Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Jugonostalgija

SFRJSFRJKad vidim onu zastavu s petokrakom, meni neobjašnjivo milo oko srca. To mi se, na primer, dogodilo sinoć dok sam na B92 televiziji gledao emisiju o Jugo-fudbalu. To ima i ime: Jugonostalgija.

Jugonostalgija je endemična sociološka pojava novijeg datuma. Ograničava se na stanovništvo zemalja i zemljica nastalih raspadom SFRJ i na lica koja svesno pamte tu Jugoslaviju. Određeni stručnjaci smatraju da je reč o epidemiji hroničnog poremećaja ponašanja izazvanog naglim promenama u društvu.

Simptomi jugonostalgije su idealizovanje ekonomske, kulturne i bezbednosne situacije u socijalističkoj Jugoslaviji kao i nekritičan odnos prema negativnim pojavama iz perioda od 1945 do 1991. Drugi, opet veruju, da je Jugonostalgija tesno vezana za druge pojave kao što su optimizam sećanja i žal za mladošću. Iako je Jugonostalgija benigna pojava, postoje i bizarne manifestacije uglavnom vezane za posthumni kult ličnosti oca propalog SFRJ projekta - maršala J. B.Tita.

S druge strane, manifestacije blažih oblika jugonostalgije povremeno se primećuju i kod onih kod kojih ih najmanje očekujete, čak i kod najvatrenijih boraca za raspad SFRJ. Na primer, jedan ambasador jedne od bivših jugo-republika (nije Srbija) u službenoj situaciji gde ni njega ni njegove kolege iz ostalih ex-Ju zemalja niko nije zarezivao za žuto dugme i gde je shvatio da predstavlja zemlju trećerazrednog značaja, u ljutnji je izjavio (ja slučajno čuo i zbog odsustva jezičke barijere razumeo) citiram:

“Dok smo bili Jugoslavija još smo nečemu vredeli, ovako za kriv kurac ne valjamo.” 

Kraj citata.

Iako nije bilo vremena da se ovaj fenomen dovoljno izuči, smatra se da isti nije prenosan ni s lica na lice, niti genetski te da će isti s vremenom potpuno odumreti. 

Ne znam da li se Jugonostalgija ikada izvrgla u nešto ružno ili štetno(u groteskno da, ali to je već druga priča). Ja svoju brižljivo negujem i povremeno diskretno praktikujem u saradnji sa nekolicinom ex-zemljaka tzv. post-Jugoslovena tako što se (posebno u međunarodnom okruženju) ponašamo kao da smo zemljaci i rod rođeni. I to bi bilo to. Te prijatelje ovom prilikom pozdravljam.


Jugonostalgija kroz fudbal

Jedna od najboljih utakmica, na jednom od najboljih SP, poslednje na kome je reprezentacija SFRJ ucestvovala: Jugoslavija-Argentina 1990 u Italiji!

Sjajan clanak na tu temu izasao je na 15-u godisnjicu te utakmice:

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=420704

Naravno prepun simbolike o raspadu juge, itd...


Cinjenica

da dva naroda kao sto su na primer izmedju ostalih recimo srpski i hrvatski koji su realno gledano gotovo isti ( ako bi to gledao jedan objektivan posmatrac bez predrasuda) ne mogu da zive zajedno u jednoj zemlji mozemo najpre nazvati sramotom i bedastim stanjem duha stanovnika ovog podneblja, a da li cemo suprotne teznje nazivati jugonostalgijom, komunizmom ili nekako trece u cilju opravdanja jos imbecilnijih drzavnih tvorevina nije ni bitno.
I uopste mi nije jasno zasto bi se pojam Jugoslavije u osnovi vezivao za komunizam ?
To je isto kao kada bi ideju Srbije vezivali za cetnicki pokret... ...hmm


nema tu

pomena komunizmu. makar ja za istim ne zalim, osim možda za školskim sistemom, a biće da me i tu sećanje vara.

čak kapiram da je i jna na neku foru bila ok, čista multi-kulti institucija - (ili multi-nekulti). samo da je kraće trajala.


Razumljivo je da neki žale

Razumljivo je da neki žale za SFRJ,jer je to bila relativno jaka država,sa malim soc.razlikama,besplatnim zdravstvom i školstvom i prilično malom stopom kriminaliteta.
Sa aspekta sadašnjeg tranzicionog siromaštva SFRJ dođe kao neka Švajcarska.
Jugonostalgiju šire stariji sugrađani(preko 40 godina)koji su imali priliku da žive i rade u SFRJ.Oni su tada bili mladi,odnosno mlađi nego sada,i normalno je da im je tadašnje vreme lepše.Čovekovo pamćenje je selektivno,pa u prvi plan izlaze samo lepa sećanja iz vremena SFRJ,a ružna se potiskuju kao što se svi sećamo uglavnom samo lepih trenutaka iz detinjstva ili školske klupe.
Ipak stoji činjenica da treba da prođe još nekoliko godina ili čitava decenija da postignemo nivo proizvodnje iz 1987 kada su privredom upravljale socijalističke "jagnjeće brigade".


Jugonostalgiju sire i oni ....

... koji od raspada Juge tragaju za novom drzavom koju bi nazvali svojom ali nikako da je nadju. Bilo da smo ostali da zivimo gde smo ranije ziveli ili smo otisli u svet, mnogi od nas 35-40-50 godisnjaka lutamo od jedne zajednice do druge trazeci taj osecaj pripadanja vecoj grupi i ne mozemo da ga nadjemo. Covek u srcu moze nositi samo jednu drzavu. Nama su nasu brutalno razbili. Ostala je velika rupa u srcima koja se ne da nadomestiti, ostala je Jugonostalgija.


s-h, h-s

Slazem se sa ovim u vezi hrvatskog i srpskog naroda.
U SFRJ je bilo rodjacko/kumstveno/bratsko uredjenje deklarisano kao komunizam.Zao mi je da je tokom rata '90-tih i ova zastava sa "petokrakom" bila zloupotrijebljena od strane nekih kojima nikako prilicila nije.


JUGOSLOVENSTVO

je umrlo. ostali su samo duhovi mrtvih koji bezciljno setaju svetom.


umrlo - neumrlo

povamprilo se ili ne... ali cesto se po nekakvim medjunarodnim skupovima sretnem s hrvatima i slovencima i odmah se sklopi saveznistvo i ortakluk.
i nije samo jezik u pitanju, vec ima i vise od toga.


Koliko znam

svi ovi haski optuzenici koji su tamo, u zatvoru se pajtase i ortace, igraju karte i zabavljaju kao da nikad ratovali nisu. To sto su za sobom ostavili pustos i zlo, njima kao da ne smeta suvise.


nisu

oni ratovali zbog necionalizma nego zbog vlasti i love.

i sto su stoka.


moj mali doprinos ocuvanju jugoslovenstva

Slovenacke paloma maramice prodavane u najjevtinijim indijskim prodavnicama, srpski ratni zlocinci prikazani u udarnim terminima na BBC; Srpska i Hrvatska verzija Vukovara snimljena na istu kasetu; vegeta - dodatak svim vrsnim jelima kako je Oliver Mlakar reklamirao i onda se izvinjavao u Kviskoteci sto je rekao hiljadu a ne tisucu; knjige na engelskom "O Titu", "Za Tita"...Crkva na Ladbrooke Grove otvorena samo na crveno slovo kada se mnostvo nevernika sumnjive proslosti sjati da protumaci da li je fotografija hrama Sverog Save rad Olje Ivanjicki; rodjena setra Hrvatica; najbolja drugraica je odjednom rodjena u Podgorici umesto Titogradu i to u drugoj drzavi;


Станковићу, Станковићу,

разочара ме чак и ти.

какво бре црно југословенство, то је била чиста политичка фатаморгана која је функционисала на стаху, сили, присили, обмани, лажима, па коме то првом досади, тај се спасао.

први су се те беде спасили СЛОВЕНЦИ, чим су скапирали да су њихови главни комуно идеолози почели да умиру, изумиру и одлазе један по један у политичку пензију.

други су то схватили Хрвати, трећи Македонци, четврти Босанци, пети Црногорци, а шести и последњи идиЈоти из Београда.

дакле, ко се последњи сетио и схватио, ТИТОВ југословенски уд је ухватио и прихватио.

ови други су од Тита узели оно највредније, републичке границе, које су све редом постале државне много пре распада СФРЈ.


Milutine, Vi ste bas sympa

Milutine, Vi ste bas sympa tip.
Malo je reci da ste obrazovani. Koje ste sve skole zavrsili, ne smijem ni da pitam.


Milutine, sad si poceo Chedinu pricu;)

Milutine, sad si poceo Chedinu pricu:

"Jovanovic je podsetio da stalni sukobi sa Albancima traju poslednjih sto godina, kao i da su pre Albanaca, «otišli su svi koji su mogli - i Slovenija, i Hrvatska i Crna Gora».

"Oni koji su branili Jugoslaviju do poslednjeg daha, sada isto tako brane Srbiju", rekao je lider LDP."?


Obrnuto je,

ČEDA je počeo moju priču.

dakle, Čeda o Kosmetu priča isto što i ja, ali ja to pričam već tri decenije.

razlika je ta, što ja za izgubljeni KOSMET insistiram da se za potpis i predaju istog isplati najmanje 30. milijardi evra, i to u šest rata.

ili nema potpisa.

e to je moj program za KOSMET.

dzaba ne može, a za pare može.

jer i onako fizički nije naš.


traju ti sukobi vekovima a

traju ti sukobi vekovima a ne sto godina


Bash stoka!!!

Ratovali za svoja dupeta. Kriminalci i ratni profiteri ne poznaju nacionalizam. Profit je jedina ideologija koju prepoznaju!
Sad da se vratim na temu. Eto moja baka je tipichan primer jugonostalgicharke. Malo-malo pa: "Eh kako je bilo za vreme Tita i Juge ... bla, bla , bla" i ne samo ona, vec dosta njenih vrshnjaka, a i mladjih. Uglavnom te generacije koje se tog vremena josh secaju. Medju njima su zaista Hrvati, Boshnjaci i svi ostali bivshi, da ih ne nabrajam. Druze se (ovde u Nemachkoj) i prisecaju lepih vremena, crvenog pasosha SFRJ koji je svugde bio priznat. Nije trebala viza, a zahvaljujuci Tilu i njegovim nesvrstanim pajtashima smo bili pojam u Evropi ... ma u svetu!

Dosta - a? Ili da nastavim?


Slavenka Drakulic u knjizi

"Oni ne bi ni mrava zgazili", u kojoj se govori bas o istima pajtasima, kaze, parafraziram, da ako je solidarnost bratstva i jedinstva ikada igdje stvarno zazivjela, onda je to ovih godina u Scheveningenu. Vise... procitati u knjizi, koju preporucujem.


velika je greska

(mada se uvek da ispraviti) sto NEKO (sekretarijat ICTY, tuzilastvo, whoever..) nikad nije objavio fotografiju na kojoj Naser Oric grli SM-a kad su se sreli u pritvoru.

onako srdacno, muski sa sve tapsanjem po ramenima....svog bivseg sefa....


Da, sad ovako u

hindsightu, sto bi rekli, to mi se cini najveci aspektom raspada jugoslavije. taj svesni izbor da se bude nevazan, mali, trecerazredni.

nisam toga bio previse svestan dok nisam ukapirao da je uk, po povrsini, tek malo (kojih 10000 km2) manja od ex-yu.


Pa ostalo je nešto...

..ipak je tu nekakva zajednička državna istorija,neka vrsta srodnoga mentaliteta, isti jezik, veliki broj ljudskih, privatnih veza, nekakav zajednički kulturni prostor.
I ja mislim da će te veze jačati, jer je to prosto, stvar tržišta. Nije svejedno ako neki jezik govori 16 - 17 miliona ljudi, ili pak samo 4 miliona.Granice že se topiti...
Zapravo, tek van Balkana se vidi da su te veze prirodne i neizbežne. Jedan hrvatski sociolog, mislim da se preziva Herceg,i da je sada u SAD, reče skoro - Da, nema više Jugoslavije, ona je nestala, ali u nama je ipak prešivelo nešto od onoga dobroga što je sobom nosila.
P.S. Umro sam od smeha...o))) Nađoh sada neke reči hrvatskoga novogovora. Sendvič - dvokriška, tenis - rukal...
Bez obzira na napore u traženju razlika,i ovo je potpuno razumljivo...


