Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Ko nije radio svoj posao?

Tekst piše Refik Šećibović: 

Poslednji sastanak Senata Beogradskog univerziteta (BU) doneo je nove nedoumice i sukobe. Uz to je grupa „samoorganizovanih studenata“, sa očito tuđim idejama, upala na sednicu i prekinula je. Izgleda da BU plaća danak svom neradu u prethodnim periodima, ali i politici kompromisa sa raznim profesorskim i studentskim grupama.

I tako, pred samu Londonsku konferenciju Srbija se bavi odnosima među lobijima na najstarijem univerzitetu, umesto da komentariše šta je dostignuto. Mada nije isključeno da nas ministar ubedi da smo odlični, a da je on zapravo najbolji ministar u istoriji.

Svako ko malo analizira rad univerziteta u Srbiji, jasno mu je da su ogromne greške napravljene u upravljanju ovim sistemom. Država, bez obrazovne politke i strategije, prepušta univerzitetima da se snalaze kako umeju. Stoga kod nas i postoje tolike razlike između univerziteta (i državnih i privatnih). Zato je jasno da slab Nacionalni savet, sa nejasnom pozicijom, samo for(m)e radi pokazuje da smo nešto promenili.

Međutim, izgleda da se neke stvari počinju raspetljavati. Novo rukovodstvo BU nije spremno da ćuti kada su u pitanju studentski protest i školarine. Ono što nije dobro je što se bitka za bolji univerzitet odvija daleko od onih koji imaju mogućnost da finansiraju obrazovanje.

Prvo što mislim da treba uraditi jeste podržati konstataciju rektora Branka Kovačevića da na BU 80% profesora nije uradilo nastavne programe i planove kako treba (ili bolje reći po zahtevima Bolonjskog procesa). Takođe treba reći da verovatno 80% i ne zna šta je bolonjski proces ili bolje reći, ne prati ono što se događa u reformi visokog školstva. Potrebno je i te kako edukovati profesore BU šta je smisao evropskog sistema obrazovanja.

Čini se na žalost da i novinari koji prate univerzitet, a još više njihovi urednici, nisu shvatili težinu ove konstatacije rektora Kovačevića. Mislim da je tu leži suština problema ogromnog broja mladih ljudi koji se školuju u Srbiji - tradicionalna neodgovornost profesora i fakulteta prema društvenim potrebama i pogotovu prema potrebama mladih na tržištu rada.

Drugo pitanje, koje se stalno provlači u ovim sukobima je pitanje mastera. Ako se stvarno želi rešenje, treba prestati sa svađama i ubeđivanjem, već napraviti ekipu stručnjaka, koji će da izmere težinu starih i novih studija i proces preklapanja u kurikulumu. Zatim treba napraviti ekvivalenciju u ECTS bodovima i dokazati da li treba ili ne treba da se priznaju četvorogodišnje stare studije (diplomirani stručnjaci) kao master.

-         Treba upoznati našu javnost, a naročito studente, šta je to u stvari Bolonjski proces. Objaviti u nekim dnevnim novinama bar deo bolonjskih dokumenata i objasniti njihovu suštinu.

-         Dalje treba promeniti ovaj katastrofalan zakon i dati stručnjacima za oblast obrazovanja da ga pišu prema evropskim standardima, a ne profesorima Pravnog fakulteta i rektorima (Interesantno je da je Zakon o visokom obrazovanju koju su izradili profesori Pravnog fakulteta bio veoma loš, jer se više se vodilo računa o stečenim zaslugama profesora, nego li o kvalitetu obrazovanja). U tom smislu treba prelomiti i napraviti moderne intergrisane univerzitete. Uraditi jedan zakon koji će biti neka vrsta „šok terapije“, što će dati jasnu viziju našim mladim ljudima.

-         Takođe, treba oceniti odgovornost onih koji su već godinama kočnica Bolonjskog procesa na BU. Ta grupa profesora, koji tvrde da je Bolonjski proces samo olakšavanje studija, treba javno prozvati i reći im da manipulišu studentima i izbegavaju da se suoče sa činjenicom da naše obrazovanje treba da postane deo evropskog obrazovanja.

-         Treba uvesti realnu upisnu politiku i finansiranje univerziteta i na taj način rešiti opravdane zahteve državnih univerziteta. Treba smanjiti i broj samofinansirajućih studenata i napraviti studije prema standardima Bolonjskog procesa.

