Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Farsa o sujeti i kosmičkoj pravdi

To bi bilo toTo bi bilo toKad me vidi da me nešto muči, moj tata kaže: „Ne sekiraj se, sine, sve stvari vreme dovede na mesto koje im prirodno pripadaju.“

Moj mudri otac je, ako ne uvek a onda u ovom slučaju, skroz u pravu. Pravda, ona kosmička, se uvek uspostavi, naravno, pod uslovom da su ispunjeni osnovani uslovi da tako bude.

Svako ima neku frku, neki kompleks, a ja sam, evo priznajem, čitav život imao problem s jednim određenim likom. Problem se sastojao u tome što smo ključne godine odrastanja proveli zajedno i, mada među nama nije bilo sukoba niti trzavica vrednih pomena, mene je uvek jedilo što je on uvek ispadao lepši, pametniji, umešniji, talentovaniji, popularniji među decom i omladinom, omiljeniji u društvu i da ne nabrajam više – ukratko: tukao me je na svim poljima.

Doduše, bilo još podosta onih koji su odgovarali tom opisu (dakle koji su bili lepši, pametniji, talentovaniji, popularniji među decom i omladinom, umešniji, omiljeniji itd. nego ja) ali mi je iz nekog neobjašnjivog razloga ovaj tip - (lepši, pametniji, umešniji, talentovaniji, omiljeniji tip – u daljem tekstu LPUTOT) uvek bio poseban trn u oku, jer sam - da me pita čovek zašto, ne bih znao da odgovorim - iz nekog razloga uvek kapirao da je odnos snaga u ovom konkretnom slučaju skroz nepravedan da sam ja taj koji je u stvari, ili bi makar bilo logično trebalo da budem, lepši, pametniji, talentovaniji, umešniji, popularniji među decom i omladinom, itd nego on. Ali džaba. To moje tajno osećanje sa mnom niko nije delio. Makar ne naglas. Stoga sam se pouzdao u gorenavedene reči svoga mudrog oca sve u nadi da će tako biti i da će se kosmička pravda s vremenom sama uspostaviti.

Elem, prođoše godine, rasejasmo se po svetu i LPUTOT i ja se ne videsmo jedno sto godina, zajedničkih prijatelja skoro da nemamo, a ako imamo meni vesti o njemu nisu stizala a verovatno njemu o meni – pošto ja njega objektivno nisam nikada osobito zanimao jer od mene nije mogao da ima vajde. Taman sam, na svoje veliko zadovoljstvo, zaboravio i njega i kosmičku nepravdu čija sam žrtva kad, ima tome neko vreme, zazvoni mi telefon. Nepoznat broj. Javim se, a ono, verovali ili ne, LPUTOT! Eto, kaže, u komšiluku je, pa se, gle čuda, setio mene, teškom mukom došao do mog telefona i silno bi želeo da me vidi. Tu sam slobodno mogao da mu kažem, izvini, u roamingu sam na Marsu, ali, gle čuda, ja se tu iskreno (neočekivano i neobjašnjivo) obradujem i pozovem ga na večeru.

I posle 100 godina, eto nas opet, oči u oči, svako sa svojim teškim naoružanjem, očekuje se borba na život i smrt.  Dve sujete kao dva sumo rvača.

Majstor me uradi na samom početku, ostavi nas da ga čekamo jedno sat vremena u restoranu. Onda se pojave on i žena mu i počne veoma prijatan razgovor: red razmene zajedničkih sećanja, red natrljavanja sopstvenih uspeha na nos suparniku. Meni je loše išlo – nema potrebe da dužim - tokom večere sam doznao da je LPUTOT u stvari čudo božje od uspeha, a da ja imam samo svoj mali poprilično običan i nebitan život. Kakav je on utisak stekao, ne znam.