Drago,

pijemontisto, :).


Doktore...

..tržište i profit su danas Pijemont..
P.S. Evo za tebe još jedna inačica...Poligraf - istinomjer...[ šta tu nije jasno..o))]


Istinomjer, etc.

se ne koristi. To su samo poskocice na temu, sada vec ponesto zastarjelog hrvatskog pokusaja s pocetka devedesetih, stvaranja Novojezika.


A skutnik, Drago?

Skutnik- što je to?
:))
mala pomoc


Jugolavija,

akko obratite pažnju u naslovu nedostaje slovo 's', i upravo tako piše na mojoj fakultetskoj diplomi. Zato mi je mnogo draga jer nehotično opisuje pravo osećanje koje obuzme sve (nas) koji pate od jugonostalgije: YugoLOVE


kada se prica o jugoslaviji

vecina nas misli na jugoslaviju nastalu na drugom zasedanju avnoja u jajcu verovatno zato sto smo svi posleratna generacija odrasla u titovoj jugoslaviji.
mislim da nasi problemi, jugoslovenksi pocinju mnogo pre 1943. Pocinju onoga trenutka kada je stvorena kraljevina srba hrvata i slovenca, 1og Decembra 1914. Zasto je uopste doslo do ujedinjena Srba, Hrvata i Slovenca? Da li ima neko objasnjenje?


skyspoter...

..ne 1914. nego 1. decembra 1918. godine.
A za objašnjenje uzmi knjige...


u kuci krsmanovica

moj najprvijeg komsije.


E, da..

..adresa o ujedinjenju. Kako se još zove kuća - Stari protokol?..
Skoro su u Skupštini Srbije otkrili i oslobodili sliku na kojoj Ante Pavelić - stariji, čita adresu o ujedinjenju...


terazije 36

tu je ziveo nekakav krsmanovic, trgovac, komsija kraljev - kralj je ziveo preko puta i tu je dolazio da igra karte. navodno su se zato tamo i skupili pa usput stvorise i shs.


hvala na ispravci. 1918

a knjiga imam...volela bih da cujem sta drugi misle.


Ima i zlocestija verzija

Quote:

hvala na ispravci. 1918
skyspoter (2 Maj, 2007 - 21:57)
a knjiga imam...volela bih da cujem sta drugi misle.

Quote:

Do ujedinjenja S, H i S
dunjica (2 Maj, 2007 - 23:06) *novo

je doslo tako sto su Hrvati Srbima podvalili ideju jugoslovenstva.
(Ovo je zlocesta verzija.)

Ja se nesto ne razumijem u medicinu te i ne znam prav za prav za tu prvu, ali za drugu Jugoslaviju susjedi Hrvati optuzuju nas Dalmatince i Mosu.

P.S. Tada su nam i Hercegovci jos uvijek bili samo dobri susjedi.


Do ujedinjenja S, H i S

je doslo tako sto su Hrvati Srbima podvalili ideju jugoslovenstva.
(Ovo je zlocesta verzija.)


Sa, država je rođena u

Sa, država je rođena u jajcu a posle je otišla do najbližeg komšije...


...

U periodu "kodiranja" mene, to je onaj period od 1-3 godine zivota bila je Jugoslavija. Kasnije u ranom djetinjstvu, pa osnovnoj i srednjoj skoli i dalje je bila Jugoslavija. Jugoslavija je drzava u kojoj sam rodjen, u kojoj sam naucio da hodam i pricam, zemlja u kojoj sam postao svjesno bice. Samim tim ta zemlja je dio mene jerbo je isla u paketu sa cjelokupnim formiranjem moje malenkosti, kao ljudske jedinke.
Danas zivim u USA i najvise mrzim pitanje sa kojim se svakodnevno srecem "Where are you from" ?. Mrzim to pitanje jer ne znam odgovor. Odakle sam ja zapravo? Koji god odogovor da ponudim, nekako mi ne lezi. Morao sam naci nekakav, sto zbog sebe sto zbog ljudi sa kojima sam u kontaktu, a koji ne vjeruju da neko moze biti niotkud. I am from ex Yugoslavia. Medjutim komplikacije nastaju kad je sagovornik dovoljno informisan te shodno tome dopuni pitanje: Bosnia, Croatia, Serbia...? Bolje da me udari maljem u glavu nego sto me stavlja na takve muke. Da kazem da sam iz Bosne. Ne. To sto je UN priznale nezavisnu BiH ne znaci da sam je i ja priznao. Ne mogu ja tek tako da vrsim dekodiranje iznutra, niti hocu.Ja sam iz Jugoslavije i tacka. Da bih sagovorniku ipak dao do znanja da ne zivim u proslosti svrsishodno dodam onaj prefisks "ex".

Za juznoslovenske narode je velika steta sto nisu uspjeli prevazici naionalnu ostrascenost i ocuvati zajednicku drzavu. Naravno uz temeljnu sistemsku trasformaciju i detaljno preuredjenje medjusobnih odnosa. S obzirom na broj stanovnika, velicinu, gografski polozaj i ekonomsku razvijenost sa adekvatnim reformama hipoteticki gledano Yugoslavija bi danas bila rame uz rame sa recimo Spanijom i Italijom.

A i vjerovatno bi ono SP u fudbalu, kad su Hrvati bili u polufinalu, bili sampioni. I vjerovatno bi vladali bar deceniju svjetskim i evropskim fudbalom. I ne samo fudbalom.
Danas u gotovo svim ekipnim sportovima Srbija i Hrvatska su u vrhu. U posljednje vreme i u pojedinacnim.
Bivsa Yuga je imala ogroman i kvalitetan ljudski potencijal, potekao iz veoma dobrog sistema obrazovanja. Mozda je to i jedan od razloga sto se na njen raspad gledalo tako blagonaklono.


meni se dopada

definicja post-jugosloven. mada izbegavam da odgovorim, da ne ispadnem jugonostalgicar ili srpski hegemonista ili nesto tako.


:)

Prve farmerke kupili su mi roditelji
birali su ih po svojoj želji
indigoplave i veoma krute
imale su i štepove žute
a ja sam htela da budu meke i izlizane
pa sam ih ko luda ribala po cele dane.
Postupak beše više nego prost
trljaš ih dok te ne zaboli svaka kost
najbolje u ritmu rokenrola
gore/dole četkom do bola
a onda ih potopiš u kadu
i slušaš Dilanovu baladu.
Živela sam u Beogradu
više Slavije, u ulici punoj skromnih radnji
na poslednjem spratu u novogradnji
te daleke šezdeset i neke
kada su političari vadili fleke
hladni rat bio je na vrhuncu
(priča kao o zaklonjenom suncu)
a kubanska kriza najavljivala smak sveta
(svi su se bojali da ne budu meta).
Tada me ta žvaka uopšte nije zanimala
obučena u džins samo sam rolšue cimala
ladno sam se vozila po Bulevaru
bežeći od škole i kuće na prevaru
ponosna u svom teksas originalu
jezdila sam po ulici sa puno stila
tada je bilo malo automobila
pazilo se na glupe sitnice
vlast se ogovarala kriomice
matorci su cvikali da ih ne ćapi OZNA
domaća konfekcija bila je grozna.
A onda se zemlja malo otvorila
svaka misao nije se više krila
farmerke su sve manje status bile
i u novi simbol su se pretvorile.
Frulice su odstupale pred zvoncarama
skroz široke pred šargarepama.
Kreatori su smišljali modne zajebancije
ali, nije bilo baš puno tolerancije
dežurni aparatčici grmeli su protiv tuđinske mode
vlast i napaljeni roditelji u svemu su videli babaroge
zbog uskih farmerki letelo se i u more
a moglo se proći još mnogo gore
kulovi sa makazama presretali su dugokose dečake
i puni mržnje i agresije urlali argumente mlake.
Na teveu čepile su se dosadne pevaljke i pičile su vesti
oni od karijere cvikali su da im neko nešto ne smesti...
Sve moje farmerke pune su uspomena
sa dalekih putovanja i čudnih terena
bledelo ih je dubrovačko sunce
pamtile su moje padove i vrhunce
romantično kisnule u Ljubljani
ozelenele se na nekoj poljani
gurale se sa mnom u splitskom vozu
a za auto stop odvajale najbolju pozu.
U to vreme nisam osećala nervozu
niko te nije pitao za porodičnu lozu
kosmopolitizam mi je bio u krvi
rokenrol je umeo predrasude da smrvi
neki su koketirali sa budizmom
smučilo im se od muvanja sa marksizmom
drugi su se odali feminizmu
alergični na mačo čizmu
padalo se u vatru zbog rata u Vijetnamu
uopšte, život nije ličio na dramu.
Patilo se zbog obične ljubavi
intelektualni skor nije bio mali
nacionalisti su držani za zatucane jadnike
niko nije voleo šovinističke radnike
kulovi su se vrteli u svom krugu
zemlja je bila u velikom dugu.
U to vreme nosila sam adidas patike
glava mi je bila puna knjiga i matematike
slušao se Arlo Gatri, Pit Siger, Vejts i Koen
prijatelji po celom svetu bili su poen
u modi su bile vreće za spavanje
u njima, farmerke behu dobre za knjavanje
proza Frenka Murhausa neviđeno me je palila
domaća kinematografija ko i danas davila
inter-rail karte bile su hit
padali smo na zapadni mit.
Verska arogancija bila mi je odvratna
(tako je mislila generacija posleratna)
htela sam da budem građanin sveta
uvek sam bila gadljiva na etnička geta
ksenofobija mi je bila nepojamna
a nacionalna manija sramna.
U lee farmerkama sa tregerima
visila sam na koncertima
Erika Kleptona i Oskara Pitersona
moja generacija držala se rok i džez fazona
otkidala na dobar mjuz
drndala gitare i pevala bluz
kulovi nas nisu zanimali
drugi problemi su nas cimali
recimo, kako doći do love
a da ni u ludilu ne budeš bankar
u ušima nam je bio Ravi Šankar
posao od sedam do tri bio nam je gadan
uštogljen život bez slobode jadan...
Eh, kako smo bili glupi
da se zakopamo u ovoj rupi
jer, dani mladosti nam odoše
sad slušamo ratne doboše
na sve strane caruju kulovi
sa tim sranjem teško se plovi
jedni ćute i sležu ramenima
drugi žale za starim vremenima
a ja žmurim i slušam balade
ko i uvek alergična na sve tirade.


:) nesto slicno al arhaicno

Dosla snaga, mladost... Dosle basce, cvece, mesecina.- Zamirisale devojke!... Sin poleteja. Sve sto iskaja, sve imaja. Hatovi, puske, sablje, zene... Koju devojku nije pogledaja, samo njojne kose neje zamrsija i usta celivaja. Nijedna mu ne odrece, nijedna ga ne prevari, a on sve gi celivaja, sve varaja i - bolan, bolan bija. Bolan ot kako se rodija. - Toj sam ja!... Pa od t'j bol, jad - dert li je, prokletija li neka - eve na nogu ginem. Idem, pijem, lutam po mejane, dert da zaboravim, s'n da me uvati. A s'n me ne vaca. Zemlja me pije... Noc me pije... Mesecina me pije... NISTA MI NIJE, ZDRAV SAM, A - BOLAN. Bolan od samog sebe. Bolan sto sam ziv. Otkako sam na svet progledaja, od t'g sam jos bolan... Zalno, teslo da mi pojete!...

I Kostan, tuj pesmu, toj vreme da mi pojes... A toj vreme vise ne dodje. Ete za toj cu vreme ja zalan da umrem, s's otvoreni oci u grob cu da legnem. POJ "ZAL ZA MLADOST"... Za moju slatku mladost, sto mi tako u nista otide, i brgo ostavi. POJ I VIKAJ GU. MOLI GU, NEKA MI SE SAMO JOS JEDANPUT VRNE, DODJE, DA GU SAMO JOS JEDANPUT, POMIRISEM...

Da li znaes, mome, more, da znajes,
Kakva je zalba za mladost...

ps. odlicna ti pesma. mislio sam da si ti prozaik a ono poeta!


Joooj...

...gde me nadje... :)


Vesna,

ovu pesmu k'o da si o meni napisala... potpuno isti film:):):)


Ovo bi se

dalo dobro odrepovati! Poshalji Marchelu ... Hit garantovano!