Na žalost, Srbija nema strategiju visokog obrazovanja. To neumitno odlaže rešenja, a onda se postavlja pitanje kako onda zadovoljiti zahteve mladih ljudi. A možda će oni sve više odlaziti van zemlje ili ići na privatne univerzitete u okruženju i zemlji. To će se svakako odraziti na ukupan razvoj Srbije koja već sada nema dovoljno kadrova.

Autor teksta je bio profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu  u periodu 1986 - 2006 (izbačen u periodu 09/1999 - 11/2000, zbog nepotpisivanja "Ugovora o lojalnosti Miloševiću").

Pomoćnik ministra za srednje obrazovanje u Vladi Zorana Đinđića. Predsednik Skupštine Beogradske otvorene škole. Urednik regionalnog časopisa „Obrazovanje i razvoj“.

Gorana Šećibović


Nekoliko primedbi...

Generalno moram da se slozim sa najvecim brojem iznetih tvrdlji. Medjutim ipak moram izneti nekoliko primedbi.

Najpre sto se tice Bolonjskog procesa. Bolonja samo predstavlja skup principa na kojima je neophodno izvrsiti reformu visokokolskog sistema da bi se stvorio uniformni evropski visokoobrazovni prostor. Ona dakle ne sadrzi vec razvijena resenja koja treba inkorporirati u nacionalne sisteme, sem sistema credita i mastera (4+1, 3+2), koji nije tesko implementirati. Dakle da bi doslo do Bolonjskog procesa sami principi moraju biti dalje razvijeni i uneseni u nacionalno zakonodavstvo zajedno sa jednim vodicem za njenu primenu koji mozemo nazvati "nacionalna strategija". Vazeci zakon samo donekle uvodi reformu i ozivljava same principe. Najveci deo posla je ostavljen samim Fakultetima. To i ima smisla ukoliko se uzmu u obzir osobenosti svakom fakulteta ponaosob. Ipak moj utisak je da je Bolonja u Srbiji floskula koju svi koriste po potrebi a da zapravo ne znaju sta znaci. Formalne uslove smo donekle ispunili (opet crediti i ustrojstvo studija) medjutim time nije doslo do bitnijeg pomaka. Samo smo promenili pakovanje ovog namucenog i istrosenog sistema.

Oko drugog pitanja ne bih preterano elaborirao. Mislim da bi svaka vrsta retroaktivnog dobijanja zvanja mastera bila vise nego retrogradna po drustvo i predstavljala samo politicki potez radi ulagivanja omladini. Nase studije po sgtarom sistemu nemaju kvalitet da ni po kom osnovu budu priznate kao master. I da se formira komisija "strucnjaka" koja bi "merila" odnosno uporedjivala curiculume to bi bilo vise nego pogubno. Prvo, mislim da bi samo uporedjivanje bilo nemoguce. Drugo, ja ne znam ko bi mogao da bude u toj komisiji a da e odupre pritisku javnosti i studenata koji upoadaju gde im je volja. Na kraju davanje mastera ljudima koji su studije od 4 godine zavrsili za prosecno 7 do 8 je smesno. Umesto da ih stimulisemo da se dalje usavrsavaju mi bi njima da damo titulu koja im ama bas nista prakticno nece znaciti.

Treca tacka, da su profesori Pravnog Fakulteta pisali zakon i da oni snose odgovornost je daleko od istine. Istina je da su u komisiji bila dva profesora: Sima Avramovic kao predstavnik akademske zajednice i Dejan Popovic kao Rektor Beogradskog Univerziteta. Medjutim oni nisu imali odlucujuci uticaj u toj komisiji niti su sam zakon prilagodili potrebama pravnog fakulteta. Nas nasuprot Beogradski Pravni Fakultet je izabrao direkciju koja ni u skladu sa Bolonjom, odnosno da su osnovne studije u stvari master studije i da traju 5 godina. No to je druga tema i njeno razglabanje ne bi ulazio. Sam zakon je nastao, kao i svi ostali zakoni, kao rezultat kompromisa. I to kompromisa najvise na relaciji: Drzavni i Privatni Fakulteti, Masovni i Mali, Fakulteti sa odeljenjima po Srbiji i oni bez njih, Profesori i Studenti...itd. I sam postupak donosenja zakona je obilovao brojnim proceduralnim propustima koji su bila posledica lobiranja iza kulisa. Na kraju kako je donet dobar je i ispao. Naravno daleko od onoga sto nam je potrebno.

