Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Šaban i sloboda

Saban-danSaban-danKazu vijesti da je oko 10 hiljada ljudi posjetilo Kumrovec povodom 25. maja. Drugi set vijesti spominje nekoliko hiljada posjetilaca Kuce cvijeca istog dana. Prosle sam godine bio u Sarajevu gdje se u nekadasnjoj Kasarni Marsal Tito a danasnjem kampusu sarajevskog univerziteta nalazi Augustinciceva bista poput one u Kumrovcu i oko koje se tada skupilo nekoliko stotina, dobro mozda hiljadu ljudi. U Oslobodjenju je objavljeno nekoliko citulja od ucviljenih "komsija", vjecitih "postovalaca" i ponositih saboraca. Na ohabanom zidu jedne zgrade u centru Sarajeva godinama je stajao grafit "Saban je meni bog". Njega vise nema. Zapravo ni Sabana ni grafita. Inace, Saban je u sarajevskom slengu ono sto je nekada bio Ceda u beogradskom, dakle onaj "copa sto je imao cvecaru na Dedinju". Zasto ja ovo pisem? Prosle sam godine otisao do spomenika da vidim koliko ljudi se okupilo. Zapravo izasao sam s posla posto sam radio u kampusu i bio iznenadjen brojem ljudi. Meni draga kolegica s posla je imala foto-aparat i upitala me hocu li da me slika na sta sam ja rekao da ne zelim. Istovremeno sam zazalio jer sam pomislio da sam je mozda uvrijedio. Pitao sam se o svojem osjecaju. Ja licno imam problem kada razgovaram s ljudima koji na neki nacin obiljezavaju 25. ili 4. maj. Saban je bio izuzetno sposoban, moje je misljenje s kojim se postovaoci odmah sloze. Medjutim na spominjanje rijeci diktator ili autokrata stavovi nam se razilaze. Ono sto je vaznije je da ja osjecam kako to zapravo pogadja te ljude. A ljudi su fini. Nisu nacionalisti sto meni godi ovih godina kada je vecina ljudi utaborila se unutar sopstvene nacije. Volio sam smisljati upitne ideje o Titu dok su komunisti vladali. Sada nisam siguran da to ima smisla. Konacno, to nije vise ni bitno. Kada vidim ljude sa crvenim zastavama kako marsiraju Moskvom, nemam takve obzire. S druge strane osjecam simpatije za hokejaski klub Dinamo iz Berlina jer je to neka kontra vladajucim vrijednostima. Tako i danas volim cuti Pankrte i Bandieru Rosu. To je zapravo neka mjera ljevicarenja, kada si daleko od vlasti, zapravo vrlo kritican prema istoj a istovremeno imas sopstvene lijeve ideje. Nesto o jednakosti ljudi, o humanim duznostima prema drugima, o postovanju drugacijih stavova. Kada se sve to nekako sabere opet ne vidim odgovor kakav odnos treba imati prema Titu. Koju mu ulicu dati ili da li treba uopste imati ulicu? Sta ciniti s Lenjinovim likom unutar Kremlja? U Sarajevu je bura bila oko nazivanja trga Izetbegovicevima prezimenom. Tudjmana nikako da pozitivno rijese u Zagrebu dok u Sirokom Brijegu jos uvijek razmisljaju kako van haskih arhiva obiljeziti lik i djelo Gojka Suska. Niko se jos nije dosjetio da bi mozda otvaranje Pizze Hut bio dostojan cin da se obiljezi njegova dugogodisnja karijera u Kanadi. Sta ce u Zagrebu uciniti u odnosu na nedavno preminulog Racana? U Beogradu sada ispada upitna ideja o Bulevaru Zorana Djindjica, skupljaju se budale s nekim plakatima i imenom Ratka Mladica. Ispoljavaju svoja gradjanska prava i ja bih volio da ih se moze nekako ubijediti da je to idiotizam ali imaju pravo na svoje gradjanske akcije. E, tu je osnovni problem koji ja imam. Sa simpatijama gledam kada neka grupa sa politicke ljevice provocira ostatak drustva dok me istinski iritira koketiranje s fasizmom. Po nekim zakonima jednakosti, svi bi trebali imati pravo na provokacije ili bi ipak trebalo uvesti zabrane na provokacije idiotske prirode? Americki model (sloboda izrazavanja je zagarantovana) ili njemacki model (negiranje holokausta je krivicno djelo)?


