Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

SLUŽBA

 U mome susedstvu postoji frizerski salon „Meda“ koji je, izgleda, na ceni sudeći po tome što je, uprkos činjenici da spada u one skuplje u gradu, često pun. Ja se tu ne šišam, ne toliko što bih žalio pare nego zbog toga što sam navikao da odlazim kod gospođa Jele u frizernicu koja se nalazi u okviru hotela Mažestik.         

Tu moram da napravim malu digresiju. Mažestik je za mene oličenje Beograda koga više nema a u kome smo moji preci i ja odrasli. Iako prilično otrcan, taj hotel i dalje po malo podseća na vremena koja su nepovratno otišla. Kažem, po malo, ali postoji jedna stvar koja se u njemu nije promenila. Miris koji se širi tim objektom ostao je apsolutno isti kao nekada. Zanimljivo je da je pre renoviranja sličan vonj imao i Ruski car, kafana u prizemlju zgrade u kojoj sam rođen. Ili je to osećanje, da se vreme uvuklo u zidove i odatle šalje svoje signale u pravcu čula mirisa, produkt moje uobrazilje? Ne znam. Ali siguran sam da se, na primer, beogradska pozorišta veoma ralikuju po mirisu. Kada uđete u Narodno, sve se oseća na znoj balerina, Atelje prilično bazdi na alkohol, u Beogradskom dramskom se oseća nekakva podrumska memla, i tako dalje. Da ne zastranjujem...

Vratimo se fensi salonu o kome sam počeo. Sam vlasnik (Meda) je momak srednjih godina koji je uvek raspoložen i u veoma dobrim od odnosima sa susedstvom. Mi koji prolazimo pored njegove radnje svakoga dana dobijamo na poklon po jedan smešak. Svima nam zna imena i pozdravlja nas ponaosob. On je deo Dorćola, zauzeo je prilično visoko mesto u velikoj konkurenciji raznih majstora, zanatlija i sitnih preduzetnika kojih još uvek, hvala Bogu, u našem kraju ima.

Od pre izvesnog vremena, međutim, događa se nešto što po malo remeti veselu atmosferu oko Medinog dućana. Svakih petnaestak, dvadesetak dana ispred frizernice se zaustavljaju dve besne, crne limuzine sa zatamnjenim staklima iz kojih istrčavaju momci u tamnim odelima i, držeći ruku u unutrašnjem džepu sakoa, zauzimaju preteći stav prema nama, prolaznicima. Oni su u akciji. Oni štite nekog ko je veoma bitan. Oni ne veruju nikome, svako od nas je za njih potencijalni napadač. Odmah, zatim, iz jedne od limuzina izlazi ON. Ko? Naravno, šef BIA-e. ON odlazi na šišanje kod Mede. Ruku na srce, nema tu mnogo posla, dlake na njegovoj glavi se mogu izbrojati ali on voli da se šiša baš tu. Momci stoje ispred Medine firme i merkaju svakog ko prolazi. To traje jedno vreme, napetost se ne smanjuje. Napokon ON izlazi i seda u kola, oba automobila kreću uz škripu guma a u naš kraj polako počinju da se vraćaju  čamotinja i dosada. Sve do sledeće akcije, do njegovog novog šišanja.

„U redu, pa šta?“ - zapitaće se neko. Šta smeta jedna jaka, svemoguća SLUŽBA, bogato opremljena, sa plejadom izvrsnih operativaca i mnoštvom doušnika, pribavljanih i sortiranih po važnosti i učinku još dok se služba zvala OZNA („sve dozna“, kako to simpatično zvuči), UDBA ili DB? „Ništa,“ – odogovoriću - „baš fino.“ Osećam se sigurnijim kada znam da me ta mašinerija čuva od ne-znam-ni-ja-kakvih sve opasnosti koje vrebaju na svakom koraku. Skupo je, znam. Ali verovatno i vredi.

Međutim, nešto me ipak muči: ko naređuje koga SLUŽBA treba da čuva, uhodi, onemogući, likvidira? Odgovor je vrlo jednostavan: ona sama. Unutar  SLUŽBE postoji nešto kao zasebna, nama sasvim nedokučiva logika koja određuje njene poteze, smisao njenog delovanja. Osim formalnih, ona nema suštinske naredbodavce, još manje kontrolore. Ona je organizam sam za sebe koji, čini se, nema baš mnogo veze sa ostatkom društva.

