Tom & Jerry pod makazama cenzure

Bad cat, bad2084 je godina. Efekat staklene bašte u punom je zamahu. Ujedinjene nacije pokušale su da proguraju dekret o zabrani korišćenja fosilnih goriva, ali Liga sjedinjenih afroazijskih država stavila je veto. Svetske zalihe nafte na apsolutnom su minimumu, ali to je jedina valuta kojom mogu da se trampe za vodu. Međutim, u Kongresu se predstavnik najvećeg proizvođača automobila, General Electrica, izborio za proglašavanje motora sa unutrašnjim sagorevanjem nepodobnim. Ministarstvo istine automatski izdaje zakon kojim se iz svih filmova izbacuju scene u kojima se automobili na benzin predstavljaju u pozitivnom kontekstu. Preostaju samo scene gde ih voze negativci. Filmovi u kojima se glavna nit radnje vrti oko automobilizma pa nije moguće prosto izbaciti scene, kao što je slučaj sa „Viva Las Vegas“, biće rekonstruisani sa alternativnom radnjom, a Elvis će biti kompjuterski generisan.

Naučna fantastika? A možda samo bliska budućnost, ako pogledamo šta se ovih dana dešava sa Tomom i Džerijem. Naime, jedan od gledalaca „Boomerang“ kanala iz Velike Britanije žalio se na scene u kojima dotični crtani likovi konzumiraju cigarete. Britanska medijska agencija „Ofcomm“ odmah je uputila žalbu Turner Broadcastingu, koji je izrazio spremnost da iz crtaća izbriše pomenute scene, dok će scene u kojima cigaretu konzumiraju zloće eventualno ostati netaknute.

Istovremeno, ćerka mog poznanika iz USA otkrila je u svom udžbeniku iz istorije da je i čuvena fotka iz Jalte cenzurisana – Ruzvelt ne drži ništa u ruci.

OK. Kontam ja da to predstavlja loš uzor za generaciju koja raste. No, sećam se da sam kao klinac (i kao matoriji, priznajem) gutao crtaće sa omiljenim mačkom i mišem, ali nikada ni meni niti bilo kome iz društva nije palo na pamet da jedan drugom guramo dinamit u usta, spuštamo kuglu ili dasku za peglanje na glavu, ili se depiliramo kosilicom za travu.

Toliko o uticajima. Ko zna, možda jednog dana i ovaj blog proglase neprikladnim, te i sam postanem „unperson“. Stoga Orvelu prepuštam završne reči: 

What Winston and his colleagues in the Records office, a section of the Ministry of Truth are involved in is no less than a stupendous, perpetual project of recreating the past. For example, an earlier edition of The Times Newspaper had reported that the army would be active on the Indian front while there would be peace on the African border. What had actually happened was the reverse. Now, Winston had to create a fresh copy of the Times, bearing the earlier date, but with the facts “updated”. All copies of the earlier edition would be destroyed and anyone who went looking for records would find the Party’s claims fully substantiated by the documents. This process applied to all written documents, there was an employee named Ampleforth whose sole occupation was to produce ideologically correct, “updated” versions of earlier poems. Another colleague dealt with erasing all records of persons who had been “vaporized” (that is, executed) by the Party, so that according to records, they had never existed at all, so of course they could not have been killed. All branches of writing, from poetry to biography, from alphabet books to dictionaries were constantly remade in this manner.