Pitanje realne upisne politike je vec pitanje koje je jedno od kljucnih i gde treba upotrebiti zakon. S obzirom da ne postoje kriterijumi po ovom pitanju njih treba utvrditi zakonom. Odnosno predviti matematicku racunicu na koliko studenata treba koliko profesora, asistenata, amfiteatara, mesta u citaonici itd. Naravno da bi se i ovim moglo manipulisati ali bi se bar napravio odredjen pomak.

I na kraju, moja teza je da nas eobrazovanje treba otvoriti. Pod otvaranjem podrazumevam prebacivanje odgovornosti za izbor predmeta koji se slusaju sa institucija na studente. Fakultet treba samo da utvrdi listu npredmeta koju nudi u svakoj skolskoj godini dok su studenti ti koji sami sebi prave nastavni plan. Time oni snose potpunu odgovornost za svoje obrazovanje i svoj obrazovni profil. Odnosno trzisni principi se uspostavljaju. Student koji se d0obro profilisao lako ce naci posao a Profesor koji ima dobra predavanja lako ce naci studente. Naravno da u ovom sistemu treba zadrzati 20 do 30 % opste obaveznih predmeta.

Djordje Krivokapic, student 12 generacije BOSa

p.s. Mislim da je BOS propustio priliku da se u celoj konfuziji nastaloj reformom reorganizuje u pravu visokoskolsku ustanovu sa trogodisnjim programom iz oblasti civilnog drustva, administracije i evropskih integracija ili tako nesto...


Daleko je bolonja

Navescu primer statike I sa gradjevinskog fakulteta, koju predaje prof.dr Djordje Vuksanovic, dekan gradjevinskog fakulteta u Beogradu.Kada sam ja slusao statiku, od nas 120, 105 je dobilo potpise,a od tih 105 samo njih 7 je polozilo statiku u prvom ispitnom roku. Da se drzimo bolonjske deklaracije, od 120 studenata, njih 113 bi trebalo ponovo da slusa statiku 1.strasno.I ko je kriv za to. Glupi i lenji studenti. Niko ne pokrece pitanje da li je kriv preopsiran program, nekvalitetno predavanje, los predavac, lose koncipirana nastava, preobiman ispit. Gde je uzrok i kako ga otkloniti. I sada taj profesor treba da bude implementator bolonje.

Dok god jedini kriterijum da se postane univerzitetski profesor, bude bio naucan rad, a ne i rad u praksi, pedagoski rad i talenat da se prenese znanje, nama nece biti bolje. Zasto ne uvedete ocenjivanje profesora.DOk sam studirao u inostranstvu, to je bilo normalno.45 minuta se potrosi na ocenjivanje profesora, formular na 4 lista, da li je tacan, ljubazan, uredan, kako predaje, da li je razumljivo, da li ovo, da li ono, mishljenja, predlozi, sugestije, sve anonimno naravno. I budite sigurni da ga posle 2-3 negativno ocenjenih semestara ne bi zadrzali kao predavaca


Da li BU treba bolonjska deklaracija ili ...

mi to radimo samo da bi dobili neku crkavicu iz inostranstva?
Zasto veliki i ugledni univerzitti u Evropi ne zele da sprovode istu? Da li ce se na taj nacin nase visoko obrazovanje degradirati u jednom a poboljsati u drugom smislu? Sta dobijamo a sta gubimo? Kako pravedno mogu da se porede stare dipl i nove master studije ako jos niko nije zavrsio master koji je u celosti odradjen po bolonjskoj deklaraciji?

Tek kada se javno odgovori na sva ova pitanja i svima (svim profesorima, studentima i vladi) bude jasno da li nam i zasto reforma treba mozemo da zapocnemo i brzo zavrsimo reformu. Kod nas su se reforme skolstva uvek radile tako da niko nije znao ni zasto ni kako treba reformisati skolstvo. A posle svake reforme nase skolstvo je izlazilo losije nego sto je bilo.


G. Šećiboviću

Volela bih da mi objasnite odakle crpete podatke o "samoorganizovanim studentima" sa "očigledno tudjim idejama". Baš bi mi bilo drago da saznam ko je vaš "izvor" za tu tvdnju. Rektor koji ih naziva "anarhistima", paušalni komentari u novinama da "iza toga sigurno stoji politička pozadina", samo nikako da otkrijemo koja ili neki izvor koji o tome zna daleko više od mene koja sam i novinar i majka jednog od organizatora protesta.
Veoma sam cenila vas rad u bivšem ministarstvu, tako da se nadam da imate neki izuzetno jak dokaz za ovu tvrdnju i mogućnost da mi otvorite oči ko je u stvari iza tih mladih ljudi sa kojima provodim po ceo dan i vidim samo da su toliko sami da je to više tragedija a ne razlog za lamentiranje nad njihovom "pravom misijom".
Do sada sam mislila da su stvari daleko jednostavnije - ne svidja im se ono u čemu žive, u mnogome dele stavove koje ste izrekli u svom tekstu i kako umeju i znaju pokušavaju nešto da urade.


