Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Kada dom postane office...

......Da vidimo najpre ovako... Ustanete kada hoćete, radite koliko vam se radi, tu je frižider, ne morate da se oblačite i izlazite preko puta do pekare, ne morate da se tiskate u prevozu, dajete novac za taxi i psujete na Gazeli... ne morate da kupujete dvadeset pari hulahopki mesečno jer pucaju nakon hiljadu predjenih koraka, budući da toliko nemate gde da napravite... nema šefa, nema povišice a ni otkaza. Nema straha od zatvaranja/prodaje firme, nema dosadnih kolega koji zaviruju u vaš monitor kad god im se pruži zgodna prilika za to, nema "To Do" listi koje vas ujutru zatiču na stolu koliko ste ušli...

Međutim, koliko god je posao od kuće ekonomičniji, jer manje trošite i benzina, i odeće i šminke, i para generalno, toliko je baš zbog svoje isplativosti precenjen!

Ono što zbog posla koji se obavlja od kuće najčešće gubi na ceni je vreme, a dalje preko vremena, to je vaša samodisciplina, osećaj za biznis, organizaciju. Ako pođete od toga, kada se probudite, da je pred vama sve vreme ovog sveta da završite ono što imate, na kraju će se zaista potvrditi da ste sve vreme koje ste imali na raspolaganju proveli - radeći. Takođe, ako vam se stan, dom, pretvori u office, imaćete gadan problem, gde otići i pobeći kada se zaželte malo opuštanja, kada pogled na svaki ćošak sobe upućuje da treba da se radi. Puš pauza ne postoji, ukoliko ste još i pušač, jer vi cigaru palite kad poželite - u svojoj ste kući, neće vama niko da kaže šta smete a šta ne smete! Dalje, ako ste stalno kod kuće, oni koji se smatraju vašim klijentima, ubrzo nakon prvog izvinjenja "što zovu tako kasno" i vašeg "prvog (pogrešnog) pokazivanja razumevanja" za ovu pojavu, počeće sve učestalije da vas zovu baš onda kada ste mislili da se odmorite, jer za boga, pa "na poslu ste" all day long. Nema ko da vas digne i kaže "fajront, time's up!"

Manje se izlažete ne samo ulicama grada već i suncu, zbog čega se vremenom imunitet pokarabasa, pa se razboljevate sve više, provodeći previše vremena u zatvorenom plus cigara za cigarom plus gubite apetit ili naprotiv, jedete i kada niste gladni jer je sve na dohvat ruke...

jednoj manjoj prednosti su oni koji ne žive sami i čiji partneri stvarno negde rade, dakle, obuvaju cipele, pale auta i odlaze na posao. Oni postaju vremenom nekakav reper, pa kada se vrate s posla, tada i vi završavate svoje za danas, osim ako se već niste navikli na drugačiji ritam što tek može postati zeznuta stvar, gde vam ukućani svojom galamom i slobodnim ponašanjem remete mir na koji ste navikli i vi postajete ubeđeni da oni nemaju razumevanja za vaše navike i to "što vi morate da radite!"...... Kako god, čini se zato da je plan jedina važna stvar u životu svakoga ko radi od kuće. Dobar plan, gde se nećete "prejseti" posla, a što je najbitnije, gde neće biti ni onog praznog hoda, kada sve čekate da počnete a nikako da počnete, pa u tom čekanju dok se neosetno trošite na Internet i nekakve druge ne-toliko-bitne-stvari, u stvari se samo umorite i kada dođe neko alarmantno vreme za rad, nešto kao "dead line", vi shvatite da ste previše smoreni za danas i da vam mozak ne radi kako bi trebalo. Ostavljate sve za sutra... ili ste od onih koji ostavljaju sve za noć? Kakav je to tek trik! To me podseća na kampanjsko učenje, kada se preko dana spava, a noću uči jer nam se čini da je noć nekako mnooooooogo duža i da je jutro limit koji nam "garantuje" da ćemo do prvih petlova sve završiti (što se nekada stvarno i desi, a nekada ne).Kakav je taj dan posle "radne noći" suvišno je da pominjem... uzaludan i obično kao posle gadnog mamurluka.

