Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Molim objašnjenje glede Legijinih knjiga

Imam utisak da ne razumem neke stvari. Na primer, to sa Legijinom knjigom. Ispade glavni problem kako se i zašto pojavila u Prosveti. Čak negde Kojadin izjavljuje da će ona biti povučena. Ma koliko bio uveren da je Legija jedan od arhizločonaca, a jesam, da je ubistvom Đinđića naneo svima nama zla koliko i Milošević za 10 godina, smatram da je skroz u redu da objavljuje knjige.

Da ne bude zabune kasnije, jer mnim da otvorim neka principijena pitanja - listao sam sve tri Legijine knjige i to je, očigledno, nečitljivo i totalno besmisleno i bezvredno štivo u svakom pogledu.

Ali, ovde mi je stalo reći da me od objavljivanja njegovih knjiga u Prosveti, što mi je problematično iz perspektive potvrde niskog ukusa široke publike, pa čak i iz perspektive fenomenologije izdavaštva kao poslovanja, mnogo više zabrinjava hajka na knjigu, pa i tu, sa zahtevima da se ona ne objavi, ne distribuira, ne čita, a naročito kada se u to uključi ministar kulture. Sećam se, još u vreme komunizma, bila je aktuelna parola - "knjigom na knjigu". Ne, dakle, zabranom ili ne daj bože nekim gorim metodama. Dobro, gorih metoda je itekako tada bilo, al' tada su se slobodnomisleći ljudi makar borili za taj princip "knjigom na knjigu" i imali koliko-toliko uspeha. A nekako mi se čini da upravo sada, baš ti slobodnomisleći, kakvih je rekao bih gro i na ovim stranicama, kada dođe do pitanja slobode štampe, knjiga, mišljenja, izražavanja i tome sličnog iz sistema vrednosti suprotnog sopstvenom - odjednom nisu više tako slobodnomisleći.

Nisam, primerice, razumeo kako neko - kolikogod bio protiv Handkeovog političkog angažmana može da podržava ideju da se njegovi komadi ne igraju zbog istog tog, političkog angažmana. Nečiji stav nedavno pomenut povodom posta o nobelovoj nagradi Orhanu Pamuku da književnost i umetnost imaju biti, jesu i biće primarno političke zaista me je zapanjio - ajd, može se u sve učitati politika, ali ona nije, ne može, neće biti i ne daj bože da bude merilo svih stvari. Takvi stavovi su mi nerazumljivi svejedno iz kog tabora duvao vetar - ne tako davno sam se raspravljao sa svojim profesorom sa fakulteta koji je tvrdio da je skandal što Politika objavljuje Rušdijevu knjigu, kad je on podržavao bombardovanje Srbije - a taj profesor me je učio da "pesnik nije imanentan pesmi", što je stara teorijska postavka zahvaljujući kojoj uživamo u delima Knuta Hamsuna, koliko i Markiza de Sada, pa na kraju krajeva i onog Hemingveja, koji pobi 122 ratna zarobljenika - kao osrednji haški osuđenik, rekao bih. Eto. To ne razumem. Kako neko može biti istinski slobodouman i istinski tako totalitaran da je sklon zabranjivanju knjiga, makar i Legijinih.


U nekim drzavama SAD postoji zakon

po kome osudjenom kriminalcu nije dozvoljeno da profitira na tom kriminalu (prodajom knjiga, recimo), pa sva zarada tako napravljena odlazi porodici/porodicama zrtve(i). Pa, nek pise onda sto vise.


Ovu pricu o Prosveti valja

Ovu pricu o Prosveti valja posmatrati i u svetlu skore privatizacije ove kuce koja ima interesantnu imovinu u samom centru Beograda. Bice interesantno videti ko ce je kupiti.


Moje misljenje glede

Moje misljenje glede Legijinih knjiga je unatoc vasem.


a sta velis za mein kampf?

dakle mein kampf, u nemackoj, vreme sadasnje... objaviti?
nemoj ovo shvatiti kao poredjenje, nego cisto kao pitanje o principu...


Naravno

I čudilo bi me da nema, mada se negde prisećam da sam znao da tamo postoje nekih posebno restriktivni zakona protiv fašizma. Sećam se, takođe, kad sam pre četvrt veka bio u SAD da sam se zapanjio kad sam video radnju sa fašističkim znamenjem. Al' vremenom sam shvatio koliko je to normalno i koliko je važno biti baš za prava onih koji drugačije misle od tebe, pa čak i deluju, ukoliko ne koriste nasilje.
Sećam se, recimo, i onog nekog engleskog naučnika, istoričara, šta li, koji je pre oko godinu dana osuđen u Austriji - da li beše zatvor, ili zabrana ulaska u zemlju. I, koliko se sećam, liberalna Evropa je ustala u njegovu odbranu, bez obzira što je čovek otišao u desno toliko da je osporavao holokaust. Principijelno, govorili su i neki liberalni jevrejski intelektualci, on ima pravo na takve pretpostavke i da pokuša da ih naučno dokaže.


Da, ali su

Irvinga ipak uhapsili i osudili na uslovnu robiju u Austriji kao što ni u Engleskoj nisu objavili memoare Myre Hindley ili Iana Huntleya. Što sve govori da u zapadnim demokratskim društvima, ipak, postoje neki tabui, koji zavise i od lokalnih prilika. I naravno da to nema nikakve veze sa političkim slobodama ljudi koji nisu serijske ubice ili koji pokušavaju da opravdavaju masovne zločine.