Vesna,

Divno! Prava bit poezija!
Kako se bese zvahu one farmerke koje smo dobijali, ili donosili, iz Italije, dok smo mirisali na Charlie i Patchouli-moshus? Da li behu UFO? Nisu imale dzepove pozadi i bile su malo vise do struka. A i Kohen! Suzan. Prvi put sam ga cula 1976-te. Jugoslavija? Beograd je bila moja zemlja, i Dubrovnik i Jakljan......Kleptonov koncert. Pobegla sa casa da odem i cujem sa drustvom, a mama ne zna.


Swinger

Swinger


AlexDunja

Hvala! Tako je, Swinger. :)))


Draga Vesna...

..hvala vam za ovu pesmu...provozah se slatko rolsuama posle mnooooooooooogo godina....Ovde ima mnogo mladih ljudi i oni ne mogu "do kraja" da shvate ovu pesmu...Samo mi znamo sta, na primer, znaci kulov.....tesko je to objasniti nekome ko se tada rodio ili mnogo kasnije....Posmatrajajuci politicare zadnjih godina, cesto mi je padalo na pamet da je vecina regrutovana iz te grupacije zvane kulovi.. Ponekad imam utisak da je sve ovo sto nam se dogadjalo i sto nam se dogadja, ustvari,njihova osveta...Pozdrav


kulov

je covek koji nosi kulover.


Ma nije...

haa....to je posebna verzija outsajdera sa kraja sezdesetih i pocetka sedamdesetih....Na primer, to je bio mladi Velja Ilic...Da li mozes da ga zamislis kako vozi rolsue ili riba farmerke ili nocu trazi radio Luksemburg..ili ide u Trieste i nervira se sto ne moze da nadje Levis jaknu ili brux cipele....ili ne moze da nadje karte za FEST...pa se sekira....


Hvala...

...sjajna poema.


Vesna, svaka čast..

...ovo je hip - hop obrada alternativne istorije druge polovine prošloga veka..o)))


Brava, Vesna!

:))


Hej Vesna

odlicna ti je poezija.

Olga


post-Jugoslovenka

dobro zvuci, a i ne obavezuje. Prakticno za nas apatride.


Dejane

Post-jugoslaven je cinjenica, a ne stav. Oprezno, nema sta...


neces mi reci

d aimam probleam sa stavom. imam ja stav o svemu i svacemu ali se ne derem mnogo glasno. :-)


Eto, uvijek isto

...pa nas nadglasaju dziberi i ripasi :-))


'ej dzole,

Jesi li ovaj komentar pisao ti ili ja? Svaka ti je poslovica. Ja, tek od skora, uspevam da preko usta prevalim Srbija, kada me neko pita odakle sam, a sam sebi zvucim neuverljivo. I to nema nikakve veze sa politikom. Mexosima i dalje govorim da sam iz Jugoslavije. Onda krenemo pricu o Bori Milutinovicu, narodnom heroju Mexica...


...pesma koja slavi rad

Дејане, отворили сте тему која је овде у последње време прилично потиснута, или запостављена услед иначе пократког колективног памћења.
Југоносталгију сам некако и ја недавно одложио на страну (нисам је, дакако, никада ширио - на овим просторима било какво политизирање је по мени одавно сулуда работа).
Не бих се, ипак, сасвим сложио са Бабићевим свођењем лепих сећања само на селективна и на младе године: када је о томе реч, свако од нас је имао некога блиског са неким лепим сећањима на младост која се догађала и у оно предратно, па и ратно време, невезано за режим.
СФРЈ ће, као и претходни (и, нажалост потоњи) режими остати део наше историје, а о лепим сећањима на њу бих, уместо носталгије, из угла своје струке. У једном периоду радио сам у најјачој фирми СФРЈ и одлично памтим и јаке партнерске фирме из унутрашњости, са добрим стручњацима, са великим извозом квалитетних производа на захтевна тржишта - наравно, ту не мислим на разне заставе, петолетке и остале политичке фабрике, али не бих поименце. Кредити су се лако добијали и враћали, а мислим да је излизана фама о презадужености СФРЈ - ко се не слаже, нека погледа листу три најзадуженије земље у свету, па ће схватити да није ствар само у томе: треба дати гол више, а не само чувати мрежу.
Кратко поређење културе, здравства и школства онда и данас такође не захтева даљу причу.
Наравно, ствар је пропала у домену својинског односа - друштвена својина (у осталим земљама соцлагера државна) није имала шансе, и добро је што је пропала, са све ондашњим другарским песмама које јесу славиле рад, кад тамо а оно...
Има ова наша земља шансе да се, уз пуно правог рада, врати на онај ниво па даље. Свакодневно смо у прилици да завиримо у свој џеп и да упоредимо стање истог са оним од пре 5, 10, 15 итд. година. А жал за младост може, по Д.Радовићу, бити варљива ствар:
''Ако не знаш шта ти је - погледај где ти је.
Па ако га не нађеш - то ти је.''


ma nije sve u lovi

ima nesto i u kombinaciji ekaterina + azra + seb i sol.

emni kod ovih drzavica ne smeta nista drugo nego sto ni u jednoj nema specificne mase urbanoga. mnogo sve to rusticno.


Men' se dusho od tebe ne

Men' se dusho od tebe ne rastaje ...


A bilo je nešto od toga i

A bilo je nešto od toga i na koncertu grupe TIME u SKC-u, krajem prošle godine. Pa u drugom delu izadjoše na scenu gosti: Banana, Koja i na kraju Dragi Jelić (iz YU grupe!). Gledam oko sebe, prepuna sala SKC-a, sve sam Yugo-nostalgičar. Trebalo bi takve skupove zabraniti...


Plishani

Da li si ti Snezin muz u Portugaliji?


jesam, a ti Emilijina ćerka

jesam, a ti Emilijina ćerka u Americi?


Jao Plishani:))))))))))))))

Ljubim vas svo cetvoro. Hajde pisite. Isti mail, ako nemas nov. Pa Emilija je Ivanova kuma. Sada sam ostala ja.


Dogovor pao. Sledi pisanje i

Dogovor pao. Sledi pisanje i razmena svežih fotki.


Plisani

?????????????


de si bre komso?

ja bio 93. daklem sred rata, na koncertu leb i sol u lonodonu.
a tamo svi.
niko nije izostao.


evo, pratim te po blogu...

evo, pratim te po blogu... De udari po ovoj osetljivoj temi, nema mi sada spavanja...


Lova je jedno, eksplozija duha prethodila

а свакако није све у њој, него нисам хтео док Ви и други не кренусте, па само да додам: тамо неке давне ''Леб и сол'' у ДОБ- промовишу свој други, можда и најбољи албум, а предгрупа - обожавани лудак, непрежаљени Михајло Жуборски са реситалом, између осталог:
''Лежиш у гробу
без доњега веша
гробари се туку
око твога леша''
Откидали смо на завесе звука, на црњаке који никога нису повредили нити убили, на симфоније безазленог зезања. Наставило се 80-тих, наравно.
Pozz svima, sleep tight, radnička klasa ode da lala.


slusam vec danima

Quote:
ima nesto i u kombinaciji ekaterina + azra + seb i sol.

slusam vec danima EKV revisited. Eh...

Svadjaju se moji frendovi sa svih strana ex-yu tko ce je prvi oteti da je sprz...poslusa :-)


dejane jel' to scena iz GOSFORD PARK

CONSTANCE:
What would you say if I told you they cut cards for him?


kh kh kh

sad mi blamchina neopevana, qq


aaaaah TITO

i medved

i jelen

i bufalo

i lav

i rinocerus

i ha, ha, ha......

ko zna sta........

Olga


Олга,

свака ти част на фотосима, па богаму овај наш ЈОЖА, само још мајмуна неког није убио.

а заправо што би то радио, кад је владао са неколико њих, није луд.Ко што и није био.


Kad sam bio mladjan lovac ja

Jedna me je moma volela
Divnog oka, a jos lepsi stas
Za lovca je to najveca slas'

Kad bi ljudi moj zivot znali
Svi bi redom lovci postali
Uzivanje na sve strane, svud
Ima l' lepse ima l' bolje kud

Hitra noga, vedro celo
Daj devojko lice belo
Meni svaka ljubit se da
Eto tako zivi lovac mlad

Kad ujutro krenem u lov ja
Isprati me moja dragana
Nekoliko poljubaca da
Pa sav srecan krenem u lov ja

Kad bi ljudi moj zivot znali
Svi bi redom lovci postali
Uzivanje na sve strane svud
Ima l' lepse ima l' bolje kud

Zec, lisica, jarebica,
Divlja patka, prepelica
Pa i golub i grlica
I po koja devojcica

Sve se to uloviti daaaaa
Samo neuhvacen ostah ja.


Je l´ se sjeca netko

onih voznji Tiletovih pred kraj zivota, u crnom merdzi, s Gertrudom Munitic (sarajevskom opernom pjevacicom?) i bijelim pudlicama? Kada se o Jovanki samo nagadjalo...


Ma Tito je neponovljiv..

...i uvek je birao lepo..o)
Nego, Dunjice...Ja nešto mislim da bi političari iz Srbije trebali otići malo do Zagorja, ne bi li tamo pronašli nekog novog Titu da ovde sredi stvari..ponovo napravi dobre odnose sa Zapadom,posvađa se sa Rusima, podigne standard, daje radnicima stanove, dovrši auto-putove...o)))


nemoj opet Zagorce, molim!

Zar si zaboravio dasu iz Velikog Trgovisca, sto se rado pojavljivao u prvoj pricesnici, po uzoru na svog Marshala?


A to nije uporedivo...

....to je kao razlikao između originala i loše kopije..


Drago,

u tome se slazu s nama i najveci fanovi Oca nacije.


Dunjice...o)

...evo,samo jedne površne razlike..- odnos prema ženama -


odnos prema vlastitim zenama

mi je drazi plagijator (Ankica forever). U smislu stvaranja drzavne politike prema zenama, Tiletu i socijalizmu zahvaljujem od sveg srca na teoriji, ponekad i praksi, ravnopravnosti.


au koliki

je nosorog, veci od jovanke...

kad smo vec kod lovaca, ima prica o nekom od nasih novokomponovanih bogatasa, kako je zveknuo zirafu , na safariju...

mogu da zamislim vodica kako ne moze da veruje, i onog baju koji mu kaze 'pakuj brate, sta me gledas..'


olga, omasila si temu.

lepo sam skrenuo paznju da ovde nije rec o titu.


Dejane

pusti me da trolujem.

ПЛИЗ!

Olga


ne

svidja mi se. mesa babe i zabe.


Jel ja?

?
Mislim babe i zabe.

Olga


ma nema veze

dok je bilo tita, bilo je i šita.

al necu da ispadnem , nedajbože, titoljubac. ja ode pokušavam da načnem neobjašnjive misteriozne pojave, čudne puteve ljudske duše.


Дејане,

ја мислим да си ТИ промашио тему, а ОЛГА убола.

без Тита не би било југсловенства о којем ти приповедаш, према томе ЈУГОСЛОВЕНСТВО је упрао ово шта ОЛГА презентује.

ако баш ниси упућен у Југословенство.


Jugoslovensku ideju su "izmislili"

Hrvati u doba ilirskog proporoda, u prvim desetljecima 19. stoljeca. Vise od 100 godina prije dolaska Tita na celo drzave i Partije. I nije bila smisljena kao nacionalni pojam, nego politicki, u smislu emancipacije od austro-ugarske vlasti i utjecaja.


ti milutine

čnimiske, sve posmatraš ideološki, ja slabo šta.
ovo s ideologoijom blage veze nema.

a ja i olga smo po većini stvari veoma bliskih mišljenja. veruj mi, ne znam je ja od juče.


Olga

Neko je verovetno isao ispred Tita i ubijao jadne zivotinje kako bi se on slikao sa nogom na plenu.


Ma, bilo nas je, Jelena,

koji smo sa Titom na more isli, kupali se, letovali. Na primer ovaj bloger(ka):

Ih, kakva su to vremena bila!


N

Vide li ti kako se zivelo, a? A i plivalo se:))


Pa, to ti kazhem -

ko ne bi bio nostalgican za tim vremenima, majku ti bozhiju!
Danas su drugi obichaji: da su ga (Titu) videli na obali na pesku, Greenpeace bi dotrcao i odvaljao ga nazad u more, da ne ugine.


N

Da ne ugine kao kit na suvom.


Patotipricam.

Da ne ugine, jadan.


