Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Od karnevala na tanjiru do sovjetskog kazana

carnavalcarnavalNikada nisam bio u Sovjetskom Savezu. Namerno. Nikada se nisam smatrao žrtvom Oktobarske revolucije, čak ni posrednom. I kada mu vreme nije bilo, tamo gde se najamnje očekivao, boljševizam je uspeo da mi dolija; i  to preko trpeze.

Početak XXI veka. Tačno 90 godina posle crvenog oktobra i skoro 20 posle pada berlinskog zida. Nevelika porodica okupljena oko večere. U tanjirima nešto čudno: popara li je, kupus li je, kačamak li je, kaša li je? Uglavnom sivkasto je i miriše na okupaciju. Liči na večeru od sinoć a nešto mi govori da ćemo nešto slično jesti i sutra. Hranimo se na sovjetskom kazanu. Samo fali drvenim kašikama da kusamo. Duh blagopočivšeg tavariša Brežnjeva lebdi nad našim astalom.

No, da počnem od početka.  

Maria Aparecida (Brasil)

Aparecida beše dugogodišnja nasmejana hraniteljka naša obitelji. Rođena u Brazilu blizu ekvatora; u njenom okruglastom telu pomešana krv svih mogućih rasa i na njoj odeća svih boja i dezena. Kad Aperecida skuva, tanjir šaren kao haljina kraljice karnevala. Veselje, vatromet, sve boje ovog sveta. U svakom zalogaju la joie de vivre, tropski kolorit São Salvadora de Baia i Amazonije.

Kad Aparecida kupuje na pijaci milina je gledati kako bira ananas, kako mu čupka liske miriše ga, kako opipava mango, a kad se vrati kući korpa šarenija od njene odeće. Aparecida je čak imala i svoju bašticu sa mirišljavim travicama koju je zvala “zeleni mirisići” i koristila je najlepše i najčudnije začine, tucala ih u kamenom avančetu. Pravila piletinu s kakaom, ribu s kokosom i cimetom, kari s papajom i mangom, rižoto od morskih plodova s mirođijama. I cvetove tikvica nam je punila. A sve sveže, mirišljavo: cvetni karnevalski kostim s volanima od čipkaste salate, s crvenim, žutim, narandžastim, ljubičastim ukrasima povrća i konfetama zelenih listića, farofe i mandioke, raznobojnih pasulja, bamnji, svakobojih paprika, svega po malo, da nam ne presedne. I svaki put drugačije ali uvek krckavo, rumeno, aromatično, gde treba meko kao duša, gde treba buavo i penasto a gde treba reš a kad se najmanje nadaš slatkasto illi ljutkasto. A u pitanju je sirotinjska kujna – Aparecida potiče iz skromne i mnogoljudne porodice, ali su umeli da uživaju u hrani.  

A posle obroka, uvek si polugladan, jer tu masti i mesa slabo da je bilo, pa uvek ima po neki miomirisni kolačić od anisa ili đumbira ili mušatnog orašića i kokosovog mleka . I naravno, na stolu uvek voće aranžirano kao na glavi Karmen Mirande.  

I kad vidi kako slatko jedemo, Aparecida sva srećna. Ponekad je pravila neko pile s šafranom i dok ga iznosi na sto namiguje: „Gazda, ovo je dobro za mušku snagu!“ A kad nemam apetit kaže: „Smotaj, gazda, jednu makonju, to otvara apetit.“  

Carmen MirandaCarmen MirandaI taman smo se razmazili i navikli da svako veče dok se vraćamo kući u kolima zamišljamo kakvo nam je gurmansko iznenađenje naša debeljuca priredila, kad ona odluči da ode natrag u svoj Brazil. Rastanak je bio dirljiv, mnogo smo zavoleli to blagorodno biće. Čim otvori restoran, javlja nam da dođemo u posetu.  

Aparecide je otišla da vodi svoj život a za sobom ostavila recepte. Kao narodno predanje.  

Recept Aparedicin (kao svaka prava kuvarica nije umela da mi ga ispriča, morao sam da gledam i pomažem dok kuva):

Pile u indijskom šafranu (navodno dobro za mušku snagu):  

Pile isečeno na komadiće propržiš na maslinovom ulju. Pred kraj dodaš jedno dve pune kašike turnmerika (taj začin ovde zovu indijski šafran a srpsko ime mu ne znam) da se i on proprži, pošto nepropržen ima čudan ukus ali moraš da paziš, ne sme da  pregori, jer ako ti žuti začin zagori možeš da baciš jelo. Doliješ malko vode pa ga fino izdinstaš dok ne zamiriše cela kuća. Na pola dinstanja dodaš pola kile slatkog kukuruza. Kada je već gotovo, zbog boje i teksture, dodaš slatke pavlake ili još bolje kokosovog mleka, sitno seckana luka, crvene paprike, tucana bela luka, i dosta peršunovog i korijanderovog lista. Pa sve to brže bolje skineš sa šporeta da bi mirisi ostali sveži i da ih osećaš kako krckaju dok jedeš.  

Надежда (CCCP)

Supa s kazanaSupa s kazanaPosle nam je dugo trebalo da nađemo zamenu. Malo smo sami nešto petljali, malo su neke žene dolazile i odlazile dok se na kraju nije pojavila Nadežda. Odmah nam se dopala. Ona je rođena u SSSR-u i tamo je odrasla. U telu stamena, četvrtasta kao oni starinski frižideri, lice joj okruglo ko kolut kačkavalja, oči plave, obasjaju sobu kad uđe, lice belo, pa rumeno. Dugo je, pre no što je kao žrtva tranzicije emigrirala, radila kao vospitačica u sovjetskom zabavištu. Jaka je kao zemlja, ume da popravi šta se pokvari u kući, da zakuca, ima snage da podigne teško da ispremešta nameštaj. A i kulturna je, pevala je u horu, (kad zapeva žetečlačku pesmu iy Jevgenija Onjegina, zidovi se tresu) možeš s njom da pričaš o Tolstoju i Puškinu, ume da prepozna Čajkovskog i Betovena kad ih čuje, stalno nešto čita, decu pomalo uči ruski, a ako se ušineš, kolenom ti sredi leđa, i ode bol kao rukom odnesen - nekad davno je pohađala kurs akupresure.

Samo jednu manu ima: kuva kao danas mrzi. Koji god prehrambeni proizvod njoj prođe kroz ruke, pretvori se u nešto što liči na bolničku hranu, hranu iz dnevnog boravka iz moje osnovne škole ili s nekakvog sovjetskog kazana. Retko ode na pijac, a kad dođe dovuče po vreću krompira i kupusa i time nas hrani.  