Ovo je samo konstatacija a nikako znak odobravanja ili slaganja sa navedenom praksom (odnosno tabuima).


profitiranje od zlocina je tabu

Tabu u britaniji je da zlocinac ne sme da profitira od zlocina koji je ucinio. Time se takodje postuje pravo zrtava i njihovih porodica na privatnost.
Ako bi iste osobe napisale nesto drugo osim memoara (poeziju npr.) mislim da bi to bilo objavljeno ako valja - posle malo buke naravno.


Tabu u britaniji je da

Tabu u britaniji je da zlocinac ne sme da profitira od zlocina koji je ucinio.

Osim ukoliko nisi Jeffrey Archer... No, dobro, nije to tema bloga, nego se meni samo čini da ljudi (pre)često zaboravljaju da demokratska društva nisu neka društva apsolutnih sloboda u kojima je dozvoljeno sve, već samo određen, manje ili više efikasan, način organizacije (tih društava). (Uf, kakva rogobatna rečenica...)


Dzefri Arcer...

...oko njega se takodje diglo dosta prasine, ali ipak je to mnogo blazi zlocin od Majre Hajndli. Za isti taj zlocin americki predsednik nije cak ni osudjen ;-) Ovo pokazuje da naravno ni zapadne zemlje nisu nepogresive u tom pogledu, ima tamo itekako mutljanja i politickog trgovanja, ali ipak je povucena granica, koje kod nas i do danas nema - sto proizvodi opsti haos.

Slazem se sa vasom "rogobatnom" ;-) recenicom, s time da bih rec "demokratska" zamenio sa "liberalna". Ali to je samo detaljcic...


Da, Vuce u

pravu ste... jer oni ga u stvari osudiše samo zbog prevare (mada je meni oduvek bilo sumnjiva pogibija one nesrećne prostitutke; Englezi- majstori mutljavine, :), upravo uživam u sjajnom BBC-jevom dokumentarcu o Edenu, Naseru, Izraelcima, Francuzima i Suezu). A Myra i Ian, ono je, verovatno, gore i od Legije.

Drago mi je da se slažemo da su razlike među društvima kulturne, a nikako političko-organizacione prirode...što posao oporavljanja Srbije lakšim ili težim? Meni se čini (a voleo bih da grešim), ovo drugo, :(.


ima,

ima, ali posebno izdanje sa "komentarima". u austriji je zabranjen.

ne mogu a da se ne zapitam kako bi izgledala moderna nemacka nacionalna svest da nije bilo nikakve regulative u poslednjih 60 godina, i da ne postoji zakon koji zabranjuje npr. negiranje holokausta.
sa druge strane, najezim se od same ideje da se knjige zabranjuju.
radnje sa fasistickim znamenjem u usa su zanimacija sacice potpunih marginalaca. pitanje je sta biva kada se uopste ne radi o marginalcima, kao u nemackoj posle ww2 ili, ako hoces, kod nas sa postovaocima lika i dela "gospodina legije". izdas superiornu knjigu koja raskrinkava destruktivnost koncepta, a koja ce dostici jednaku popularnost, i pustis da trziste odradi svoje? eh, da...

inace, mislim da u principu ovo oko legijine knjige poslednjih dana uopste nije problematicno: niko knjige nije hteo da zabrani, samo su rekli da nije u redu da se one prodaju u drzavnoj knjizari. e, sad, sve usputne igre gluvih telefona, to je vec prica za sebe.


potpis

mislim da su legijine knjige sporedna stvar u odnosu na legiju, tj. da samo njihovo objavljivanje moze nama najmanje da skodi. mnogo vise skode pokusaji zabrane tih knjige, pa stavljanje te iste knjige u izloge pored bukvara, pa pritisak javnosti, pa povlacenje istih, pa onda blogovi na tu temu...
sve to skrece paznju sa sudjenja tom zlocincu, tom ubici i necoveku! hocu da ga osude i ako na neki nacin zelim da on prestane da pise, to ja zato sto ce biti osudjen na dozivotnu, kad vec ne moze smrtna kazna. zelim da mu bude jasno da on nikada vise nece imati kontakt sa spoljnim svetom i da ce mu pisanje tih bestselera postati neinteresantno, posto verujem da se i
predao iz interesa.
dakle, bas me briga za legijine knjige. nek dobije i nin-ovu nagradu ako napise dobru i ako je takav zakon, ali necu da mi se, ako se, recimo odlucim da kupim jednu od njih na sajmu knjiga - on licno potpise na nju!
eh!


Mr. Spaić,

problematika je u tome što nepatvoreno oličenje zla, ortodoksna sublimacija svih onih najogavnijih srbijanskih osobina, prvorazredni krimos, krvolok, manipulant, besprizornik, dopisati po potrebi - svoje bolesne umotvorine prodaje u instituciji države koja iskonski vapi za apsolutnom negacijom njega kao ličnosti i dela koje personifikuje. Na stranu što se ta institucija zove "Prosveta", na stranu što se to đubre od štiva prodaje tik uz naslove velikana svetske i srpske književnosti, pa i na stranu to što umesto da dotični prvo pročita par stotina knjiga pre no što ukoriči neku svoju srceparajuću životnu priču - ali, taj čovek je s debelim razlogom UTAMNIČEN i ODSTRANJEN iz društva kako bi se posvetio sopstvenoj rehabilitaciji. On je poslednji koji bi trebalo nešto da piše, poslednja moralna nakaza kojoj bi trebalo pokloniti pažnje. On je prvi koji danas treba da ćuti. Neka nastavi da piše, objaviće ga kada ga više ne bude ni tragom ni smradom - kada iščeznu njegove ideje, kada bude predmet suvoparne istorijske analize, a ne idol raspomamljene proustavne mase sa Trga Republike. On je do juče svoje radove stvarao bojevom municijom, danas ih stvara mastilom; to je princ haosa kome je haos jedina životna ideja. U njegovoj Srbiji ovakav stav koštao bi me života; u mojoj i Vašoj Srbiji njegova deca imaju oba roditelja.