Brioni/Brijuni

Kada sam taj raj na Zemlji vidjela, definitivno zapecatih svoje misljenje o Titi. Taj je ZNAO i UMIO! Da uziva.


he

ako ovako nastavimo o Titi (slicice i prisecanja) jos cemo za koji dan minutom cutanja coveku odati postu. Bese umro u maju?!
E, kako se zaboravlja, iako pamtim suze i uzas i prekinutu utakmicu.
Ipak, slozila bih se sa autorom bloga da za njega ovo "NOSTALGICARSKO" raspolozenje nema direktne veze sa Titom. Nije jednostavno kad se drzava tako krvavo raspadne i toliko lica raseli. Pa ja nostalgicarstvo poredim sa tugom za dobom koji je oznacavao mir i poziv na "bratsku ljubav".

Znam da cu sad svaliti na sebe gnev svih racionalista, ali ja ne vidim u tim gore navedenim idejama nista lose.

Na stranu sto je postojao goli otok i cenzurisanje drugacijeg razmisljanja, mi nismo imali totarizam kao Sovejtski Savez i poredjenje ta dva sistema u ime iste ideologije mi je neprihvatljivo kao sto mi je neprihvatljivo i poredjenje ratnih huskackih delovanja raznih novinara koja se desavaju na drugom blogu.
Zar nije ta ista demokratska Amerika maltretirala svoje gradjane i intelektualce i unistavala im zivote samo zato sto su se usudili da budu simpatizeri socijalizma?! Cak i da nisu bili simpatizeri svako liberalnije misljenje je moglo biti protumaceno kao da jesu. Nije li i to "spaljivanje vestica"? Zar nije ta ista Amerika u logorima drzala Japance koji su bili njihovi gradjani za vreme drugog svetskog rata?!

Nas sistem je bio totalitaran i ideoloski, ali ni priblizno kao sistem S. S, a porediti ga ili izjednacavati sa fasizmom je i besmisleno i ruzno.
Komunizam je utopija i kao takav nije mogao opstati i imao je zle posledice kao posledica ljudske nesavrsenosti i borbe za vlast, ali nije imao rasisticke prefikse kao fasizam.
Zao mi je sto sam procitala takva izjednavanja i to od autora bloga M.M. Cirkovica...


Pufna: "Naš sistem je bio totalitaran..."

Pufno, vidim da si mislio/la na SFRJ, pošto nas porediš sa tadašnjim Sovjetskim Savezom...

Bojim se da i danas imamo koprenu na očima. Postoji vreme pre i posle Miloševića. Ali postoji jedan interegnum između Tita i Miloševića gde su ideološki formirane SVE ideologije koje su danas na vlasti ili koje su danas vladajuće ideologije. Tada se sve desilo. Mislim da je to "tajno mesto" svih ideoloških formacija koje su nastale i koje su i danas žive, po meni.

A da se vratim na Pufninu konstataciju: ja mislim da SFRJ nije bila ni komunistička, ni totalitaristička, već, po meni, apsolutno prosvećena samoupravna socijalistička - monarhija. ;) Bastard dosad neviđenih razmera, takoreći. Trol off.

I sad kad sam to rekla, samo da podržim Dejana u nastojanju da se ovo ne pretvori u ideološko trolovanje. Ovo je jedan pokušaj potrage za izgubljenim vremenom i priče o čudnim putevima ljudske duše...


hvala ti

ko sestri. :-)


Dejan Stankovic

Dejane, potpuno mi je jasno sta ste hteli ovim postom i to nije sporno. Svi smo mi emotivno vezani za detalje nasih licnih istorija koje je proizvelo vreme sistema u kome smo ziveli. Jeste, imali smo slobodne skole iz kojih, na zalost uglavnom nisu izasle za praktican zivot opremljene generacije. Imali smo besplatno lecenje i ipak morali da donosimo hranu, posteljinu i ostale potrepstine bolesnima jer je u samoupravljanju za istim stolom na sastancima sedelo citavo osoblje sa ponekad i cistacicom kao sefom partije bolnice i doktorima koji su mozda grizli nokte od muke i nemoci. Zato nas neke, ovde na blogu, to vreme, nase mladosti, nasih slobodnih putovanja kroz zaista prelepu drzavu, kakva je, laboratorijski eksperiment (politicki), Jugoslavija bila zahvaljujuci svojoj geografskoj raznolikosti, navodi na asocijacije vezane za glavne likove zahvaljujuci kojima je ovo zadnje stradanje dostiglo ovakav preokret. Samo zahvaljujuci tim likovima. Zao mi je sto nismo u stanju da eliminisemo ruzno koje smo prepoznali kada se nasa rana istorija zavrsila, ustupivsi mesto novom dobu zasnovanom na nerasciscenim racunima predhodnih generacija. Verujte mi, najlepsa secanja me vezuju za sva divna mesta i divne ljude koje sam upoznala prosavsi citavu Jugoslaviju. I uvek kazem da sam sa smrcu drzave, izgubila oca, a sa smrcu majke, Beograd.


Sharski, ochiju ti, jer ovou

Sharski, ochiju ti, jer ovou coshku desno dole u vodi Tito? Ili neka zena? Ne vidim dobro


Tita, glavom i stomakom

(koji se podvodno ne vidi), ali jamacno je tu. Eh, to su bila vremena, neki ih pamte sa suzama u ochima! Ili kako ih nazva nas domacin, The Dejan, "jugoochajnici"!


Aaaaa Tita je bio

Aaaaa Tita je bio sveprisutan, svevideci...Dobro


Tita

k´o Duh Sveti - sveprisutan - u nama i oko nas, svevideci.


Jugonostalgicare pozdravlja Let3


Uh bre

dunjice...
psujesh kod ovih finih ljudi na blogu...ccc


DeTail,

tko? Ja? Nisam ja Let3 ;-))


Nonono

Dunjiceeee. A kalorije, a?


JJBeba,

koje kalorije??


dunjice

od svega. Goji, al' ne deblja :))


JJBeba,

godi? Hm.


Definitivno godi. Svima :))

Definitivno godi. Svima :))


Dunjice i Bebo

Mali trol. Da li postoji kod nas, a i u Hrvatskoj, ili bilo gde, ona divna TUTIFRUTI cokolada, velika, dugacka sa suvim vocem i lesnicima, bademima, cime li vec? Bila sam u stanju sama da je pojedem, celu, za dva dana. Sada bi mi, kada bih htela da je pojedem, ako uopste postoji, morala da prestanem da jedem jedno mesec dana kako bi mi se organizam-linija, stabilizovali. Uz to se podrazemeva i prestanak disanja, odnosno udisanja slatkih mi mirisa hrane:)


Tutifruti cokolada

postoji jos! Proizvodi je jos uvijek osjecka Sloboda, tvornica keksa i cokolade, ona ista sto proizvodi i legendarni JADRO keks. Ja sam je prestala kupovati, teska srca, jer je bila moja omiljena; nakon sto sam naletila na jednu crvotocniju od bakinog sifonjera.


Ja sam volela Moka

Ja sam volela Moka napolitanke.
Sa kafom mmmmmm I danas vuchem traumu iz detinjstva -radim na kafu


Cokolade i kafa

Kod "Konja" se pila najbolja ice-kafa. sladoled od vanile i cokolade, preliven kafom. To je bilo moje povremeno "gorivo" dok nisu poceli da smanjuju case u kojima je ovo divno pice bilo sluzeno:( Nikada ne sedim tu kada dodjem u Bgd pa ni ne znam da li je ice-kafa jos uvek na listi pica.


Jelena

sad je Konj renoviran, lepo izgleda. Ima kolacha, bashta uvek puna, ali dozlaboga losha kafa. Moje iskustvo :(


Moje iskustvo

Losa kava, neljubazni konobari, ukusne torte.


Mislim

Da je najbolja ice-kafa bila u Romanitaru. Da li ga se neko jos seca, na terazijama, gde je sada Mekdonalds. Nije da je bio neko mesto, ali ice-kafa u basti, leti, dok se ne odluci gde se ide to vece...


bauer "dok se ne odluci gde se ide to vece..."

Romanitar - launch bar :))) kul


eto vidis,

al' da dodam, kod konja su bila najbolja srneca ledja i triglavi. slurp.


Dunjice...

...a sta je sa "zivotinjskim carstvom"...obozavala sam tu cokoladicu..Ovde moze da se nadje ali je sada u zutom omotu i imam utisak da je ukus malo drugaciji...Neznam da li je to neki divljak za nase trziste ili su promenili recepturu.....ili mi se samo cini...


Zivotinjsko carstvo

sam vidjala po trgovinama u Hr ovih godina. Isti format iz mog djetinjstva, plavi omoti, samo je crtez na omotu nesto suvremeniji, ali potpuno prepoznatljiv. Unutra isto kao i nekad, vise tip secerne table nego mlijecne cokolade. Mozda se varam.


Cirkus Adrija

Da li se neko seca Cirkus Adrije? I tu su bile slicice, ali sportista. To je bila kao neka vrsta oblande sa kremom od lesnika i cokolade. Mozda je ukus bio nikakav, ali kada ga sesetim, mislim da je bio predivan.


Eurokrem

Cirkusa Adrija, na zalost, ne mogu se sjetiti. Ali me opis podsjeti na Eurokrem table, kojih jos uvijek (opet?) ima u Srbiji. Znam da nije neki kvalitet, ali imaju ukus djetinjstva.

S druge strane, Eurokrem kremu sam odavno, laka srca zamijenila za Nutellu.


Ma kakva secerna tabla...

...to su bile najlepse cokoladice...Ove koje sam ovde zadnjih godina kupovala u zutom omotu, istog su formata i debljine ali mi se cini da imaju vise mleka pa mi ukus naginje na "milku"...onaj stari ukus mi se vise svidjao...


Dunjice

Vidim, bili smo uredno u KATO-u, pokupovala i ja "cokoladice" i razdijelila :-))


Uz puno postovanje...

...prema svacijim osecanjima, mislim da ipak ne stoji


jer ne znam da li se Jugonostalgija ikada izvrgla u nešto ružno ili štetno.

S obzirom da se idealizacija lika diktatora, ma bio ne znam kako soft (a da li je titoizam bio toliko soft mozda treba upitati ljude poput Borislava Pekica, Vokija Kostica, Vesne Pesic ili Mihajla Mihajlova koji su svi robijali zbog verbalnih delikata u tom sistemu) ne moze da se posmatra kao nesto drugo nego RUZNO. Mozemo diskutovati u tome da li je to stetno ili ne - ali u svakom slucaju je idealizacija i ulepsavanje slike jednog totalitarnog ili autoritarnog rezima prilicno ruzno. To me umnogome zacudjuje od Vas, s obzirom na stav koji ste izrazili o Salazaru, diktatoru koji je umnogome imao vrlo slican "soft" pristup diktaturi, a koji je u svakom slucaju likvidirao mnogo manje ljudi od "najveceg sina nasih naroda i narodnosti"... Takav dvostruki standard jednostavno nije moralno prihvatljiv.

I da dodam, da ne bude zabune: sasvim je svejedno da li je na celu tog rezima bio janko ili marko. Sistem je sam po sebi bio zlocinacki, bas kao i portugalski za vreme Salazara, samo sa malo drugacijim predznakom. Nije rec o licnosti, vec o drustvenom i politickom fenomenu koji je RUZNO ne osuditi.


meni si nasao

da pricas o titu?
a to sto ga velicaju, oni sto ga velicaju, ne velicaju njega vec nesto drugo, neki svoj zivot, svoju mladost, al su glupi pa ne umeju da se iskazu kako treba. to je samo manifestacija gluposti, ali je i ona neskodljiva. jer niko ne velica brozova zlodela vec samo dobre strane njegovog rezima, kojih jeste bilo.
u svakom slucaju, broz je bio diktator no nije on izmislio jugoslaviju.


OK, jeste to tacno...

...ali onda ne treba potencirati petokraku, vec nesto sto je vise jugoslovensko u smislu te originalne jugoslovenske ideje. Slazem se da su i Vuk Karadzic i Kopitar i Strosmajer i Mihajlo Pupin u krajnjoj liniji imali daleko dublji kulturni i istorijski znacaj - ali je petokraka zapravo ponajpre NJIH UNIZILA.

