Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Pismo Zanke Stojanovic

Poštovani uredniče,

U vezi sa člankom “Kome smeta general Zdravko Ponoš”, što se u vašem uglednom dnevniku pojavio u broju od 14. i 15. aprila 2007, kao prilog odbrani reformi u Vojsci Srbije, želela bih da javnost upoznam sa sledećim.

Porodice šesnaestoro žrtvovanih radnika Televizije Srbije, nakon pada Miloševića obratile su se Ministarsvu odbrane, u proleće 2001, zahtevajući odgovore o ulozi vojske u tom masovnom ubistvu. U tom kontekstu, porodice žrtava postavile su ministarstvu 15 jasnih, jednostavnih pitanja, a ministar odbrane Slobodan Krapović (koji je ubrzo zatim smenjen), obećao je porodicama odgovore.

Evo nekih od tih pitanja, postavljenih 2001, dkle pre punih 6 godina:

Kakve informacije imate o bombardovanju televizije Srbije? Kakva je bila uloga vojnog vrha u događajima oko RTS-a?

Posebno nas interesuju sva obaveštenja, pismeni tragvi, audio zapisi ili bio kakav dokument da će RTS biti meta. Da li su ta obaveštenja evidentirana u knjizi dežurstava (kakve su, po vojnim pravilima, bili dužni da vode centri obaveštavanja)?

Ko je bio naredbodavac za iseljenje ljudstva, dokumentacije i tehnike iz vojnih i drugih ustanova. Zašto on nije naredio iseljavanje i RTS-a?

Ko su ljudi (navesti imena) iz vojnog vrha koji su bili zaduženi za istragu i za raščišćavanje ruševina RTS-a? Gde su ti izveštaji?

Zašto vojska, shodno svojim ovlašćenjima, nije reagovala na neizvršenje naredbe broj 37 (kojom je Savezna vlada naredila evakuaciju Televizije)?

Postoje li ikakvi posebni zapisi opomena da će RTS biti gađana, jer g Robertson (tadašnji generalni sekretar NATO) tvrdi... da je vojni vrh bio obaveštavan šta će se gađati, i to na razne načine?

Kakva je bila uloga generala Dušana Vojvodića, koji je neposredno pred bombardovanje sklonio iz Televizije svoju ćerku, u pogibiji šesnaestoro radnika RTS-a?

General Krapović, kao ni njegov pomoćnik Slobodan Petković, nisu tada odgovorili na postavljena pitanja, ali je neke RELEVANTNE (i PO VOJSKU optužujuće) odgovore ponudila knjiga “Tišina u Aberdarevoj”, što se pojavila u proleće 2006.

Pred promociju knjige u Narodnoj biblioteci Srbije, krajem prošle godine, porodice su pozvale tadašnjeg načelnika Uprave za informisanje Minsitarstva odbrane, generala Zdravka Ponoša, da prisustvuje tom događaju. Pritom su mu poslale i listu sa 15 pitanja, koje je nešto ranije bio dobio i Ponošev prethodnik, kapetan bojnog broda Bošković, a pre njega general Krapovic. General Ponoš se na to odmah ljubazno javio telefonom, objasnivši da upravo ide na dvonedeljni put u Estoniju; obećao je da će pročitati knjigu i odmah po povratku poslati odgovore na tih 15 pitanja.

Budući unapređen nakon tog putovanja, general se više nikada nije javio. Na mestu šefa Uprave za informisanje nasleđuje ga pukovnik Zoran Puhač. On 6. aprila porodicama šalje pismo, kojim je uzeo slobodu da se naruga našim pitanjima o ulozi Miloševićeve vojske u ubistvu njihovih najdražih.

“Na nivou Ministarstva odbrane nije pokretana posebna istraga o bombardovanju RTS, jer se radi o civilnom objektu”, kaže pukovnik Puhač. To je, verovatno, istina. Međutim, RTS je, kao ustanova od posebnog značaja, u ratnim uslovima bio pod direktnim nadzorom Ministarstva odbrane, to jest u to vreme pukovnika Petra Pajčina. Ministarstvo je, dakle, dopustilo direktoru Dragoljubu Milanoviću da prekrši naredbu Savezne vlade broj 37 o obaveznoj evakuaciji Televizije na rezervno mesto rada, i time postalo njegov saučesnik. Porodice žrtava pitaju, dakle, zašto onda Ministarstvo odbrane, to jest Vojska Srbije, nije pokrenula odgovarajuću istragu.