Zbog cega se sve vise prica

Zbog cega se sve vise prica o Titu?
Razlog je vrlo jednostavan. Onda je bilo bolje, bili smo svoji na svome, sa pasosem smo mogli putovati svugdje po svijetu i svi su znali za nas. A sto imamo danas?
Upravo je u tome stvar. Ljudi mjere ono vrijeme i ovo vrijeme i vide razlike. Na osnovu tih razlika donose zakljucke kad je bilo bolje onda ili danas. Tako da taj sve veci interes za Tita ne govori o njemu i njegovoj vladavini nego govori o danasnjim vladarima. Da su kojim slucajem nakon 1990 od ovog prostora napravili normalnu ili normalne drzave sa visokim standardom i maksimalnom zaposlenoscu nitko se ne bi Tita sjecao sa sjetom. Ustvari bilo bi sacica onih koji bi izgubili svoje privilegije no gerontologija bi se i za njih brzo pobrinula.


slazem se

i dodao bih jos sto sta...ali ne mogu.
Ja Tita volim i tu nema rasprave.


Zbog cega se sve vise prica

Ja mislim da je barem delimicno razlog sto o njemu nije dovoljno receno, odnosno ta prica nikad nije posteno i do kraja ispricana. Prvo smo imali kult licnosti, a onda nevidjenu mrznju, i sada neku iracionalnu nostalgiju. Mislim da bi svim nasim "narodima i narodnostima" bilo potrebno da neko napise jednu postenu biografija Tita, zasnovanu samo na cinjenicama, sa svim njegovima vrlinama i manama. Mozda je jos uvek prerano za to...?


u tuzli glavna ulica nosi

u tuzli glavna ulica nosi titovo ime. tuzlaci su jako ponosni na tu cinjenicu.
josip broz dobar skroz.


Po Istri

u gotovo svakom mjestu glavna ulica ili trg se i dalje naziva imenom Josipa Broza ili Marsala.


dan mladosti nagdašnje

da je poživeo,a nie, moj bi Stric ,imenjak mi, danas izravno 90tri.
bio je Soko , jak ko zemlja ,medju prvima je skakao strmoglavce
u tada još plavi dunav sa mosta kraljevica tomislava, nsadskog,
koji srknu dno u drugom poredu sv.ratu dvadesetog veka .kažu da
je taj most bio diplomski rad sina Marićkinog & Ajnštajnovog -onog bez posrtaja u psisi.
ko mali vazda sam želeo da stricu sličim , pa sam svakodnevno manijački vedžbao u tadanjem Partizanu ,ustanovi za razvijanje tela sa duhom,together,što se tada podrazumevalo .nagrada mi je usledila u vidu učestvovanja na beogradskom sletu za Dan Mladosti 19pedeset9e .
evo i posle toliko ,uočavam sebe medju razdraganom masom sletskih vežbača ,dok gore ,kao na Nebu , u loži ,nekim nestvarnim svetlom obasjan nazire se . . .voljeni herojski lik :druže Tito mi Ti se kunemo . . .
bejasmo mladi, idejom poneti ,verovasmo u neverovatno i nerazumevajući stare nam ,koji su mrmljali . . .jeboVason.
i još vazda odzvanja mi u (klopavim) ušima obećanje našeg mišićavog Prednjaka čika Vase,poznatog rušitelja ženskih postrance, izrečeno pred sam početak Priredbe, pedagoški & smireno:
- *ebaću mater svakom pojedincu , koji pogreši
odradismo program ko 1 i kada smo o doživljenim pričali potom kod kuće ne preskačući ništa ,pa ni pretnju Prednjakovu , prisećam se komentara matere ,tek tek u obrazima pocrvenele
- ah, praznih li obećanja . . . .

a vid, protutnja odonda 48 majeva datuma pomenutog . . .


