Skoplje, leto 2012:
Idem peške bulevarom Partizanska (ne zanima me kako se sad zove, niti znam). Stanem ispred izloga jedne prodavnice jer sam videla jednu super stvarčicu za kuhinju - komplet metalnih posuda, nesto sto imam ovde i što sam uvek želela da i mami poklonim. Probam da otvorim vrata, vrata zaključana. Unutra stoje dve (valjda) prodavačice, pričaju i smeju se ne obraćajući pažnju na mene. Ja pokušavam i dalje da uđem kad jedna od njih dodje pored vrata i pokaze mi prstom da je radno vreme od 10 ujutru. Bilo je 9:55 ujutru. Ja lepo produžim svojim putem. Koji će mi vrag to čudo od prodavca kome je stalo u koliko sati je otvorio radnju. Nađem drugu radnju kasnije i obavim posao.
Any town USA, jesen 2012:
Idem kolima do UPS-a da pošaljem natrag speedo kupaći koji sam kupila sinu online jer mu je mali. Parkiram tačno ispred ulaza, odakle lepo vidim da na vratima piše radno vreme od 8 ujutru do 8 uveče. Bilo je 7:45 ujutro. Odjednom nešto počne da se pomera unutra i vrata se otvoriše. Čovek mi samo mahne rukom da uđem. Znači, no comment. Zadovoljan mušterija broj jedan sam bila ja … ko zna koliko još u toku dana.
Kakvo je vaše iskustvo (iz bilo kog grada)?