Teško je opisati tu gastronomiju. Tu nedostaje svega onoga čega  u tropskim jelima ima napretek: kolorita, svežine, vedrine radosti. Sve bude gnjecavo i jednobojno. Teški mirisi podsećaju me na vojničku kantinu. Pečeno pile, ispadne bledo s gumenom kožuricom kao da je za teškog bolesnika  pečeno. Nekakve testenine kuvane i kuvane dok ne zaliče na blato, pa začinjene nekakvim sosom od ko zna čega –  boje i ukusa zemlje. Moj drug koji je bio  SSSR-u kaže da je to sve potpuno prihvatljivo i jestivo ako ga poslužiš uz po litre vodke. Ali mi vodku ne pijemo. No, da ne kukumavčem, sve to ima i dobru stranu, pojedeš tek toliko da utoliš glad, dakle, polako ali sigurno dovodim liniju u red.  

Nadeždin recept nemam. Nisam ga ni tražio.


:)

Iz cele price shvatam da ti je trenutni cilj da sredis liniju.
Jel deca vole da jedu Nadezdine specijalitete?
Al...malo i lagis da mrsavis...jer sam sigurna da ti nije problem da calabrcnes gde god hoces i kad hoces...:)))


ma

lagim, al to je umetnička sloboda. :-)
adeca vole. krknu kecapa i sve im je OK.


:))))))

I ne samo umetnicka : )

Portugal je super mesto za zivot ... kad mozes da biras..:)


Hmmm

ovo pile dobro iz više razloga :)
ima šafrana i ovde (po neka prodavnica zdrave hrane) i zove se šafran :)


pazi nije to onaj

šafran , prašnici krokusa, što liči na končiće nego neki jarkožuti prah. Za taj prah, bez zezanja, kažu da je profliaktičko srdstvo protiv alzhajmerove bolesti.


Pa jeste

žuti prah. Sad moguće da postoje vrste ...indijski i bla, bla...
to već ne znam ali znam da mnogi od tih začina kao i djumbir i korijander i mnogi drugi imaju antioksidativno dejstvo i da su baš baš zdravi. Zato zaboravi Nadeždu. Nadji neku koja slika jela i stavlja boje i začine :)


nema manjanja

pametna je ona, uci. ovo je samo omaž tropskom načinu života - siroma' sam al volem da živim.


Turmerik je

biljka iz roda dzindzera. Najvise se koristi koren koji se melje u zuti prah. Neki koriste i lisce.
Sastavni je deo zacina koji se zove kari. Vrlo je zdrav i u poslednje vreme se ispituje njegovo dejstvo na sprecavanje rasta nekih kancerogenih tumora.
Ima blag i prijatan ukus ...a koristi se i umesto safrana.
Koristi se i svezi koren koji ako ikad kupujete gledajte da je sto tamniji. Pazite da se ne uflekate :))


to je to

ostavlja fleke.


Kurkuma

U Srbiji ga uglavnom zovu 'kurkuma'

Turmeric (Curcuma longa)

A moze i da se pomesa sa knom za 'narandzastiju' boju kose :)


Koji

je nekada korišćen i za bojenje noktiju.


Ja

sam ga nalazila pod imenom timerik,moze povremeno da se nadje.
Dejane,ponovo cestitke,mnogo volim da kuvam,a Apreciadina kuhinja je ostvarenje sna...makar i ovako,na blogu


Vidim

da cu morati mali kuvar da objavim.
Napravi pilecu supu, skine meso s kostiju, isecka i njega i zelen, vrati u supu, doda rezance, a sa strane proprzi zaprsku od timerika i maslinovog ulja, doda u supu pa kad je skine s vatre doda sitno iseckano povrce (luk, papriku) i zelene mirisice. BUde to nevidjeno dobar corbuljak. :-)


ne mogu da verujem da moja

ne mogu da verujem da moja imenjakinja moze lose da kuva. tacnije, zao mi je sto je tako.


al je

dobra i pametna i kulturna. i bila je solista u horu pa voli da zapeva, ori se kuca.


eto, onda joj je sve

eto, onda joj je sve oprosteno :)


pazi

zetelacka pesma iz Jevgenija Onjegina! Tresu se zidovi. A imamo i neke ruske ikone a i sklupturu V.I.Lenjina (kupio ja na pijaci u Beogradu) nemas pojma s kolikom ljubavlju ti ona hendluje te predmete.


A sto vi ne narucite..

...sta da kupi na pijaci..pa joj date recepte predhodnice...ili neke vase...pa nek uci polako.....


Dejane, post je super.

Dejane, post je super. Divno! Recept iz "sarene i mirisne" kuhinje spremam danas. Imam sve.
Moja dobra prijateljica Ruskinja koristi povrce u kolicinama. Pravi neke divne corbe. Nikada bolje pekmeze i kompote nisam jela od ovih koje ona pravi. Salate u izobilju. U Rusiji vec ne znam kako je.


Bila ja

jos kao dete, bas u SSSR.
Sve mi se vratilo u secanje dok sam citala post.
Sto kaze moj drug:"nema lose hrane,ima samo malo votke"
P.S. od zacina,samo mirodjija....bljak


...

pa nemoj tako.a kinza ?
salu na stranu, jest da ih ubi komunizam, sto se kulinarstva ticem ali se sad moze pojesti kako u Srbiji nikad. Povratili su tradicijutj. uspostavili kontakt... ;)


:))

moje impresije su jos sa kraja sedamdesetih...
super sto je sada drugacije,uostalom,predpostavljala sam,a znam ponesto iz literature da su imali zanimljiva kulinarska resenja,posebno kad je riba u pitanju...


Ja sam od mojih prijatelja

Ja sam od mojih prijatelja Rusa cula malo drugaciji, mada slican komentar. "Nema ruznih zena. Postoji samo nedostatak vodke."


predpostavljam

da je to sve izvedeno iz neke izreke,ili anegdote...
ovi moji su to varirali na hiljadu nacina
nema dosadnog razgovora
nema lose politicke stranke....
sta ces rezignirani ljubitelji votke :)))
ruska dusa...


Mirisna kuhinja

Nappravila sam klopu i ispalo je dobro. Mozda sam krknula malo vise vode, ali nema veze. Hvala Dejane za recept.


bvas mi je drago

sad za koju nedelju ponovi, ali malo menjaj. dodas nesto, oduzmes nesto, i tako stalno drugacije. :-)


Bas se namuciste!

Ovo me podseca na onaj film, kada pricaju dve engleskinje, zene nekakvih lorodova i kaze jedna drugoj: "My dear, it's so hard to find decent help these days!" :)


Nije to tema

i ne vidim bas razloga da se pravdam, ali posto smo drugari, da ti poverim - mi imamo dva jako bolesna i stara clana domacinstva. treba im nega i stalna paznja. hrana je tek dodatak.

a Engleskinje su bile skroz u pravu.


ne treba da se pravdas

Ma dobro, nemoj se ljutis! Ne treba da se pravdas. Meni se to bas dopalo :)

A da su u pravu, jesu skroz! Narocito u anglosaksonskom svetu gde je radna snaga mnogo poskupela!


ma de se ljutim

nego ... znas vec.


Brezhnev’s Borsch

Iz knjige: Titov kuvar

RUSSIAN (Brezhnev’s) BORSCH
Note: this recipe, given to us by Leonid Brezhnev on Baikal, was prepared for president Tito, under the supervision of Brezhnev himself.