"Šaban"("Čeda") odnosno

"Šaban"("Čeda") odnosno Tito je udario temelje svemu što se dešavalo 90-tih i kasnije.
1945 je formirao totalitarnu državu sa kultom ličnosti gde se omladina okupljala na stadionima da se klanja totemu(štafeti) i vrhovnom bogu-Titu.
Naravno sve to uz brutalni progon političkih neistomišljenika,prevaspitavanje komunista na Golom otoku,politička ubistva.
Država sa "savršeno rešenim nacionalnim pitanjem" se raspala u krvi baš zbog nacionalnog pitanja.
Nezaobilazna fama o "pasošu SFRJ" sa kojim se lako moglo putovati.No tada se i sa velikim brojem pasoša drugih zemalja moglo putovati u Zapadnu Evropu,jer je to bio period kada su u Zapadnoj Evropi jedva čekali da im dođe deficitarna radna snaga,pa su naše imigrante dočekivali na železničkim stanicama u Nemačkoj sa televizorom kao poklonom i obezbeđenim smeštajem i radnim mestom u obližnjoj fabrici.Sve to uz prethodni sporazum sa nadležnim ministarstvom SFRj,da se "samoupravljači" rastosiljaju nezaposlenih.
Samiti nesvrstanosti-baš divni sastanci.Tito,2-3 diktatora-ljudoždera iz Centralne Afrike ili Etiopije,20-30 "običnih" diktatora,poneki ajatolah.Šta li je Tito servirao za večeru "caru" Centralne Afrike,koji je voleo da se osladi ljudskim mesom ponekad,možda nekog člana CK?


Ma da, gastarbajtere su docekivali....

... sa sve crvenim tepisima i zgodnim lepoticama sa "havajskim vencima"!:))
Opet si citao neki trecerazredni strip.

Mungos, The Sablaznjeni


pa nije bas tako Babicu ...

taj crveni pasos je bio izuzetak zato sto je sa njim covek imao pristup i u Zapadnu a i u Istocnu Evropu (i u mnoge zemlje treceg sveta) ... a ovi drugi su imali uglavnom ogranicenja ...

A i to diktator nije bilo bas tako jednostavno ... U odnosu na zapadne zemlje jeste bila neka vrsta diktature ... ali u odnosu na istocnoevropske je bila sloboda ... Pa cak i pomenuti gastarbajteri koji su ziveli u zapadnoj Evropi su svaku zaradjenu crkavicu ulagali u kuce u Jugi sa namerom da se vrate tamo ( i provodili svaki slobodni trenutak u njoj). Sto mnogo govori o tome koliko je to bila "strasna diktatura/strahovlada" (obicnim ljudima politika nije bas toliko bitna). Svi ostali istocnoevropljani su bezali da se nikad ne vrate ... ako su uopste uspeli da pobegnu ...


E pa Vaso...

...da jednom kažem kako bih se složio sa ukupnim sadržajem onoga što si napisao..
Mašala...o)


Cuti bre Drago ...

videce ovi tvoji ... pa ce te izbaciti iz partije. Gde smes sa mnom da se slozis :)))))

ps. a i Tamika ce se razocarati u tebe:)))


udba sve vidi i sve zna

udba sve vidi i sve zna :)
ali si se zeznuo, drago je, bre, glava te udbe - crni pojas 3. dan :)


A što, Vaso, srce moje?

Pa ti si moja ikona. Ukucala ja tvoje ime na Google, i vidi šta mi izbaci. Ma staviću je na sto, bre.