Ni manje zemlje, ni veće i moćnije SLUŽBE. Ni gore situacije po narod, ni bolje pozicije za SUŽBU. Od nje potiče sve, u njoj se sve završava. Ona je nedodirljiva, nepromenljiva. Mi smo u njenim rukama, ako dozvolite da nešto tako ustvrdim samo na osnovu prometa jedne frizerske radnje na Dorćolu.


Markovic: "Mi smo u njenim

Markovic: "Mi smo u njenim rukama, ako dozvolite da nešto tako ustvrdim samo na osnovu prometa jedne frizerske radnje na Dorćolu."

A zasto ne na osnovu ubistva Curuvije, na primer?


ma zox

to ti covek objasnjava a ti ne kapiras.to se zove valjda stilska figura.ti bi to trebao da znas bolje od mene.ja sam vec srpski zaboravila kolko sam vec dugo ovde.


Ne volim stilske figure kad

Ne volim stilske figure kad vec postoje gotove, dokazane cinjenice.


pa dobo zox

nemoze sve kako ti volis.nije sve onako kako ja volim pa sta cu sada.


Ne moze. Ali barem cu reci

Ne moze. Ali barem cu reci sta mislim. I to je bolje nego nista.


.

.


Gorane,

mnogo lepa priča. I suštinsko "oni ne veruju nikome", tačno tako, tako kao što ni ja, ama baš ništa, ne verujem njima. I imam osećaj da je to zaista organizam, koji živi na nama i od nas, ali ne dajući ništa, a uzimajući sve što može. Menjaju samo površinski izgled, umesto dugih kožnih mantila, sada su tu njihovi crni, mračni automobili, koji poremete svakodnevicu i vrate ih u njihov bezvremenski i bezprostorski svet.


Baš mi je prijalo ovo

i priča, i Goranov povratak a i povratak vesele mi Greganovićke.
Glupo mi je da hvalim, ali mnogo volim kako Goran piše.

svako dobro i najprijateljskiji pozdrav,

Dejan Stanković


O komšija,

kako mi je drago da se nađosmo uz lepu priču...sabiram etno utiske...
Nije problem hvaliti, što...tako treba. Ja dok sam čitala Goranovu priču kao da sam se šetala Dorćolom, a nisam stigla ovaj put, pa mi baš prijalo, pomogao mi da ne propustim doživljaj.


Nas Beograd

Lepo Gorane. Hvala bogu da neko prica o nasem Beogradu. Posto Beograd sada pripada svima, mi smo se, eto, tako malo lokalizovali pa svako o svom cosku raspreda. A kada u taj nas cosak, koji god da je, stane tako neka limuzina iz koje prvo izadju po dvoj'ca, pa onda onaj glavni, onda nam se bas taj cosak, koji god da je, ucini jos vise nasim. U, bar iz mene, pocne da kulja bes, pa se pasivna agrtesija koju smo svi dobro naucili da cuvamo, pretvori u vatromet. I ja cu se, dok sam ziva, pozivati na Duleta Nedeljkovica i razmisljati kako i na koji nacin da lajem na njih, a da me ne uhapse. Ono sto me jos vise izludjuje je ta NJIHOVA potreba da se ubace bas u tako neki cosak, nase parce grada, da se sisaju, briju, podmazuju, zalizuju, oblizuju, zderu....Malo li im je?


Gorane, hvala na ovom blogu

Gorane, hvala na ovom blogu zaista je izvrstan, bilo mi je zadovoljstvo citati ga.

Naravno, da ova sluzba radi ono sto treba da radi, mi ne bi imali nikakvog problema u Srbiji, i imali bi demokratiju.

Medjutim sluzba radi i mnoge druge stvari za koje nije zaduzena. Ona diluje drogu, bavi se organizovanim kriminalom, vodi sve politicke stranke, SANU, SPC, da ne nabrajam vise, oni vode sve - sam Bulatovic kaze kako su oni svuda. Oni premlacuju i ubijaju svoje gradjane. Gradjani placaju poreze drzavi, da bi ih drzava tukla, zastrasivala i ubijala, bez sudjenja se donose presude - isto i kao posle rata 44. Pa zar smrtna presuda nije ukinuta u Srbiji, kako to onda drzava ubija izvan zakona i bez sudjenja.