Kao što se ono kaže trešnja na vrhu kolača, ko za baksuz, glavni adut u bici, moj arhi-statusni simbol – moj miljenik luksuzni automobil - se baš tog dana bio pokvario a osiguranje mi u zao čas uvali nekakvu šklopociju staru jedno 10 godina i još povrh svega bele boje, što se pokazalo kobnim. Izađemo mi iz restorana, krenemo negde na piće, ulazimo u onu belu krntiju a LPUTOT kaže: „Kakav su ti kola ko šporet Smederevac.“ A ja? Ja se nasmejem , a zaplakao bih. I rastanemo se kao najveći prijatelji.

Sledećeg jutra otac i majka, očigledno svesni od kakvih im trauma dete pati, već za doručkom pitaju: Kako je bilo? Kako je LPUTOT? Ja kažem, takva i takva stvar – Izuva me u svakom pogledu: obrazovanje, uspeh, znanje, imanje, ugled itd. itd., u svakoj kategoriji me ubedljivo tuče. - „Nemoguće“, kaže moj mudri otac, „da je baš u svemu?“ Reko': „U svemu osim u dve stvari – više nije lepši (ali to se kod muškaraca u periodu od puberteta do andropauze i ne računa) ali moja žena je mnogo, ali mnogo bolja riba! Makar meni.“

Tu se moj tata ozari: „Jesam li ti ja rekao da vreme sva stavi na pravo mesto!“ 

                                              * * * 

Poruka čitaocoma: Nemoj nekome sad da padne na pamet da me teši, ozbiljno ću da se naljutim.


Pozdrav,

ali se bojim da je po navici.

Nije mi legla prica. Uopste.

Bojim se da te posle izleta u pricu o advokatu, ne mogu citati kao ranije.


ajd sto ti nije legla prica

to kapiram.
A sta je sporno o advokatu? Mnogo me iznervirao.


Razbio

si nam sanitarni kordon kojim smo se branili od zaglusujuce buke politike i politikanstva (ovo drugo, izgleda, postalo "specijalitet kuce" svakog VIP blogera); dovukao na blog tipove koji su bezbedno bili izolovani kod nekih drugih autora i, sto je najgore, bio si javno emotivan na nacin koji ne prilici gospodinu kakvim te smatramo, a to mi je, izgleda, najvise zasmetalo.

I da nisi ono objavio, znali bismo, mi koji te citamo, kako se osecas po tom vaznom pitanju. Bilo je tako savrseno nepotrebno i isto toliko suvisno. Ali, tvoj blog, tvoje price, pa sam odlucuj.


pretpostavio sam

da ce odgovor biti ovaj. i u neku ruku si u pravu. ali ja sam dobro razmislio sam pre no sto sam napisao ono sto sam napisao. nemoj da mislis da te ignorisem, ali upravo napustam kucu i verovatno me nece biti do ponedeljka. onda cu ti odgovoriti. sad bih zbrzao, a to bas i nije fora. imam pred sobom 350km voznje, pa cu imati prilike da razmislim.

svako dobro

dejan


Luzeru!!!

(Pa rekao si nam da da te ne tesimo?)


sujeta je karakteristika

sujeta je karakteristika shtrebera.


100%

tačno.


dejane...

... razlog tvoje sujete nije u nekoj osobi x, zbog toga shto je imao neke kvalitete koje si ti prizheljkivao, nego je razlog u tebi, jer kad bi ti nauchio da kritiku posmatrash kao kompliment, oslobodio bi se i svoje sujete koja te toliko izjeda... i ovo je 100% tachno.


verovatno

je i to 100% tacno, no nisam ja ovde tema.


Dejane

ja moj zivot cenim po tome koliko sam srecnih i lepih trenutaka imala i ne zulja me tudja sreca jer ne znam kakva je....znam samo moju. Ja sam jedna srecna zena.

Veliki pozdrav tebi!


opet

100% tačno.
Cmok tebi.


Cmok i tebi

Etoo nama srece!


joj, slatka tema...

Tako to biva - moja stara gimnazijska ekipa je reper za to - kao po pravilu, sve bivse "srcolomke" sada su uglavnom poudate za neke middle-range-sportiste ili opet, bivse dobre frajere, koji su sad (posle tek 8 godina od mature)vise nalik na sredovecnu gospodu. Podvaljak, stomak, a ni 30 leta...Jedan moj drugar bi rekao - "zacovecio se". Sto se uspeha tice - pa i nisu mi zasijali, ne posebno...