Kad danas pomislim ili

Kad danas pomislim ili pricam o vremenu provedenom na osluzenju vojnog roka prisecam se samo lijepih trenutaka....naravno da nije bilo samo tako, selektivno pamcenje... Ljudi koji danas zive na prostoru bivse SFRJ zive puno losije nego tad, a isto tako puno losije nego im susedi. PostBrozova politicka elita se upustila u totalno nepotrebni rat koji je uz sve to bio i vrlo brutalan... Josip Broz koz NOB, a kasnije ideoloski, stvorio privid licnih zasluga za progres, blagostanje i opsti napredak...No, cesto su mu globalne okolnosti, prije svega mislim na Hladni rat, isle na ruku. Sedamdesetih godina, kada je on vec bio poprilicno star da stoji na celu tako jedne komleksne drzave, propustio je priliku za demokratizaciju drustva i to mu je definitivno najveci greh. Slobodan M. i srpski naciofasizam su svakako bar delomicno rezultat toga. Politika bazirana na upotrebi sile i moci isforsirala je samo delomicno urbaniziranu poiticku elitu koja se nije umela snaci u datim okolnostima i pribegla je nacionalistickim idejama jer je tako mogla racunati na siru podrsku polupismenog puka. Oni pametni i oni koji su mozda bili kadri su digli ruke od svega i ucutali (saga o topovima i muzama) Danas, kada Bugarska, Rumunija, Slovacka itd.... izazivaju zavist, secanje na J.B.T. izgleda kao secanje na mladost u kojoj ste imali priliku ozeniti lepu, pametnu i bogatu devojku ali ste zbog mladosti i neozbiljnosti propili s drugarima u kafani svoju sansu... Danas ste bivsi alkos, jetra boli ali vi bi da zdravom ishranom i baveci se sportom (p)ostanete vitalni... E, pa ne ide...


Lepo receno!

Lepo receno!


Nevene,

Pises: "Americki model (sloboda izrazavanja je zagarantovana) ili njemacki model (negiranje holokausta je krivicno djelo)?"

To se, po mom misljenju, uzajamno ne iskljucuje. Barem ne u Njemackoj, gdje postoje dobri razlozi za definiranje negiranja holokausta krivicnim djelom, a gdje je sloboda izrazavanja, mimo ovoga, zagarantirana. Doduse, stvari se polako, ali sigurno pogorsavaju, u duhu globalne anti-muslimanske histerije.

S druge strane, ni americka sloboda izrazavanja nije ista za sve. Neki hibridi mekartizma su uvijek tu negdje...


brend

Tito je brend. Ko razume, shvatiće.


Upravo tako

stoje stvari. Jedino jeste cinjenice da politika razlicito tumaci pisane postulate. Glupost koju mozete reci u Americi, odvest ce vas u zatvor u Njemackoj. To sam mislio. Istovremeno mozete ili ste mgli biti komunista u Njemackoj da ne izgubite posao dok to u Americi niste mogli bez takvog rizika. I onda da dodjemo do danasnjeg stanja i odnosa prema muslimanima. Tacno je sve Dunjice ali me onda vodi na razmisljanje da je nekada 'kod nas' postojao zakon o zastiti imena i djela cega sam protivnik. Znaci zakonska zabrana je problematicna sa stanovista sloboda i prava dok pogresna upotreba tih prava skrnavi slobode ostalih. E tu je moj problem i sa Amerikancima i sa Njemcima. Hvala, vidi se da sam ponukan na razmisljanje....


S proslave Dana mladosti

2004.


J.B. Tito je, bez sumnje, bio...

... prvorazredni politicki "smeker".

MEDJUTIM, bez podrske Zapada (koliko god nekima suludo zvucalo) i nekih struktura sa Istoka, drug Tito ne bi mogao da ostvari ni pola od Yu-Atlantide, koja je, siguran sam, bila najsrecnija zemlja u istoriji planete (pod uslovom da je "originalna" Atlantida samo mit:)). Jednostavno, FNR-SFR Juga je bila potrebna kao "tampon" zona i kao soc-ekonomsko-politicki eksperiment.


Drug Tita sa Njenim "Velicanstvom"

Drugo, da je najveci sin nasih naroda & narodnosti poziveo i do danas, opet bi se desilo isto smo imali prilike iskusimo. Budimo (surovo) pragmaticni: Kome je trebala Juga, nakon loma istocnog bloka?