Da rezimiram, ovakva sluzba u nasem drustvu je apsolutno drustveno nekorisna i stetna, zato je treba ukinuti.

Posto je Srbija demokratska drzava kako pise u Ustavu, znaci nije zabranjeno, nije nezakonito, traziti ukidanje ovakve sluzbe. Zato uvodjenje demokratije i ukidanje ovakve sluzbe treba i traziti. U tu svrhu je neophodno, sto pre osnovati Narodni Pokret.


Evo javljam se...

... hocu da pripadam.


Zmitjkoe,

Zmitjkoe, super sto zelis da pripadas nasem pokretu, uskoro cemo da objavimo formiranje ovog Narodnog Pokreta.

Hvala i puno pozdrava


Ovce su za shishanje

Shef Sluzbe i Organizator iz ekonomske perspektive.

Ako ustanovimo da u svakom automobilu (2) ima po tri kerbera (6) koji primaju, neka bude (a sigurno je vishe), 400 Eura, to po radnom danu (22) iznosi 18.2 Eura.
To ima da znachi da Organizator troshi na frizera 109 Eura.
A gde su troshkovi za gorivo, amortizaciju, Medini troshkovi?


...i

onda se pitamo zasto toliko spora oko sledeceg ministra sile...?


Jedno je

sigurno, ne sme da bude ćelav.


jes, pa da trosi na

jes, pa da trosi na Medu&kerbere jos vise? :-)


Pa normalno,

u šta će da se ugradi ako nema troškove...


e, a neko kratkovid

svojevremeno na nekom od blogova predlagao danu za šefiku od bie. koji bi to tek frizerski troškovi bili!


ma tu bi najmanji troskovi

ma tu bi najmanji troskovi bili za frizera...


Skupo..o)

..skupo bre...o)


E moj donalde,

ja sam te i takve racune davno prestao da pravim - na kraju nikad ne verujem sopstvenoj matematici.


Iz nekog razloga takvima je stalo do zivota

Tom matematikom sam pocheo da se bavim zahvaljujuci svom drazesnom komshiji Zoranu Shamiju, predsedavajucem nepostojece ali zato nakazne Koshtunichine tvorevine - SCG.

I tu nije bilo samo rechi o automobilima (isto 2) i kerberima (isto 6) vec i o celavim barabama u koznim jaknama i patikama, koji su u tri smene dezurali ispred njegove hebene zgrade.
Ta rachunica je iznosila cca 300.000 Eura na godishnjem nivou.


Donalde,

al' moraš da priznaš da se isplatilo :) jeste veća para, ali dobro uložena...


Donalde,

jedna mala grehka u koracima, troshkovi su na dnevnom nivou a u toku dana Shef obavlja i ostale stvari, ide recimo i na kafu u poznati kafic, zatim rucak u jos poznatijem restoranu... i gomilu slicnih a vaznih drzavnih obaveza. Znaci, budimo realni, shishanje ipak ne kosta toliko... jedino ako Shef nije siroke ruke pri davanju bakshisha.


Sta ih briga za troskove!

Ovaca koliko hoces!
Medi bi bolje bilo da otkaze usluge Sefu.


Povodom crnih

limuzina i kockastih tipova koji istrcavaju iz njih... ako se krecete centrom cesto mozete naleteti na takve scene, ponekad se chovek zapita koliko ljudi uopste radi u toj branshi.


Lionsgate,

Ili jednostavnije i brze - koliko ljudi ne radi u toj branshi?


Da

pocnemo da brojimo? Mislim na onu grupaciju koju je lakse prebrojati...


ja sumnjam

na svilanovica. kazu obavesteni izvori da povremeno neobjasnjivo promeni misljenje. preko noci. kazu, imaju ga u ruci. ja samo prenosim.


Saradničko ime

Sokrat


Duboko,

nema šta.


posto sam kupio poto ga prodajem

mada mi je moj izvor, blizak gs-u, naveo par uverljivih primera prekonocnog menjanja stava. sve shvati i onda - looping, salto mortale.

ovo za sokrata to je radikalska ujdurma. mada, da li ime ima veze?


