Има једна ствар у вези са Западом која се ретко где појављује у дискурсу а мени делује јако релевантно.
Преовлађује утисак да људи на Западу како домицилни, тако и имигранти верују да су домицилни помогли имигрантима дајући им део своје коре хлеба и уточиште од њихових заосталих друштава у којима нису могли да се наплате/остваре/изразе
Ako se ovih dana zadesite na denverskom internacionalnom aerodromu (DIA), primetićete na mnogo mesta kučiće koji slobodno tumaraju gejtovima i terminalom, sa prslučetom na kome piše "Pet me!" ("Pomazi me!"). Psi su krajnje opušteni i prijateljski nastrojeni, slobodno prilaze ljudima, maze se, verovatno žickaju i neku klopu, ako ima.
C.A.T.S. je skraćenica od Canine Airport Therapy Squad. Čini ga nešto više od osamdesetak pasa iz oko četrdeset različitih rasa, i jedna mačka. Svrha im je da omoguće putnicima da se interakcijom sa njima malo opuste, oslobode stresa koji putovanje avionom i bivstvovanje po aerodromima neminovno donosi.
Ovo nije novina, ali je DIA ušao u Ginisovu knjigu rekorda sa brojem pasa (plus jedna mačka) koji obavljaju ovaj važan posao.