Njemu je poklonjen život i pravo na život, on je cerekajući se to isto pravo oteo najvećima među nama.


potpuno se slazem

sa kDJ, i da ne bih sada sve to isto a samo na drugi nacin, da dodam da ste potpuno pomesali ostale primere sa ovim slucajem , koji tretirate.


taj profesor sto vas je ucio

da pesnik nije imanentan pesmi - ne zna o cemu govori, a to da ne zna o cemu govori ste mogli zakljuciti iz njegovog stava o Rusdiju, Politici i bombardovanju (bar da se potrudio pa rekao da Rusdi vredja muslimanski fundamentalizam, zbog cega nije red da ga bilo ko objavljuje...ovako)
I Vi, medjutim, kao i Vas profesor mesate neke pojmove.
Spominjete Handke koji je slinavio i kisnuo na grobu Slobodana Milosevica i ne odobravate njegove politicke angazmane, ali se pitate zasto se njegove drame zbog toga ne bi igrale. - Jednostavno zato sto tim svojim besmislenim stajanjem na kisi on relativizuje nekoliko stotina hiljada zrtvi milosevicevog rezima, relativizuje Vas, mene, nas, deceniju koju je neko izgubio, relativizuje necije pravo na tugu. zato recimo. Medjutim ima i vise od toga - Handke the Blesavi, umetnik i jadnik koji nista ne zna osim da kevce how-to-be tolerant&liberal&(german)left je zauzeo politicki stav. Taj stav je nije stav bilo koga vec jednog poznatog umetnika koji je od sebe napravio umetnika-blesavka slicnog richardu straussu - secate li se/citali ste - kada moze strauss da im (NS) svira zasto ne bih i ja! Upravo zbog toga, zbog onih koji citaju, slusaju u vremenu sada, koji obozavaju ili mrze, nijedan umetnik nije oslobodjen stvarnosti. Tu Vam je otprilike i odgovor za Pamuka. I to je sve o piscima i umetnicima, ovakvim i onakvim, njihovim knjigama i delima i mozemo da se slazemo ili ne.
Ali odakle Vama ideja da svrljotine jednog, kako sami kazete, arhizlocinca i ubice svrstavate u bilo kakvu umetnost, literaturu ili bilo sta?? Povlacite veoma opasne i nadasve besmislene paralele sa komunizmom, spaljivanjem knjiga, handkeom, pamukom...Legija nije knjizevnik, niti umetnik i kao takav njegove beleske mogu da posluze u najboljem slucaju kao dokazni materilal na sudu. Njemu nije mesto ni medju umetnicima-blesavcima, ni medju losim ili najlosijim autorima. Njegovo jedino mesto i to dozivotno jeste Zatvor.


Gospodine Spajiću, ja moram

Gospodine Spajiću, ja moram da priznam da se ne slažem ni sa jednim vašim stavom u ovom vašem blogu.

Ja sam bila banovana na Cvetkovićevom blogu jer sam se usprotivila njegovom pokušaju manipulacije, kada je, plačući na našem ramenu, pokušao da se pravda što je pristao da piše u nekakvoj monografiji o Ljubiši Ristiću, to jest da ga praktično na pred nama rehabilituje. Dakle banovana sam i blog je zatvoren za dalje komentare.

Tada sam u tom banovanom postu navela da je politika kojoj je pripadao Ristić, koju je podržavao i koju je sprovodio taj isti Ristić, nanela toliko zla našim susedima, pa i nama (ali mi smo na to pristali glasanjem a Bosance, Hrvate u Albance niko nije ništa pitao), da je zaslužio da se njegovo delo zaboravi, kao što je to neko pre mene već i rekao. I tada sam navela da je mnooogo veći lik od dotičnog Ristića, nobelovac Knut Hamsun, bio kažnjen od svog naroda.

Dakle, čuveni nobelovac Norvežanin Knut Hamsun sastajao se sa Hitlerom a Gebelsu je poslao 1943. godine na poklon svoje Nobelovo odlikovanje. Norvežani mu to nisu oprostili iako je bio malo veći lik od već spomenutog Ristića.

Oslo, 1952, Norveška
Dok je većina Norvežana pomno pratila zimske Olimpijske igre, jedan čovek je ispuštao dušu. Samo nekoliko ljudi prisustvovalo je njegovom poslednjem ispraćaju. Bio je to pisac Knut Hamsun, literarni genije, radikalni individualist, simpatizer Hitlera i Kvislinga a time i nacističke okupacije Norveške tokom Drugog svetskog rata. Svoja najbolja dela napisao je pre 1900. godine i smatra se jednim od najvećih i najuticajnijih evropskih pisaca 20. veka. Uprkos tome, Knut Hamsun je već godinu dana nakon smrti odbačen i zaboravljen. Saradnja i bliski kontakti sa Nacističkom partijom i lične simpatije prema Hitleru, deklarisali su ga kao neprijatelja svoje domovine i skoro u potpunosti ugrozili njegov status velikog pisca, čije je ime nekada bilo tik uz ime Ibzena.

I tada sam molil, kao što molim i sada da se ne spominju odmah Ezre Paund, Hajdeger, Ginter Gras (koji je sa svega 16 godina bio nekoliko meseci u SS jedinicama), eto sad i Hemingvej čim pomenemo neke svoje zlikovce.