"prava misija"

Ok,

generalno svi mladi ljudi koji zele nesto da promene, a posebno sistem u obrazovanja u Srbiji, imaju moju apsolutnu podrsku. Medjutim zeleo bih od vas, kao osobe vrlo bliske samom pokretu, da cujem sta su to zahtevi te samoorganizovane grupe studenata. Koliko sam ja cuo oni se odnose iskljucivo za skolarine dok je sve ostalo propratnog sadrzaja. Molim vas skolarine su u Srbiji smesne ali ajde da uvazimo argumente da je zivotni standard nizak pa da ipak kazemo da predstavljaju ozbiljno opterecenje kucnog budzeta. Medjutim toliko se izazilo u susret samofinasirajucim studentima da je to porazno. Cela prica oko naseg visokog obrazovanja se vec deceniju tice samofinansirajucih studenata i njihovog polozaja. Moliva vas to je porazavajuce, zar zbog onih koji nisu u stanju da ispune ovaj jadni minimum da predju na budzet da i dalje svi ostali trpe.
Nakon 93 i 96/97 u ovoj je zemlji jedino moguce masovno okupiti studente kada su u pitanju skolarine i kosovo.

Toliko od mene nadam se da cete odgovoriti....


odgovor za Đorđa

Preskočili ste prosvetne radnike, oni se najmasovnije okupljaju kada žele veće plate.
Što se ovog protesta tiče nije masovan, traje od oktobra i nikada nije okupio više od 200 studenata. U njemu ne učestvuju studenti koje ste pominjali - večiti studenti čiji smo, slažem se sa vama, ponekada taoci. Prema informacijama koje imam večina njih su studenti na budžetu i nisu u opasnosti da izgube taj status, sem ako rektor ispuni svoju pretnju i isključi ih sa Univerziteta. Jedan od razloga zbog koga se protestu nisu priljučili ti koji su zainteresovani samo za jeftinije školovanje (ovo pretpostavljam) je veoma dug spisak zahteva koji im nije interesantan.
Ne bih vas maltretirala svim zahtevima, jer oni se mahom odnose na utvrđivanje pravila igre i ugovor koji bi fakulteti morali da potpišu sa studentima i od koga ni jedna strana ne bi smela da odstupi.
Recimo, na velikom broju studentskih grupa, reforma programa je značila ponovno prekucavanje starog studijskog programa, uz dodavanje brojnih novih predispitnih obaveza. Na taj način su studenti oštećeni zbog lenjosti ili nesposobnosti kako pojedinih katedri,tako i celokupne uprave fakulteta. Zahtev studenata je da se izvrši dalja redukciju gradiva za naredne studijske godine i ponovno bodovanje predmeta za ovu studijsku
godinu, uzevši u obzir opšteutvrđenu vrednost ECTS kredita.
Takođe da se formiraju kontrolne instance, koja će se baviti nadgledanjem kvaliteta nastave i u kojoj će podjednako biti zastupljeni studenti i profesori što je jedna od najosnovnijih tekovina bilo kog savremenog obrazovnog sistema (uključujući ECTS). Dalje, da se adekvatno primenjuje ECTS (European Credit Transfer and Accumulation System), što znači da Bolonjski proces podrazumeva mnogo više od uvođenja tzv. ESP bodova, i naslanja se na ECTS kao osnovni praktični okvir.
Nedavno sam razgovara sa profesorom Aleksandrom Jerkovom koji mi je objasnio da gradivo koje se predaje na Filološkom fakultetu niko ne može da savlada za manje od 5 godina i da je to prosek studiranja onih koji zbilja uče. Uvođenjem Bolonje gradivo je ostalo na istom nivou, ali je obaveza studenata da ga savlada za 4 godine. Ukoliko to ne učine izgubiče status redovnih studenata.
E, tu dolazimo do toga da će ubuduće studije plaćati i oni koji ne potpadaju pod kategoriju koju ste naveli. I to po ceni koja će biti paušalno određivana. Recimo, dekan Arhitektonskog fakulteta(master studije na njemu iznose 6.000 evra) tvrdi da cenu može da određuje potražnja. Na državnom univerzitetu? Šta bi se dogodilo kada bi takav stav zauzela uprava Sorbone na kojoj godina iznosi 450 evra?
Takođe, Prema novom zakonu o visokom obrazovanju obrazovna ustanova može uvećati broj studenata finansiranih iz budžeta na narednoj godini studija za najviše 20%. To znači da
se samofinansirajućim studentima lako može (a verovatno i hoće) desiti da nastave da plaćaju svoje studije, iako su ispunili sve uslove za prelazak na budžet.
Ne slažem se sa vašom tvdnjom da je školarina kod nas niska.I to ne samo u kontekstu našeg standarda. Jer, školarina na državnim fakultetima često premašuje školarinu na privatnim, a za plaćenu školarinu student nešto mora i da dobije.
Privatni Fakultet za medije i komunikaciju naplaćuje ispod 2000 evra godinu, a za taj novac studenti imaju besplatno sve udžbenike, komjutere, savremena sredstva rada i u okviru te cene posetu Njujorku. Ne postoji šansa da im fakultet ostane dužan za bilo koje predavanje. Na privatnim univerzitetima studenti imaju mejl adrese i telefone svih profesora i mogućnost da kada hoće i šta hoće pitaju profesore. BK univerzitet u okviru slične cene za studente organizuje prksu u inostranstvu. Svi privatni univerziteti imaju praksu, dok su državni 100 godina daleko od toga.
Na državnim fakultetima cena se kreće od 1000 do 3000 evra(manja je samo na fakultetima koji konstantno nemaju dovoljan broj studenata).Na Filozofskom je oko 1000. U to nije uračunato ništa, čak ni obaveza da studenti redovno imaju predavanja. Recimo, profesor Leon Kojen ispituje samo na osnovu svojih predavanja (ni jedan udžbenik to ne može da nadoknadi) a tokom svog kursa održi samo trećinu časova. To znači da bi student koji želi da položi ispit morao minimum tri godine da sluša njegova predavanja da bi skupio znanje za ispit koji mora da položi u roku od godinu dana.
Ako fakulteti traže svetske cene morali bi da ponude i svetsku uslugu, a mi smo daleko i od one osnove: pokloni se i bar ispredaj gradivo, ne moraš ni da daš knjige, ni kompjutere, ni stručne časopise...
Vidim da sam preterala i verovatno vas udavila objašnjenjia, ali se nadam da sam vam dala odgovor na pitanje koje ste mi postavili.


