Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Subota popodne, nogometni dan

Piše Švaja

schiedsrichterschiedsrichterAltstadt. Uz Rajnu. Mislili smo da će uvertira biti laganija. Caffe latto za pocetak. Die Turistischen Vier. Havajke i šeširi. Ali panceri ne dozvoljavaju opuštanje. Meč se nije pošteno ni otvorio, a stari grad već eksplodira. Urlik do neba. Do cepelina koji kruži nad katedralom. Dotle i pivo vonja.

Nema obraza i mišice, ni muške ni ženske, bez bundes trobojke. Svuda srča. Preko trideset stepeni, ali su svi lokali popunjeni i unutra. Potoci pivskog znoja teku niz stari kamen. Nije se ni utišalo, kada ponovo trese. To je to. Zema Podolski. Iz Kelna. Da uveliča slavlje Kolonie.

Obliznji kiosk ostaje bez piva. Samo alkoholfrei. Klinci se smeju, kome to treba. Samo za brijanje. Kloksovi vredno skupljaju razbacane flaše. Bočica 15 centi, biće dobar pazar. Jedan ima i nakit, kutijice umesto prstenja. Sa druge strane fini restorani serviraju jegermajster. Za bolje varenje.

Za posterZa posterNapetosti nestaje posle crvenog Lučiću. Atmosfera prelazi u karnevalsku, sve je jasno. Iako je bilo jasno i pre početka. Ni penal je ne remeti. Znali smo da ga maši, kao da kaže svaki učesnik uličnog teatra. Drei, drei, drei, urlaju tetovirani ćelavci, polegali po travi uz kej. Nema drei. Ali ni ne treba. Prvi među osam.

Lokali bljuju gomilu na ulice. Kreće pobednička horda. Svuda odzvanja Deutchland. Orlovi rano lete. Plešu svi. Nemci, ali i Arapi, Crnci i Kinezi. Neko mi je ukrao biciklo. Nema veze, tu je Hromi Daba. Ali kuda proći, svuda ludilo.

KleineKleineU poprečnoj ulici bacaju nam se na kola. Tatu i pirsing. Vrište i mašu trobojkama. Možda misle da smo popodnevni looseri, zbog auta. Hmm, hajde sad. Turci iz Švedske. Tablica im je ionako hijeroglifna enigma. Bergamo, ja, ja. Andiamo tutti. Kako. Kao i Barbarosa, davimo se u bujici na trgu koji nosi njegovo ime. Sa zaostalog video bima Mateus i Litbarski sa sombrerima pevaju Mehiko mi amor. Videćemo.