Trece: "Americki model (sloboda izrazavanja je zagarantovana) ili njemacki model (negiranje holokausta je krivicno djelo)?"
"Sloboda govora" je u praksi prilicno selektivna!:)
Nezakonitost negiranja holokausta - najblaze recno nekorektno!
Kada se spomene holokaust, misli se samo na stradanje Jevreja. A sta je sa 50-ak miliona ostalih, vecinom Slovena (Rusa, Ukrajinaca, Belorusa, Poljaka, Srba, Crnogoraca, Hrvata, Makedonaca)? Mi nemamo pravo da budemo zrtve???

Mungos, The Istinoljubivi Jugovic Do DNK


naravno da se ne misli samo

naravno da se ne misli samo na jevreje. ali je bitno i kako mi sami priznajemo zrtve tog holokausta. kako i koliko to obelezavamo? to je sve povezao i sa priznavanjem zlocina koji su kasnije cinjeni u nase ime. a, sve to zajdno sa 'patriotizmom'.


Diktator/i

Tito je bio diktator s finim i ljubaznim likom. Tako ga je javnost doživljavala. Većina ga se sjeća sa sjetom, jer kad je on bio, bilo je dobro. Činjenica je da smo u vremenu jedne generacije ostvarili značajan napredak u razvoju države i standarda. Ali zašto se sjećamo i volimo Tita. Pa zato što su nakon njega došle samo njegove loše kopije. Tuđman, koji to nije ni krio, Slobo, a i Izetbegović. Svi su oni imali njegov ideal vladanja. Nijednom od njih nije ni palo napamet uvesti pravu demokraciju i domkratski način vladanja. Svi su oni također bili diktatori. Tuđmana i njegovu diktaturu sam osjetila osobno, a ostale gledajuć sa strane. Za njihove diktatorske vlasti, ne da nije bilo napretka, osim za odabrane, nego ukupno gledano nazadovanje. Zato Tuđman ne može u Zagrebu dobiti ulicu ili trg u centru. Može u Dubravi, Sesvetama, ali to nije dostojno "oca nacije", ni za obitelj ni za HDZ. Ali grad ne popušta. Već je predloženo da u ZG Račan dobije ulicu, ali SDP je odbio, jer je prerano.
A Račan je uz Đinđića bio jedini istinski demokrat na ovim područijima. Čovjek koji je dva puta mirno otišao sa vlasti. Na žalost, nije doživio da i treći put dođe na vlast. Ali ni on, kao ni Đinđić nije od javnosti doživljen kao veličina za života. Tek nakon smrti, počinje se cijeniti njegov lik i djelo. A lik i djelo naših dikatora je dignut u nebo. Zbog tih likova smo se međusobno pubijali. Obitelji rasturili, susjede, komšije otjerali, ako ne nešto i gore. Zato nam je Tito drag dikator.


Tuđmanova era

Nijemci (ne znam više točno koji institut za ekon. istraživanja je u pitanju) su prije 4-5 godina izvršili istraživanje o ekonomskom razvoju u Hrvatskoj. Došli su do zaključka da je vrijeme prve HDZove vladavine (u doba Tuđmana i tajkunizacije hrvatske privrede) ekonomski VIŠE štetilo, ruiniralo, upropastilo hrvatsku privredu nego ratna razaranja i gubici od rata (91.-95.). Mislim da je taj podatak i u Hrvatskoj široko poznat.

Što se tiče Račana, ne bih ga stavila rame uz rame s Đinđićem. Smatram ga spretnim političarem s jakim nagonom za samoodržanjem, ali putem politički prihvatljivih metoda ("nježno", neupadljivo uklanjanje suradnika/suparnika PRIJE nego što bi ga mogli ugroziti njegov utjecaj, prvenstveno u vlastitoj stranci). On se više puta našao u pravo vrijeme na pravom mjestu i prepoznao je što mu je činiti. Nije bio ni vizionar, ni (politički) mislilac poput Đinđića, a ni reformator po vokaciji. također mu je nedostajala Đinđićeva karizma i energija. Mislim da ćemo ga pamtiti po nesumnjivoj osobnoj skromnosti, što ga je uveliko izdvajalo od današnjih političara, ne samo u Hr.