Ingredients
0.5 kg veal
300 g red beet
0.5 kg cabbage
carrot, celery, parsnip (150 g of each)
200 g smoked sausage
100 g flour
3 dl oil
pepper, salt, chopped parsley

Cut the veal, celery, parsnip and beet into thin sticks. Cut the cabbage into larger pieces, and the sausage into rings.
Pour oil into a deeper pot, add parsnip and celery, sauté a bit and then add the veal. Squeeze the beet, keep the juice and add the beet to the mixture. After 10 minutes add the cabbage. Total cooking time - around 30 minutes. In the end add browned flour, pepper, salt, sour cream, parsley. Pour the beet juice into a sauce bowl, stir in cream and serve with the borsch.


darling

ovo je po tvojoj narudzbini.
kapiram da u mojoj kuhinnji lebdi Breznjevljev duh! :-)


:)) Nadezda je genije,

A post ti je, kao i uvek odličan! Hvala.

Samo nek ona peva po kući, ima li nešto lepše od toga?
Nego, ti joj kupi neki dobar ruski kuvar. Ili da probam da ti skinem nešto sa neta? Pa lepo odaberete zajedno šta ćete, ti to odštampaš, a ona sve lepo na ruskom pročita i skuva, i mirna bačka. A?

Mislim, nije mi zbog toga što se topi tih 85 kg žive vage, nego što se ova slatka deca navlače na kečap. Odoh da vidim šta ima na netu.

Oni diskovi su genijalni, btw! Daj još neki tip. o)))


daj kuvar

Советские суши

Kao što sam i mislila. Ima ih koliko hoćeš, sve na ruskom i sve sa ilustracijama! Kineska kuhinja, indijska, internacionalna, pa čak i i sovjetski suši! Ovo poslednje da ipak preskočim, a? o)))

Imaš mejl od mene.;)


primio

odgovorio. :-)


nadam se da će hteti...

... da eksperimentiše.

Inače, i ja sam slaba kuvarica pa bih baš mogla da počnem da učim iz ovih silnih elektronskih kuvara koje sam skupljala ko čuma decu dok sam radila a deca se zalivala kečapom. Sad više nemam nikakav ekskjuz. ;)

Pozdrav za Nadeždu i nadam se da će joj se onaj Dovlatov dopasti. Kad pročita, nek javi, šaljem dalje na ruskom sve što imam. :)))

EDIT: Evo, samo da se pohvalim, danas sam napravila pasulj sa 4 vrste luka, po Biljaninom receptu. Čekam da se okupe, da me pohvale. o)))


Evo jos jedan sareni recept

i mirisan....
Treba ti:

Jedna mala glavica crvenog luka
Koren dzindzera....3-4 cm duzine
Dve velike sargarepe bucmaste
Jedna veca tikvica
Dve konzerve kokosovog mleka od 300ml
Pola pilecih prsa
saka morskih rakova
So i koriander.

Proprziti sitno naseckan luk na maslinovom ulju da se zastakli samo, pa dodati narendani dzindzer da se i on proprzi i dobro zamirise...kad se sve to desilo ubaciti na male kocke isecenea pileca prsa pa i njih proprziti dok ne pobele....Tada sve naliti sa dve konzerve kosovog mleka i 200 ml vode. U medjuvremenu ocistiti sargarepu i tikvicu pa onom spravicom za ljustenje krompira praviti siroke tracice od sargarepe i tikvice. Kad se stigne do semena tikvice..tu stati ..seme ne ide u supu. Spustiti trake u supu. Kuvati 15 munuta i na kraju dodati saku morskih rakova, so i naseckani koriander.
Ko ne voli koriander moze da stavi persun.

Ovo je jako prijatna i hranljiva supa, divno mirise i lepa je za oko.
Prijatno!!!


ja bih samo da dodam da je

ja bih samo da dodam da je sve ovo kao još bolje ako se umesto maslinovog koristi susamovo ulje. Ja nisam ni neka kuvarica a ni gurman, tako da je meni to sve isto, ali tako me učili kuvarski majstori, pa se pridržavam:)


normalno pipi

, kakva blasfemija, prziti na maslinjaku... to ovi sto su culi da je dobro, stavljaju ga i u kolace...


Ma kakva blasfemija,

nema lepšeg mirisa od pravog maslinovog ulja, toplog, na kome poskakuje beli luk i malo peršuna, za najbolje, sirotinjske špagete...


SPAGHETTI AGLIO OGLIO E PEPERONCINO

INGREDIENTI PER 4 PERSONE:
320 g di spaghetti 2-3 peperoncini rossi piccanti 1 dl scarso di olio d'oliva 3 spicchi di aglio prezzemolo (facoltativo) sale + tempo
15 min.
+ difficoltà
facile
+ consigli
Una porzione fornisce circa 510 calorie

1) Fate bollire abbondante acqua per la cottura della pasta; salatela e buttatevi gli spaghetti. Nel frattempo mettete in una padella l'olio con gli spicchi di aglio tagliati a lamelle e i peperoncini interi. Fate dorare l'aglio mescolando spesso. 2) Scolate gli spaghetti al dente, trasferiteli nella padella con il condimento, mescolate bene e lasciate sul fuoco ancora per un attimo. Prima di servire, se preferite potete togliere l'aglio e i peperoncini e profumare con un po' di prezzemolo tritato. Servite subito.


Burek?

Jel ovo italijanski recept za prazan burek? :)


"džindžer"

Ako sam dobro obaveštena, "džindžer" se na srpskom kaže đumbir. Ako je to to.


ako cemo pravo

djumbir je madjarski, starija rec u srpskom je turcizam isiot. pominje se u jednoj andricevoj pripoveci, ne secam se kojoj, gde se neki hajduk krije u pecini i leci ranu isiotom.
dakle, ako cemo pravo, ako moze turska i madjarski, moze bas i engleska.


mađarski?!

Đumbir je mađarska reč? Nisam imala pojma, baš mi je turski zvučala. A pretpostavljam da je đumbir i došao na Balkan sa Orijenta, šta ti misliš?
(Da li postoji neka enciklopedija o ovakvim stvarima?)


kako se na madjarskom kaze

kako se na madjarskom kaze djurdjevak ?:))))


kako se na madjarskom

kaze sestra? cik pogodi?


nemam pojma

ali znam da se macka kaze mocka a apoteka patika:)


nemam ni je pojma

ali mislim da nemaju tu rec. ako neko zna neka me ispravi, ali mislim da imaju jednu rec za stariju sestru a drugu za mladju. jedino mi nije jasno da li postoji rec za bliznakinju ili i tu mora da se zna koja se prva rodila.


kuriozitet:) a kad su

kuriozitet:) a kad su trojke, pa sve tri devojcice onda verovatno i za ovu mittel schwester ima neka rec ili je ona 'mladja od jedne a starija od druge' pa na kraju izvisila za imenicu:)


jako intrigantno

sve cekam da nadjem nekog Madjara/Madjaricu pa da napokon razjasnim te detalje. Stvarno me zanima. ovo za srednju sestru je tek misterija.