Dakle Legija je potpuno sporedna ličnost. Kakav pisac! Taman da mu je i Bećković pisao knjige. U pitanju su moralni stavovi jednog društva. On je pre svega ratni zločinac, pa posle i zločinac i masovni ubica. Posledice Legijinog vojevanja za srpstvo dobro su osetili naši susedi na svojoj koži.

Iza politike kojoj se dotilčni Legija stavio na raspolaganje, ostalo je više od sto hiljada mrtvih, preko tri miliona raseljenih, spaljena sela i gradovi, pljačka, silovanje, etničko čišćenje, genocid...

To se sve dešavalo pred našim očima i mi smo nažalost, sudionici tog vremena. Ako se norveški nareod odrekao svog nobelovca, mislim da je najmanje što možemo da učinimo da uspostavimo neke norme i da ratni zločinci ne mogu da pišu knjige u kojima afirmišu svoje ratovanjne, pravdaju ga pravednim ciljevima skrivajući se iza naroda (tu mislim na Radovana Karadžića) i služe kao uzor ovim mladima koji skandiraju "Nož, žica, Srebrenica", "Ubij, zakolji, da Hrvat ne postoji", "Oj Mađari neka, neka, duboka vas jama čeka" i da ne ponavljam taj arsenal koji svi znamo (tu mislim na Legiju, Arkana i slične uzore).

Mislite malo o tome. Pitajte žrtve tih tipova. Pitajte Stambolićevu porodicu ili Đinđićevu.

Pitajte nekog iz jevrejske zajednice kako se osećaju kad znaju, a država ne reaguje, da se u manastiru Rača kod Bajine Bašte prodaju Protokoli sionskih mudraca. Pitajte svog prijatelja Fiću Davida.

Vrlo su vam problematični stavovi. Ja sam iskreno zaprepašćena.


Hag ne prihvata e-mail-ove.

Hag ne prihvata e-mail-ove.


ja sam taj post o risticu

ja sam taj post o risticu potpuno drugacije razumela. ni traga od pokusaja rehabilitacije. ako se dobro secam, prica se zavrsava tako sto covek ostaje u prostoriji sa glodarima.

ja recimo, kao i vi, mislim da pesnik jeste imanentan pesmi. i strasno me zanima na koji nacin. i zato zelim da znam kako neko poput ristica ili wagnera moze da bude susti izvor zivotne energije, a u isto vreme potpuna negacija ljudskosti. sve silne zlocine o kojima cesto ovde raspravljamo su pocinili ljudi. mislim da ignorisanje te cinjenice tako sto ih automatski proglasimo ne-ljudima ne doprinosi sprecavanju novih zlocina. uostalom, ako mislimo da imamo pravo da ih kritikujemo i da im sudimo (a imamo), ne mozemo se praviti da ne pripadamo istoj vrsti. i zato zaista zelim da citam o takvim ljudima. i nemam utisak da npr. s. cvetkovic ima bolje misljenje o risticevom angazmanu nego vi.


mala dopuna, nema (ristica)

mala dopuna, nema (ristica) "ili" (wagnera) - wagnera nisu nista pitali, a ristic je mogao da bira i izabrao je.


wagner

pitao se poprilicno, covek je bio neka vrsta ikone svoga doba. a pricao je strasne stvari. npr. o opasnosti od zagadjenja nemacke rase mesanjem sa drugima i sl. umro je na vreme, tako da zaista ne znamo kako bi reagovao na nacisticke zlocine. ali da je doprineo njihovoj pripremi, na zalost jeste.


please no frogs and grandma mixin

Wagner vs legija? možda da obratimo pažnju na činjenicu da postoji velika razlika između ljudi koji iz umetnosti zalutaju u politiku i ljudi koji dolaze iz sitnog kriminala preko masovnih zločina da nas "blagoslove" svojim romanom.
Wagnerova muzika je za mene nešto najintezivnije što postoji. 2004 posle cunamija sam dobio jedino pravo poređenje. Ti tonovi prikazuju bes sudbine pred kojom je svaki čovek tako mali i istinski bezmoćan.
Kako možete porediti to sa jednom budalom i njegovim amaterskim pokušajima (MADA KAKO JE KRENUO NE GINE MU STOLICA U Akademiji Nauka i Umetnosti Srbije JER IPAK JE U ZATVORU ;-)
za pospane pročitajte samo velika slova.
Imajte lep dan.


a gde ste videli poredjenje

a gde ste videli poredjenje wagnera i legije?


U Izraelu

slabo slusaju Wagner-a jer se, kazu, "njegove muzike plase kucici i deca".


Jasnu distikciju...

...sam napravio izmedju Legije o ostalih koje ovde pominjemo, u smislu i kvaliteta objavljenih stvari, i stepenu krivice i odgovornosti za zlocine. Medjutim, ovde pokusavam da stvar svedem samo na pitanje knjige, bez obzira na njenu vrednost, na pitanje slobode govora kao takve, slobode izrazavanja, misljenja.
Glede Hamsuna - njega su sami citaoci, Norvezani odbacili. Secam se kad sam prvi put za to cuo, kako sam se pomislio koliko je snazna poruka kad su mu postom masovno vracali knjige. Tu je sustinska razlika u odnosu na nas gde ministar najavljuje da ce knjige biti povucene iz knjizare. Potpuno drugo pitanje je odakle u Srba toliko pojedinaca radih da citaju Legijine knjige, otkud ih je toliko za Mladica, Karadzica, Arkana, sve redom...


