Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

A MENI JE JEDAN OD ONIH DANA

Aha, tako uspevaš da zadržiš tipaAha, tako uspevaš da zadržiš tipaKrenuo sam na posao. Bila je neverovatna gužva u gradu. Ništa novo za Beograd ali sam ja kasnio na veoma važan sastanak. Nervoza me je ubijala. Zagušenje na Gazeli, koja samo što se ne sruši od težine automobila i kamiona koji se ne pomeraju. Ne znam ni sam koliko mi je vremena trebalo da pređem na drugu stranu.

U centru je apsolutno nemoguće naći prazno parking mesto, sve je puno. Najzad sam ga našao. Mesto je bilo veoma malo. Mučio sam se da parkiram automobil i već sam počeo da gubim živce. Od nerviranja postalo mi je vruće, spustio sam prozor i... Osetio sam blaženi, predivni miris, koji me je obuzeo. Brige iz moje glave su nestale, nisam više čuo nervozne vozače koji trube iza mene. Bolelo me dupe za sastanak i to što kasnim. Bio sam srećan i pun optimizma. Izašao sam iz automobila i krenuo za tim čarobnim i neodoljivim mirisom. Išao sam gradom kao omađijan i pratio ga. Stigao sam do stana svoje prijateljice iz kojeg je dopirao. Seli smo i krenuli da srčemo kaficu. Ah, i ukus i miris.

- Nećeš verovati šta mi se danas desilo, kaže moja prijateljica. Ulazim u lift, a za mnom novi kolega Dušan. Lift je stao i bili smo zaglavljeni oko 4 sata, a meni je bio jedan od onih dana, kada sam neverovatno napaljena. Znaš već kako smo prekratili vreme, dok nas Kijanu Rivs nije spasio kao u filmu Brzina.

- Savršeno. Baš sam ljubomoran, tebi se uvek dešavaju tako lude avanture.

- Da. I šta misliš s kim izlazim večeras?

Bio sam ljubomoran, toliko da me je zaboleo stomak. Uhvatio sam se za stomak.

- Nije ti dobro?

- Pa nisam baš najbolje, osećam se pomalo naduveno i teško.

- Ok, pokazaću ti svoj trik.

Stavila je svoje ruke na moj stomak i počela da kruži preko njega.

- Bioenergija?

- Da, da, snaga iz prirode.

- Odlično, sad mi je bolje.

- Nego, kako je tvoj ljubavni život? – upitala me je.

- Oh, upoznao sam jednog divnog mladića. Zove se Eduardo Hurando ima 24 godine i živi u Zapadnoj Angoli.

- Mmmmmm egzotika.

U tom trenutku slete mi golub na rame.

- Divno, sletela mi plata. Pa to treba proslaviti. Deder sestro, daj neki alkohol.

- Oš pivo?

- Može, koje imaš?

- Pa ovo je domaćinska kuća, imamo celo životinjsko carstvo.

- Daj ono sa rogovima.

- Eh, baš si perverzan. Oduvek si voleo rogonje.

- Šta ćeš, o ukusima ne treba raspravljati.

- Nego mogli nekad da izađemo malo u život, predloži moja prijateljica.

- Dobra ideja, mogli bi da idemo da gledamo fight Marka Kraljevića i njegovog strateškog partnera. Mislim da će biti skroz zanimljivo i veoma krvavo.

- Zaboravila sam. Moram da operem veš. Jel hoćeš da mi pomogneš?

- Naravno.

Ušli smo u prostrano kupatilo gde je u uglu stojala nova mašina za pranje rublja.

- Joj kako je lepa. Hajde da je isprobamo.

- Važi.

- Izbeljivač u mašinu? – uspaničeno sam viknuo kada je počela da sipa izbeljivač.

- Da, koristim ga samo za gaće jer sadrži maslinovo ulje, ali je važno da ga ne sipam zajedno sa praškom i omekšivačem. Moja stara mašina je služila dvadeset godina i onda je uništio kamenac. Joj, plakala sam tri dana, toliko sam volela tu mašinu, ali od sada koristim jedan super novi proizvod protiv kamenca i karijesa.

- Super, nego slušaj mačkice. Šta bi moglo da te iznenadi u ovo sparno popodne?

- Pa mogao bi da mi odaš tajnu šta radiš kada tvoja umrljana garderoba ne sme da se pere u vrućoj vodi?

- Pa klinički i naučni tekstovi su me naučili da je takvu garderobu najbolje uvaliti mami da ti opere.

- Ajoj, kad reče mama. Požuri, moji roditelji se vraćaju za manje od sat vremena.

- Ne moraš ništa više da mi kažeš, nestaću dok kažeš tata rata ta ta ta. Divno sam se proveo s tobom, eh kada bi svaki osećaj trajao tako dugo.

Brzo sam otišao iz njenog stana jer me njeni roditelji nešto ne podnose. Ah, svaki čovek je priča za sebe, ali je super kada mogu da se oslonimo na svoje prijatelje, jer ja to zaslužujem.

P. Azdejković for Monarchy of Queeria