Mojoj majci je maternji

Mojoj majci je maternji jezik madjarski, i kaze da postoji uopsteni izraz za sestru, koji glasi lány testvér, a za bliznakinju ikrek lány testvér. Mada jeste tacno da postoje i posebne reci za mladju i stariju sestru, kao i za brata. U stvari, testvér je ono sto bi na engleskom bilo sibling, a za sta mi u srpskom i nemamo posebnu rec. Lány testvér je onda female sibling :). Madjarski je divan jezik, poetski, meni je zao sto ga nisam ucio (tj. sto me nisu ucili). Samo, uzasno je tezak, tako barem kazu oni kojima nije maternji.


kad si mali

nijedan jezik nije tezak.


Da, tacno je da imaju jednu

Da, tacno je da imaju jednu rec za mladju, a drugu za stariju sestru, ista stvar je i sa bracom, znaci rec za mladji i stariji brat, to znam jer mi tata i stric govore madjarski kao maternji. Zanimljiv je svedski, gde se kod oznaka za babe i dede odmah zna da li je rec o maminoj ili tatinoj mami, isto i za dede: mormor - mamina mama, farmor - tatina mama, zatim farfar - tatin tata, morfar - mamin tata.


kao kod nas

ujaku si necak, stricu sinovac a tetki sestric ili bratanac.


e, ja sam ga bas tako jednom napravio,

i jos dodao dimljena rebarca za smek. Dosli mi neki Rusi na veceru, i jedan rece: ja sam vegetarijanac, ne jedem borsc! Jeo samo salatu.
(Posle se ispostavilo da covek uopste nije vegetarijanac nego Jevrejin pa ne jede svinjetinu, ali mu bilo neprijatno da kaze.) Proslavio sam se onoliko.


Nsarski, a ono Less Is More (more or less)?

Ili si mislio da je bolje "God is in the details", a? Al kud baš svinjska rebarca u čorbu, bre? :))) Mada kapiram, kad su Rusi u pitanju, kod njih je najčešće deviza "more is more".

PS. da li si video na onom prethodnom blogu, gde su leteli krokodili, da sam ti ostavila disk za druženje sa damama? Za opajdare tek teba nešto da smislimo. A tamo su ljudi posle dodavali i svoje predloge. Veoma korisno. :)))


Nisam video, draga K.,

juce sam bio na blogu samo desetak minuta.
Ali, moram da kazem da si me zbunila gornjim priznanjem da nisi bas neka kuvarica. Oh, c'mon sister, umes ti i to, samo da se malo napregnes. Pored svega sto znas, kuvanje je sitnica. Tricarija obicna. Evo, ja sam juce napravio ceviche u herojskim uslovima (kuhinja ne postoji u normalnom smislu reci "kuhinja" - po mom se stanu samo nesto prezidjuje, nikad kompletan).
Nego, u vezi sovjetskog kuvanja: pre mnogo godina prolazim pored neke bolnicke menze (u Bg.) sa Anom, kcerkom uvazenog predsednika SANU, Pavla nam. Dopiru sovjetski kazanski mirisi do nas (kupus, do besvesti kuvana tvrda govedina, sargarepa, luk) a ona rece: "Jao, vi nemate pojma kakva mi se sentimentalna secanja bude kad osetim ovaj divan miris." Heh, a nas se the Dejan buni na kuvanje njegove Ukrajinke.
(Uzgred, Ukrajina se na spanskom kaze Ukrania - go figure.)


:-)

Divna priča, skoro me je rasplakala :-)


a i ti nasao koga ces da poredis:

brazilce i ruse. sto nisi nasao neku.... francuskinju?

samo, brazilci su i za vas, port, tate. jedno godinu dana sam imao prilike da poredim brazilski i portugalski bakaljao tj cod (sirotinja- i jedni i drugi umeju da ga spreme na bar jedno 50 nacina). paolo bas uziva u kuvanju i voli da se lomata, ali kad anushka uleti, kuhinja peva. od g... ume pitu da napravi.

nego, ima ta brazilska veselost i svoje nalicje. pricao mi drugar koji je godinu dana ziveo po favelama utiske o zivotu sa tipicnom braz. porodicom. porodica na prvi pogled ok, ljubazni, veseli, lome se oko xaviera. kukaju, nema posla, nema love. rodi se dete, odmah pocne kuknjava sta ce da jedu. ortak (svajcarac, inace) se sazali, kupi krevetac za dete, da klincu lovu da kupi klopu i mleko za burazera. medjutim, hoces: klinca iza ugla saceka cale, otme klincu lovu i napuni frizider pivom. sirotinja svugde ista.


ima i ovde prica

nju su doveli ovde da se bavi prostitucijom. no ona pobegla iz te neke kafane, pa zavrsila kod nas. mi to kada smo je zaposljavali nismo znali, rekla nam je tek na rastanku. krila jadnica.


Ako si citao Joe Bageant-a

i njegov "beg" u Belize, tu ces naci jedini nacin da sirotinji pomognes. Otisao on u neku porodicu tamo, ziveo sa njima mesec dana u supi, ali im pomogao da naprave kupatilo. Nadgledao gde svaki cent ide. I napravio im - oni zadovoljni, on zadovoljan.


sharski, sta ce nam

joe? imamo mi naseg libertarijanskog (brookily, el se tako kaze?) experta za resavanje problema neravnomerne alokacije resursa.


Auh, Dottore,

cim se malo udaljim, ovde pocinje da leti perje. U kolicinama. E, ljudi, ljudi! Ili kako kaze Biblija (i T.S. Eliot): Oh, my people/ what have I done unto thee?
Rece mi Jelena Pavlovic juce da je atmosfera na blogu pomalo deprimira. (Izvini, JP, nadam se da nije tajna.) I mene, moram da kazem.


Kosmonautska hrana …

...u pilulama je nesto o cemu sanjam od detinjstva. Ne volim da jedem, cisti hendikep, znam.

Jos se smejem prici o Nadezdi…...na jednoj davnoj letnjoj praksi u Moskvi bese samo gersle, makarona, votke I neke slaaaaaane ribe...i dobrog drustva, ali to je druga prica. Dok su trajale zalihe cokolade I domacica keksa nista od kulinarske kulturne razmene. Posle vidim ni onog sivog nema uvek, pa bilo navali kad ima, ko zna kad ce sledeci put da se jede nesto.

Katastrofa.Ali, na kraju, po povratku u Beograd kaze meni komsinica “ju sto si se divno popravila, sad licis na nesto, a ne ono k’o pre sacuvajbozeisakloni” . Moja doterana (55)linija je nazalost bila kratkog veka i ostade forever50….ispalo je da samo komsomolska kasika moze da doaka mom metabolizmu.

Nego, da nadjete Kineskinju pa da bude I klopa I linija ok. Ali psa na lanac.


