Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Recenzija

Bend: Lagwagon, Klub: Avalon, Boston, MA, Datum: 27. juli, 2006Avalon se nalazi odmah pored stadiona Boston Red Soxa, šampiona SAD u bejzbolu, zaboravio sam koje sezone. Veličina kluba je otprilike kao Pogon Doma omladine, a cena karte - sitnica: 15 dolara. Na ulazu traže ID, kako nekom maloletniku ne bi pošlo za rukom da u sebe uspe kap ili više alkohola.Pošto pasoš namerno nisam poneo, pretpostavljajući da će mi se upariti od skakanja, bio sam osuđen na kiselu, koja u ovom klubu košta 4 DOLARA!!! Prvi bend nisam ni gledao, pošto sam jeo u obližnjem meksičkom fast foodu, a ne znam ni kako se zovu, pošto mi ne piše na karti. U 20.45 počinju LAWRENCE ARMS, melodični pankeraj iz Čikaga. Onako, mlaka voda, da dođu u Srbiju verovatno bih se isekao na froncle, ali u iščekivanju Lagwagona, više sam gledao publiku nego bend. Od petstotinjak posetilaca, više od pola bili su mlađi maloletnici, stoga sam samo učvrstio svoju odluku da Lagwagon gledam iz prvog reda, ne samo da bi mi bilo lepše, nego i da bih zaboravio na to kako u Americi moje omiljene bendove gledaju osnovci, a u Srbiji bi ih gledali tridesetogodišnjaci i poneki tinejdžer. Publika u Bostonu nije naivna, pitovi su neprestani, šutiranje i udaranje ozbiljno, ali ako nekom padne na pamet da pravi stage diving, obezbeđenje ga odmah vadi iz rulje i šalje gajbi, kako ne bi slomio ruku-nogu-glavu i potom od kluba tražio milionsku odštetu (Arefe, gde bi ti bio kraj). Tačno u deset počinju Lagwagon. Pored mene, u prvom redu je sveže razvedena striptizeta (moje godište, zna reči svih pesama), a s druge strane zaljubljeni par iz Bostona (on sve vreme vrišti iščekujući Stalkin the Neighbors). Zvuk je perfektan, nikad nisam slušao uvežbaniji HC-punk bend (izvinjenje za Madball, Pro Pain, Propagandhi i No Use for a Name, ali tako je), izbor pesama tera suze na oči, a izostanak pauza između pesama tera te da se zapitaš da li ćeš uopšte da preživiš sve to na bostonskih trideset stepeni. Ipak, posle standardnih sat i petnaest minuta - kraj, a posle kraja - neobavezni razgovor s publikom, koji se uglavnom svodi na očajnike koji članovima Lagwagona uvaljuju disk svog benda (me included). Neke od pesama: Violins, Know it All, Stalkin the Neighbors, uglavnom, po jedna ili dve najbolje sa svakog albuma. Nažalost, "a wish form a guy from Ukraina" (pisac ovih redova) da odsviraju Dischords nije bila uslišena. U suprotnom, koncert dobio čistu desetku, ali, kao što svi znamo, čiste desetke su u pravom životu veoma veoma veoma retke. Ocena: 9 od 10. U sledećem blogu: Warped Tour, Fitchburg Airport, MA, 02. avgust.www.markovidojkovic.com