledano od pozadi.
Oci znaju da prevare, pa smo napravili nekoliko fotki, koristeci za referencu zgradu CeKaJa iza. Nagib je OCIGLEDAN. Kratak text sa slikom poslali zavodu za zastitu spomenika, ali ne vidim da su na bilo kakav nacin reagovali na to - o pristojnosti odgovora na emajl necu ni raspravljati.
Posto zavod ne reaguje na "obican puk" mozda vi uspete da ih malo animirate da pomere ****** i bace visak na postament....

pozdrav Kraja


odusevljen sam temom, ali...

...moram da vas obavestim o nekoliko činjenica čije nespominjanje čini ovu raspravu prilicno površnom i na nivou pustih želja...

- Beogradska tvrđava NIJE PARK, VEĆ SPOMENIK KULTURE IZUZETNOG ZNAČAJA. To što su neki njeni delovi - uglavnom šanac - pretvoreni u parkovski prostor ne menja stvar ni trunku.

- Problem oko imenovanja tvrđave kao dela svetske kulturne baštine pod zaštitom unesco nije (samo) Vojni muzej i njegov titular.
Svetska kulturna baština ne može biti prostor spomenika
1. na kome košarkaški klubovi grade svoju zgradu,
2. gde ZOO vrt u nedostatku prostora buši i prepravlja delove tvrđave kako bi životinje imale gde da spavaju, da se kupaju i vrše nuždu,
3. čija se (Jakšićeva) kula buši i prerađuje - kako bi se ugradila vrata i instalirao šank kafea Kalemegdanska terasa samo koji metar iznad spomen kosturnice braniocima iste te tvrđave,
itd.

- Tvrđava se, na moju veliku žalost u Generalnom planu Beograda 2021 tretira u delu namene površina kao gradske Zelena površina, a to je ono što je krajnje nedopustivo jer se time degradira vrednost ovog spomeničkog kompleksa koji mora da postane - kad tad - KULTURNO OBRAZOVNI KOMPLEKS GRADA BRAOGRADA, koji bi zadržao i park i aktivnosti rekreacije ali gde bi naglasak bio na korišćenju u kulturno obrazovne svrhe - galerije u bedemima i kazamatima u kojima bi se organizovale izložbe, radionice i kursevi umetnosti za građane i posetioce Beograda, organizovanje različitih manifestacija na otvorenom - predstave, prezentacije, revije...

dakle, jednom rečju, tvrđava koju većina smatra parkom nikada ne može biti u dovoljnoj meri zaštićena pa razvijena u pravom smislu reči

arhitekta, zaljubljenik u tvrđavu


Obožavam Kalemegdan,

Obožavam Kalemegdan, najviše onda kada nije preplavljen ljudima...ne volim da ga delim sa hiljadama, sebično uživam u njemu kada je polu-prazan...Odem, sednem na moj omiljeni polu-stepenik i stvarno me uvek spopadnu neke velike misli, neka presabiranja, odlučivanja, oslobađanja...ima nešto u tom Fićir Bajir...U stvari, to je jedino mesto u gradu gde volim da dođem sama...u šetnju... A tek tu sam primetila koliko se to ovde smatra nenormalnim. Jednom me je jedna bakuta posmatrala petnaest minuta, a onda prišla da me pita gde mi je pas. Kakav pas(?!?!), pitala sam, nemam psa, gospođo, rekla sam, a ona meni »E, sine, c, c, c, pa tako mlada, a nemas s kim da se prosetas...bice bolje, bice bolje»...genijalna bakuta!:)


Uma Thurman

Šta ima novo kod tebe Uma? Mislim kad će novi film? Trebalo je da kažeš toj bakuti da posle silnih snimanja voliš malo da budeš sama :-) Šalu na stranu i ja volim grad kada je poluprazan. Kad god poželim da se prošetam po lepom vremenu tu je čopor polu-besnih ljudi koji izmile kao gušteri. Čim ima neko dešavanje koje me zanima, stvore se horde koje to uopšte ne zanima nego su kao nešto čuli, pa ajde da vide. Tako je bilo i kad je bilo ono pomračenje meseca. Ja mislio- romantično veče na Kelemegdanu sa devojkom, kad ono izbegavanje ljudi kao u nekoj video igrici. Zbog sve veće alergičnosti na rulju, neki prijatelji su me već prozvali snobom!


Jel zna neko...

...šta će biti na mestu ZOO parka, koji se seli odatle?


Koliko istine ima u prici da

Koliko istine ima u prici da se ispod Kalemegdana nalazi lavirint tunela i prolaza u nekoliko nivoa, koji se prostiru cak i ispod Save i Dunava.


Ima istine. Rec je o turskim

Ima istine. Rec je o turskim lagumima. U jednom takvom lagumu je umoren, kazu, po naredbi kneza Milosa Obrenovica, vojvoda Petar Nikolajevic Moler.


Na to može da odgovori...

...veoma zanimljiva knjiga, koju sam skoro držao u rukama i koja se zove "Podzemni Beograd" (ili nešto u tom smislu).


Znam o kojoj knjizi

Znam o kojoj knjizi govorite, ona eksplorise tu pricu o razgranatim podzemnim hodnicima ispod beogradskih temelja. Uostalom, podsetimo se, u jednom takvom podzemnom kompleksu ( ispod Tasmajdana) svoj ratni stab je imao i general Aleksander Ler, komandant Beograda za vreme okupacije u II sv. ratu.