Ubedljivo najgore od svega

Ubedljivo najgore od svega je pickled herring. Valda bi mi to zvali ukiseljena haringa (mada i nije bas mnogo kisela). Svi Rusi otkidaju na istu i vole od nje da prave neke salate u koje dodaju jos i cveklu i kojesta. Moj muz kad god idemo kod Rusa na zurke prvo se hvata te salate, lepo mu izgleda na oko a nikako da nauci da je prepozna. Posle ne zna sta ce da radi sa njom i kako da je baci a da ne uvredi domacine.


votka

je stvarno kljuc, sve te usoljene ribe se grickaju da moze da se pije vise i duze...a, uz vino izgleda ne ide.


kako to: ne volis da

jedes?????


moram da se setim

da treba da jedem, sve mi prece od hrane. lazem, volim slatkise...


seefood diet

when i see food i eat it.


so, skip seefood...

....kolike knjige su procitane ispred tanjira. Kad nema nista drugo citam etiketu sa senfa recimo


razgovor dva Leskovcanina

- Esi ea?
- Yeah

nije bas da ima veze sa temom, ali ajd, palo mi na pamet, a ko zna kad ce opet.


Valjda dva Dalmatinca?

Valjda dva Dalmatinca?


Isti slucaj

Bilo me sramota da kazem da ne volim da jedem. Isto tako treba da se setim. A i ja volim kolace. U stanju sam brdo da pojedem.
A i svejedno mi sta jedem. Nikad nemam posebnih prohteva i sasvim mi je svejedno kako izgleda i sta je u tanjiru.
A metabolizam OK. 60kg./165cm. :-)


A sta kazes na neukiseljenu

ali usoljenu haringu? Holandjani to tamane kao blesavi, imaju citavu nauku i pravnu regulativu po tom pitanju, kada se lovi, kako se cisti, koliko se dugo fermentise... Npr. iznutrice se ne izbacuju kompletno, vec se pankreas ostavlja, da bi oslobodio enzime, koji daju odredjeni ukus i cine da riba bude jos masnija nego inace. Divno, zar ne? :)


kao uvek

sjajna prica! silno sam se smejala delu o nadezdi.

ali, sta ces, njen hendikep je doba u kom se zatekla...secam se 88. i apsolventske exkurzije...dobro jelo za tih 8 dana bese samo dva puta i to na svecanoj veceri 1 x moskva, 1 x lenjingrad - ostalo sto pamtim je samo crni hleb & bozanstveni butter...otimacina bila za beli hleb, oni koji su ga jeli ostali gladni, ja se menjala za crni pa mi bilo potaman. ono sto nudise od corbuljina i pirinca (koji inace obozavam) nije spadalo u kategoriju jestivog. cini mi se da mi se u nozdrve uvukao taj miris i mogu da ga prizovem jos uvek. e, da, sladoled bio prva liga!

pre dve godine, nekim poslom opet bejah sada u st. petersburgu. svratismo u hotel "pribaltiskaja" - a sva srece bili smo smesteni u hotel "engleter" gde se ubi jesenjin mladjahni - presece me taj miris sovjetskog komunizma cim sam nogom stupila u zdanje - flesh back bas uspeo.

sa hranom u majcici rusiji sada stajase mnogo bolje npr. o gala veceri u restoranu "sroganoff" - kad rus krene u detalj nastaje cista perverzija: zlatan pribor, limoges porcelan, 300 casa, mermer na kome mozes da se ogledas...klopa bila takodje za pamcenje...


кrki upohode

(Nepotrebno izostavljeno)
kasnije, zove me telefonom ( trenutni) zet sa vojvodjanskog salaša br 84 udaljenog samo 7deset meteri od mesta gde se nalazila vila u koju su tokom leta, od 1903. do 1914, svraćali mileva i albert ajnštajn.dud ispod kojegsu supružnici'stvorili'
teoriju relativiteta i danas postoi ,a sve to nedaleko od nsada gdeje sdruštvom svratijo ,pa zaplićući zubima ojezik veeze o ponudjenom im meny-ju .ma kakav balašević ,ovoga se trebalo dosetiti, fali domaćina
- sami specijaliteti vojvodjanske kuhinje te sve provereno domaće. predjelo se poslužilo, kao što se to nekad radilo, na drvenoj kuinjskoj daski. govedja pečenica, kulen, kobasica, kozji sir s mirodjijom, tartufima (dobro si čuo, nije greška) ili sa orajima preliven slatkim odvišanja, zatim kajmak, urnebes, pileća pašteta, proja, gibanica pa nared potom stiže supa od morke, teleća (ili) čorba od povrća, pa onda - ono glavno - od rimflajša sa sosom od višanja, jagnjetine u mleku i rolovanih telećih grudi pod sačem, punjene ćurke s kesten-pireom, do nekoliko vrsta gustog gulaša, perkleta (pileći ili teleći paprikaš ,za one kojima je stran lokalizam ,prim. moja), 'popaj salate' (s presnim špinaćem i šampinjonima), seoske salate od deset vrsta sitno seckanog površa... potom šnenokle, a od mešpajza su još ponudili i vojvodin koh, lenja pita s jabukama, palačinke u mleku s orajima, baklave s
višnjama i orajima, bundevara, te štrudle s makom i orajima...
- dobro, a je se nešto ipopilo usput ,razbezeknuću
- ma daaa cevčilase domaća rakia oddunje i kajsije i domaće crno i belo vino iz vinograda kraj sr. karlovaca .


al se nekad

dobro jelo, bas!


Zdravo komšija,

ja se vratila iz Bgd, vidim vredni ste i stvarate li stvarate! Leeeeepo!
Što se teme tiče, sve te ja razumem, tradžedi...al' uteši se Dostojevskim, on je isto gladovao, pa viš' kako je stvarao, kao mravac.


e, Dejaneee

pusti sad pohovane hrizanteme i slatko od ljubichica, evo ti jedan prost fazon, rech je, narafski, o pasulju.

ja ga pravila kao salatu, ono, obarim razne boje, pasulja, jashta, pa dodajem ovo ono, al gurmani mi samo na sharm oprashtaju takvu blasfemiju, 'oce gust pasulj, pa to ti je. e sad, sve te zaprshke nisu bash najbolje za mog starog oca iako se josh uvek junachi i rado seca... medjutim, moj drugar Elias iz Kenije proda mi prost fazon, da nisam gledala dok je pravio, ne bih poverovala. evo u chemu je fora:

lepo, brate, sipash u pasulj, umesto vode, ili pola vode,a umesto druge polovine - mleko. Elias mi rek'o da je po originalu kokosovo, al radi i kravlje.

dakle, pasulj skuvan u mleku (tj pola voda pola mleko) postane gust guuust, onako bash kako treba, a najludje shto nema nigde ni u tragovima ukusa mleka.

kez


slatka tajna

naravno, cutis za mleko. meni kad stari otac dodje u goste, na gust pasulj, ni da me chupaju za kosu ne bih priznala da sam ga kuvala na mleku. zaprshka, nego, klimam glavom:))


pasulj sa kokosovim mlekom

Odlican stos.