Da li je Vojska (i kojim putem) obavestila Miloševića o predstojećem bombardovanju Televizije, pitale su porodice? Evo Puhačevog odgovora, tipičnog za čitavo njegovo pismo: “Nakon dejstva NATO snaga po objektima republičkih institucija, ukazivano je da postoje indicije za njihovo dejstvo po civilnim i privrednim objektima”. Sasvim uvijeno i sasvim VOJNO-ŠIFRANTSKI. Za razliku od Puhača, pukovnik Momir Stojanović, bivši šef vojne službe bezbednosti, bio je sasvim određen u intervjuu koji je dao krajem 2003: “Znali smo... koje će ciljeve NATO gađati”. Ništa indicije, ništa ukazivano je (ko je, kome, kada i kako ukazao?), ništa ruganje u stilu “privredni objekti”. Gde je odgovor o generalu Vojvodiću i njegovoj kćeri, koju je ovaj izveo iz Televizije uoči bombardovanja zgrade?

Nekoliko porodica imalo je prilike da vidi snimke bombardovanja RTS-a, koje je Vojska priložila kao dokaz na famoznom “suđenju Klintonu” septembra 2000. Na njihov zahtev da im Vojska omogući uvid u njen filmski materijal o bombardovanju RTS-a, pukovnik Puhač odgovara ovako:

“S obzirom na potresnost scena... taj materijal ne može biti dostupan javnosti”.

S obzirom na potresnost scena, i s obzirom na svoju sramnu ulogu u ubistvu vlastiog civilnog stanovništa, Vojska Srbije, uostalom, nije uskratila saradnju samo porodicama žrtava, nego i civilnom sudstvu: više od godinu dana stajao je u Ministarstvu odbrane zahtev beogradskog Okružnog suda da se na suđenju Miloševićevom direktoru RTS-a Dragoljubu Milanoviću pojavi svedok Ministarstva odbrane. Kad se taj svedok najzad pojavio pred sudom (bio je to pukovnik Petar Pajčin, direktno nadležan za RTS tokom intervencije NATO), on je lažno svedočio, u korist Milanovića. Anatomija tog lažnog svedočenja data je u knjizi “Tišina u Aberdarevoj” na stranama 101-117.

Porodice žrtava evo već sedmu godinu čekaju da započne reforma miloševićevske Vojske. Mi ćemo znati da je ta reforma počela onda kad budemo dobili precizne odgovore na naša kratka pitanja.

S poštovanjem,

Žanka Stojanović,
učiteljica u penziji


Resenje

Predlazem sledece.
Kolektivno smoubistvo u celoj drzavi ili jedan onako posten gradanski rat do istrebljenja.
Pa da se nasele Palestinci na tom prostoru.
Da se rese dva problema.
Konkretan predlog


sto mrzim tu drskost kod tih

sto mrzim tu drskost kod tih dripaca, kad znaju da ne moraju da odgovaraju...


Davanjem odgovora na ova

Davanjem odgovora na ova pitanja direktno bi se kompromitovao nakaradni sistem odbrane olicen u ONO i DSZ, a time doveo u pitanje i nakaradni drustveni sistem koji u raznim modalitetima vlada u zadnjih 60 godina. Po tom sistemu, civili i civilni objekti igraju primarnu ulogu u odbrani i prakticno postaju vojni. Primer imamo i u vezi poste u Uzicu , gde je neki pametnjakovic smislio kako resursi te poste mogu biti zgodno upotrebljeni za izvesne vojne komunikacije i sreca je da u njoj nije bilo nikoga (cudno?) kada je odabrana kao vojni cilj i unistena. Pitanja zasto je jedno umetnicko delo (a ta posta je zaista bila umetnicko delo) moglo biti korisceno u vojne svrhe i ko je odgovoran za njegovo unistenje nikada nisu ni postavljena.
Dakle, tanka svirka za ovih 15 pitanja u vezi nesrecnika iz RTS-a. Mozda jednog dana, u dalekoj buducnosti. A koji je to dan saznacemo kada poslednja ulica sa imenom Gavrila Principa promeni ime u "Zrtava terorizma". To ipak ne znaci da pitanja ne treba postavljati. Naprotiv.

Srusena zgrada poste u Uzicu, ko je odgovoran ?


Da...

...na kraju pisma je veoma precizna i veoma potpuna konstatacija - Dok se ne odgovori na postavljena pitanja nema govora o tome da se u vojsci išta suštinski menja.
Pitanja su u suštini jednostovna i put do istine bi trebao biti jednostavan.
Mislim da bi, ako zaista jeste reformator, general Ponoš morao učiniti napor da porodice poginulih u RTS-u i šira javnost dobiju odgovore na postavljena pitanja, a ne da se šalju ponižavajući odgovori koji vređaju zdrav razum, na način kako to radi Puhač.


