Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Bizarno

"Verujem u Boga, što ima svoj pravac, ja sam Srbin, ja sam pravoslavac." To je refren pesme koju su neka deca pevala na nekakvom takmičenju crkvenih školskih horova, letos u Crnoj Gori.

Ne znam da li je tu zabavnije što Bog ima pravac, da kažemo smernice i zacrtanu liniju, kao kakav socrealistički aparatčik, što je pravac tu radi nategnute rime, što se poistovećuju Bog, pravoslavlje i srpstvo (kao da nema ni Boga ni Srba van SPC) ili sama melodija, prva koju bih se, ovako bez sluha, usudio da otpevam jer bi zvučao isto kao i u tom prenosu Radio Svetigore, što je melodija toliko bedan, da je skoro tužan pokušaj spajanje duhovne muzike sa nekakvim savremenim popom, šta li, i uopšte, već mi dobrih mesec dana ne izlazi iz glave.

A i časopis Glas srpske Boke, ili tako nekako, beskrajno je zabavan - celu zadnju stranicu zauzima reklama bifea "Bože pravde", inače u vlasništvu D.o.o. "Miris tamjana". Na fotografijama iz te rupe u zaleđu Zelenike je debeli, ponosni, brkati vlasnik, sa porodicim i bez nje, u etnerijeru kafića, sa slikama Karađorđa, nekolicine srpskih patrijarha, Miloševića, topova, i, pomalo pretećim portretima Karadžića i Mladića.

Sadržaj je u skladu sa očekivanjima, uključiv nekog lika (neću prežaliti što sam časopis zaboravio dole) koji objašnjava da je jedan od filozofskih stubova Srpske VEštine BORenja (SVEBOR), koji sa samom borbom stoji u vezi kao duhovnost i borilačke veštine na Dalekom istoku, maksima "Udri kako stigneš".

Časopis je, inače, rasprodat, jer, kako kaže kolporter, "U njemu pišu intelektualci".