tajne pasulja 2

Umesto zaprške, iseckati 1 veći ili 2 manja krompira na sitne kockice i dodati pasulju, dok se kuva.

p.s. uspomene iz Rusije: najlepši dimljeni losos (ukusniji od bilo kakve pršute), pečurke u bešamel sosu, krastavac koji se jede neoljušćen jer mu je kora tanka i nije gorka, crni ražani hleb... mmmmm, gladna sam :)
p.p.s. meni je popara najomiljenije jelo... traume iz detinjstva :)

Dejane, divan text, kao i uvek. Imate veliki pozdrav od Ane V., koleginice sa fakulteta, trenutno je u Bgd.
Vesna, fenomenalna porodica (podseća me na moju :))


Hvala na pozdravu, uzvracam

Imap - Ana V. to je nedovoljno podataka za pozitivnu identifikaciju. Em sam izlapeo, em je bilo davno, em je V nedovoljno. Ali pozdravite vi anu a nek mi se javi emailm da razresim misteriju.


pozitivna identifikacija

Visoka, lepa, zgodna, dugonoga, crnokosa, tamne oči, stalno se smeje, vrlo temperamentna, pametna, živela na Banovom brdu, ima mlađu sestru... da li je sad dovoljno? Šalim se, preneću joj. Znam da trenutno nema internet, i ne znam da li će nešto učiniti po tom pitanju dok je u Bg.. Javiće se ona sigurno, čim bude mogla. Nema internet, ali ima malu bebu. Preslatku.


bas

bas


sjajno

Trenutni zet - sjajno. Verovatno si mu ti trenutni šogor, ili šta već!
Jedva sam preživela čitanje ovog posta, već kod kulena su mi proradile emocije i krenula voda na usta, jedva sam stigla do šnenokli i lenje pite... Idem u petak u zavičaj i već sam smislila šta želim da radim tamo: pečeni mladi krompirići, oni sitni okrugli, sos od mirođije, čorba od mladog graška...


Ruska kuhinja

Komsija, evo jednog recepta iz Titovog kuvara za tvoju Nadeždu.

Ovaj ručak za predsednika Tita i članove jugoslovenske delegacije priredio je gradonačelnik Irkutska i sibirskog okruga na Bajkalskom jezeru.

Dimljena bajkalska riba
Voćni sos od kljuke (slično borovnicama)
Ruski boršč
Jelenski but na "bajkalski"
Sos a la Vild i brusnice
Knedle od griza i gljive iz turšije
Salata krastavac na ruski način
Desert: kolač od svežih borovnica ( a la švedska pita)
Pića: bajkalska votka, kumis, konjak "Rosija" star 15 godina, gruzijska vina, šampanjac

Ruski boršč
Za ovaj ruski specijalitet za 4 osobe potrebno je: 100 g dimljenih kobasica, 250 g mladog junećeg ili telećeg mesa, 150 g kukuruza šećerca, ako ga ima, 1 dcl ulja, šargarepa, peršun (koren i list), celer, manja sveža cvekla ili mala glavica crvenog kupusa, čaša kisele pavlake.
Meso iseći na rezance (oko 4 cm , kobasicu na tanke kolutove. Povrće i cveklu takođe iseći na tanke rezance. Cveklu rukama ocediti, sok ostaviti u jednu čašu. Ako se stavlja cvekla ne treba crveni, već zeleni kupus. Meso i povrće dinstati na malo ulja, bez luka, dok ne omekne. Naliti goveđom supom, može i topla voda, dodati cveklu, kobasice i kupus iseckan na kocke. Kuvati oko pola sata, začčiniti po želji.
Boršč sipati u supijeru, dodati dve kašike kisele pavlake, seckani peršunov list.
U sosijeru sipati ostatak kisele pavlake, a sok od cvekle svako sipa po želji u boršč.

(Napomena: kukuruz šećerac se dodaje desetak minuta pre no što je boršč gotov.)


tebe sam cekao

da se javis, nocna ptico, pa sad mogu da idem da spavam.
hvala na receptu.
cestitam na izboru za direktra festivala.
poljubi mikicku. (gospodju direktorku)


Import/Export

Evropa, 21. vek:

domacin o ljudskom bicu:

Quote:
Dugo je, pre no što je kao žrtva tranzicije emigrirala, radila kao vospitačica u sovjetskom zabavištu. Jaka je kao zemlja, ume da popravi šta se pokvari u kući, da zakuca, da podigne teško da ispremešta nameštaj. A i kulturna je, pevala je u horu, možeš s njom da pričaš o Tolstoju i Puškinu, ume da prepozna Čajkovskog i Betovena kad ih čuje, stalno nešto čita, decu pomalo uči ruski, a ako se ušineš, kolenom ti sredi leđa, i ode bol kao rukom odnesen - nekad davno je pohađala kurs akupresure.
Samo jednu manu ima: kuva kao danas mrzi.

Quote:
drugar: pricaju dve engleskinje, zene nekakvih lorodova i kaze jedna drugoj: "My dear, it's so hard to find decent help these days!" :)

domacin: mi imamo dva jako bolesna i stara clana domacinstva. treba im nega i stalna paznja. hrana je tek dodatak.
a Engleskinje su bile skroz u pravu.


Mozete li pojasniti

svoj komentar. Cisto da ga ne bih razumeo kao nepristojan, sto vama zasigurno nije bila namera.


Ja

nikako. Sve dok Vi imate makaze a ja sam goloruka.
Ali...naslov je zapravo preporuka za film. Mozda Vam pomogne.


Hvala na preporuci

film tesko d acu imati prilike da vidim ali sam kritiku procitao. Ja vama preporucujem da procitate ovo ovo.
Verujem da je na momente potresnije od filma.

Ako budete dobri pa mi objasnite razlog prisustva linka na family guy ovde, rado cu ga vratiti.


hmm

Dejane, ne obaziri se, plz.

pricha o nadezdi je divna. diskretno objashnje "zashto" losha kuvarica u kuci opstaje (u koje si bio gurnut da bi objasnio zashto klinci nemaju francusku kuhinju) totalno je jasno. a to shto neko nema sluha za odricanje i cenu odricanja nije tvoj problem... brinem o dvoje starih i vrlo dobro znam koliko zhivaca i truda treba da se sve izbalansira i da organizacija funkcionishe.

imash mahanje:)


hvala draga

no nema razloga za brigu, sve je ovde bilo dobronamerno. :-)
mahanje tebi


drugar, viziri nam opet istiiiiiii...

U tom dvoru krovovi su... do neba se dizali,
u tom tremu sluge su... do zemlje se klanjali,
a sad uvrh tog dvora - kukavicu vidimo,
po vazdan stoji kukajuci:"ku-ku-kud su nestali?!"


prijatelju, jel' moze to

manje hermeticki. :-) Mada mi se dopadaju stihovi. A mozda je to i dovoljno.
Citam juce Valjarevica i pitam se: zasto ja ovo uopste citam? Sta mene briga sta je on radio na jezeru KOmo? A opet lepo mi da citam, ne mogu da ostavim knjigu.
toliko.


hermetichki otvoreno...

