Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Warped Tour '06

Warped Tour 2006, Mesto: Fitchburg Airfield, MA, datum: 02. avgust, 2006.Đorđe i ja (vidi komentare iz prethodne teme) sedosmo na voz u 09.05 i krenusmo ka Fičburgu, koji je od Bostona udaljen nekih 45 minuta vožnje. Osim nas, u vozu je bilo još par stotina underage pankera i pankerki, svi na istom zadatku - odlazak na najveći (mada i jedini, ali i da nije jedini, bio bi sigurno najveći) pank vašar na svetu: Warped Tour. Desetak bina, stotinjak bendova, počinje u podne, a završava se u sumrak (kako bi svi prljavci uspeli da sednu na vozove i vrate se u Boston, ne zagadivši mali i mirni Fičburg, tipično mesto iz američkih sleš horor filmova). Igrom slučaja, drugi avgust bio je jedan od najtoplijih dana u istoriji Masačusetsa (temperatura je varirala između 35 i 42 stepena), a na ovom aerodromu, gle čuda, nije bilo drveta ispod koga bi se čovek sakrio, već samo prikolice s binskom opremom, pa smo se iskusno opremili faktorom 30 i dovoljnom količinom para za vodu (pola litre tri dolara), u najboljem stilu lažnih i omatorelih pankera, koji žele da vide svoje omiljene bendove, ali bi i da dožive sutra. U sred polja, našlo se mesta za preko sto šatora - tezgi, na kojima pankeri-žrtve potrošačkog društva mogu da kupe majice, kape, znojnice i diskove, ali i da se registruju za glasanje, daju svoj potpis za borbu protiv rata u Iraku, daju neku kintu za borbu protiv raka, igraju Playstation, uzmu autogram i sl. Na samom ulazu, dočekuju nas religiozni fanatici, sa Isusovim slikama na grudima, objašnjavajući nam kako je to baš pravi trenutak da pocepamo svoju kartu i okrenemo se večnom spasenju. Ali, 30 dolara je 30 dolara, a večnog spasenja najverovatnije ni nema, pa smo nastavili ka obezbeđenju, pored koga si beu frke mogao da prošvercuješ atomsku bombu i razneseš se na licu mesta. Dva glavna stejdža nalaze se jedan pored drugog i kako se jedan set na jednom završi, tako na drugom stejdžu počne sledeći (izvinjavam se svim svojim čitaocima zbog sklopa rečenice). Svira se po pola sata i već na prvom bendu (Silverstein) kapiramo sledeće: neprekidno stajanje ispred stejdževa sigurno dovodi do toplotnog udara, a gomila prašine koja se diže usled šutiranja i stejdž dajvinga biće glavni obrok posetilaca (bajati pomfrit s vrućim prljavim kečapom je 6 dolara). Stoga redukujem broj bendova koje ću gledati na samo sedam (plus Joan Jett, koju sam gledao iz prikrajka, ležeći na travi). Još jednom se obistinilo ono staro pravilo da su pankerke ili prelepe ili neopisivi gabori, kako kod nas, tako i u USA, kao i pravilo da je pank još uvek, nažalost, muzika isključivo belih ljudi (tek pokoji azijat ili poneka zalutala, redovno prelepa, crnkinja u starkama). Ima oko deset hiljada ljudi, ali kako dan odmiče, sve manje ih je ispred stejdževa, a sve više po travi u polusvesnom ili nesvesnom stanju. Alkohol se na Warped Touru ne toči, tako da je svaka omamljenost rezultat prirodnog visokoradioaktvinog opijata - Sunca ili batina koje si popio tokom pogovanja. Raj na zemlji? Da. Bendovi, redom: The Sounds - Simpatični Šveđani, mešavina Cardigansa i Millencolina, s pevačicom, koja je san svakog čoveka u martinkama-starkama. Zvuk odličan, pesme simpatične, premalo ljudi ispred bine. Helmet - Porcija njujorške žestine. Čiče su imale odličan zvuk, odličan izbor pesama (nekoliko sa Meantime, uključujući i naslovnu), ali i novog bubnjara, pa su se redovno okretali ka njemu, u cilju završavanja pesama "na pogled". Helmet su izazvali prvo ozbiljnije dizanje prašine. Saves the Day - Bend tokom koga su stejdz dajvinge radile isključivo devojke. Možda sam i ja devojka, ali Saves the Day su stvarno jebači mame. Po zvuku negde između AFI, Rise Against i Kolibrija, ovaj bend je topla preporuka svim melanholičnim pankerskim dušicama. Bouncing Souls - west coast street punk kopija Ramonsa, na koju se ovde neverovatno lože. Nije loše, nije loše, ali mi se već vrtelo u glavi od vrućine i prašine, pa sam jedva čekao da završe. (posle dva sata ležanja ispod kamionske prikolice, tokom čega sam propustio Less than Jake i još par, meni nepoznatih bendova, kreću prave stvari, a pre svih) Anti-Flag - Evo pravih mladih američkih partizana, koji ubijaju, kako pesmama i uvežbanošću, tako i stage appearancom. Neprestano pljuvanje Buša, podizanje pesnica u vazduh, loženje mase na circle pitove, ali i upozorenje da ako neko padne "podignite ga, jer mi smo ovde svi braća i sestre, zajednica koja menja svet (a prodamo i poneki disk)". Da ne serem puno, Anti-Flag su bili zakon i pre nego što sam ih gledao uživo, a sad su tek. NOFX - Ovde je objektivnost potpuno nemoguća, s obzirom na to da su u pitanju bogovi, a ne bend. Utrpao sam se u prvi i po red, a ljudi su počeli da mi padaju na glavu i pre nego što je koncert počeo. Jedva deset pesama, ali da ih je bilo više i da je duže trajalo, bilo bi i mrtvih. Pauze između pesama prilične (El Hefe i Fet Majk se prozivaju ko je Jevrej a ko katolik, usput napušavajući Buša, Isusa, publiku i druge bendove) ali neophodne, kako bi kiša ljudi nekako prestala i obroci prašine bili smanjeni. Pesme su uglavnom bile s novog, Wolves in Wolves Clothing albuma, uz Bob, Brews i Linoleum (svirali su je drugu, suze u očima, prašina izleće iz usta dok pevamo) s malo starijih albuma. Zvuk perfektan, pubilka na ivici života i smrti - NOFX su definitivno najveći pank bend na planeti. Uz zvuke An Idiot Son of an Asshole, polako se pomeram ka drugom main stageu (mejn stejdžu) gde nastupaju moji lični favoriti, Rise Against - Pola sata tornada, uz zvuk bez mane, izbor pesama bez mane (Black Masks and Gasoline su svirali drugu, tako da sam i ovde plakanje odradio na samom početku koncerta), stejdž dajvinga manje nego na NOFX (uglavnom devojčice oko mene u prvom i po redu, a i NOFX su NOFX, a i najtopliji dan u godini je najtopliji dan u godini, svima je malo ponestalo snage), ma, bre, sve do jaja. Eto. www.markovidojkovic.com