Iz ličnog iskustva, nekoliko saveta za sve koji rade kod kuće i imaju problem sa organizacijom vremena... Najbitnije je, ograničiti vreme za rad. A u to vreme za rad, ne ulazi: surfovanje Internetom, provera pošte, nekakvi dopunski poslići, pravljenje listi i drugih planova, obavljanje telefonskih razgovora i sl. Većina onih koji rade kod kuće zapravo rade za kompjuterom, to su neretko kreativne ali po malo lenje duše koje kreativnost svoju nekada skupo plate gubljenjem zdravlja, slobodnog vremena, a samim tim i vremena za zadovoljstva zbog kojih su se najviše i odlučili za "home edition" posao. Rezultat pored pomenutog oslabljenog imuniteta (već je dokazano da su skloniji alergijama, problemima sa sinusima, depresiji - usled nemanja interaktivne komunikacije i živog socijalnog fenomena deljenja tih 5, 6 ili 8 radnih sati sa drugima, zbog konstantnog sedenja i odsustva kretanja - na udaru su išijasu i drugim reumatskim problemima, glavobolja usled nedostatka svežeg vazduha, i nesanica - pogotovo ako radite i spavate u istoj prostoriji... Dalje, ujutru je najbolje prvo proveriti mailove. Nešto će vam možda koristiti za dalji posao... Za posao od kuće dovoljno je 5 sati aktivnog rada. To nije isto kao 8 sati u nekoj firmi, jer ovo je 5 sati ali apsolutno aktivnog rada, a više od toga mislim da je već psihički teror. Kada se tako organizujem, uvek uspevam da završim sve što mi je na umu.

Tek sa tim planom, postoji vreme za blog, vreme za film, prijatelje, telefonske razgovore, koji, gle čuda, mogu da ne smetaju, desiće se da ne držite slušalicu bradom dok tipkate po tastaturi neke mailove, odgovore, kodove ili šta već... desiće se da stvarno samo razgovarate telefonom. I još jedna stvar, iako sam dugo ponavljala da ništa ne prija kao klopa za kompom, ma kakvi! Najviše prija kada nešto big završim, pa makar jela i na podu, prija pet puta više...
Trudite se da ne krenete sa surfovanjem od ranog jutra, jer to je uvlačenje u nešto iz čega ćete se nećete tako lako izvući sem na silu, klikom na disconnect.
Odlazak na Internet posle bar jedne skinute stvari, mnogo više prija... verujte mi. A posao u kući tada tek, sa dobrim planom dobija jednu idiličnu sliku, uredjenog nefeleričnog života.


:)

lepo ti mene nacrta :)


a sada...

back to work! :)


Ćao Sanja,

našla si i mene...ja dopisništvo imam u spavaćoj sobi (zato mog muža zovu Berluskoni, od milja Silvio...)ujutru se budim i na putu ka kupatilu palim kompjuter, dok peni pasta za zube, preko neta pocinje da radi radio...i onda počinje pregledanje mailova, saopštenja, poziva, najava...pa pregledanje lokalnih vesti...a moj posao nema satnicu i da hoću ne mogu da ga zguram u fiksno vreme...ali mora da se stalno bude na oprezu, po potrebi na pressove, konferencije razne...izmedju odradim i vešove i ručkove i mace pomazim...u najvećem broju slučajeva sam gospodar svog vremena i to mnogo volim, čak i ako moram da radim i popodne i uvece ili ustajem ranije, no što sam navikla...a oko mene dolaze i odlaze deca i sve je tu, pod kontrolom...kod kuće i vežbam, 45min dnevno, taman dok gledam 4 večernja dnevnika...i malo se družim po blogu (a mogu i napolje da skoknem na kaficu)...meni sviđa.


pozdrav Jelice

Kada se sve stigne i završi, onda ni meni ne smeta što sam bez striktnog plana radila, baš tako kako pišeš, u poluvremenu neki blog, veš, pegla, nabavka... Valjda kao i u svemu, "vežba čini majstora" :)


Sanja,

moram još ovo da dodam...ono što je posebno lepo u "kućnom radu" je to što si sa decom...što si mahom tu kada idu i vraćaju se iz škole, što i dok radim, mogu da im pomognem u onome što oni rade ili da popričam sa njima (mada kad je frka, onda znaju da strpljivo sačekaju u drugom delu stana i ne galame dok šaljem tonski izveštaj)...tu su pored mene, a mame koje te sačekaju posle škole ili su tu negde blizu, nisu više česta pojava...uz to da deca vide da ne moraš da "ideš na posao" da bi imao posao i da bi radio...i vide kako i šta radim, a tako se najbolje uči i usvajaju neke životne vrednosti.
Lep blog Sanja, baš si me našla :)


I mene :-)

I mene :-) (mislim, nacrta... Sanja)

Osim: kad radim u ofisu van kuće, imam daleko više vremena za surfanje. Kao, uostalom, i većina zaposlenih po uredima svih vrsta.


At home but at work:)

Kada bi svi ili velika vecina radili od kuce, ili at home, mislim da bi sve bilo mnogo mnogo bolje. Svaki put kad krenem ka Beogradu iz pravca Novog Beograda, primetim da bih peske stigao brze. Dosadilo mi je da proveravam kad ce taj novi most...ni on nece promeniti stvari...