Ja znam spoljnu stranu... bitnosti i nebitnosti,
saznadoh i pravo lice velichine i niskosti;
pored svog znanja, ja josh ne znam - stid me reci
gde su granice ljudske objesti.


uf...

ovo sto cu da ispricam desava se onih gladnih godina, devedeset i neke.

nashoj dragoj baki, koja je sada bliza devedesetoj nego osamdesetoj, javi se da mora da otpuje u vrnjacku banju, dve nedelje, sa drugaricom.

super, ja sam uvek za putovanja, al problem, nema love, kriza. kaze baba, jeste, odvratna vremena, da valja, isla bi ona u pariz, ili london, a sad joj samo banja ostala kao izbor, em starost, em ta kriza.

jebeno, mislim se... ma, sranje... i krenem da mozgam oko kinte, valja babi ispuniti zhelju i onako sam joj neku sherpicu na kojoj je pisalo "uspomena iz v. banje" bacila u djubre i toliko ucvelila da mi je bar jednom nedeljno pripomene... i tako, dam sve od sebe, nagrebem 350 maraka koje nisam imala, zaduzim se i kod dilera na cosku, secam se, iz slavonije je bil, dobar neki covek, turim decu na tanku klopu i kazem babi da ima pare za banju, nek ide zivot.

ali, nije banja zezanje, treba za novine, kafu, a i da se izgleda, ima nekih knjizevnih veceri na koje se ide, pa setnje, ok, pitam sta treba, kaze, novi slafrok, klompe, kisobran, ok, ok, ok, nabavimo i to.

neposredno pred put, kaze, ima problem, njena drugarica hrce, izludece je nachisto, a doplata za jednokrevetnu je samo 50 maraka.

kazem, nemam bre, zamrzim vrnjacku banju, psujem sherpicu u sebi i shta mi ovo sve treba, grrr

kaze baba, nema veze, ima preko sindikata, mesne zajednice vracar, otkud znam, za penzose sa malim primanjima za dz, prijavice se. meni mrak na ochi, koji blam, ne dolazi u obzir, jasna mi pozadina, tako vrbuju matorce, cak su im i politiku za dz delili. naravno, nadjem pare, kako, ne secam se vise, znam smao da je bilo teshko.

i baka ode u banju i vrati se ko ruzha.

i prodje par godina i ja chujem, sasvim sluchajno, da je od drugog potomka dobila istu kintu, na istu prichu. provalila nas da ne razmenjujemo informacije:)

baba se promangupirala, pomislih, pa reshih da se ne ljutim vec da zameshateljstvo dozhivim kao dobar fazon, tj umiljato jagnje (chitaj baba) dve...bla bla itd.

i prodju godine. znaci, radnja se desava juce. elem, kaze meni baka, sada blizu devedesete, kako je to nekad bilo dobro, pa star svet i u banju mogao da ide preko socijalnog, a sad sve mora da se placa. i tu padne jedno detaljno secanje kako je ona tako i u vrnjacku banju isla, nish joj nije tebalo, sve platila mesna zajednica il tako neko, samo mali dzeparac...

:)))


Vesna,

baka je carica.


Hahaha

ovo je trebalo da stavis kao blog. slatko si me razveselila. :-)


stvarno, a gde nam je shubi?

moja komshinica marija, stara surinamka trachu sklona, svrati ponekad kod mene na sholju chaja i porciju salse, koju ja odvrnem chim chujem dobro poznati radosni smeh ispred vrata.

elem, sedimo ti mi jedne prilike, dokono ispijajuci chaj i slushajuci eliadesa, veselo chavrljajuci o dogodovshtinama iz proshlosti, dodjosmo i do priche o nashem dolasku u NL.

- ja sam ti,poche marija svoju prichu, doshla pre tridesetak godina iz surinama... eh, shto sam bila zgooodna nekad, svaka stvar na svom mestu, a kad zapleesheeem salsu!..poskochi marija, i ona tvoja shubi bi mi pozavidela, i zamlati mi svojom ogromnom guzicom ispred lica, sve u ritmu salse.
- ma pusti sad shubi marija, nego nastavi.. shta je dalje bilo?..i nosi mi to dupe sa lica!
- hahaha, ne svidja ti se moj kont, nasmeja se marija i nastavi:
- preko moje tetke, koja je vec bila 3 godine u NL sam nashla posao u blarikumu..kao sluzhavka u jednoj od onih kuca sa slamnatim krovom, gde zhive oni bogati, znash... kod jednog jako finog mladog gospodina.. gospodin je bio bash dobar, raznezhi se marija.. i stalno biziii.. previshe ozbiljan za svoje godine.. ja ga uchila da pleshe salsu, al on trapav, ko i svi holandjani, nishta nije nauchio... a ja mu kuhala sva ona surinamska jela, pa kolache, pa mu najlepshi mango birala... a voleo je sok od manga, bash kao i ti...
- da se ti nisi bila 'zaljubishka' malo u tog bogatunchica, a?
- ma neee, imao on neku verenicu, koju je i ozhenio, a ona.. chista suprotnost...nishta joj ne valja, sve neshto izvoljeva... te sooos joj nije dovoljno pikante, te joj kolach presladak, a kad pochne da izvoljeva:"vecheras nam dolaze prijatelji iz shvajcarske i.. molicu te lepo marija da im izvolish spremiti golubiju supu...", otkud mi sad golubovi, kad svi znamo da se ne smiju prodavati.. a ja im napravim pilecu supu... k'o da oni znaju razliku!
- a kad pochne izvoljevati sa kalorijamaaa...te nemoj stavljati ovo, nemoj stavljati ono, od toga se goji... i ja sve pravim kako ona trazhi, a to bljutavo shto napravim, ne bi pas onjushio, k'o bolnichka hrana... a moj dobri gazda cuti jede i polako kopniii, a kad se jednom pozhalila da su joj te splachine neukusne, tu vec nisam mogla izdrzhati.. rekla sam joj da ako joj se nesvidja kako je skuhano, od sada gospodja mozhe sama sebi da nastavi da kuha i onako je po njenom receptu napravljeno, a ja dajem otkaz... hahaha i dala sam ga!!!
- a gde ti je shubi?.. ne chujete se neshto u zadnje vreme?
- ma pusti shubi...


dobar si

odlican. pises li ti?


ma neeee,

jedino kad mi neko dadne inspiraciju, kao ti sa ovim tekstom, naprimer...:):):)


pisi

pisi. mada, nemoj da s eljutis, ja ovde vise vidim uticaj naseg vrlog prijatelja cerevicana nego moj.


naravno

cher i fixer su vechne inspiracije:):):)


aj deda pregrizo jezik!.