A plasim se i da taj revizionizam u odnosu na specificno komunisticku Jugoslaviju, koji onda obojica osudjujemo, nije ni izdaleka tako bezazlen kako ti se cini, i da nam moze jos mnogo problema prouzrokovati u buducnosti.


ja lepo kazem

neobjasnjivo me takne. a to nije zbog toga sto je komunisticki znak nego sto sam je nekim cudom podsvesno prihvatio kao svoju a posle nijednu drugu nisam.

zanima me da li ja postojalo nesto kao otomanonostalgija (pusto tursko) ili austro-ugaro-nostalgija?


Postoje i danas

Postoje i danas


gde

kod koga? ja nikada ne sretoh nikada nikoga osim jedne babe u Ptuju il Mariboru koja je imala jedno 100 godina i bila je skroz senilna i pitala nas vojsku da li smo carski soldati. mi kazemo da jesmo, tek da je ne razocaramo.


Na raznim mestima

Ako pitas za prostor bivse SFRJ, KundK nostalgiju ces naci, bogme, i medju mladjim narastajima u Vojvodini. Otomanonostalgiju u BH, Sandzaku...Inace, KundK nostalgija se uredno gaji u Becu, kako medju nizim, tako i medju visim slojevima. Nije nuzno da covek zivi u nekom vremenu i drzavi da bi o njoj sanjao. Na pocetku svega je ideja.


Petokraka

Ja od nje ne pobegoh. Sada ih ovde gde sam, a ima ihpedeset, gledam kako se viore na zastavama, gde god da se okrenem.


Dejane

jesste postojalo je! Sa Kosova, na primer su se iseljavali i odlazili u Tursku sa Turcima prilikom njihovog povlacenja. Neki kazu da je to zato sto nisu hteli da zive sa Arnautima ( Albancima), ali ja za razloge nisam sigurna.


M.M.Ć Ok,jeste...

Po toj logici petokraka je najviše unizila SAD jer je i tamo simbol a muslimanske države,Kina....

Revizionizam koji spominjete je sada preko potreban ali ne u odnosu na socijalizam koji vi brkate sa komunizmom uzred tvrdeći da je Jugoslavija bila komunistička država što je (ako nije arogancija i neznanje) u najmanju ruku bezobrazna insinuacija.
Revizionizam koji je u toku u teoriji se odnosi na opravdanost
pravne i društvene kategorije 'Korporacije' kao ZLOČINAČKE i sa stanovišta humanitarnog prava (MORAL) za ljudsku vrstu ( a i druge) naj pogogubnijom ideologijom.

Ako niste upoznati sa značenjem simbola PENTAGRAM u okultnim
pokretima i drugde onda to pročitajte,pre nego što kažete da je ista nekoga unizila!Gori simbol od petokrake je stisnuta pesnica (Otpor) a savetujem da pogledate upotrebu istog od Indije (stari vek) pa do nacističkog pokreta kojeg je simbol i dan danas zajedno sa svastikom.

Vezivati ideju jugoslovenstva za ljude koje pominjete pokazuje da nemate osnovna znanja o teoriji Nacije ,Pojavi nacionalnih država i Nastanku i pojavi nacionalne države kao subjekta prava.

Za vašu informaciju pojava nacije i nacionalne svesti je skorijeg istorijskog datuma i vezuje se za kapitalizam ranog perioda akumulacije prava i kapitala potom za fašizam (nacional socijalizam),liberalizam i komunizam prema autorima
političkih ekonomija gradjanskog i komunističkog bloka.

David Ricardo;Robespjer,J.M.Kejns;Lenjin;R.Luksemburg;Engels klasici i novije autore ponaosob kontemporarne itd.


Simbol -zvezda, na primer - sam po sebi, van konteksta,

nema nikakvo znacenje. Tek kad se ta zvezda stavi na, recimo, kinesku zastavu onda se o njemu moze govoriti; ili muslimansku, ili americku.
Ako pogledamo uobicajenu definiciju Nacizma:
The ideology and practice of the Nazis, especially the policy of racist nationalism, national expansion, and state control of the economy, jasno je koliko dodirnih tacaka postoji izmedju ovoga i sovjetskog sistema.
U danasnje vreme, svi se ovi elementi nalaze u ideologiji i praksi supersile, sa jednim izuzetkom. Naime, jeste da je doslo do stapanja kapitala i drzave, ali ovde nije state control of the economy, vec obrnuto: veliki kapital kontrolise drzavu i njom de fakto upravlja. Sirenje onoga sto se zove "american values" silom po svetu, cak pokrstavanje u hriscanstvo, rasizam - Iracani se nazivaju "sand niggers", ili "ragheads" - dovoljno istice tu slicnost.
A USA Patriot Act (Uniting and Strengthening America by Providing Appropriate Tools Required to Intercept and Obstruct Terrorism), je vec dovoljno Orvelovski nazvan da je jasno u koje svrhe je napravljen: svrhe unutrasnje kontrole.
Kao i Milan, ni ja ne vidim razliku izmedju ovoga i drugih totalitarizama.


Re: nsarski

Milan tu razliku u gornjem tekstu nije napravio za razliku od tebe,već je komentar usmeren samo na bivšu Yu i Portugal i komunizam koji uzgred budi rečeno nigde nije ni postojao ako se izuzme HRIŠĆANSKI KOMUNIZAM koji teoretski još nije dovoljno rasvetljen.

Slažem se sa naslovom tvog posta a i ostalim što si naveo.


Gospodine Stankovicu

implicirate da su 209 delegacija iz 127 zemalja svijeta na Titovoj sahrani sacinjavali glupi ljudi.
Ili su sve te zemlje bile primorane poslati na sahranu tog zlocinca po kojeg portira u crnom odijelu posto u to vrijeme nije bilo geostrateski preporucljivo zamjerati se Miki Spiljku, admiralu Mamuli, drugarici Planinc i ostalima iz nadasve mocnog politickog vrha?

Lahor Krtolica


Re:uz ...poštovanja M.M.Ć.

Citat: sistem je sam po sebi bio zločinački.....već o društvenom fenomenu koji je RUŽNO ne osuditi.

Sa kojim vi autoritetom sudite??? Novokomponovanih pokondirenih tikvi tipa LDP,SPS koji se lažno predstavlja kao SOCIJALISTI
(sramoteći EU socijalističke partije),Demokratskim oligarhijskim
ili autoritetom radikala poštenog (?) tipa????

Ako već tvrdite da je socijalizam (u EU su svuda socijalističke partije na vlasti) ružna ideologija koju treba osuditi onda argumenti poput verbalnog delikta onda je vreme da vam se kaže da ovi sada ubijaju a ne teraju u zatvor zbog istog delikta.

Osobe koje navodite su predstavljale opasnost za režim i kao takve pravosnažno osudjene,što je u anglosaksonskom sadašnjem pravu potpuno "normalna" pojava.
Za Patriot Ackt verovatno nikada niste ni čuli kao ni za "tajne letove preko teritorije EU SAD aviona.Da su Englezi od strane države najšpijuniranija nacija (BBC) verovatno je po vama izmišljotina protivnika demokratije na hajdučki način.
A Miloševićevska garnitura koja je sada na vlasti sigurno osim mrtvih nije likvidirala nijednog svog protivnika.

I na kraju Ghandi: 'siromaštvo je najveći zločin' govori dovoljno o pravednosti sistema na ovoj planeti,koji su svi usmereni i ideološki definisani u cilju oparvdanja OTIMANJA
TUDJEG i zaštite svog privatnog kapitala.


vijorom zastave namamljen

čitam u modalnoj logici da ništa nije moguće što ili nije bilo ili neće biti stvarno .taj master argument teoreme o nepotpunosti koja tvrdi da je moguće pretpostaviti postojanje
zatvorenih uzročnih lanaca ,te i vremensko putovanje unazad.
toooooooo . . . .unazad . . . .napred !
uuuuuuu , kad bi samo moglo ,no meni snogama nazemlji čvrsto stojećem cela ta malko nejasna i mlooogo bre apsurdna ideja o hodu vremenskom unatrag zajedno sa nama samima,možda je istinita a možda i lažna.ustvari , nostagičnim je varljivo prisećanje iliti vremensko putovanje unazad potrebnije od istorijskih činjenica jer deluje ubedljivije . šta kada nam neko veoma učen argumentovano počme raspredati o posledicama naših ju vremenima bivših ami zablesani , jer zviči poznato, sami sebe pritom uveravamo,iako razumeli učenog ništa nismo, da otome podosta ustvari već znamo,ali posmatrajući isključivo iz perspektive svog ranijeg perioda života od pre par decenija kad smo mladi bili te u čuda još verovali,pa nam stoga . . .sve i bilo lepo.
zato ,samo opušteno, kada je tema koju g stanković poteže natapetu jer & nostalgiji treba ugadjati . . . . povremeno, zarad živaca unutrašnjih .


Jugonostalgija

to je valjda ovo:
-prvo niko nigde nije smeo da ide zbog rata i ovoga i onoga

-mnogi ljudi su stalno isli na more u Hrvatsku i imali tamo kuce pa je sad to more + kuce u drugoj drzavi (isto vazi i za skijanje)
i dok srbi zale sto nemaju more u svojoj drzavi

-hrvati zale sto, na primer EXIT nije u njihovoj drzavi

-svi zale sto ne mogu da zapucaju vozom celu noc a da ne predju granicu

-i sto su poskupeli telefoni sa gomilom prijatelja

-i sto raste cena roaminga cim mrdnes

-i sto se svi i dalje loze jedni drugima na bendove a ovi nekako nisu neko vreme gostovali

-i sto veci deo bivse YU govori isti jezek a i oni koji ne govore se nekako razumeju

-i sto je sve nekako postalo svima malo tesno i mnogo komplikovanije za pomeranje

-a to je zato sto mnogo ljudi ne govori ni jedan strani jezik dovoljno dobro da bi im bilo udobno da se motaju po stranim zemljama, vole da se motaju po svom govornom podrucju ali bez pasosa

-a ta nostalgija mozda u stvari i ne postoji, nego, nikome iz bivse Juge ne cvetaju ruze a ljudi u takvim situacijama obicno posegnu za kakvom takvom nostalgijom, cak i prilicno apstraktnom, kao sto je ova, jer neke opipljive razlike izmedju "pre" i "sada" mozda i nema.

Olga


verujem da je

jezik presudan link. no postoji takav link i izmedju brazilaca i portugalaca, pa se ne poznaju tako dobro. ima nesto i u prozimanju kultura, svaka ponaosob je premala pa se preklapaju, insiprisu, potkradaju.


Ipak, daleko je Brazil

silna ih voda deli.

Olga


Izvor

Mozda, zapravo, zalimo za drzavom (koja se zvala Jugoslavija). Ako pokusamo da odbacimo ideoloske predznake socijalizma, totalitarizma i titozma, mozda smo nostalgicni za jednom relativno velikom i uredjenom drzavom - naravno, drzavom u kojoj smo rodjeni (otadzbina, domovina). Ova osecanja (sentimenti) pripadnosti drzavi veoma su duboko ukorenjena, intenzivna; kod nekih ljudi zamenjena su sistematski propagiranim i usadjivanim nacionalizmom (srpskim, hrvatskim, bosnjackim itd.), dok kod drugih, manje prijemcivih nacionalizmu, jos uvek, manje ili vise, tiho opstaju u izvornom obliku. A izvor presahnuo!


A gde su

nam Istrijanci ovde? Ovo je neka predratna (II sv. rat)?


Vucko,

u pravu si, tek sad uocih da fali Istra i parce Slo :))
Evo i 45-91:


I Tata je jugonostalgicar.

I Tata je jugonostalgicar. Toliko da je sinu htjeo da nadjene ime Jugoslav. Zena zaprijetila vetom. Srecom dobismo cerku.


Ma sta hocete!?

NAJLEPSA ZEMLJA NA SVETU.


Uopste

nisam jugo-nostalgicar. Jedino zalim sto je tako skupa cena placena za razbijanje Juge. Da smo se u miru i uz uvazavanje rastali sada bi ziveli normalno. Za tim zalim.