samo kratko zapazanje

Ja ne bih Legiju, Mladica, Karadzica i Arkana stavljao u isti kos. Nekako za mene nisu jednaki. Da ne otvaram sada pitanje Haga i njegovog kredibiliteta posle Limaja, Bobetka, Dudakovica, Haradinaja... Mozda bi i mi ovde imali drugaciji odnos da su procesuirani i ovi drugi.
S druge strane verujem i u prociscenje, verujem da napred mozemo samo ako shvatimo gde smo gresili i osudimo krivce. Ali jednako tako verujem da nasledje koje cemo ostaviti svojoj deci jednostrano osudjujuci sami sebe nece pomoci njihovom prosperitetu i sreci.
Cini mi se da u bilo kom ratu nema nevinih. Ni na strani pobednika. Posebno ne u ovim nasim. Stoga neka istoriju pisu pobednici ne moramo sami dodavati zlo o nama jer mislim da im toga ne nedostaje. Ostavimo onima koje smo stvorili i onima koji ce doci priliku da budu bar ravnopravni ako ne superiorni po pitanju nasledja.
E da. Ne verujem da je Sloba bio kriv (njima) jer smo mi 'popili' sankcije, takodje ne verujem da je on kriv jer sada nama oduzimaju Kosovo i Metohiju. Ne verujem da je Causesku kriv sto Rumuni imaju status gradjana cetvrtog reda kada udju u EU (nejednakost u odnosu na Britance po pitanju zaposljavanja recimo). Ne verujem u svetsku pravdu koju nam serviraju kao recept za samounistenje u moralnom smislu.
Sazeta misao oko Legije i knjiga bila bi jednostavna: Neka ga stampaju privatni izdavaci to je ok i neka tu svako od te dve strane nadje svoj interes. Ne sme ga stampati drzavno preduzece. I tacka.
Izvinjavam se svima ako sam se udaljio od teme ali me je povukla recenica autora. Hvala.


Nadovezao bih se na ...

Quote:
U pitanju su moralni stavovi jednog društva.

Upravo tu lezi odgovor i objasnjenje.
Sa jedne strane imamo umetnicku vrednost jednog dela koja stoji i govori sama za sebe (Paund, Ristic, Gras, pa i spomenuti Lukovic). Publika odredjuje i ceni tu vrednost a u skladu sa svojim sposobnostima. Jezim se na bilo kakve zabrane, bilo kog dela, sa pozicija vlasti i sile.
Sa druge strane, pak, imamo moralnu vrednost autora koju vrednuje i klasifikuje plebs a opet prema svojim sposobnostima ili tacnije licnim ili zajednickim (prihvacenim) moralnim vrednostima. Licni nivo morala ce odrediti da li ce "lik" autora uticati na "kozumaciju" i vrednovanje njegovog dela.
Grozi me cinjenica da, u slucaju Lukovica, njegov "lik" utice na toliki broj "konzumentata", jer umetnicka vrednost dela svakako tome ne doprinosi.
Ovo nije pitanje ni Lukovica ni Prosvete, vec moralnih stavova naseg drustva.


O Günteru Grassu

Gospodjo Hag, tacno je da je Grass sa 17 godina pristupio SS-Trupama. Isto je tako tacno da se u iste dobrovoljno prijavio. Tacno je i da je bas hteo da ide u „elitne“ trupe a ne bilo kakve, „obicne“.
Ali isto tako je tacno da je Grass imao i 30 godina, i 40 i 50 i 60 godina, i da mu u tim godinama nije palo na pamet da javno iznese istinu, da se javno pokaje i snosi posledice te istine. A sa tih 30, 40, 50 i 60 godina je upirao prstom u one koji su isto kao i on sa 17, 18, 20, 23 ili 25 godina ucestvovali kao vojnici u ratu i zbog tog njegovog upiranja prstom nisu mogli da izgrade karijere kao Grass i budu u zizi javnosti, nego sedeli negde u zapecku i cutali. A o nacinu i trenutku u kom je priznanje usledilo ne bih da govorim. Tema je preopsirna.

Sa druge strane isto bi mogli da kazete i za ovog zlocinca. Pa i on je „zastranio“ sa nekih 17 godina kad se prikljucio legiji stranaca, pa bi mogli da tvrdite da eto sa 17 godina nista nije znao, a jednom „zastranivsi“ nije se izvukao iz „zacaranog kruga zlocina“. Da li je Grassova „sreca“ bila sto je rat stao „na vreme“, i sta bi bilo da nije. Dugo sam se mislio da li ovo da objavim. Ali Vasim neodmerenim i neargumentovanim komentarima apropo Grassa, pre svega sto ste ga na vise mesta pomenuli morao sam da napisem ovako nesto. Iako je poredjenje moguce, naravno samo u ovom delu, o literarnom ne bi da govorim, ono je ogavno i za gadjenje, ali navodim ga za primer da nista ne treba relativizovati. Pa ni nacisticku proslost G. Grassa.


Apsolutno. Ja sam to isto

Apsolutno. Ja sam to isto napisao u svom komentaru, Gras je svakako sebi dao za slobodu da optužuje druge za ono što je i sam činio PRE nego što je priznao svoje grehe iz mladosti. Da se prvo pokajao pa onda optuživao druge, ajde de. Ali toliko o Ginteru Grasu, on nije tema večerašnje emisije...

