Godine provedene na ovom blogu su me doveli do jednog veoma delikatnog pitanja koje se sve više ponavlja: "Da li sam već pisao ovo o čemu sada želim da pišem?" Zato se unapred izvinjavam, svesno preuzimajući rizik.
Pre neki dan, iz nekog čudnog razloga, opsedala me misao o mojim prvim sećanjima iz detinjstva - injekcijama i spastičnom bronhitisu i td. Međutim, za razliku od nekih mojih vršnjaka, ja se vrlo dobro sećam kako sam se "inficirao" filmom. Ta priča mi je došla puno godina kasnije, kada sam shvatio koliko godina sam imao kada sam po prvi put izašao iz bioskopa duboko zamisljen.
Mislim da sam imao 5 ili 6 godina, obzirom da je film "Specijalno Vaspitanje" Gorana Markovića izašao 1977. godine. Priča je počela kada se u mom životu pojavila Zorica, koja je mogla imati 18-19 godina, sa niskim rastom, kratkom kosom i visokim desnima koji su malo kvarili njen konstantni osmeh. Keva je pronašla Zoricu da me čuva dok su ona i tata radili. Zorica je bila "snimljena" mnogo pre nego što je doneta odluka da joj se ja poverim na čuvanje.
Kao i svi klinci u to vreme, moja opsesija Brus Lijom je bila potpuna, tako da čak požutele fotografije iz tog vremena svedoče o tome. Mislim da je Zorica na moje insistiranje tog dana odlučila da me odvede u bioskop Ibar. Ako se sećate, plakati su bili na levoj i desnoj strani oglasne table, u zavisnosti od toga koji film igra u koje vreme. Na levoj strani je bio poster Brusovog filma, a na desnoj nešto što mi nije privuklo pažnju. Zorica je kupila karte. Film je počeo. Posle prvih par scena, shvatio sam da je u pitanju domaći film, ali sam se u narednih par minuta nadao da će poznati Kung-fu master izleteti odnekud i početi da ih slaže jednog po jednog. Kako je vreme prolazilo, moja izčekivanja su se gasila, ali je zainteresovanost rasla.
Mislim da sam u tom trenutku doživeo katarzu. U tom trenutku, kroz moje male, decije oči, u moj život ulazi gospodin Goran Marković. Mislim da sam svoj celokupni senzibilitet izgradio na osnovu ovog trenutka, koji je kasnijim godinama samo dobijao na važnosti i značenju. Jednostavno, postoje mnogi filmovi koji su došli mnogo godina kasnije, ali ništa od toga ne može da se uporedi sa "Specijalnim Vaspitanjem" i njegovim uticajem na moj život.
Pitanje koje ostaje je: "Da li je to bilo suviše rano?"