Uspeli su, bar od ovih mojih, oni najbezbojniji, koji su vazda nekako bili tu a k'o da nisu, da fale, to niko ne bi primetio...A sad mi drmaju gradom po nekim besnim funkcijama, valjda se do tamo jedino na mala vrata i stize...Da prostis, kao puvanjak kad ga unese promaja...

Jedino sto me istinski raduje, onako detinje, iskreno, jesu neke sporadicne pojave volsebnih prolepsavanja - kad si nekog zapamtio kao strkljastog, nosatog, bubuljicavog (ili NJU, nebitno) a oni ti se jave na ulici posle n godina i tebi vilica padne od neverice, kao u crtacu :-)


ponovljene maturske večeri

koje je iz razloga usmerenog obrazovanja nemam sreće da pohađam, su mesto gde se respravljaju nekakva nerešena pitanja iz puberteta. Mnogo komično.


I svaki put...

sve gori (detinjastiji) odgovori i reakcije. Kao, svi smo se razisli, a "onaj" deo mozga ostao zakucan u skolskom dvoristu.

Intrigantno je i to kako niko od nas nije otisao na onu stranu na koju je mislio da ce otici. Samo je bar donekle sigurno da se svi vracamo na isto mesto, piu-meno...


Dejane nemam običaj da pišem na tvom blogu

obično samo pročitam. Ali ovog puta moram da ti kažem -- nema šanse da ima sina koji ume onakvu kravu da nacrta ( il šta je beše mali već nacrtao buljila sam i nisam mogla da verujem).


Evo

nalepiću još creteža čim se vrati iz škole.
˝

Kaže umetnik da bi ti bolje nacrtao, ali mora da ruča.


Meni su njegovi

crteži skroz neobični i netipični.I nekako su mi ... jednostavno lepi


Strah me

što reče jedna majka neke moje jako talentovane školske drugarice - Mnogo mi je talentovano dete za slikanje, strah me je da će provesti život crtajući cvetiće po šoljicama za kafu.


Ja nemam te strahove dok god

Ja nemam te strahove dok god mi deca nemaju zajedničke talente sa poštarima i mlekadžijama :)


Man is the measure of all things

Dejane, meni se čini da si ti nekim vrednostima dao transcedentalnu notu koju ne zaslužuju, i samo se nepotrebno mučiš.

Dobar lek je uvek, da pripomogneš malo očevom vremenu, šok terapija radikalnim relativizmom.

Naravno, fokusirana terapija, nikako po cenu da postaneš manje moralan ili osećajan.

Ps: Dao si mi i ideju - kad smo već kod relativizma mogao bih da skrenem pažnju ženi kako su sumo borci popularni kod japanskih žena :)


ih sad

transcedentalno! :-)


Ok, daješ im notu neke

Ok, daješ im notu neke "nostalgične istine" :)


slushati Tate, pod obavezno

pametni ljudi, barem to mogu rechi za mog oca.
A po uvodnoj rechenici, vidim da je tvoj slichan mome.

Prema tome, ko u onoj staaaroj reklami: "drzh' se cherko(sine) tvrdog kursa.."
drzh'mo se proverenih i SVOJIH vrednosti. ne tudjih.

tata ti je legenda. bash kao i moj..
a taj lik je nebitan, zaista.. deletiraj ga.

on verovatno umire za tvojom prichom :) lepa deca, lepa zhena, sredjen i ispunjen "mali" zhivot..
ih.. mogu da potpishem da je tako :)
ako mi ne verujesh, pitaj tatu.


ma taj lik

možda i ne postoji. Ali zato tata postoji.


bicu malo morbidna a propos Tate

moj tata je POSTOJAO, sad vise ne postoji (bar ne Sa Ove Strane /zivota/ Grane) ali davnih dana, kad god ja krenem sa pubertetskim jadikovkama (pocev od onih "hocu lepsi nos", preko onih "mrzi me profesorka",pa sve do "ja Ga volim a on ne zna"-varijanti), imao je uvek isti, jedini suvisao odgovor na moje jade, pun pogodak:

- He, he...(odmahivanje rukom)...PROGLEDACES!