Oprez gospodo

Sad kad vam dodje njegova gospodjica Marpl, ima da se pushite. :p


o)

Ne dozivaj...o)


Dobrodošao nazad Gorane,

Znam nekoliko ljudi koji su bili vrbovani od strane DBa. Uglavnom ljudi koji su radili ili rade za neke strane organizacije. Ne mogu nikad da budem siguran, ali mi se čini da su iskreni kada kažu da su odbili.

Ipak, kakav čovek moraš da budeš pa da ne odbiješ saradnju? Upravo onakav kakva je i služba. Loš i bahat.


...

a ljudi su uglavnom takvi - losi, bahati i pohlepni. nazalost, svako ima svoju cenu...


Suzba

suzba je super rech. verujem da je u pitanju tip-feler chije su mogucnosti prepoznate. ali, i ako nije- rech je odlichna.
UDBA je Suzba !

edit. u smislu da nasilno suzava, i to kao Sudba kleta.


Cardak

Nit' ih mozes ukinuti, nit' staviti pod civilnu kontrolu (na prakticnom nivou). Bezbednosne sluzbe (ima ih vise) rade po principu visokog profita (finansijskog i politickog), kao i ostale karike u lancu. Svi su oni u simbiozi. Drzava im je samo okvir, servis, logistika. Ove sluzbe, zapravo su cardak, ni na nebu, ni na zemlji.

U nasoj zemlji bezbednosne sluzbe postojace sve dok iste takve sluzbe budu postojale u drugim drzavama. Slicno vojsci, carini, bankama ili benzinskim pumpama.

Naravno, to ne znaci da one ne treba i ne moraju da budu sistemski reformisane, desetkovane po broju sluzbenika, i, zapravo- rekonstruisane! Slicno javnom zdravstvu, skolstvu, pravosudju, itd.

PS: Mogao bi, za pocetak, prvi covek tajne sluzbe da ode kod tajnog frizera, pesice, bez pratnje momaka u tamnim odelima i crnih limuzina. Ako tamo na Banjici imaju bazene, saune i ostale ugodjaje o trosku nas poreskih obveznika, valjda imaju i jednog frizera iliti berberina.

PPS: Gorane, hvala na jos jednoj lepoj, ali tuznoj prici.


razlike

cega se pametan stidi time se lud ponosi!

lepo je to nas narod smislio umotvorinu, a ona je, jel te, samo teorija dok se ne pretvori u praxu. e, tu teoriju poglavica BIA-e pretvara u praxu po sisitemu nek svi vide moju mocu... a, to sto mu se dlake na glavi lako prebrojiti mogu, e, to zahteva posebnu paznju...dakle, odlazi se kod nekog od celinih u struci, pa to prate siroke naraodne mase...ako da je neka "operacija" u toku... a, dejan anastasijevic, e, on sam sebi instaliarao bombu, valjda cisto dosade radi...

ne znam da li sam sada ovo ispricala neku bajku (sa zrncetom istine) ili pak basnu - pricu o zivotinjama...? a mozda je i utopija?


Pa dobro

gde si ti bio dosada. Dobrodosao ponovo!
Samo me zanima zasto ti uspevaju na balkanu bolje no igde? Ni malo me necudi sto se tako drcno ponasaju? A i kako bi drugacije, kada su savrseno ovladali tehnikom manipulacije svega - Misljenja, drzanja na kratkoj uzdi, deljenja demokratije na kasicicu, lepljenja etiketa na karakterne osobe (citaj one koji im teraju uz nos), ispiranja mozga i sl. Nekako izgleda da je odista vreme vladavine Marsala (ja ga nisam videla uzgred) bilo veoma tolerantno spram neistomisljenika. Ovi se vladaju kao, Boze me 'prosti, jedan kolektivni Visnji, koji stvara i rusi svetove u samo jednom danu. Pa ni ne cudi me onda nesto sto me zgranuloo da nisam mogla da se saberem nekoliko dana. Naime, usnila sam moju zemlju kao jedan predivan cvet. Nazalost, kako sam se priblizavala da omirisem neki uhvaceni u nesto bljaks lepljivo vriste - BEEZIIII. Setite se Sigurni Viver ulepljene u matici i bice vam skoro identicno.
Ne mogu da kazem bas me briga, pa tamo sam odrastala, bila buntovnik, pisala slajfne i slajfne i pocinjala neke emisije potpuno bezobrazno - citaj npr. u najavi pravila verbalni strip i narvno uvek pocinjala tim ludim detetom Stulicem.
Ne mogu da kazem bas me briga, jer moje cedo nosi srpsku krv od oba roditelja. Ne mogu da kazem bas me briga, jer stoka otkriva i naravno servira svoju demokratiju. Naravno, ne hajuci ni najmanje za obavezno stivo.
A sve velicajuci grotesku/bahanalije/nepostojanje elementarnog vaspitanja..... (dodati po potrebi).
Zato se nesto mislim da je nasu Peticiju potpisalo ovoliko ljudi, da je People Power cini mi se usahla negde u nekim potragama i da je potrebno mnogo vremena da se sve to ponovo sakupi, pokrene i zatalasa.
Za sa , na zalost, ne izgleda dobro! Znam, naci ce se vec neko da me 'raspali po gubici'' ali briga me. Vi Dule, Jelena, JJ Bebo, Srdjane i svi ostali okacite uvek nesto gde mi izdaleka mozemo d apomognemo. Pa makar i punim imenom i prezimenom.
P.S. Osim sporadicnih dogadjaja na Balkanu nista novo- evo, odjavljujem se i odoh na Beogradsku nedelju dizajna.
Izvinjavam se na duzini, u'vatilo me nocas, a u stvari dezuram - temperaturice, cajici, sirupcici...