**Take your place in history and prey you don't repeat it**


Kriterijum(i)

Koji su "Prosvetini" kriterijumi za objavljivanje knjige?
Koji su, uopste, kriterijumi za objavljivanje knjige?
Ako nema preciznih i opstevazecih kriterijuma, onda svako moze da objavi knjigu, pod uslovom da ima dovoljno novca da sam finansira sve troskove, ukljucujuci i distribuciju, pa makar to i bila "neodoljiva" ponuda nekim kljucnim ljudima u nekoj velikoj izadvackoj kuci, koja ima (jos uvek) svoju prodajnu mrezu.
Dosledno, svi osudjeni kriminalci na izdrzavanju zatvorske kazne koji bi napisali nesto (bilo sta), mogli bi to i da objave, u npr. "Prosveti", pod uslovom da im "neko" to (npr. "Zbornik savremenih knjizevnih dela srpskih robijasa") i organizuje i finansira.

Drugi primer. Covek (imaginarna osoba), poznatiji po svom nadimku "Dileja", posle, npr. dobijene "sedmice" na Lotou, mogao bi da, iznedju ostalog, odluci da objavi knjigu. Posto ovom gospodinu Dileji pisanje, jos od osnovne skole, nije bilo "jaca" strana, on moze da "osmisli" (ne-originalni) koncept knjige bez ikakvog sadrzaja (teksta), odn. potpuno belih stranica, naslovljenu sa "Dileja- ti si genije", da ceo posao uredno plati, te da se njegova knjiga nadje na knjizarskim policama "uglednih" izdavaca, na Sajmu... Potom, moze da odluci da utemelji "Dilejinu nagradu za knjizevnost" (uz puno para, nasao bi se i ziri, i svecana dodela na nekom prigodnom mestu, npr. 16-mil-evra pozoristu, medijska pokrivenost, itd.).

Kuda bi nas odveli ovakvi kriterijumi?
Da li je zabrana knjige "lek"?
Mislim da nije. Kao i u (skoro) svemu, treba leciti uzrok.

Maksima "pesnik nije imanentan pesmi" ovde, izgleda, ne vazi (necu prelistavati Legijinu trilogiju, a jos manje citati- verujem Nebojsi Spaicu na rec). Jednostavno- nema pesme!


Ovo je svakako

jedan izopaceni primer, (ovo sa legijinom knjigom).Renomirana izdavacka kuca odlucuje da stampa ovakvo "stivo".Pa cekajte, gde je tu ozbiljno urednistvo, kolegijum, glavni urednik....pa to je totalno islkliznuce u odnosu na okolnosto.Ko je taj covek, sta je radio, da ima sledbenike,(koji slobodno upadaju i promovisu svoja nacela u sudnici, prete i napadaju porodice zrtava), i da ne mala kolicina ljudi misli da je on heroj, a pri tome je ovo losa literatura i to u drzavi, koja je hronicno tesko bolesna.U ovim okolnostima to je akt podrske, koji potpomaze sirenju bolesti.Ko to zeli i omogucava da otrov legijinog misljenja traba da bude prosut i konzumiran od i ovako
neosvecene mase?


Dilejina knjiga...

...je ne jednom objavljena. Toliki samofinansiraju sopstevene pesnicke, prozne, istoriografske, memoarske, filozofske i kojekakve proizvode. I to nije sporno. I Dilejina nagrada postoji - verovatno vise od jedne. Zapanjen sam bio, na primer, kada sam shvatio da neka fabrika ulja dodeljuje knjizevnu nagradu, koja ima ugledan ziri i koja je u nekom vrlo privlacnom iznosu. Uostalom, setite se Karicevih nagrada.

Problem je u onima koji bi smatrali da je Dilejina knjiga zbilja genijalna. No, ne bi je trebalo povuci iz prodavnica, nego raskrinkati kao budalastinu (govorimo o primeru, jer mi se ideja Dilejine knjige dopada - bila bi to ozbiljna umetnicka intervencija u stvarnost, kada bi se takva knjiga pojavila i uspela da stekne odredjeni znacaj).


Nema toga ko

ne dodeljuje nagrade. Dodeljuje i Cepter. Dodeljivao i Karić za sve i svašta. I nema tih profana, novinara, tzv. naučnika, popova, koji nisu ili u žiriju ili primiili nagrade (čast izuzecima).

Po mom mišljenju, nema kompromisa sa zločincima. I nema opravdanja ni objašnjenja zašto je ko objavio/igrao/štampao, šta li, neko od njihovih dela.

Znate da onaj koji je omiljeni gost kod Koštunice (a i obratno), sveži pravoslavac Nemanja, u dalekom Brazilu je sa svojim doktorom plagijatorom pevao pesmu koja ima refren "Ko ne voli brata Radovana, ne video Đurđevdana". E sad, da li Nemanja ovim pomaže nama da uđemo u EU ili ne, da vidimo i da popričamo.

Jer on je kao i Knut Hamsun, svoja najbolja dela napravio pre nego što je postao fan režima SM a sad VK. Mada ga ne poredim sa Nobelovcem. Nikako.

"Živim mirno i spokojno i nemam nekih posebnih problema. Nedavno sam bio i u Beogradu u bolnici, gde sam operisan. Medicinska sestra dovela je komšinicu da me vidi. Nekako čuo i jedan sveštenik, pa i on došao ..."

Ovo je podnaslov intervjua koji je danas objavio Glas javnosti sa Radovanom Karadžićem. Tek da se zna da se zločinac lečio u nekoj Bg. bolnici i da živi mirno.

Izvinjavam se što iskače iz teme, ali taj Glas javnosti je nedavno objavio poster Ratka Mladića, ako se sećate.