Sad...kanda jesam...


Jedno

je muska a drugo zenska sujeta. Prosto ne mogu da se dogovorim sam sa sobom koja je gora.

A sve ima kraj, pa i tate. I mi. Ja verujem da je vazno da ostavimo traga i lepog secanja.


Dok mogu da joj zapovedam,

i dok se ne vidi oko mene, sujeta zna da bude i lepa stvar.

Kad pak ona mene baci pod papucu, to ne valja...srecom te mi se ne dogadja cesto. Znam samo da je ona zenska uglavnom ekspresivnija od muske, vi to malo drugacije ispoljavate.


Quote:Ja verujem da je vazno

Quote:
Ja verujem da je vazno da ostavimo traga i lepog secanja.

Mada ne treba zanemariti ni poneku kinticu...


dobro me

podseti na taj detalj. :-)


Znam zašto je LPUTOT bio u novinama!!!

Pogledajte sami. Bruka!

LPUTOT was in the News!


hahhahha sad ne znam da li

hahhahha sad ne znam da li je Dejan to slucajno odabrao ime ili znao za ovog


hahaha

mene nisu uhvatili dok sam se pravio vazan.


Vidis Dejene: kosmicka

Vidis Dejene: kosmicka pravda uvek nadje put :)))


Eee nasmeja me K.

:)))


a Kras

detektiv genije na delu :)))))


Promeni pravila igre...

Taj takmicarski duh u kategoriji LPUTOT ti je znacajan samo kad gubis. Kad si bolji, ni ne primecujes one koji su manje LPUTOT nego ti! Naravno, sve je to samo tvoja licna percepcija. Mozda je tvoj konkurent zavidan na tebe zato sto imas dva super pametna i lepa sina. Mozda je zavidan sto zivis u super lepom kraju ove planete. Ko zna? Tvoji i njegovi kriterijumi u LPUTOT olimpiskoj disciplini su mozda potpuno razliciti?


dragi :-)

ovo o lepoj zeni sam tebe citirao. :-)
a da ti je lepa zena, mnogo je lepa. I ne samo lepa.


Hvala puno...

Evo ja crvenim... A cim njoj prenesem, i ona ce. I vise nego ja. Ona ne ume da primi kompliment pa to ti je.


Ako je on LPUTOT

onda si ti TOTLUP!

Samo ono drugo T mi nije jasno!? Nabrajash sledece: Lepshi, Pametniji, Umeshniji, Talentovaniji, Popularniji i Omiljeniji ... Znachi - LPUTPO!
Kako god, ti si u najmanju ruku: PUTPOL, LOPTUP ili POLPUT u svom svetu, medju svojim ljudima, a i sigurno u ochima dovoljnog broja blogera/ki!

:)


ma nema veze

sta sam ja. ovo je farsa. :-)


i pored svega,

neko je dobro primetio da kada bi sve glave gurnuli niz neku ulicu, svako bi za svojom potrcao.


Lucija -Yokozuna :)

Dejane, naravno da si dobio taj fajt kad je Lucija Yokozuna. Jedino se prichuvaj Akebona, ako je josh aktivan. Ostali su male mace za tebe (nju) :))


Potpuno tacno

Ne bi se menjao sa ovde mi lokalnim Bosancima novopecenim milionerima ni u snu.

Pa oni vole Cecu Velickovic, covece... Zamisli da sam ja takav... strasno. Dzaba im novci.


Ne treba se uporedjivati sa drugima!