Lakse mi je da od kuce zavrsim sve, kompjuterom, cak lakse nego telefonom. Slusaju svi i lepse se osecaju:)


Radio ovo, radio ono

Radio sam dugo kod kuce, a sada radim u firmi i iskustva te zakljucci o pozitivnim i negativnim stranama oba mi se poprilicno poklapaju sa zakljuccima Sanjinim. Sada naginjem na vodenicu rada u firmi, mada mogu reci da mi je u firmi super pre svega zato sto radim sa veoma OK ljudima, nema nervoze, spletkarenja, zabadanja u ledja koje (kazu mi) karakterise mnoge kolektive, pogotov u Srbiji.

A sto se tice "domoradnika", citao sam skoro na BoingBoingu da u su u USA poceli da se organizuju, tj. da su neki dovitljivi preduzetnici poceli da iznajmljuju prostorije za kucni rad. Dogovorimo se recimo, nas petoro-dvadesetoro koji radimo kod kuce da iznajmimo neki fin prostor, opremimo ga (ili nadjemo neki prostor koji neko vec nudi specificno za tu namenu, opremljen svime od bezicnog neta do biljaka, prozora i kafe) i dolazimo tamo da radimo. Zvuci primamljivo, pogotovo ako ste kreativac.


Mala digresija

Kada sam jednog potencijalnog poslodavca pitao "Da li postoji mogucnost rada od kuce", rekao je "Da, vecerima i vikendom!" :)


Meni se posle 11 godina

Meni se posle 11 godina redovnog ustajanja i odlaska na posao ova varijanta koja traje skoro 2 godine, daleko vise dopada.
Malo je konfuzno, jer dok radim posao obavljam i kucne poslove pa mi obicno rucak zagori.
Ali sto rece Jelica provodim vise vremena sa detetom, mogu da joj ugodim da ostane i kuci i uopste varijanta je opustajuca.
Bilo bi opasno(mnogo bih se ulenjila, ovako sam malo lenja) i dosadno(dobro je sresti ljude uzivo) da nisam u obavezi da se s klijentima vidim 6 dana u mesecu
Ja sam za sada zadovoljna.


fantasticno

kao da si mene gledala dok si ovo pisala, sve je tacno.

medjutim, stvarno je raditi od kuce nesto sasvim novo za onog ko to preduzme, sa novim izazovima i teskocama, kojih covek obicno nije svestan pre nego sto zapocne celu akciju. tim je znacajnije sto si ukazala na 'time management' kao jednu od kljucnih stvari. meni je to, onako spontano, ispao kao glavni problem: preko dana se tu ubace razne druge "privatne" obaveze, a tek Internet vremenom ispadne glavni neprijatelj produktivnosti. suprotno ocekivanjima, finansijski momenat nije bio toliki problem i ocekivanja su se uglavnom ispunila.

dogadjaji teku ovako:
1. mladi preduzetnik je u pocetku uglavnom zabrinut za profit, bar onu neophodnu kolicinu (kao dok je bio zaposlen), a kad se norma dostigne ili cak premasi, nastupa stanje nedopustive opustenosti i samozadovoljstva, uljuljkano misljenjem da ste sad svoj gazda i menadzer;
2. nema nikoga da vas kontrolise, usmerava pa ni podstice. tu nastupa odredjena vrsta usamljenosti, ili da bolje to nazovem "osame" koja itekako psihicki utice na coveka;
3. javlja se pomisao da se "slobodno" vreme moze iskoristiti na druge, "pametnije i kreativnije" nacine, da se uradi sve ono sto nikad nije moglo, nesto procita i napise, itd.
4. Internet je ovde posebna tema, ali je svakako prava smrt za ovu vrstu malog preduzetnika. Pocinje citanjem i gledanjem svih mogucih vrsta korisnih i beskorisnih informacija. Nastavlja online komunikacijom, prvo piskaranjem po forumima i blogovima, kao i emajliranjem, a zavrsava chat-om. Sve to se ubrzo pokaze kao dodatni ubica motivacije, jer svaka takva komunikacija ne samo da trosi mnogo vremena vec i psihicki iscrpljuje, pa i po okoncanju iste nema motiva za rad u svojoj osnovnoj delatnosti;
5. samostalni rad, uz Internet komunikaciju, dodatno izoluje coveka, pocne da se zivi nekim "svojim" zivotom, uglavnom odvojenim od spoljnog sveta.

Resenje je samodisciplina. Organizovanje i precizno planiranje vremena, u maniru kao da to cini neki nepostojeci sef, pozeljno u pisanoj formi podsetnika ili plana rada. Tu svakako spada i strogo odvajanje "privatnog" od "sluzbenog".

Naravno, lakse reci nego uciniti. Eto, i ovaj komentar pisem u "radno vreme". Ali od sutra... :)


to je to!

samo 5 tačaka koje treba promeniti... prva je posebno tačna. :)