Sto se

tice podzemlja na (pod) tvrdjavom svakako najmisticnije mesto je Rimski bunar a to mesto treba obaveyno i videti da steknete malo vece strahopostovanje prema Tvrdjavi... mesto koje je nekad sluzilo za surove egzekucije pobunjenika, zaverenika ili politickih protivnika. A 50-60-tih godina proslog veka je u njemu izvrseno morbidno ubistvo, ljubomorni suprug je ubio i bacio u bunar suprugu... decenijama posle toga su nas roditelji plasili tim mestom.


Lionsgate,

bio sam u Rimskom bunaru, i sasvim delim Vase impresije o tom mestu. Jedna rec - fascinantno.
A sto se tog morbidnog ubistva tice, sada za njega prvi put cujem. Zaista strasno.


Rimski bunar

je mitsko mesto :) Setimo se i "Ljubavnog sluchaja PTT slizbenice"


Po

tom ubistvu je i Makavejev napravio film... bar misilim da je tako :)


Knjiga:

Beograd ispod Beograda


Da li ste culi pricu da se

Da li ste culi pricu da se sa Kalemegdanske terase vidi mesto na kome je pre 13 vekova polozen zlatni sarkofag Atile Bica Bozijeg ... negde u toku Dunava. Cuo sam da je u stvari levi tok Dunava oko Ratnog ostrva (gledano sa starogradske strane) davno prokopan kako bi se zastitilo ovo mesto.


bez naslova

Kazu da postoje neki ljudi koji znaju ispod reke stici, katakombama, od Velikog ratnog ostrva do Klaemegdana:o)


Samo do Ratnog ostrva?

Znam jednog koji je tim katakombama stigao cak do Berlina.


Ljudi,

pa mozda tu kriju "begunce" od Haga?! Mozda su on vec u Hagu, sam sa pogresne strane zemlje?


Beograd ispod Beograda

...tako se zove knjiga. A autori su Zoran Lj. Nikolić i dr Vidoje D. Golubović. I govori ne samo o tvrđavi, nego o celom gradu i okolini. Preporučujem!!


ODLOMAK (12/x)

lica:

LENA – obrazovana i lepa devojka, piše priče,
ali ponekad tako nevešto da joj sopstveni junaci beže iz njih;
najverovatnije autor ovog komentara

GLAS IZ SLUŠALICE – tajni identitet (Svi dalji opisi zabranjeni.)

(Evropa. Nepoznata država. Nepoznat grad. Prostrani dnevni boravak u nekom stanu. Putem internetа Lena u pauzi od pisanja jednog teksta, polagano pije belu kafu i čita interesantan post Gorana Markovića o Kalemegdanu na adresi blog.b92.net/node/4935. Odmah potom sa police sa knjigama uzima neku antologiju priča u izboru Vase Pavkovića, brzo pronalazi i počinje da prekucava odlomak iz jedne pripovetke Vidosava Stevanovića. Dešava se upravo sada, u petak naveče, dvadeset i trećeg marta 2007. godine...)

(Vreme u odlomku? U najmanju ruku - davno prošlo...)

“...Одвуљао сам се до Калиша, док су ми зглобови шкрипали и пуцкетали, као да вежбам за старца. Тамо је врвело од пензионера, мамица са децом, љубавника и провинцијалаца. Тискали су се и гурали, али самозадовољно. Свалио сам се на клупу и забленуо у равницу, двестоти пут за последњих двестотине дана.

(Lena se smeje i nastavlja da prekucava odlomak iz priče...)

„Било је облачно и пепељасто, а запарно и влажно. Дисао сам као да гутам влажне крпе за прање суђа. Некаква тамна и зелена светлост просијавала је ваздух и запљускивала ми очи. А у дну видика, изнад банатских шума, котрљале су се густе сенке и пушиле се мочваре, као да земља испарава зној и умор.“

(Lena na trenutak zastaje pred fantastičnim opisom.
Potom nastavlja da prekucava odlomak iz priče...)

„Неко ме је тешком руком опаучио по леђима, само што ми није сломио кичму. Замало сам прогутао догорелу цигарету. Нада мном се натквесио неки главоња – бркат, косат, ушат, носат. Све на гомилу. Заударао је на коњске ресторане, на подруме и поткровља, на празне собичке и мушку самоћу. Испод мишке био му је цртаћи блок, имао је панталоне начвакане уљаним бојама и вребао тренутак да ме шчепа у загрљај...“

(Lena se glasno smeje, zatvara knjigu i vraća ju na policu.
Otvara word 2000 i nastavlja da piše svoj tekst sa oznakom 12/x u naslovu... Malo zatim, telefon zvoni. Lena prekida pisanje, odlazi u hodnik i podiže slušalicu.)

GLAS IZ SLUŠALICE: Lena... (Didaskalija nema. Zabranjene su.)

LENA: Da?

GLAS IZ SLUŠALICE: Lena, Jovan... Jovan je višak. On mora da ode.

LENA: Da?

GLAS IZ SLUŠALICE: Lena, da li si me razumela?

LENA: Ali zar to nije prebrzo?
Pa, nismo još došli do zapleta, ja sam mislila...

GLAS IZ SLUŠALICE: Lena, da li si me razumela?

LENA: Da, jesam. Jovan mora da ode. Učiniću tako.

GLAS IZ SLUŠALICE: Hvala na saradnji.

(Glas iz slušalice prekida vezu.)


Brus Sterling, americki SF

Brus Sterling, americki SF pisac i predavac, govori o arhitekturi Beograda u kratkom filmu sto ga je snimila Ksenija Livada:

http://www.youtube.com/watch?v=A7os_UPGl-Q


SVAKA CAST

Postovani Gorane,

prica Vam je odlična i inspirativna. Koliko danas idem na Kalemegdan.