Mislim da gresis. Nas

Mislim da gresis. Nas problem sa Djindjicem je sto je za nas on ostao ideal neostvarenog mira i prospariteta. Ideal koji je nastao na tome sto je uspeo da ujedini veci deo opozicije, obori Slobu i pogine nakon tri godine premijerovanja. Svi znamo da je on sakupio i organizovao opoziciju (mada je Vuk to par puta neuspecno radio), da je postao premijer i da je evropa rekla "uredu, sada vas necemo izbrisate sa mapa i staviti rupu na to mesto nego cemo da vam pruzimo sansu" i na kraju, da je pruzio sansu mladjim ljudima. Cinjenica je da je sve propalo posto je on ubijen. A da li bi mi na sledecim izborima imali demokratiju ili bi se sve ovo desilo ko sto se desilo, to je pitanje na koje se nikada nece znati pravi odgovor. Tako da da li bi Djindjic bio vizionar, reformista ili skroman politicar koji je bio na pravom mestu u pravo vreme, ostaje nepoznato ali mi mozemo da mastamo koliko ocemo.


2 Zoran,

iz tvog komentara mi nije jasno; gdje griješim?


Pa poredis ideal necega sa

Pa poredis ideal necega sa rezultatima necega drugog. Mozda je i Racan bio vizionar ali okolnosti i struktura politike nikada nisu dopustili da se te vizije ostvare. Kao sto bi se Djindjiceve vizije ostvarile, a mozda i ne bi. Posle bombardovanja je samo bilo pitanje ko ce da skine Slobu. Da je Djindjic opet teo da bojkotuje verovatno bi to Vuk uradio. Ako ne bi Vuk nesto organizovao mozda bi svi glasali za Radikale, samo da sklone Slobu. Onda mozes da kazes da je Djindjic bio spretan jer je iskoristio trenutak, nije dopustio Vuku da uzme slavu za sebe i uveo demokratiju (svrgnuo Slobu sto mu odve dodje na slicno). A koliko se secam, Racan je bio predsednik Socijal Demokratske partije jos od 89-e. Mora da je imao nesto harizme. Mada po energiji, retko ko je mogao da se meri sa Djindjicem. Ali opet, kad su makli Slobu tad su svi imali energiju, ko u nekim komunistickim radnim akcijama. Gradila se nova Srbija i islo u buducnost.
Mislim da gresis uopste sto tako poredis njih dvojicu. Djindjic je ostao samo potencijal, i to ne znamo koliki, dok je Racan imao svoju celokupnu manifestaciju. To je kao da je recimo neko ubio Teslu sa trideset godina i onda da kazu kako je on nevidjen potencijal ili pak ravan Edisonu. Racan je ipak doprineo demokratizaciji hrvatskog drustva. Mozda je i Mesic imao ucesca ali politika je ipak jedno veliko klupko.


Račan

Uza sve njegove kvalitete, ne vjerujem da bismo ga ikako mogli nazvati vizionarom. Jednostavno, bio je pragmatičan i spretan političar, ali vizije nije nudio. To nema veze s okolnostima, da li netko ima viziju, složiti ćeš se, vjerujem, sa mnom. A strukture? Na koje misliš? Pa, vizije imaju veze s ostvarivanjem onoga što većina smatra nemogućim ili teško ostvarivim. Sjeti se npr. Martin Luther Kinga i njegove vizije, čiji se znatan dio već ostvario (unatoč "strukturama"), ali ćemo do konačnog ostvarenja još počekati.

Nesumnjivo je Račan doprinio demokratizaciji hrvatskog društva, ali ja to, kako rekoh, smatram izrazom njegovoh prepoznavanja pravog trenutka za prave poteze i pragmatizma. Puna manifestacija, slažem se. Baš zato i smatram preuveličanim stavljati ga rame uz rame s Đinđićem, jer je ovaj (ZĐ) u malo vremena pokazao veći politički i mislilački potencijal, a iznad svega odvažnost, nego Račan u svom cjelokupnom opusu.