Edit:
-----------
Ovo sa Karadžićem je provokacija Glasa javnosti. Na netu su objavili samo ovaj deo koji sam citirala. Kad sam uzela novine, videla sam da se radi o trojici muškaraca koji se zovu RK. Jedan od njih je bio u bolnici, mirno živi etc. Izvinjavam se svima.


Vo vremja SM,

je na visokom mestu u kulturi (mozda cak i ministar), bio neki M. Pavlovic, koji je mnogo godina pre toga upravo i stampao "Belu knjigu", bez ijednog slova u njoj, i dobio onolike placene hvale o tome u "Politici". Naime, time se umetnicki iskazuje "kosmicka nemoc reci". Madre de Dios!


Zlo stanuje drugde

Samo bih da naglasim da se ovde, verovatno nehotice i pod uticajem rezimske propagande, ulemek tretira kao arhizlochinac i otelotvorenje neptatvorenog zla.
Ne, ta gnjida i retard je samo obichan kriminalac koga su neki mnogo odvratniji i opasniji ljudi doveli u zabludu da je drushtveno korisno likvidirati predstavnika moderne i odgovorne Srbije.

Pa, ako su ovi potonji vlasni da sachinjavaju najvishi zakonski akt, nije nikakav problem da i ta spododa izdaje knjige.


Smorih se..

od uvodnog posta ovog bloga do poslednjeg. Žao mi je što sam preskočio deo o Hamsunu i Hitleru, vratiću se...jednom zgodom.
Problem oko Legijinog štampanog štiva, leži u tome, što se knjiga prodaje u DRŽAVNOJ knjižari. Prosveta je državno preduzeće, i samo i jedino po tom osnovu može da se interveniše. Da postoji normalan Zakon o izdavaštvu, a ne postoji, stvar bi bila jedostavn rešena i niko ne bi mogao da se poziva na IZNUĐENE SAVESTI u zgodnim trenucima.
Niko se ne pita zašto u Geci Konu prodaju suvenire, papirnu galanteriju, raznorazne slike itd, još malo pa i sportsku oprema za fizičko.. to nikome ne smeta.
U priv. knjižarama, vlasnik može da prodaje sve što obuhvata opis delatnosti za koju je njegova firma registrovana. I, doviđenja..


Drzavna knjizarska i izdavacka...

...kuca kao takva je, rakao bih, problematicna. Sta ce drzavi knjizara, sta ce joj izdavac tog tipa? OK Sluzbeni glasnik (koji se okrece komercijali, sto je eventualno problematicno ukoliko zive od poreza koji placamo), OK Savremena administracija, mislim da bi bio dobrodosao efikasan leksikografski zavod, izdavastvo pri drzavnom univerzitetu, akademiji, ali komercijalna knjizarska kuca - bas ne vidim razloga za nju. No, dok je tu takva kakva je, postavljena kao komercijalno preduzece, mislim da bi trebalo da ima slobodu da objavljuje i distribuira sve sto nije zabranjeno. A mislim da apsolutno niti jedna knjiga ne bi trebalo da bude zabranjena.


Veliki je

problem sto tu knjigu ima ko da kupi. Veliki je i sto ima ko da je objavi. Prosveta se, po sopstvenom priznanju vodila trzisnim zakonima, a to znaci da ju je mnogo ljudi kupovalo. Kao neko ko je od zivih ljudi verovatno najveci zlocinac u Srbiji, i celom regionu, doticni bi trebalo da trune u zatvoru, da bude potpuno odbacen i da jedino sto ima veze s njim budu zlocini koje je cinio a o kojima bi govorila drzavna tv, umesto da drzavna knjizara prodaje njegove hvalospeve i stavec.
Slican se problem postavlja, a Vi ste, gospodine Spaicu i o tome govorili u svojim blogovima, u pogledu Kurira, Pinka, etc. Jednostavno, i u Srbiji je zamislivo da ta stiva budu popularna kod sacice marginalaca, kao i pomenuta radnja u SAD. Ali, to nije tako. Da ne ulazim u to zasto, jasno je sta je problem: drustvo je bolesno. Proslo je kroz mnoga istorijska podrucja i inficiralo se bezumljem. Kad kazem drustvo, mislim na strukturni sistem vrednosti koji se propagira i promovise, i to ne deklarativno kao politicari vec fakticki kao mediji. Cak je i B92 uveo Velikog Batu zarad vece gledanosti. To ima svoje ime: ulagivanje bolesniku. Kad bolesnika hoces da lecis, a to je bolno, onda on misli da mu stetis. Lekar ako nece da se zameri, davace mu slatkise koji mu jos vise stete.
Zasto bi drugacije bilo i s narodom, kada je manifestacija, ali i posledice ista.
Ne zalazem se ja za ukidanje slobode misljenja, ali postavljam pitanje, ako neko misljenje preti da izazove katastrofalne posledice, da li je vredno dopustiti ga samo zarad njegove slobode. Ako ono tezi da ukine samu mogucnost slobode, ako ide nasuprot principa koji ga omogucava, onda to nije slobodno misljenje, vec maliciozna pojava koju treba ukinuti. Korov ne treba pustiti, vec kidati. Uostalom, da se vratimo na odsudne izbore u Nemackoj: da li biste sada, bilo ko, dopustili da Hitler ucestvuje na tim izborima znajuci sta ce se desiti? Naravno, mozda ne bismo mogli tada da znamo, ali on je svoj program i iznosio javno. Moglo se znati.
Ne kazem da to nama sad preti, ali je manifestacija samo kvantitativno, ne i kvalitativno razlicita. Stoga, jedna rec: odgovornost. Ne trziste, ne pravo, ne patronizacija gradjana, vec odgovornost. Zato sto nije sve sto je po zakonu moralno, i nije sve sto je u skladu sa slobodom misljenja moralno. Uostalom, jos je Platon lepo rekao, a svaki put se pokazalo kao tacno: Iz extremne slobode sledi extremna nesloboda.