e kada bi...

... kod nas išta bilo kako treba...

...dok profesorska titula bude doživotna... dok budu magistri čekali da neki doktor nauka umre da bi mogli da polažu za titulu... dok akademici budu glasali iz grobova...
ovde se ništa neće promeniti...

ko nije radio svoj posao u trenutku kada je velja "ne kradite kraduckajte" ilić POSTAO magistar?

pitanje je ko će za promenu raditi svoj posao?


Re:

Pozdrav za profesora i zelim samo da napomenem da je profesor 100% u pravu i da je koliko znam vec duze vreme u prici ali postoji grupa ljudi kojima Bolonja ne odgovara a samim tim i svi koji se bore za to.
Zato profesore samo napred uz vas smo!


Kakve crne tuđe ideje?

Quote:
Uz to je grupa 'samoorganizovanih studenata', sa očito tuđim idejama, upala na sednicu i prekinula je.

Alo, jel sada '49.? Šta li bi to uopšte trebalo da znači? Da si se malo potrudio, mogao si da čuješ snimak tog razgovora sa rektorom Kočom. I njegove vesele reči o karate pojasu koji ima, pa pretnje da će ih sledeći put izbaciti i slično ali već viđeno. Nisu problem nikakve tuđe ideje niti ih uopšte ima, već je reč o nečem mnogo prozaičnijem, tj. parama i uslovima studiranja.

Na Arhitektonskom su jednostvno slagali studente i menjali uslove za upis godine u hodu, mimo prethodnog dogovora, e da bi izvukli dodatnu lovu. Sima sa Pravnog ima još originalniju ideju oko upisa godine (tako nešto samo od njih može da dođe): na prvu godinu se upiše npr. 100 studenata koje budžet finansira. Ali, na drugu godinu od tih 100 može da se upiše samo 80 koji se finansiraju iz budžeta. Onih 20 ide na samofinansiranje, po cenama koje odredi fakultet. Kriterijumi? Razmišljaju o 2 kriterijuma:

1 prosek
2 brzina polaganja ispita

Nema potrebe pisati koliko je ovo nakazno i šta se favorizuje na taj način. Sreća da neće baš svi fakulteti ovo prihvatiti.