Mozda naivan predlog...

Mislim da tih 15 pitanja treba uputiti Predsedniku Srbije,kao komandantu vojske, i zahtevati od njega odgovore u najkracem roku. On valjda zna kome se treba obratiti tim povodom!


Trebalo bi ih

pozvati u Insajder i pitati zbog cega cute?


Kapi, nemoj biti naivan. Pa

Kapi, nemoj biti naivan. Pa naravno da ne bi pristali da dodju.


Pa naravno da ne bi pristali da dodju.

Ali mora neko stalno da ih proziva,ni ministar(tehnicki)Jocic nikad ne odgovara na pitanja,pa opet svi potpisujemo otvoreno pismo.
Ako cutimo,i oni ce cutati,lakse im je.


da,da,

vazna je stalna prozivka.


Draga Žas,

ja prosto ne znam šta da napišem a što nisam već sto puta.
Takav bezobrazluk, takva bezosećajnist, takvo poigravanje ljudima, nemam reči.

Znaš da sam bila pored tebe kada si ministra Stojkovića pitala zašto se Milanović šete po Beogradu i kako je on hladnokrvno odgovorio da nije ni vreme ni mesto da se to pita a na tvoje insistiranje lakonski je odgovorio da je kod nas pravosuđe nezavisno i da on ne može u to da se meša ili takva neka glupost i da on nije čuo da se ovaj šećka i bla, bla...

A onda u Insjderu ili kako se zove već emisija, čovek priča u kameru da Milanović ima taj povlašćeni položaj iako nije prošla trećina kazne kada se tek stiču uslovi da se podnese zahtev za neke olakšice.
Tako Milanović ima slobodne vikende, ima godišnji odmor. Ima izlaz u grad.

I pazite sad ovo vi koji niste gledali - Milanović može i da se zaposli, može da sklopi ugovor sa nekim u Požarevcu i da radi, samo da se uveče vraća u zatvor na spavanje.

To je apsolutno fantastično. Em je jedva priveden, em dobio neke dane da kao obezbedi porodicu i na kraju tretman kao da je na oporavku a ne u zatvoru zbog ubistva 16 ljudi.

Dakle, sasvim je jasno da niko drugi neće odgovarati ako se ne napravi neki veliki pritisak.

Draga Žas, zbilja sam jako nesretna što je sve tako u ovoj guravoj državi. Od toga da je svesno žrtvovala 16 svojih građana do toga da to i dalje poriče ova vlast koja je kao nova i kao nema veze sa režimom Milošević - Šešelj. Jer da nije tako, da je stvarno nova/drugačija, pa bio bi pun zatvor onih iz knjige i to na doživotnoj ili barem na maksimalnoj robiji.

Uz tebe sam draga Žas

Hag


Jasna

da li ti je poznato sta je sa umjetnicima u Srbiji? Nije valjda da je sve spalo na Milicu Tomic?

Podrska gospodji Zanki Stojanovic!


oibibio

ne znam o čemu mi govoriš. Iskreno, ne razumem. Da ne gogoriš o nekom drugom blogu?

Hag


jasna

ovdje sam konkretno mislio na conceptual artists, na slikare i sve ostale koji se bave visual arts.

na blogu vec imamo drustveno angazovane umjetnike koji svojom aktivnoscu pokazuju nepodnosenje, neprihvatanje, odupiranje politici represije i zlocina. naravno da je to sjajno ali za uspjeh su potrebne konkretne ideje, akcije.

dakle, bilo bi dobro da neki od tih ljudi, npr. slikari, izadju na ulice i pocnu slikati.

neka slikaju portrete ubijenih vojnika, neka slikaju portrete ubijenih novinara... konceptualisti koji rade s videom mogu sve to da snimaju i onda neka s tim materijalom idu dalje itd...

zamisli ulicu punu slikara koji ovo sto pisemo na blogu, pretvaraju u slike itd... ili prolaznike koji su dobili sansu da se i oni izraze na platnu, neka svako stavi samo jednu tacku na ogromni format slike, imat ces pointilizam i divizionizam (ovo je da zbunimo ministra kulture) anno 2007, made in serbia.

evo, neka u subotu krenu sa slikanjem ananasa.

edit: u sarajevu, za vrijeme opsade:

"If you are looking for hell ... Ask the artist where it is ... If you don't find the artist ... Then you are already in hell."