Jedan od retkih pismenih, obrazovanih i uvazavanih

u svetu srpskih politicara, pok Ivan Djuric, prof vizantologije je jednom prilikom rekao..."Nije problem rasturiti Jugoslaviju, ali treba izvesti, bar, bakalsku racunicu sta je bolje...Jugoslavija je bila plemenita ideja, koju necemo sacuvati, pa je zbog toga treba manje spominjati kako se ne bi i dalje prljala...." Otprilike tako nesto je izgovorio na tribini u KG, povodom promocije prvog dnevnika YUTEL/a (ako ga se jos neko secca!)
Dakle, meni se cini da su bakali dosli na vlast svuda, i da su samo oni izveli svoju racunicu...a placaju je i placace kao i uvek gradjani...koje ne treba abolirati od odgovornosti...
poz.
BKC


B.KOvacevicu

seca ga se seca. Veliki covek! Maltretiran od strane Slobe ali niko se tada nije uzbudjivao. Nije opoziciji bio po meri. A kad ih je vodao po Parizu i upoznavao sa inteligencijom i vaznim ljudima onda je bio dobar.... :(


ne zale oni za jugoslaviom

ne zale oni za jugoslaviom samo zato sto su tada bili mladi. ja sam bio mlad u milosevicevij srbiji, pa stvarno nikada necu imati sta da idealizujem...


dobra ti

ova. svaka cast.


SFRJ za ponavljache

ulomak o bureku

Kao shto postoji engleski, tako postoji i jugoslovenski doruchak. Rech je o bureku (shvajc.: "muesli"), bez koga se u Jugoslaviji ne mozhe zamisliti ni jedan osvit novog dana.

Najbolji burek u SFRJ mozhe se nachi u Chabaravdicha ("mrtva bi ga usta jela"), i generalno, u SR BiH, gde postoji velika tradicija pechenja bureka i pita ( - Neno, neno, hamo ćopa pite! - Neka ćopa, qrac će za vecheru!), mada se i u Beogradu mogao nachi odlichan burek pod nazivom "rekbu".

Burek se deli na burek sa sirom, burek sa mesom i burek bez ichega (tzv. "prazan burek"). Postoje josh i neke modernije verzije s vochem, ali to nema veze s mozgom. Burek se pravi od testa zvanog jufka koje se razvuche preko stola, savije i zatim peche u okrugloj tepsiji na 250 stepeni. Burek se mozhe jesti svuda, npr. kod kuche (tzv: "burek za poneti"), mada je najzdravije da se jede u samoj burekdzinici, i to "s' nogu".

Burek je mastan pa se zato sluzhi s hartijom (nije mnogo ukusna), a jede iskrivljenom i slabo opranom viljushkom direktno s musavog drvenog pulta. Prilikom izbora burekdzinice treba voditi rachuna da ova bude u blizini zheleznichke ili autobuske stanice. Iz nekog razloga, najbolji bureci rastu upravo u okolini takvih objekata.

Normalno ljudsko biche pojede za doruchak burek od 250 grama u tri zalogaja, a ako je bash gladno mozhe i 300 u dva. Povratnici, emigranti i gastosi u poseti starom kraju jedu za doruchak od 750 grama navishe, a ako im nije dosta maznu i par pogachica s chvarcima.

Uz burek se pije iskljuchivo jogurt, najbolje onaj vodnjikavi u belo-roze pakovanju. Kao shto se burek jede iz hartije, tako se i jogurt pije direktno iz tetrapaka.

Posle toga se usta obrishu rukama, a ruke o pantalone.
Ili kosu, ako oćesh da se sjaji.


Burek sa sirom

Hehe sa ovim se Bosanci ne bi složili (burek sa sirom). Oni kažu: burek je burek - a to je sirnica :)

V.


tachno:):):)

tachno:):):)


znam :)

al autor knjige (Dejan Novachić) ochigledno nije bosanac

sve su pite pitice, al' burek je pitac..


„...najbolje onaj vodnjikavi u belo-roze pakovanju.”

. objašnjava , tako , pre jedno 20 godina , jedan prijatelj , društvu iz kraja , zašto se vratio , iz LA : Sve sjajno. Pazi kad ono na šta u 1 trenutku pomisliš, sledećeg vidiš u izlogu iza ćoška.
. paaa?! .
Pa ništa. Zaokrenuo mnogo ćoškova, nisam našao jogurt što ima kod nas, iza svakog ćoška.


J. pravo da ti kazhem

i meni taj jogurt nedostaje
taj shto lepo mozhe da se pije
ovdashnji se seche nozhOm.
ako nagnesh iz one chashe, mozhda i ispadne, al sve odjednom i u komadu.
tjah.


I ja sam se zalio na istu

I ja sam se zalio na istu stvar dok mi drugar nije objasnio. Samo razmutis jogurt s obicnom hladnom vodom (ni slucajno s mlijekom)... otprilike 3/4 jogurta sa 1/4 vode i dobro promijesas.


Hehe

praktičan lek za nostalgiju - dodaš vode i promešaš :)


Eufemizam

Cukervaser


jel to sa vodom

shire delotvorno ? :)

npr.. ubacish vodu u tudje more, u tudje nebo, u tudje ulice.. ljuuudeeeee

jel pomazhe ?


Buttermilk

Sledeci put kupite "buttermilk". Nije to mlijeko sa puterom, nego upravo taj tecni jogurt koji vam nedostaje.


Buttermilch

u Njemackoj je nase kiselo mlijeko.


. ma , može i bez jogurta ,

al ovo je bila kratka priča o jednom što nije hteo .


Pa umuti ga..

...pre upotrebe.....


yugoyebarnik - uspavanka:.

jUgoslavijo narod te slavioooooo
pa te udaviooo
uBre uBre uBre
jugoslavijo moja.. cela:.
a jel mama, prestani da se maješ
i kaži zašto sam ja crn a ti bela?.
uh, sine..
kakva je žuraja bila,
dobro je da ne laješ..
ma
gledaj ove palme i đampine
bjele vile i palace vrime
njih je tebi ostavio nono
da te tješe kad je srce boolno..
al mama.. mama mama
kako to da sam ja beo a ti tako bjela?.
u bre sinko bre
kakav je tulum bio
dobro san te i iznjela
ajd sad poolako sklopi okice
u dobru je lako dobar biti
kad je teško sam ćeš suze liti
nauči se časno živjet siine
jer je u nas tako od daavnineee
niiinaa naaa pjevaju noone
niinaa naaa
za zlatne snooove
niiinaa naaa
o čedooo mojjeee
ninaaa na
tuuu sve je tvoje..
ali mammaa čekaj, stani
jednom se uozbilji
i kaži mi gde je tata?.
uh tata tata
štaćetitata
kakva je to bila ekipa
ponosan bi bio na svakoga
da te iz sebe iskipa
ah toog vremena
preko dana bratstvo
a noću jedinstvo..
al gde je on sada?
možda je u splitu
drka kitu
pa će opeeet doć
možda je na hvaru
dr.. svira gitaru
pa će opet doć
a možda je u celju
možda u skoplju
u titogradu nema šanse
tamo nebeše nikake romanse
aj bre spaaavaj mamino..
čekaj bre, čekaj
ima jedna zemlja sasvim mala
mala mala ali srcu draaaaga
jer je sunce ljepotom zaliva
aaa more joj skutove cjelivaaaa..
čeekajjj bbrreeee..
(hrk hrk)


za fixera

Reklama za nozice za brijanje. Zenski glas. Sugestivno. Splitski dijalekt: "A di su sad oni lipi Srbi? Nemam zbog kog' noge brijati!"


jedan rasizam zamijenio drugi

Poslije domovinskog rata osvanuo u Osijeku grafit: "Vratite nam Srbe, eto vama Harcegovci!"


nostalgija

biti jugonostalgichan tipichna je srpska blagost u rasudjivanju, koja u moru ostalih malo boljih i puno gorih srpskih svojstava mozda najbolje objashnjava mogucnost Srbije. ovakve Srbije.

Na kraju prvog svjetskog rata Srbi su bili pobednici, a ostali su se našli unutar redova onih koji su izgubili rat. Nije važno što su mnogi Hrvati ( Meštrovic, Supilo, Trumbic i drugi) radili na osnivanju zajedničke države, koja se u početku zvala SHS: Država Srba, Hrvata i Slovenca, a da bi se kasnije nazvala Jugoslavija- zemlja južnih Slavena. Odmah u početku ukinut je hrvatski Sabor koji nikad nije prestao postojati. S njegove je govornice Radić upozoravao i govorio o guskama u magli, jer su predstavnici Hrvata odlazili u Beograd pristajući na svašta, baš kao guske u magli ( jer mislim da nisu imali nikakvog izbora).
mozemo mi govoriti i ovo i ono, a li chinjenica je da se na teritotijama predmeta tvoje blage cheznje do juche ratovalo , svuda osim na teritoriji Srbije- uze Srbije , tj., ne rachunamo li tu ono humanitarno bombardovanje iz 1999. rane su josh otvorene.

što se događa u toj zajedničkoj prvoj Jugoslaviji? Hrvati su opljachkani zamenom 4 krune za jedan srpski dinar. Doslovce su Hrvatima ispražnjeni djepovi, a kasnije je i "bankovni sustav centraliziran" (Beograd). Nisu prihvatili hrvatsku ravnopravnost. Uveli su srpske zakone ( što nije bezazleno- predugo bi bilo objašnjaviti razlike austougarskih i srpskih zakona ), uveli batinanje, srpsku vojsku, raspustili hrvatske oficire, razmestili učitelje- raselili ih po celoj Jugoslaviji.
Budimo razumni- hrvatska je bila klasična kolonija.
Drugu Jugoslaviju ne želim ni spominjati.

dakle, iz srpske perspektive govoriti o jugonostalgiji neumestno je.

ali, chini mi se da si ti , Dejane, i tako govorio iz lichne, intimne perspektive o zalu za bivshom jugom. ili ?


Šta htedoh reći, napisah

a gledao sam i da ostavim mesta i drugima da nešto kažu. Ono, iskreno, nisam se nadao da ćemo dogurati do kursa kruna/dinar (za to nikad nisam ni čuo, da ti iskreno kažem). Ja inače sve iz lične i intimne perspektive.

A govorio sam o multikuluralizmu. Nadnacionalnoj kulturi. Kad na primer, kada negde u svetu (stalno se smucam po nekim međunarodnim događajima) sretnem npr. Bugarina - nije to ista stvar kao kad sretnem Slovenca. A o Hrvatima i da ne govorim. Poznajemo se.

Može biti da će moja deca s ovom EU multi-kulti Erazmus kulturnom projektu biti tako kulturno bogata i poznavati komšiluk skoro kao i sebe. mada sumnjam.


the burden of the foil

tvoja sumnja pojavljuje se kao sled nesretne proshlosti balkanske avlije- koja josh traje, bolno znamo gde.

nije mi promakla pozitivna nota u tvojoj prichi, buducnosti okrenuta ; jer kao pisana iz perspektive sadashnje proshlosti, lishena nostalgije za buducnost samu, dakle...

ja gajim, ipak, nadu da ce nasha deca biti unekoliko plemenitiji ljudi: u ophodjenju sa juznoslavenskim susedima svakako, samim tim shto ce biti oslobodjeni tereta proshlosti : koliko, toliko- dovoljno je.

paradoxalno, mi bi morali neprestano biti na oprezu i znati shto vishe: opreznost je jedina josh, iako jako zamucena, ziva voda (ovo u smislu prainstinkta kao ljudskog (pra)svojstva).

moj sin svakako ce poznavati SUSEDSTVO koliko i zagonetnog sebe; valjda jer poznaje mene- a i stranac je, bash kao i ja.

"Koga najvishe volish, zagonetni choveche, reci? oca, majku; sestru ili brata? -.....

.................................
......................................

-Volim oblake... oblake shto promicu... onamo, ovamo...
oblake chudesne!"*

c.baudelaire: (L'Etranger)

ovaj citat kao smernica na putu ka nadnacionalnom bicu; a.

dejane, razumem shta si zeleo reci; donekle i ja slichno osecam spram ex-Yu; tako i ja kao mlado-srbin (ahahahaah) vidim ovu stvar.
(ali tachno je i to da hrvati mora da su se osecali kao gradjani drugog reda, kojima je nepoverenje nametano kao zastrashivanje.)
U tom smislu sam mislio da je pricha o cheznjom za bivshom jugovinom, a u kontextu svih chlanica zajednice juznih Slovena, neodrziva, ne-umjestna kao puzzle-a piece u svestrano povijesnoj, vrlo slozenoj gomili faktografije, koja nam je na dohvat ruke.

dakle, srdachni pozdravi
od strashnoga, surovog baje
johnnyja surabaye.