Quote:
- Treba upoznati našu javnost, a naročito studente, šta je to u stvari Bolonjski proces. Objaviti u nekim dnevnim novinama bar deo bolonjskih dokumenata i objasniti njihovu suštinu.

- Dalje treba promeniti ovaj katastrofalan zakon i dati stručnjacima za oblast obrazovanja da ga pišu prema evropskim standardima, a ne profesorima Pravnog fakulteta i rektorima...

Cela ova pričao bolonjskom procesu je na niovu akademske rasprave - sve je tačno, ali neizvodljivo. Bar dok fakulteti sami odredjuju cene studiranja i tako podmiruju svoje dubioze.
Pa im onda tamo neka grupica od 50 samoorganizovanih samozvanih anarhista kvari idilu.


Promene i Uni ranking

Rangiranje svetskih univerziteta je neki indikator pozicije i nasih univerziteta....na ovim listama ih, naime, nema. Ne znam ko nije radio svoj posao, ali je porazno da se jos raspravlja da li uopste treba nesto da se menja. Jer treba i to stalno.

Neko konacno, idealno stanje nije primereno univerzitetskoj sredini koja bi trebalo da bude konstantno kriticki nastrojena, avangardna i uvek sklona nekoj novoj promeni...
A koga zanima sa kim treba da se uporedjujemo, a ja mislim uvek sa najboljima bez obzira na okolnosti, liste su ovde:

http://en.wikipedia.org/wiki/Academic_Ranking_of_World_Universities


Nije kod nas skolarina mala

Moram da ovde istaknem da mnogi koji govore o "svetskim skolarinama" koje su "jako visoke" ne zele ili nece da pokazu pravu istinu. Svi porede nase skolarine sa skolarinama u elitnim privatnim institucijama u svetu koje se ne finansiraju iz budzeta. Ovde zelim da pokazem da visina skolarina kod nas nisu ni malo niske kako to mnogi predstavljaju kod nas.

U vecini zapadnih evropskih zemalja skolarine na drzavnim univerzitetima su simbolicne (i vecina univerziteta su drzavni). Domaci studenti koji se upisu na te univerzitete uglavnom placaju izmedju 100 i 600 eura u zavisnosti od zemlje i oblasti studija.
U Velikoj Britaniji gde su najskuplje skolarine u Evropi studenti trebaju da plate skolarinu od 3000 funti medjutim oni imaju pravo da odloze placanje do trenutka kada se zaposle nakon zavrsenih studija i pocnu da primaju platu vecu od 15000 funti godisnje.
U Americi gde su skolarine najvece na svetu cene studija na drzavnim univerzitetima zavise od state-a u kojoj se skola nalazi. Tako recimo u Kaliforniji skolarina za domace studente (iz kalifornije) iznosi $0. Studenti medjutim moraju da placaju fee od 500$ do 3000$ na najboljim univerzitetima. Neki od tih drzavnih univerziteta su najbolji na svetu UCLA, UC Berkeley itd.

Ukoliko nasa drzava nema para i uslova da skoluje ovoliki broj studenata treba drasticno da smanji upisne kvote na drzavnim fakultetima, ukine samofinansiranje i tako omoguci studentima koji su uspeli da se upisu normalne uslove za rad. Trenutna situacija gde fakulteti zbog para upisuju ogroman broj studenata na samofinasiranje unistava kvalitet nastave jer ni jedan od nasih fakulteta ne zadovoljava ni elementarne uslove za prostorom (o opremi, sredstvima i potrosnom materijalu da ne govorimo). Na ovakav nacin ispastaju i dobri studenti koji uspeju da se upisu na budzet i samofinansirajuci studenti koji plate svoje skolovanje a ne dobiju kvalitetno obrazovanje. Ovim nikako ne predlazem da se nasoj zemlji smanji broj studenata vec bi se na ovaj nacin podstakao razvoj i kompeticija medju privatnim fakultetima prema kojima bi se okrenuo veliki broj studenata koji i ovako placaju skolovanje. Ovo je i dobar nacin da se uvede konkurencija i poveca kvalitet skolovanja kod nas koji se iz godine u godinu drasticno smanjuje.