Pre nego

se nadje neki cistunac/ca napravila sam milion gresaka u kuckanju ali duboko je u noc u zemlji aboridzinskoj.


...

Sluzba rules! Nego... taj Meda mi je nesto sumnjiv u sluzbi frizera ...


ah

zar to nije svako pozeleo u svom zivotu, da bude na platnom spisku Sluzbe, makar da ima samo clansku k articu kad ga zaustavi Policija, da pokaze i oni kazu: Oprostite gospodine, na uznemiravanju.

Takav nam je sistem od 1944.


Veceras

oko 19.00h na cosku G.Jevremove @ Francuseke doziveh slicnu situaciju, dvoje crnih nemachkim lizmuzina zatamnjenih stakala, 8-9 gorilko-a i zatvorena ulica... peretpostavljam da obavesteni blogeri znaju ko zivi u toj zgradi.


premijer,

tehnicki.


Službovanje

Kada se 1997. godine završio studentski protest kaže meni moja majka sledeće: Sad je dobro da se ubaciš u neku stranku ono bio si zapažen svi te znaju pa da i ti dobiješ nešto od pešačenja, batina i suzavca. Kratko i jasno sam rekao ne.
2000. godine Otpor ista meta isto odstojanje. 5.10. veče Bastilja javlja pobedio Koštunica, ja nisam maznuo ni jedan čiviluk iz skupštine sram me bilo kad meni majka: Sad je pravi trenutak da se učlaniš u neku stranku kad si se već toliko borio da oni dodju na vlast. Kažem nisam da oni dodju već da on ode ali odgovor je i dalje ne.
Evo 7 godina kasnije kad razmislim da li sam pogrešio mogu da kažem nisam. Devojka mi kaže aman nikada nisam videla nekoga ko može da zaspi za 20 sekundi od kad legne u krevet, još sam manje videla nekoga ko može da spava a da neko pored njega ususava kuću. A valjda je to cena ne ulaska u politiku. Ovako sa strane volim da izadjem u grad pojedem sladoled, odem do parka i na miru slikam aparatom Isu i Bisu, razmišljam kako će sutra da mi se zove sin(žensko ime već dogovoreno) i sve ono što mi normalni ljudi već i radimo sami sa sobom. Sa druge strane da sam usao u politiku možda bih danas imao crni blindirani džip, mesto u bar dva upravna odbora, ženu sa estrade ili tako nešto. Verovatno bih ima i krdo bivola zvanih majmuni da ne kažem obezbedjenje. Ali valjda bih i tada mogao da odem kod lokalnog brice da me malko podšiša.
Neka hvala mesto u redu u stranci za obezbeđenjem mi ne treba. Volim da spavam dok se ne probudim sam i volim da zaspim kad mi se spava.
Ovi svi što moraju sa bezvratim ljudima da posećuju bricu mogu samo da mi zavide jer sam ja za razliku od njih slobodam. Moja je savest čista. A oni neka razmišljaju iza 5 cm debelog pancirnog stakla na zadnjem sedištu svog crnog audija. Da li to toliko vredi???? Moj odgovor je i dalje ne.

v.