;M)

ps. kako sam zamijetio da se bavite prevodjenjem, rado bih stupio sa Vama (ili tobom) u kontakt
povodom moguce saradnje- ja rado prevodim, i radim to sa nekoliko jezika.


posalji email

kad oces

dejan@linguaemundi.pt


kurs kruna/dinar

Zanimljivo kako jugonostalgičari, a poglavito Srbi među njima, ne znaju kako je započelo naše zajedničko življenje 1918. jednostavno: paritet kruna:srpski dinar bio je 1:1 prema osnovi u zlatu. usprkos tome, za novi Kraljevski SHS dinar trebalo je predati 4 austrougarske krune ali samo 1 srpski dinar. Pametnom dosta. Nadalje, stanovnici svih zemalja nastalih od poražene Njemačke i Austro-Ugarske su prema međunarodnom ugovoru iz Saint-Germainea imali pravo na otkup zlata u vrijednosti svoje novčane mase postojeće na koncu rata. Svi, osim Slovenije, Hrvatske i Bosne. Dapače, ne samo da im je novčana masa obezvrijeđena banditskom/hajdučkom konverzijom 1:4 nego nisu imali ni pristup kupnji zlata. Srbija je krenula smjesta s opljačkanim parama u Švicarsku i nakupovala se zlata. Nikola Pašić se nerijetko uredno hvalio tom hajdučijom kao najvećom povijesnom dobiti za Srbiju. To je bio znakoviti početak naše zajedničke sreće za kojom se ovdje tako lijepo žali.

Bez obzira na gore navedeno, Partibrejkersi su zakon!:-)


ko se rodi da ...

Uzasno mi je zao za te krune, i moji su tada zajebani posto su bili podanici kundk. A posle su ostali bez imovine koju su komunisti nacionalizovali, pa taman sagradili kucu na moru koju su toliko letovanja umesto da se kupaju zidali, a ona ode, pa ode i devizna stednja. Zakljucak u obliku narodne poslovice:
citiram: - Ko se rodi da bude jeben gace mu same spadaju." kraj citata.
ja nesto mislim da sve to i dalje nije razlog da se ja nesto posebno sad i ovde sekiram nit s nekim raspravljam.

o partibrejkersima sam i pricao. :-)


samo da treba biti svjestan...

...lažnosti samih temelja za takvu toplu nostalgiju...

uostalom, ni Cane više nije bijesni gradski prosvjednik, nego prije prosvijetljeni propovjednik; idem na njihove koncerte kada zasviraju u Hrvatskoj, ne kopira sebe iz "bolje" prošlosti nego daje sadašnjeg boljeg sebe... čemu nostalgija?


sve ce to narod

pozlatiti.
a nostalgija je osobina svojstvena homo sapiensu.
događa se i u najboljim kućama. ša ćeš.

nego vidim ja ti se se iz daleka regigistrovao pre pola sata i mene počastio prvim komentarom.
hvala lepo, velika nam je čast. :-)

nego tek da znaš, zalomi se meni da napišem i bolji tekst od ovoga, nemoj po ovome da me sudiš, kruha ti.

dejan


"sve je u redu"

je naziv finog LP-ija Drage Mlinarca, treba zadržati vedar pogled na svijet usprkos svemu.

Meni je blog vrlo nejasna tvorevina a ja sam prestar da se uvaljujem u novotarije.:-) vjerojatno neću ovdje često biti.

Bijah potaknut tom nostalgijom koja me ponekad iritira, da prostiš. Ja osobno nimalo ne žalim za Jugoslavijom, ona je za mene bila bila ajde ko neko naselje u kojem se nalazi i Hrvatska. Radovao me svaki sportski i ini uspjeh svih YU momčadi jerbo sam odgojen da poštujem susjede s kojima dijelim zajedničku sudbinu, monetu, crni tečaj, dobru glazbu, redove za kavu, burek, južnjačku slavensku srdačnost i prevaru, javašluk, loše prikrivenu hajdučiju kao temelj održanja zajedničkog življenja etc.

Neka se raspala, samo mi je odvratan način na koji se to dogodilo. Moglo je i drukčije a vjerojatno se nećemo nikada složiti tko je odabrao baš taj način.

Kako me zanimaju ruski jezik i literatura općenito, nerijetko sam u BG. U BG knjižarama ima puno zanimljivih i zastrašujuće jeftinih knjiga koje rado kupujem. Uopće mi nije nikakva trauma pokazati putovnicu na ulasku u Srbiju, dapače. Ionako sam za vrijeme Juge morao pokazivati osobnu milicionerima koji bi se uvijek popeli na vlak na ulasku u slijedeću federalnu jedinicu.


Specijalno vaspitanje (odgoj)

Quote:

Radovao me svaki sportski i ini uspjeh svih YU momčadi jerbo sam odgojen da poštujem susjede s kojima dijelim zajedničku sudbinu, monetu, crni tečaj...

A mi smo odgajani da to sve delimo sa ostalim Jugoslovenima, pa koje god oni vere i nacije bili. Nekako cutim da se u tome krije uzrok sto danas uopste postoji pojam "Jugonostalgije"...


nhf

Quote:

Bijah potaknut tom nostalgijom koja me ponekad iritira, da prostiš. Ja osobno nimalo ne žalim za Jugoslavijom, ona je za mene bila bila ajde ko neko naselje u kojem se nalazi i Hrvatska.

*ebes ga, meni bila domovina. Ja zalim. Smijem li? Ili tebe iritira susret sa sobom?

Quote:

(...) jerbo sam odgojen da poštujem susjede s kojima dijelim zajedničku sudbinu, monetu, crni tečaj, dobru glazbu, redove za kavu, burek, južnjačku slavensku srdačnost i prevaru, javašluk, loše prikrivenu hajdučiju kao temelj održanja zajedničkog življenja etc.

Da, mene i sad fino odgajaju. Kazu da je ok sto umjesto "Dobrodosli" na ulazu hotela stoji "Willkommen", da mi je pola Dalmacije kupila Hypo-Bank i da prodavacice u supermarketu prijavljuju sefu kad imaju menstruaciju, jer im je tim danima dozvoljeno cesce odlazenje u toalet. I da je OK sto imamo ugovor s Vatikanom kako ce nam odgajati djecu u skoli. I da su svi Sotone koji ne idu na vjeronauk. I da imamo spomenik Genscheru i T-Com i da uvozimo hranu i placamo je skuplje nego u Njemackoj i da smo zaduzeniji no sto smo ikad bili i sve pet. Loodilo!

Quote:

Neka se raspala, samo mi je odvratan način na koji se to dogodilo. Moglo je i drukčije a vjerojatno se nećemo nikada složiti tko je odabrao baš taj način.

Slazem se.


Jugonostalgijo, narod te slavio

Dvojak flashback dobijam:

1. detinjstvo, letovanje u Dalmaciji koja - a videh u medjuvremenu i stosta drugo - definitivno ima naj, naj, naaaajlepse more i najbajkovitije plaze na svetu; o (bar onomad) usluzi, hotelima, propratnim sadrzajima ne bih;

2. SPORTISTI, basketasi, mahom, kako su "zarili i palili", a ja klinka se lozila prvo na Drazena Petrovica a onda na Arijana Komazeca - speaking of multikulturalizam.
Kad ostadosmo Srbija (plus minus CG), nesto od toga jos je bilo preostalo tamo oko 1996., Atlanta i pokoja medalja, a sad se sve ugasilo.

ni traga nacionalistickim primesama nema u takvoj JUGO-i-stosta-jos-NOSTALGIJI :-)


Interesantno

da fudbal nikada nismo znali da igramo. Ni tada (za vreme stare Jugoslavije) ni sada.
Sto je jos bitnije da smo se najvise palili bas na taj isti fudbal i na kraju i zapoceli prve direktne sukobe (na Maksimiru).

Evo sta o svemu misli bivsi reprezentativac Blaz Sliskovic (Hajduk-Split):

http://www.youtube.com/watch?v=Z6HL2Bpib38


but, I thinks...

bar se trudi covek :-)

Mislili tako, mislili...malo pesnicili, pa jopet mislili...

the rezultat - "klozd" ---


ali me i dalje nosi ono sto

ali me i dalje nosi ono sto je u svemu bilo lepo, ne racunajuci tu zgadiju koja se tukla po stadionima - pa eto ih sad se biju i po kosarkaskim dvoranama, kordoni policije obezbedjuju 'area' od 100km unaokolo :-(

lepo je bilo sto se bar igralo - makar i los fudbal - dok nije prestao biti fudbal i postao popriste kojekakvih drugih razracunavanja.

Mahom sumanutih.


. istinomjer , iliti : (YU)nostalgija kao prevar(en)a .

Poklonjeno

– Miša možda ne bi trebalo ovako... rano je... ako se vrati...

Nije se vraćao. Tada to nije znao. Samo je morao da ispriča. Njemu? Njemu. Drugi su čuli i više nego što jeste. Ocu sina koji je voleo svoga oca, morao je, da.
Svoju verziju.
Tri godine univerzitet je bio mesto gde se osećao najprijatnije: beleške u popodnevnim šetnjama parkom, bledožutog svetla u krošnjama, jesenjeg. I kada bi mu se pridružio kolega Jovanović: već drugi semestar kandidati za asistente, srodne katedre, iste kafane.
Zavoleo je grad u koji ga je odvela muzika, ali je dugo bio prevelik za njegove potrebe. Snalazio se birajući poznate stvari i donete poglede. Grad mu je tu iluziju puštao. Dovoljno dugo da nauči da hoda. A da se ne sudara. Sa svojima.
Tako su ga uputili kada je stigao: što manje sa našima: ne vole konkurenciju – logično je – bore se – čuvaju leđa – na koja udaraju oni koji dolaze. Ili oni koje poznaješ. Da?
Pa je birao – da se drži domaćih, posebno kolega, oni su tako prijatni, predusretljivi i kod kuće. Možda... I ja... Postanem...
Nije mi žao. Razumećeš da sam morao. To: da ga pobedim. Ne zato što sam zasluživao – šta će mi to, to sam znao. Nego zato što sam odlučio: da budem svoj, među njima. Zato što sam verovao da je moguće. A on mi nije pomagao time što mi je odmagao. Bio je moj prijatelj. Ne prihvatam da ne razumeš: isto je. Skupo ali moje.

- Koliko si imao godina, Milane. Seti se. Ne mnogo više od njega. I nisi dao. Na drugi način, a isto, zar ne? I sad očekuješ drugo? Savetuješ! Ne stoji. Seti se.

Tih istih kao njegovih Milan je imao klavir, Malu iz kraja, oca, i Zorana, druga sa kojim je svirao, pričao o Maloj, žalio se na oca, i razgovarao o svemu o čemu se, tih istih. Ono što su izrekli i ono što nisu: o velikim pitanjima života, istorije i pravde, pronašao je – mnogo kasnije – složeno na papirima u jednoj sivoj fascikli – za neverovati koliko precizno. Pa ne baš pronašao. Pokazali su mu, a to ga je koštalo sedam meseci belosive prašine na jednom ostrvu o kome se – još kasnije – mnogo pričalo, malo reklo. Pročitao je – prepoznao svako slovo – ništa nije rekao. Ćutanje ga je – toliko. Manje-više za one koji su pokazali i pitali. To im je bio posao. Šta su i zašto oni drugi tražili? Njegovi. I on!

– Naravno da se sećaš. Al’ nećeš ni sada da pričaš. A sinu, našem, govoriš da čuva. Šta?

Tako sam odlučio. Voleo sam ga i tako sam odlučio. I prijateljstvo sam voleo. To se uvek prvo na poklon dobije; posle je na onima koji su imali, da vide: hoće li umeti da stvaraju. Svoje dane. Bivanja. I hoće li umeti da sačuvaju. Da završe, puste da prođe kada to osećaju, ako mora? Da, to da. Ali da ne daju ako drugi ili drugo to od njih traže. Jer, šta će im ostati.

– Poklon? Misliš ovako, ko što je Jugoславија. Bila. Da... kažu da nije valjala... i da ostaje. Nostalgija.


Iako ne spadam u kategoriju jugonostalgicara,

(mozda zato sto ne pamtim puno iz tog perioda), ne mogu da razumem kako neko moze da zali za tvorevinom koja je bila izgradjena na kompletno neodrzivim principima i idejama i koja se zbog toga i neslavno raspala

Mozda gresim ali meni cela prica oko jugonostalgije izgleda kao pijanstvo - bilo nam je super dok je trajalo, a kad je prestalo, bolela nas je glava


Pa, i dok je trajalo,

cesto je glava znala da (za)boli. Nije da nije.