Mala ispravka: KPH mijenja ime u Stranku demokratskih promjena 1990., a današnje ime (Socijal-demokratska partija) uzima tek 1992. Račan je bio predsjedavajući, znači, prvo KPH, pa prve SDP, pa druge.


da se i ja upetljam

Slažem se da Račan nije bio mislilac ni vizionar. Ali je bio demokrat, unatoč komunističkim korijenima. I po tome sam ga usporedila s Đinđićem. On je omogućio demokratske izbore, i miran prijenos vlasti, što je u ovim krajevima prilična rijetkost. Da je ostao na vlasti '90 mislim da bi se ret mogao i izbjeći. Ali to je je sad što je babi milo...
S druge strane, trenutno su u SDPu izbori za novog predsjednika stranke. Za sad teku u demokratskim tonovima. U subotu ćemo vidjeti da li će sekjuriti intervenirati kod glasanja ili ne. To je pravi pokazatelj njegove demokratičnosti, da li će stranka preživjeti ili ne.


Da, to je point!

Vipera: "To je pravi pokazatelj njegove demokratičnosti, da li će stranka preživjeti ili ne."

Vrijedi svuda i uvijek.


Pa prvo, ko sto rekoh,

Pa prvo, ko sto rekoh, pogresno ih je uopste porediti. Racan je bio na vlasti pa je sisao sa vlasti. Djindjic nikad nije sisao sa vlasti da bi mogli da kazemo da je bio demokrata. Mozda bi i on uhvatio vlast kao Sloba i samo motikama bi ga mogli da sklonimo. To je stvar koju ne znamo. Svi smo demokrate kada su drugi u pitanju ali kada dodje red na nas onda tu moze svasta da bude. Da je Djindjic ubijen pre nego sto je postao premijer ja ne vidim da bi neko rekao da je on bio veliki vizionar i demokrata. Te stvari jednostavno ne bi dosle do izrazaja.
U hrvatskoj nije bilo potrebe za nekim kao sto je Djindjic. Srbija je posle bombardovanja vapila za necim drugim. Dosao je Djindjic, rekao: "Evo vam vizija" i umro. I mi cak vise i ne znamo sta je njegova vizija, ali znamo da ima veze sa putem u evropu i boljim sutra. Racan je podrzao Hrvatsku i podrzao demokratizaciju iste, ali se pojavio Tudzman koji je hrvatima ponudio ono sto su oni zeleli, osloboditi se svega sto ima veze sa Srbijom. Mozda je tada Racanova vizija bila ista ko i Djindjiceva ali je prevagnula zelja za ratom. Kod nas je 2000. prevagnulo strah od toga da postanemo crna rupa na balkanu. Da je Sloba umro pre izbora mozda do svega ovog ne bi doslo. Da je Vuk dosao na vlast pre Djindjica onda ga niko ne bi pominjao kao vizionara i demokratu vec kao premijera koji je nastavio nas put ka evropi. I kada je Djindjic dosao na vlast (i rasturio se sa Kostunicom), DS je bila jedina velika stranka u toj vladi, tako da je on mogao da vodi svoju politiku. Racan je bio u koaliciji sa liberalima (ako se dobro secam) koji su izgubili mesto presednika od Mesica tako da su morali dobro da podele vlast.
Porediti ikoga sa Djindjicem je veoma tesko. Naj dalje sto bi se moglo otici jeste da neko ima puno potencijala, entuzijazma i volje za promene. Ali situacija u kojoj je on dosao na vlast je specificna, i malo stvari je dovrseno da bi mogli da nesto konkretnije kazemo o njemu.


Hm !?

Kako li su USA, Francuska i Engleska mogle bez svog Tite !?


Pa,

Možda su prve istrčale na svetasko "tržište"... Kanda su imale par (stotina) poteza fore?


Ko kaze?

Ko kaze da nisu imali svog Titu?

USA: George Washington
Engleska: Winston Churchill
Francuska: Napoleon i/ili Charles De Gaulle

svi autokrate, vizionari, vesti politicari, i veoma skloni kultu licnosti.


ko je dakle šaban (Šaban)












Mnogo toga je diskutabilno, o mnogim njegovim procenama dalo bi se diskutovati, sve to stoji... A ima i onaj osobni doživljaj, ruku na srce, ni ja se nisam osećao baš udobno u onim vremenima. Ali lečiti komplekse sopstvene beznačajnosti time što bih ga zvao šabanom (ili Šabanom?), toliko nisko ne bih voleo da padnem... Uz sve poštovanje za sve Šabane...