Mada, mislim da je to mozda i nemoguce. Jednostavno, vecina uvek tezi da se poredi sa nekim koje njemu slican. Pa ce se tako Miskovic porediti sa Todoricem, Kostunica sa Tadicem, Kezman sa Pantelicem, a ja sa svojom koleginicom. Mislim da to nije dobra formula da covek bude zadovoljan sobom. Svaka individua je individua zato sto je drugacija i u sustini svi mi imamo svoje prednosti i nedostatke. Treba da tezimo samo ka svom cilju. U zavisnosti od toga sta nam je cilj, treba da radimo na sebi. Samo ostvarenje ili neostvarenje onoga sto zelimo, treba da nam bude razlog za zadovoljstvo ili nezadovoljstvo.


sad ozbiljno

ako se dobro secam, Platon je licnu srecu okarakterisao kao licnu kategoriju. Dakle, uprosceno, siromasan i naizgled nesrecan covek moze biti srecniji od bogatog i naizgled srecnog lica, samo zato sto je ovaj prvi pomiren sa svojom situacijom a ovaj drugi je u grču i borbi da dostigne nešto sto mu se sve vreme izmiče. Ovo je po sećanju, ali to bi bilo to, jedino nisam siguran da li je bio baš Platon., ali neko pametan jeste. :-)


I to je tacno!

I to je najbolji odgovor za ono sto si i sam napisao.


Tu ima jos jedan keč

ako si realno srećan čovek (zdrav, prav, voljen itd.) a to ne znaš onda si nesrećan.


to je tek tragedija :(

to je tek tragedija :(


Još ranije, od Protagore,

Još ranije, od Protagore, do danas, vodi se krvar rat sa relativiymom :)


Utvrdjeno je da

je nivo subjektivnog osecaja srece manje-vise konstantan, i da ne zavisi od prihoda, pripadnosti klasi ili slicnih statusnih faktora. Mislim da je jedino bracno stanje ozenjen/neozenjen diskriminisuci faktor (ljudi van braka se prosecno izjasnjavaju kao nesto manje zadovoljni zivotom).
Evo rezultata jedne ankete pravljene u periodu od oko 30 godina.

Ovaj grafik dole desno pokazuje da se oko 30-35% ljudi izjasnjavaju kao "veoma srecni", oko 50-55% kao "umereno srecni" i oko 10-15% kao "ne mnogo srecni".


ne vidim nas - mi probismo

ne vidim nas - mi probismo negde sve teorije, ne mogu ni u grafik da nas ubace :(


bese ovde debata

oko polozaja portugalaca u tom istrazivanju. navodno su najnesreecniji u evropi.
a neko rece, ja mu verujem, ovde se smatra nevaspitanim razmetati se svojom srecom. zato kad nekoga pitas kako je, on kaze: eto! nekako!
postoje posebni idiomatski izrazi bez znacenja skovean bas u tu svrhu: la se vai andando (gura se) ili ca estou (kako se mora).


Sreća?

Evo kako Mocart još opisuje sreću.


Manevar

Napraviš jedan mali manevarski korak unazad i shvatiš da živiš u sred nekoliko najvažnijih stvari u životu.


Hey, "...Papageno u

Hey, "...Papageno u meta-svetu..." je deo naslova mog bloga, samo što ga nisam postavio :)

Vidim ja da će ovde uskoro postati otimačina za autorska prava :)

Neka onda Papagena pali, a ja ću da je zamenim sa Queen of the Night


Ne može,

Pronašla sam savršeno izvodjenje Queen of the Night. Neću da mi propadne tek tako. Osim toga, prva sam zauzela sve Mocart-domene. Mogu eventualno da ti prodam Paminu, ako budem dobre volje. (Ona ti je baš fina.)

A za ovu koincidenciju postoji samo jedno razumno objašnjenje: industrijska špijunaža.


Savršeno. Nije strašno, ja

Savršeno.

Nije strašno, ja ih se ionako dotičem samo u naslovu :)


OK,

Ali nemoj posle da čujem da si ih pipkao i u tekstu. Možeš samo Paminu, ako baš neku moraš, ali ove dve jok.


F6 se na engleskom kaže

F6 se na engleskom kaže "Queen of the Night F" pa nemam izbora, tj ne mogu da kažem "Pamina F".