Dunjice

pa bas o tome i pricam ;)
A jos se svi secamo kako su te "glavobolje" prilikom treznjenja izgledale - ne ponovilo se


Aja Sofija

Za Aja Sofiju u Istambulu isto kažu, koliko shvatam, da nije baš jasno kako može nešto da se napravi sa takvom statikom, pa eto - stoji tako nekolicinu vekova ;)


~~

Quote:
ne mogu da razumem kako neko moze da zali

U nekim godinama se ljudi rado prisecaju svoje mladosti...


secas li se...

a ima i ona divna makedonska/svetska
,,zajdi zajdi,,


Sećam se (amarkord)....zađi, zađi..o))

Na JuTjubu ima čak i Cecino izvođenje iste pesme (Mungos stavljao link onomad kad ga je cepala nostalgija), a ja dajem jedan za ZajdiZajdi bez reči. Samo truba...


ne nadjoh

zajdi zajdi od vlatka ali nadjoh njegov koncert u rijeci, zajedno sa tadicem i spasovom, bash je yugonostalgichno!..;-)


koa sto rekoh

prva manifestacija tog tipa na kojoj sam se obreo beše koncert Leb i Sol u Londonu. Usred rata. A prisutni pripadnici svih zarađenih i nezaraćenih strana okupljeni umetnošću. nije loše.


Prije desetak godina

na jednoj medjunarodnoj konferenciji organizirali tulum navecer na kojem su ucesnici mogli ucestvovati u programu; netko pjesmom, netko instrumentalom, sketchom, ... Bilo je tu i 10tak ucesnika s podrucja ex-Yu, bas od svuda. Mi se bili odlucili da udruzenim snagama nesto pripremimo. Da predstavimo nesto svima nam zajednicko, a da se nitko ne osjeca zakinut, protezhiran, ...

Na kraju smo otpjevali "Biljana platno belese". Nekako smo znali da smo s makedonskom narodnom na "sigurnom" terenu. I svi smo se drali od srca :-)


Metafizicko pitanje

Ako o principima, idejama i uredjenju jedne drzave mozemo da kazemo da su bili neodrzivi zato sto se drzava neslavno raspala, onda o principima, idejama i uredjenju drugih drzava ne mozemo nista da sudimo, sve dok se neslavno ne raspadnu.


svaka se drzhava raspadne.. jednom

na ovaj ili onaj nachin.
ili biva prekrojena. neshto joj se oduzme, neshto joj se doda. il prosto nestane progutana nekim susednim, pobednichkim zemljama.

neke su trajale vekovima, neke par decenija samo.
(setimo se svih onih mochnih kraljevina, carstva.. pa i njih nema vishe)

gore neko spomenu komunizam kao utopiju..
shto se mene tiche, svi poznati (bivhi i sadashnji) oblici uredjenja drzhava su utopija, jer svakom uredjenju je vreme dokazalo da je vreme za promene.. a nekima che tek pokazati.
i tako u krug.

"poshto vreme donosi dobro kao i zlo, i zlo kao i dobro" - Makijaveli.


Mada,

ako je suditi po mojoj vazecoj licnoj karti, SFRJ se nikada nije ni raspala :)


jugonostalgija

je žal za vremenom, ljudima, nikako za državom. To je bilo vrijeme napretka, kad je pogled u budućnost bio optimističan, jer meni je bilo bolje nego mom ocu ili djedu. Događale su se stvari koje se nika prije nisu događale. Dio toga nije bio izravna posljedica djelovanja države i društvenog uređenja, nego da ne kažem globalni proces. Iz tog vremena pamtim optimizam. Drage ljude, lijepu muziku. Tih ljudi nema, neki poginulu, neki otišli po svijetu. Srećom nove tehnologije ih malo približe, kao i muziku tog vremena. Ali nema pomoći za optimizam. Ništa ga ne može povratiti. Više nisam sigurna da će moje dijete živjeti bolje od mene, iako se jako trudim da mu to omogućim.
Moj djed i baka su govorili da je najbolje bilo za Franje Josipa. Valjda iz istih razloga. Nema to veze sa državom.


Jedini demokratski period...

... u Jugoslaviji je bio 1938-1941. Tada su Srbi i Hrvati seli, zaključili da koncept devet banovina ne fercera, pa je nekako ustanovljena Banovina Hrvatska. Stvari su krenule u pravcu federalizacije zemlje - doduše, u to vreme se pričalo o tri celine - B. Hrvatskoj, Sloveniji (tj. Dravska banovina) i "srpskim zemljama", što baš i ne bi bilo po volji ostalim narodima. Ali s obzirom na to da je to prvi rezultat postignut dijalogom, da je napravljena koaliciona srpsko-hrvatska vlada (koja je donela mudru odluku 25.3.1941), pod normalnim istorijskim okolnostima, bi došlo do dalje emancipacije, značilo to opstanak Jugoslavije illi eventualno cepanje.
SFRJ je bila komunistička tvorevina, jedan usiljeni sistem vrednosti koji je (ipak) funkcionisao - definitivno bolje od haosa 90-ih. Ta FNRJ/SFRJ je imala svoje dobre strane, ali način na koji je ustanovljena (revolucija i pljačka) i sistem vođenja su doveli do krvavog raspada zemlje. Isfabrikovana je "istina" o Drugom svetskom ratu (npr. da su Pavelić i Mihailović isto, a ne mogu biti isto), napravljene republike... Tu se svako mogao osećati oštećenim (Srbi imaju svoje argumente za Kosovo, za "davanje" Baranje R. Hrvatskoj, iako je pre toga bila deo Vojvodine), Hrvati i ostali za srpsku dominaciju u federalnim strukturama...
Obrni okreni, kakva je bila, tako se i raspala SFR Jugoslavija. Jedna utopija stvorena na kultu ličnosti, jednom čoveku koji je, kao i svaki "dobri" diktator imao dve opcije - da ili ostavi sistem koji funkcioniše (poput Franca u Španiji) ili jednog jakog naslednika koji bi SFRJ preveo žednu preko vode, tj. u neku novu uniju ili mirni raspad.
I tako dalje i tako bliže, mnogo više mi smeta manjak realnih osećaja i osećanja identiteta građana Srbije za sopstvenu zemlju (jer trenutno vidim ekstreme, od anacionalnih do nakaradnih četničkih) nego priča o nekakvoj Jugoslaviji. Em što Srbi glavni krivci za njen raspad, em što su ovakve diskusije u Hrvatskoj nezamislive - to je za njih pluskvamperfekt i tu im zavidim...


post-Jugoslavija i anti-Jugoslavija

O Jugoslaviji se može raspravljati argumentima, mogu se evocirati osećanja, ali valjda je nesporno njeno postojanje. Postajala je, imala je određen značaj, ostavila traga i u velikoj politici, i na svakog od nas pojedinačno, uspevala i grešila, kao i svi mi... Sad je međutim aktuelna tendencija potpunog brisanja, kolektivne amnezije u odnosu na taj period. Sve ono za šta smo optuživali komunizam, kako retušira sliku prošlosti da bi je uskladio sa aktuelnim stavovima i direktivama, sad nam se događa u antikomunizmu. Najnoviji korak u tom procesu brisanja sećanja je nemušto sročeni i nevešto prikriveni napad ministra kulture na Muzej istorije Jugoslavije.

Sve češće mi se čini da bi ovaj period mogao da se, bar po nekim parametrima, mogao da se nazove ne samo post-Jugoslavijom nego i post-civilizacijom, a mestimično i anti-civilizacijom.


opet se nas

dvojica slažemo-. moram nešto da učinim po tom pitanju. :-)


Ochekujemo

akciju u vezi sa tim pitanjem :P


Mediteranci

se vezuju zato sto su sa Mediterana,
Afrikanci sto su iz Afrike
Juznoamerikanci zato sto su iz Juzne Amerike
I obicni Amerikanci zato sto su iz Obicne Amerike (hu, to je citav jedan kontinent, nema veze sto je jedna drzava)
Muslimani se vezuju zato sto su pripadnici Islama
i Jevreji zato sto su Jevreji (uh, raznih je Jevreja sa raznih strana sveta)
I uopste, svi Anglosaksonci zato sto su Anglosaksonci, mada sa raznih strana sveta, razlicitiim dijalektom govore, all in all, malo veze imaju osim jezika.
E, tako Ex Yugo su Yugo na neku foru, svi.
To raspoznaju. Zovi ga nostalgija, ako hoces, ima tu nesto, vec vidjeno ali sasvim OK.
Am I right or am I right?

Olga


hercegovci imaju dobru

hercegovci imaju dobru poslovicu:

"nek' je svoga
i u gori vuka"


You are right girl,

And those who are saying that we lost our identity can shove their identities where sun never shines!


100%

Quote:

Am I right or am I right?

Ma naravno, ti koji to ne vide podsjecaju me na pubertetlije kad im pokazujes slike kad su bili bebe i to pred prvom curom. Ajme, ne, kako neugodno, zar sam stvarno tako izgledao, daj makni to (propada u zemlju od srama, mama ga opet izblamirala)

Na stranu socijalne kompetencije, mislim, to se ne radi :-))

Apropos:
Neki moji prijatelji nikad nista nece da cuju o Srbiji ili Beogradu. Ono... OK je da ja tamo odlazim, "ali pusti, ima svakavih budala, ne moras na sav glas pricati o tome...".
Dalmacija, 1999 ili 2000. godina. Festa u gradu, ekipa zajutrila na terasi ispred kafica. Moj junior sa mnom, zaspao junak za stolom. Stotinu ljudi u i oko kafica. Negdje oko 2 ujutro trgne se iz sna i na sav glas pita: Mama, kad cemo u Beograd? Opci muk.

Ne znam sto ce biti kad zaspi u Beogradu i postavi pitanje kad cemo u Zagreb, ali meni je muka vise od toga. Ja ne diram one koji su sretni u svojim torovima, eto - ja bih da budem slobodna u SVIM mojim torovima. I pjevam makedonske pjesme.


tamo daleko...

To je isto kao sa selom, morem, gradom ili mestom gde se odraste, parafraza poznatog citata:

"Mozes ljude isterati iz Jugoslavije, ali ne mozes Jugoslaviju iz ljudi"

Trenutno sam na oko 10 000 km istocno od Srbije, pitaju ljudi odakle sam, ja kazem "Srbija", gledaju belobezrazumevanja, ja kazem Jugoslavija, oni mahnu glavom s osmehom. Azija je prostor gde vreme tece na poseban nacin, ni sporije, ni brze, samo azijski.

Nostalgija? Ne.
Setno secanje na bezbriznost. Za vecinu.


stare ljubavi

Ja se ne vraćam starim ljubavima.
Nikada.
Ma kakve da su.
Bilo je.
Prošlo.
Nema više.
Tačka.

... kada jednom odeš... nemoj nikad da se vratiš...
(tako nekako... pesma kaže)


pesma kazhe i...

NEMA VIŠE

Nema više crni dan ima belo roblje
Nema više stari stan ima novo groblje

Nema duša ima stvari prestala je kriza
Nema više pasoš stari ima nova viza

Nema sud i hartija ima bič i mrkva
Što je bila partija to je opet crkva

Nema više Ivo Lola ima nova nastava
Ima nova stara kola nema više "Zastava"

Nema više stara noga ima nova štaka
Nema Tito ima Boga i nova nafaka

Ima nove granice nema Stari most
Iz plodne oranice izvirila kost

Nema više duša meka ima srce tvrdo
Ima droga nema leka tuga kao brdo

Nema više more plavo ima žuta voda
Ne kaže se više zdravo sad su svi gospoda


Kazezoze

Cije je ovo? Bas je dobro!


Kazezoze,

to je neka druga pesma. Ona "moja" je ljubavna. Lirska. Romantika "do bola". :)

p.s. odlična je i ova tvoja


od

zabranjenog pushenja;-)


Je li? :)

Ja ih ne slušam. :)


za LiRu

Baš mi se sviđa to što si napisala...
Kada bi ljudi bar malo mislili svojom glavom i kada bi izašli češće iz svojih torova, videli bi da "oni drugi tamo preko" nisu rogati i zli kao što im govore oni koji ih lobotomiraju konstantno...
A prljave i zle svako može da nađe i u svom dvorištu...
Nisam zakleti Jugonostalgičar, samo imam jaku nostalgiju za vremenima kada je bilo više pameti i manje paranoje...
Makedonske pesme.... Može!!!
Zajdi, zajdi...