Neka

Neka ON ide u PM, pa neka se tamo šiša.


Eh služba kao služba...

ne bih se na njoj zadržavao, iz sigurnosnih razloga. Ko zna možda je i moj brica u službi iste...
Posebno me oduševio neverovatno tačan opis Beogradskih pozorišta, tačnije mirisa koji dopiru iz prethodno pomenutih, kulturnih ustanova. Naravno, jasno je da ti mirisi potiču od ljudi koji „obitavaju“ i „rade“ u tim pozorištima. Ali ne treba zaboraviti da su ta pozorišta izgradili veliki ljudi bez kojih naša, Jugoslovenska filmska škola i pozorište ne bi bili isti.
Mladi ljudi jako dobro razlikuju iskreno od neiskrenog, tačno od netačnog, pogrešnog i zlonamernog. Verujem da ste vi Gorane jedan od retkih ljudi koji može biti i treba da bude autoritet tim mladim ljudima. Nadam se da ćemo jednog dana imati priliku da razgovaramo.


Kad god poželite...

...možemo da popričamo. Naročite me intetesuje vaš pseudonim...


Nešto mi tu smrdi

Gorane,

Nešto se bojim da bi taj susret bio prilika ili za vrbovanje (mada je teško poverovati, ali kada je služba u pitanju...) ili za obračun, kakav-takav.

Gospodin KOMUNISTA mi (ko zna zašto) deluje kao neko ko ima mnogo toga da nam kaže o "organizaciji". Eh, sigurnosni razlozi... Izgovor ko izgovor.

To je jedan dobro uhranjen, sedi gospodin, koji je prošao sito i rešeto, zna sa čime se je šaliti a sa čime ne, i najradije diskutuje o beogradskim pozorištima, uz čašu francuskog vina. Zabrinut je, uzgred, za našu omladinu, koja nerado stupa u redove službe. Živeli!

Uzgred, i vi verovatno znate da je za UDBU svojevremeno bio vrbovan, i time počastvovan, onovremeni književni poslenik Oskar Davičo. Oskar je to i opevao i time zaslužio ulazak u "Antologiju udvoričke poezije". Oskar je, međutim, mora se priznati, čovek od pera i duha. Šta to govori?


Dragi Rip

Ne bojte se za mene. Tvrđi sam orah nego što mislite. Vaš Dezmond.


...

Pošto mi moja dečačka iskrenost i naivnost dozvoljavaju ja ću Kirbijev komentar shvatiti kao šalu, i ako mi moje šesto čulo govori da Kirbi i nije imao nameru da bude duhovit. Naravno Kirbi biću rad da se sretnem sa vama pa da popričamo o stereotipima, predrasudama i eventualno o kojoj teoriji zavere. Moj mail je

Gorane ja sam razgovor spomenuo više kao želju da budem u društvu čoveka koji ima dosta godina i mnogo znanja a opet iskren je i neiskvaren, u društvu čoveka kojeg vredi poslušati. Ja sam mali čovek koji jako malo zna. Ako uzmemo u obzir da sam deo toga naučio iz vrlo sumnjivih izvora: u školi, pročitao u novinama, video na TV-u... ne verujem da bih imao mnogo šta pametno da kažem ali bih verovatno imao mnogo pitanja za vas.


O šali

To je bila šala.

Međutim, znate, Rusi imaju jednu izreku: "U svakoj šali ima malo šale".

Moje detektivske metode, moram priznati, nisu uvek delotvorne. Ali, u ovom slučaju, barem su izazvale reakciju, tj. saznali smo nešto više o tajanstvenoj ličnosti, koja sebe naziva "komunistom", o Službi neće da raspravlja, zanima se za pozorište i zabrinuta je za našu omladinu.

Dakle, "komunista" nije simpatizer, a verovatno ni pripadnik Službe.

Ima još jedna izreka, latinska, koja glasi: Nomen est omen. Po naški: "Ime je oznaka". Dakle, ako neko sebi nadene ime "komunista", mora se pomiriti sa onim što spada uz takvo ime, i dobro i loše. A uz to ime ("komunista"), MOJE asocijacije su: "konspiracija", "lojalnost", "odanost ideji", između ostalog.


koji nick!

Rip, vas vecni obozavalac!