Ipak, u ime fer-playa sam Eddi Moser izdužio facu i "ofarbao" je u crno-belo - nebi je ni rođena majka prepoznala :)

(tvoja kraljica je ionako nekako "poplavela" :)


sviras

Quote:
tokom večere sam doznao da je LPUTOT u stvari čudo božje od uspeha, a da ja imam samo svoj mali poprilicno obican i nebitan zivot

Mali,obican, nebitan?????? Ti se foliras, to se zove lazna skromnost, "karakteristika ljudi sujetnih i punih sebe"(Ivo Andric, "Travnicka Hronika")
Nemo' me nerviras, da ti ne bih pojasnila sta je to mali, obican i nebitan zivot, ali stvarno!


poeta je folirant :-)

poeta é fingidor, finge tão completamente... rece Pessoa.

Naravno da se foliram. Kad moram da kazem - ovo je ipak pretezno fikcija. iako u ich formi, nisam to ja. makar ne 100%.
mada, kad bolje pomislim svakome je zivot onome ko ga zivi mali i nebitana drugi zivoti mu izgledaju glamurozni i fenomenalni. Tako i meni.

samo opusteno. i nemoj da se ljutis na mene, nisam zasluzio. majke mi.


pa i ja se foliram

uopste se ne ljutim, pogotovo ne na tebe. Ali nesto mi dan bez veze, prvo me ispali drug, pa onda nisam prosla u neko finale za nesto, a strasno sam dobra, keve mi.A to vec ima veze sa tvojim tekstom.Kosmicka nepravda, pa to ti je.........


kanda se poeta predomislio

pa preveo u fikciju.

nisam tako mislio mamemi

joooj, zezam se....


neozbiljna

samo sam htela malo da zezam Dekija, simpa mi lik inace


Blue

eno ga na mom postu o Fenandu Pessoi komentar Gorana Markovica. Sve lepo covek objasnio.
Nema tu predomisljanja, to je kako je, tako je.


Svi se ljutimo na tebe

zato što si folirant i sujetan. :)

A takve svi grde npr. ovako. :) Hm, nije im ni tako loše, jel'da?

Samo nastavi kao do sada.


A, vala,

šta su ova dvojica radila, zajedno sa svojim drugarom mutikašom Alfonsom, dobro su prošli bez batina: lagali, obmanjivali, prerušavali se, kladili se na račun svojih devojaka, uvukli njihovu rodjenu služavku u svoju obmanu i svašta...

(Žao mi je što nisam uspela da nadjem bolje izvodjenje ove prelepe arije. Ako neko ima bolje, molim neka okači.)


Ja sam bas ovako..

..razumela tvoj post..."svakome je zivot onome ko ga zivi mali i nebitana drugi zivoti mu izgledaju glamurozni i fenomenalni. Tako i meni."...Samo sam na sekundu pomislila da LPT..itd...stvarno postoji a onda sam shvatila da je to samo tvoja "prica" o sujeti koju svi imamo manje ili vise...Sto kazu u nasem narodu "u tudjoj ruci sve izgleda vece i bolje"...Ova "izreka" samo potvrdjuje cinjenicu da je sve relativno pa i sreca i uspeh....Ima dosta primera, banalnih, da neko smatra nesto uspehom a neko na istu stvar gleda kao na neuspeh..


naravno

da je to prava sujeta.. i ja sam tako svatio tekst.


ti si se, vraze, nesto

namerio na mene, samo me podbadas. :-)


pa folirash

se mnogo, a to mi malo smeta... ta lazhna skromnost i dobrota.


sta je ovo

ispovedaonica? inace nisam los covek, keve mi. makar se trudim da ne budem. No nisam ja ovde tema, ali uopste.

jedino, ajde da ti priznam, drago mi je kada u nekome slovima izazovem nekakava osecanja. I to tvoje mi je skroz OK, nerviraju te foliranti. sva prava.


khm, khm

a jel si gledo ti mozda keri skoro?


nisam

budi dobar pa m objasni analogiju.