2 Madamme Zas

Uz Vas sam 100%.Uzasno je ovo iz Jasninog posta.
Strashno i uzasno.
Nemam sta vise da kazem, osim toga da sam porazen, i licno i profesionalno, jer sam na fakultetu (inace leglu fasizma) ucio jedno, a u praksi se ceni nesto sasvim drugo-ubijanje, klanje, silovanje drugacijih, zrtvovanje gradjana svoje zemlje i chukanje trafika.
Drzite se, vidimo se u subotu.


Dragi moji prijatelji ,hvala

Dragi moji prijatelji ,hvala na podrsci.ali ovo moje pismo moram da dopunim.

Nocas sam gledala emisiju TREZOR-RTS odnosno emisiju pod nazivom MOBILNA 2 iz 1999.-Kosmajska prica..Citiracu deo iz te emisije koja dovoljno govori o moralu SMO,a posebno o pukovniku Puhacu koji je bio jos 2003. u odseku Uprave za moral SMO.

Jedan od ucesnika u emisiji,Veljko Jevtovic,snimatelj kaze:

«Nama su rekli da nismo bili u ratu i dobio sam knjizicu u kojoj pise,knjizica RTS za upisivanje ratnog rasporeda i stoji pecat,u ucescu u ratu VP:C 92,ucesce od 26.03 do 26. 06. 1999.
Pisao sam Generalstabu i dobio sam odgovor da u vojnoj evidenciji vojne poste C 92 ne postoji ''.

Ova eisija je veoma vazno svedocanstvo za pitanja o sinhronizovanom delovanju mnogih struktura i licnosti.
Pozdrav Zanka


podrska

Draga Zanka
i ostali koji ste se danas skupili u Aberdarevoj,
mislim na sve vas. Da sam blize bila bih nocas sa vama. Iako miljama daleko, zapalicu jos malo svecu.
A Vi ste Zanka inspiracija mnogima. Moje najdublje i najiskrenije postovanje.
Cuvajte se i istrajte.
senka


Niste sami

Poštovana Žanka,čujem Vas malopre, na ovaj, za vas i druge porodice nesrećni dan, kako kažete da ste usamljeni u vašoj borbi za pravdu, a protiv uvek istog zla u ovoj Srbiji.Na sramotu svih nas koji smo imali sreću da u godinama bezumlja ne izgubimo nikog svog. Zato što smo tako nedopustivo tihi.Ako nešto znači,svi se mi povremeno tako osećamo posle ovih uzaludnih godina u kojima izgleda da ništa ne kreće nabolje.
Ipak... Gledajući večerašnje Tv priloge o godišnjici bombardovanja RTS-a, a slušajući nemušti, glupi, a nadasve neljudski odgovor onoga što se zove ministar pravde u ovoj zemlji na pitanje zašto Milanović šeta umesto da odleži tih sramnih deset godina, imam utisak da je i poslednjem čoveku u Srbiji jasno kakvu bednu i licemernu državu imamo.I sa kakvom beskrupuloznom ekipom koja krši sve zakone, imamo posla. Ne može niko normalan ništa drugo da pomisli.Nije važno koliko je normalnih ostalo.
Svojom zadivljujućom upornošću Vi ste uspeli mnogo, ma kako to i dalje izgledalo nedovoljno.Ukazali ste jasno na monstruozni državni mehanizam u kome ubijanje nedužnih, u ime ko zna čega, počiniocima i onima koji ih štite, ne znači nista.Prozivanjem za sada, ali ne i zadugo, nedodirljivog vojnog vrha, koji je kriv i više nego Milanović ukazali ste svakom ko to hoće da vidi da ih i ova vlast bezočno štiti.Kao i mnoge druge zločince. I mada se ponovo najviše otimaju o resore vojske i policije, da bi i dalje krili tuđe i svoje mračne tajne, one se ipak otkrivaju. Jedna po jedna.
Ne može se kriti ono što je tako očigledno. Vreme, kako god to ponekad beznadežno zvučalo, više radi za nas nego za njih.Tako i posle današnjeg dana znamo bar jedan podatak i jednu činjenicu više nego juče,o onome što se u RTS-u dogodilo pre osam godina.
Strašno je to što se, sedam godina posle Miloševića, svaka naredna vlast otima za ključeve naše prljave prošlosti, bez vidljive namere da otključa celu istinu i izruči sve one sa krvavim rukama.
Koga i šta zapravo štite? Neljude i kukavice sakrivene iza činova i funkcija u propalim institucijama? Nepostojeći ugled Srbije? Sve to je toliko pogrešno da ne može da potraje.
Ne gubite nadu, Žanka.Doći će svi oni kad-tad na red.To naprosto mora da se dogodi.Mnogi sa ovog bloga, mnogi i izvan njega koje poznajem, svako na svoj način, a ponekad i zajedno,rade na tome. Niste sami.