Sabana mi,

cesto se moglo cuti od ljudi u BiH. Ako su dakle kleli se na takav nacin, onda su gavjerovatno i volili i nazivali tako. Naravno, tako su ga nazivali i oni kojima je bilo dosta zakletvi Titu pa su tako nasli nacin da iozbjegnu neophdna drugarisanja. Stoga mislim da se nsimo bas najbolje shvatili. Ovo ne znaci da ga ja posebno idoliziram ali ni da imam posebno nepostovanje.


I posle Tita Tito

Najbolje govori jedan grafit koji sam videla u jednoj konobi u Herceg Novom leta 2000. godine (ne znam da li je još tamo).
Inače, grafit je u stvari čitulja koja kaže:
"Stari, dok smo bili drugovi, živeli smo kao gospoda."
Mislim da on govori dosta toga zašto se mnogi sa setom sećaju ovog vremena. Bilo je nekako bezbrižno. Uglavnom.


Mozda je zanimljivo pomenuti

Mozda je zanimljivo pomenuti da dok smo mi bili pod Titovom "diktaturom" USA je mirno proganjala sve komunisticke tendencije na svojoj teritoriji dok su se jevreji proganjali na malo (u stilu crnaca, to je radio narod a ne politika) ne pominjuci ubijanja sefova sindikata zbog komunisticke poropagande. Francuska je bila slicna. Britanija je ratovala sa svojim kolonijama. Italija je imala Crvene brigade i mafiju (nezna covek sta je gore) a Spanija i Portugal su imali Franka i kako se vec zvao onaj drugi fasista. Jedino sto bi moglo da se zove demokratijom je mozda bilo u skandinaviji. A posto je Tito uspesno balansirao izmedju Istoka i Zapada (ako zapad napadne dignut cemo u vazduh celu liniju planina u sloveniji i zakrciti put ili ako napadne istok onda cemo potopiti celu panoniju-Njegove price Amerima i Rusima) sigurno je jedan od najvecih politicara 20-og veka. Ako se pogleda da je sa nekom Jugoslavijicom mozda cak i upravljao svetskom politikom (preko nesvrstanih) onda je sigurno najveci. A ako pogledamo ono na pocetku, njegova diktatura je bila bar slicna onima na zapadu tako da bi bilo vreme da napokon uredimo kucu cveca i pocnemo da uzimamo velike pare na tome. Da je sve to u Sloveniji, Tito bi vec poshumno dobio tri Nobelove nagrade za mir i dvaput godisnje bi se radio slet. Pare su pare, a turizam je turizam. Jedinos to ne volim jeste sto Evropa sve cise pocinje da podseca na Jugoslaviju po strukturi. Veliko sarenilo i svi zive zajedno i zovu se evropljani. Nekako se plasim raspada Jugoslavije.


Da ne bi bilo Tita,...

Da ne bi bilo Tita, cela Juga bi isla po farmerice u Postojnu a ne na Ponte Rosso u Trst. Da ne bi bilo Tita, Slovenci i Hrvati ne bi se svadali o dvadesetipet metara obale.
Da ne bi bilo Tita , ne bi bilo i mene. Roden sam u gradu, kojeg je Tito sa partizanima povratio Jugi, a sad Sloveniji, jer su ga gospoda iz Engleske, Francuski i SAD dali Kraljevini Italiji, da je okrenula leda Austrijancima u prvom ratu. I posle trideset godina ricunovog ulja i batina fasista, da iz Slovena naprave Talijane.
A Tito je bio i ja jesam sad ovde. On je otisao u istoriju ( lep i fascinatan, pokvaren i autokrata, najbolji i jedini, ....), a mi se sad medusobno jebemo za sve, sto je pre dvadeset godina bilo nase.
Da ne bi bilo Tita, ne bi imali takvih problema.

Pozdrav sa Severnog Jadrana.


Ma meni je Saban Tito!!!

Ma meni je Saban Tito!!!