pa to, mislim

ponovljene maturske veceri, sto si napisao gore...

pa reko' da predlozim da posakrivaju nozeve po kuci...

ma nema veze, obicno zajebem stvar s analogijama


ne secam se uopste

alis e secam neke lake komedije gde majra sorvino i ona iz friendsa idu na matursko vece pa s enesto foliraju. lagano, smesno.


slicno,

samo mnogo krvavija varijanta...
sisi spejsik , osecajuci se inferiorniom u odnosu na svoje sisate koleginice, prigodom maturske veceri isprobava svoje telekineticke sposobnosti...

to je radia prilicno precizno. iako je dosta sarala.


Romy and Michelle's High

Romy and Michelle's High School Reunion


Огледалце,кажи ми кажи . . .

има томе, лепотан бих,памет све зврцала измене преедукованог, хорски ми завидели познати ,набилдованом. кад вид сад,кад се бријући ,путем диоптрије запиљим у своју преосталу лепоту уогледалу , сличим ,додуше већ малко смежуран, на замало нормалног а дијагноза ми од стране стручњака британске психијатријске клинике Priory Clinic званично саопштена путем интернета да сам жртва технолошке зависности обзиром да сате&сате проводим пиљећи у трепет монитора.обашка што и на радном месту без рачунара као помагала више сеи неможе. Поистоветишеме доце склинике са коцошима,алкусима те оним што се здрогом уфиксавају.И пасад обрта, ја којем су одувек многи завидели, постах завидан свим оним који за рачунар ни чули нису.
благоим ,нормалним . . .


ovo je tako dobro

:)


Da,

zaista mnogo dobro.

:)


kao

i uvek.


ovo nije farsa, mamemi

pre brdo godina, na Siciliji, jednog oktobra, vrsljajuci po ostacima Stare Grcke, orodimo se nas ses' cura, k'o sestre rodjene, onako, skupljene s koca i konopca, tj raznih faksova, pa smo zujale po selima i njupale narandzaste plodove kaktusa pored puta, spavale po hostelima, isle na lutkarske predstave za odrasle, cak smo u Mesini, ili je to Palermo bio i u nekom hotelu se brckale u bazenu.
:)
i sve je bilo super dok nisam upoznala NJU i shvatila da je savrsensvo bez mane, kh kh kh, blistava studentkinja elektrotehnike sa nedostiznim prosekom, pa se jos lozi na mitologiju i sve zna k'o velika, pa svira klavir ko nenormalna, pa lepa i luda k'o struja, i sve je bilo super dok se nismo vratile kuci i ja shvatim...
:)
da ona, ta ta ta ta, super cura, nema frku da sedne na sportski bajk i projuri k'o munja u najguscem saobracaju s kraja na kraj Beograda, sekuci tramvajske sine, prestizuci autobuse i plesuci slalom medju histericnim vozacima.
:(
e, tu sam pukla, tajno, u dusi. jer, ja sam, koji blam, tada bajk vozila po trotoaru, ili gurala, dok se ne dokopam Ade i biciklistickih staza. Nisam smela u BG saobracaj ni u bunilu, taman da me seku. A ona je jurila oko rundele na Slaviji, kao da je goni sto djavola, uf!E, to me je dotuklo. Ta voznja bajka.
:)
Frku od voznje bicikla u saobracaju, prvi put sam razbila u Holandiji, mnogo godina kasnije. Znam, kada sam prvi put krenula da kurblam ulicama, pa zverala iza sebe i videla ogromnu kamioncinu kako se vuce za mnom, pomislila sam na NJU i njeno mahnitanje po BG ulicama. Pfuf, eto i ja najzad, ej! Okey, pitoma Holandija je to, ali ipak, ulica, brate!
:)
Prosle godine kaze mi jedna od 6 sicilijanskih sestara da je bila na kratko, al' smo se mimoisle. Nista cudno, obzirom, da nas deli 7 brda i 7 mora:)
:)
A da, ako ovo procita i prepozna se, saljem jedno mahanje i ljubac:)