(Ovo je provokacija, da nam se kolektivni genije ne uspava!)
Ovaj put nije teško pronaći i pratiti: svetionici na sve strane, ljudska jednačina u nama, put lak za hodanje.
Meni je šala bila zabavna u početku (prvo sam pomislio na njuz.net - kreativno, to im je "posao") dok se nije pojavilo objašnjenje.
I objašnjenje, bar za mnoj ukus, je ko začin nabacan u eksperimentalno jelo lopatama.
Po strukturi meni objašnjenje spada u istu kvalitativnu kategoriju kao i onomad objašnjenje poziva na bombardovanje Srbije od strane nekih Srba (nije bitno što sam suzio domen, da ne upetljavam nepotrebno druge grupe i odnose). Kvantitativno ova dva "objašnjenja" ne mogu da se porede, naravno.
Pomalo je "radikalno" poređenje, iako samo u strukturi.
Smoriše ovi dugi blogovi!
Dakle, suština izbora je ko će u Sırbistanu biti glavni Sovnarkom. Владимир Владимирович, люби меня, а не его. Jedan ili drugi Šešeljev klončić.
E, moj Josipe Brože!
P.S.
A KK2 je mudro, dubokoumno i promišljeno izabrao da mu prvi predizborni miting vodi bivša članica JUL-a poznata po hrabrom
ili:
Su čim ćete pred Hilari?
Posle izdajničkog gesta bivšeg predsednika, sa Hašimom Tačijem se , po svemu sudeći, ipak rukovao i predsednik Vlade Srbije Ivica Dačić. I to na nagovor i u prisustvu Ketrin Ešton. Na osnovu šturih saopštenja i onoga što su izjavljivali svaki za svoju javnost ostalo je nepoznato o čemu je razgovarano i da li je i šta dogovoreno.
Ali se zna da sledeće sedmice u Beograd dolazi Vilijem Hejg, a vrlo brzo i Hilari Klinton. Što nam kaže da nešto, ipak, jeste dogovoreno. Ili da će biti, ali ziher i brzo.
Ono što, međutim, pouzdano znamo jeste da se Platforma Srbije o Kosovu "brusi", što znači da je - nema.
Nema ravnodušnih kad se pomenu osamdesete godine XX veka. Glorifikuju ih (jugo)nostalgičari, ocvali marksisti, samoupravljački neradnici, lezilebovići raznih vrsta ali i nekadašnji rokeri, neostvareni umetnici, sanjari i naivci koji nikad nisu sazreli pa su odjednom zaprepašćeno shvatili da im (onaj) život prođe. Demokrate ispod Slobinog/Vukovog/Dražinog/Nedićevog/Koštunicinog/Čedinog/Tadićevog i ostalih šinjela, veliki Srbi i pravoslavci čije srpstvo i pravoslavlje počinje Osmom
Ili svakom parada: jednima pederi, drugima tenkovi
Elem, seća li se neko šta to beše „Haški tribunal? Da, to je bila ona grdna stena što je Srbiju delila od Evropske unije i svetle budućnosti. To, samo to i ništa drugo do to. Nema drugih uslova, nema dodatnih uslova, nema skrivenih uslova. Ponavljali komesari, ambasadori, predstavnici, a za njima horovi naših političara. Samo da se pošalje i osudi cela zločinačka Vlada, Generalštab, rukovodstvo policije. Još Milošević, još Karadžić, još Mladić, još Hadžić.
3, 2, 1 - i... Trt! Ne stigosmo ni da odahnemo kad - Kosovo.
Naravno, ružno bi bilo pomisliti da je to neka ucena i da naši prijatelji na taj način pokušavaju da pocepaju ili ponize našu zemlju. Ne, naravno. No se za svaku zemlju u toj harmoničnoj zajednici naroda i država mora znati gde su joj granice i dokle joj suverenitet seže. A Srbija, eto, ne seže dokle njen ustav kaže, niti rezolucija UN. nego dokle kaže Vašington, direktno ili preko čauša.
No čemu ovaj i ovakav uvod kad je tema sasvim drugo nešto?
KOLIKO JE PATRIJARHA NA OVOJ SLICI?
I zašto?
Eto, baš nekoliko dana pre sednice Saveta bezbednosti (6.6.) za koju je već podnesen izveštaj Serža Bramerca da Srbija laže i maže.
Eto, baš na dan kad je Keti Ešton u Beogradu.
Eto, baš u kući Mladića u selu Lazarevu...
Najbolja kafanska pesma
Nedavno smo na tviteru imali zanimljivu anketu. Birali smo najbolju kafansku pesmu, a tviteraši su sami davali predloge pesama koje su se takmičile za najbolju. Potpuno zaslužena pobeda Tomine pesme
1. Svirajte noćas samo za nju
Sa njom su se u finalu našle sledeće pesme:
2. Nisam te se nagledao
3. Oči jedne žene
4. Ja bez tebe ne mogu da živim
Među 16 najboljih našle su se pesme:
5. Jesen u mom sokaku
6.Ima jedna krčma u planini
7. Ti ne ličiš ni na jednu
Uvek su me uveseljavale reakcije ljudi kada bih im rekla šta sam po profesiji. U poslednje vreme - posebno! U poslednja tri dana, dva puta mi se dešava da ljudima kažem: "Astrolog", a oni meni ponavljaju: "Astronom?", pa se na kraju sve završi skoro pa prepirkom: "-nom?", "-log!", "-nom?", "-log!" Nedoumicu definitivno razvejem tek kada im kažem: "Ne oni što gledaju u zvezde, e, da bi gledali, već oni što gledaju u zvezde i vide u tome neko značenje!" Tada, skoro po pravilu, sledi - zapanjena faca. Iz nje se uglavnom može pročitati da me do tog trenutka nisu smatrali baš tako glupom kao što to moja profesija implicira. I zbunjenost, beskrajna zbunjenost.