šta je deda jebote opet vrnjci?.
e sinko aj još ovaj put me prebaci, ko zna - možda..
sledeći put u zlaatnim kočijama krenem
sledeći put u zlaatnim kočijama krenem(to nas dvojica u dujetu)
aj upadaj, al da znaš da mi ulaziš u neku kombinaciju,trebo sam neke cd da isporučim..
štaa, jel ima još neka da se navuče na tu tvoju kuknjavu, eeee..
aj deda pregrizo jezik, nego vidim ovaj put nosiš i gas masku?!
p štaaaa!
nemoj ti meni pšta.. da ne očekuješ atomski sleva xaxax?!
more joks.. ma super je fora, korisna skroz..
aj pričaj, viš da crkoh da saznam.. još uvek si dramamajstor!
ma vidi: maznem li neku babu, ja joj turim gasmasku pa mi dođe nekako lepša.. nit joj smrdi iz usta.. a i kad joj zapušiš ovaj otvor za vazduh, baticeee, ona meša ko da joj je dvadeseeettt
uuu bre nije loša fora
kud loša, neeego turi taj tvoj cd da čujem šta je to aktuelno.. opa, šta ti je ovo?
the blow - 01 - how naked are we going to get


pozdrav

baki sa svezim secanjem...bas me nasmeja :-)))


komo

ja bas pre neki dan procitala i pitah se sta me je trealo da je procitam za tren...mnogo "pitka" knjiga...


ma divna

nije s enista trudio, cist talenat, nepretenciozno.


Slažem se, i ja sam je

Slažem se, i ja sam je prebrzo progutala. Kao, ništa se ne dešava, sve nešto čekaš da se nešto kao desi, kad ono hiljadu detalja i posmatranja... Najbolja scena je sa orlom, nju sam dvaput čitala. I diskretni prikaz diskretnog šarma buržoazije, ono - brdo vs. selo, zaista majstorski.


..i ja opet da pitam sto

..i ja opet da pitam sto srdjan v. ne pise na blogu?


ne znam

ali sudeci prema utisk iz knjige, moze bit da ga mrzi. :-)


a da mu ponudimo pivo? :) i

a da mu ponudimo pivo? :) i mislim, alkohol sav.:)


ako cita

ima ja vinca. :-) dago bi mi bilo da ga posacatim, stvarno sam uzivao u knjizi.


meni je knjiga potpuno

meni je knjiga potpuno fenomenalna. i sve vreme sam pijuckala vino dok sam citala. od tada je proslo vec par meseci, a ja i dalje pijuckam:)


i još dalje od teme...

Znam da se još više udaljavam od teme, ali kad smo već pokrenuli pitanje knjiga, ne mogu da se uzdržim da ne preporučim neverovatno delo od američkog pisca Cormac McCarthy "The Road". Pročitala sam i u šoku sam, ne sećam se kad me je jedna knjiga toliko pomerila. Ali je jako teško i crno, nečitljivo, apokaliptično... Ona prava, velika literatura o životu i smrti, kao iz knjige.
Eto, nisam mogla da izdržim. Izvini, domaćine bloga. Divnog bloga.


No Country for Old Man

Cormac McCarthy of Pulitzer fame?

Totalna udaljenost od teme, al' knjiga je vrlo odlicna.


Isti dozivljaj

Quote:

Citam juce Valjarevica i pitam se: zasto ja ovo uopste citam? Sta mene briga sta je on radio na jezeru KOmo? A opet lepo mi da citam, ne mogu da ostavim knjigu.

Imam jedno 150 neprocitanih knjiga pod stolom, oko stola, oko jastuka i iza lonaca... Prije dva tjedna citala i procitala Valjarevicev "Komo" (hvala Zoki!) pitajuci se svo vrijeme - zasto ja ovo citam pored toliko drugih knjiga koje vriste da ih uzmem u ruke. No, citam dalje, sve sa nadom evo sad ce, sad ce... bilo sto da padnes u nesvijest. Uprkos tome ili bas zbog toga, skuzis da nije samo lijepo za citanje, ima toga dosta diskretno provucenog i bas ti zao sto napustas Komo. Sa, ipak, napisanom knjigom :-)


Dejane, hvala za pricu,

Dejane, hvala za pricu, divna je :-)))
Setila sam se letovanja pre dve godine, u Grckoj, al' u gostima kod jedne Brazilke. Sto je ta zena kuvala! Sve lepo i lako i letnje, a ukusno i sareno za nepoverovati!


Kod nas

sad kuva Madjarica, pa je uz slatko i ljuto, sto nam je podjednako slatko, sve je i prilicno masno. A ona je zamenila Peruanku, koja je samo krompir uzimala u ozbiljno razmatranje. Kuvan, pecen, pohovan, punjen, ali u svakoj varijanti zamascen.


vidis, brazilka

jedino ije umela krompir da nparavi. njega valjda nema tamo u tropima. uvek nekako poluziv.


Sad

smo srecni i debeli, a kad nesto lepo spremi, a majstorica je ova nasa Madjarica za kolace, pa nam dodju gosti, onda kazem da sam JA sve to spremao i opsedaju me svi redom za recepte, a ja samo kazem, lako ti je to, sve gotovo za 10 minuta...


krompir

Mozda nema krompira, ali kao zamenu, mislim da jedu, plantane, banane.Prodaju se na komad, a ne kao grana. Isecene na koturove, prze se kao krompirici da bi se kasnije posluzivale kao garnirung uz neka lepa jela sa pasuljem, ili mesom.


Dejane, Dejane....

...imas li neku protezu za sise pa da te zenim :)) Tvoje price cine da se osecam bolji nego sto zapravo jesam (ili nisam:)) Kada ces u Bg...ucinilo mi se da sam te video pre par nedelja u 'Operi' pored Mazestika...no, ne bejah siguran pa mi bio mbla da ti udarim zausku...u svakom slucaju, imam recepte za 5 blogova. Pozdav


e!

nisam bio u bg odavno a kad cu, ne zna se. sledeci put kad vdis nekog ko lici na mene udri, slobodno... :-)

ps. zar su sise najvaznije, sram da te bude? a dusa? a karakter? a stav? a moral?


Nemam dobar odnos...

...prema apstraktnim formama...daj kilo-na-kilo, pa da polegamo:))


fokusss:.

krčma napuštena
stolovi neki staari
sirotinja
šporet gvozdeni
lonac pasulja se puššiii

napoljukišablato

kao da je neko ušao
stavio drva u vatru
izašao
nevideh nikoga

na golom stolu
tanjir kašika hleb
pasulj je vrućććć
mirišššee
kao majka kujna bašta

fokus

pognute glave
iskidah hleb
ubacih ga u pasulj
počinjem da jedem
jedem ozbiljno
pooolako jedem
pre svake kašike
podignem skroz obrve

taj pasulj mi
sve grehove
prašta


... da, da...

Dobar (neki) pasulj. Baš.
So? Zaprška? Repete?
Još!?!

I rebarca. Suva.

... da... da...

p.s. a sad, moja autobiografska kompozicija