Tako je

Quote:
Vi ste, gospodine Spaicu i o tome govorili u svojim blogovima, u pogledu Kurira, Pinka, etc. Jednostavno, i u Srbiji je zamislivo da ta stiva budu popularna kod sacice marginalaca, kao i pomenuta radnja u SAD. Ali, to nije tako. Da ne ulazim u to zasto, jasno je sta je problem: drustvo je bolesno

Jest tako, al se ne moze leciti zabranama, nego pokretanjem dijaloga, razgovora, argumentacijom, primerom, demonstriranjem prednosti tog drugog sistema vrednosti, kog smatramo superiornim, ali koji je slozeniji za implemantaciju, narocito u drustvima koja su prosla ono sto i mi.


Da budem jasan...

Nisam ja da zabranimo pink ili kurir, ne za zabranu koja bi bila uvodjenje nekog starateljstva nad ljudima. Ali, druga strana problema je to sto daltonistima pokazujemo boje kad im predstavljamo protivargumente. Mentalni sklop je vec izgradjen
Pitanje je tesko i ja bih resenje trazio negde izmedju pristupa potpunog dozvoljavanja i potpune zabrane...
ali odgovor, kao i niko drugi, nemam.
Na zalost

P.S. Mislim da je vreme za zabrane bilo 6 i 7. oktobra i koji dan posle. Mozda i posle Djindjicevog ubistva.


Kako da ne...

Ovo me je podsjetilo kako sam kao mlado (vaspitano) momce izgubio svoju "jedinicu".
Zub! - da ne bude zabune...lol
Usao sam bio u dijalog sa nekim siledzijom, koji nazalost nije izgledao "kako bi trebalo". Objasnjavao mu uljudno gdje je i u cemu pogrijesio (nevazno o cemu se radilo), a on je, cinilo se, pazljivo slusao cijelo vrijeme...
Sve dok me iznenada nije udario glavom u vilicu...i slomio mi pomenuti zub.
Zapravo je cijelo vrijeme birao momenat za udarac, a moje logiciranje mu je bilo, onako, samo zvucna kulisa, sta li?
Toliko u vezi sa "pokretanjem dijaloga, razgovora, argumentacijom, primerom, demonstriranjem prednosti tog drugog sistema vrednosti..." itd.

Stvarno mi se ne da da obrazlazem da ono sto je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno magarcu, ma kako to pravno stajalo.
Kao poslednju liniju odbrane protivljenja ravnopravnosti "pomenutih" pomenucu da smo i mi, koji smo veoma protiv toga da nas iz izloga uglednih knjizara gledaju njuske raznoraznih zlocinaca i krimosa, takozvani dio takozvanog javnog mnenja.
I moramo se tome usprotiviti.
Nacinima raznim.

Kao sto znamo, mnogi su kraljevi, kad bi "precerali" bivali "nedemokratski" zakinuti za krunisane im glave...koje bi se pak, nedugo nakon toga, odkoturale u svijetle demokratske tekovine dragog nam ljudskog roda...


Stvar je vrlo...

...prosta. Legija je imao poverenje u "novu last", dakle drzavu, pa se predao. S druge strane, drzavno preduzece (drzava?) je imalo poverenja u njegove umetnicke kvalitete i trzisni potencijal, pa mu je objavilo knjigu i smestilo je u izloge.
Ostaje samo GADJENJE!


Da....samo šta je kod nas država?

Potpuno je umesno pitanje - Šta će državi izdavačka kuća?
Da se radi o savremenoj, liberalnoj državi, pitanje bi naročito logično zvučalo..
Ali, kako se ne radi o "takvoj" državi, nego državi gde je još sve u vrenju, državi u kojoj još nije dovoljno vidljivo ništa u modernom smislu, državna izdavačka kuća je potpuno shvatljiva činjenica.
Dakle, šta je u našem slučaju "država". Jesu li to demokratski formirane državne institucije u modernom smislu te reči i dali one funkcionišu u skladu sa uspostavljenim globalnim standardima, ili je "država" još hrpa nevidljivih moćnih centara koji "neregularno" utiču na naše života.
Vidite, ovo drugo je mnogo prisutnije. Samog Đinđića je ubila ta nevidljiva "država". Svi zaverenici su bili ljudi iz nekih "državnih institucija" ili na neki način bili povezani sa državom.
Kod suđenja njegovim ubicama vidimo to jako upečatljivo. I sad, sudi se organizatoru ubistva, a u isto vreme državna izdavačka kuća čini sve moguće napore da popularizuje tog "organizatora", tako što prodaje njegove knjige. Znači, da oboje pripadaju tom delu države.
Ovo nema veze sa slobodom stvaralaštva, ovo ima veze sa tzv. "državnim razlogom".
Po istom principu bi ga neka druga državna institucija mogla pozivati da u slobodno vreme svrati na proslavu godišnjice, ili pak da "državni servis" organizuje interviju jer bi u pauzama jako dobro išlke reklame.


Poštovani,

slažem se da nije arhe zločinac ali se ne slažem da je "gnjida i retard i samo obichan kriminalac". On je ratni zločinac. Videli smo gde su sve vojevale Crvene beretke po Bosni i Hrvatskoj i to su se sami hvalili Slobodanu Miloševiću na godišnjici proslave te jedince u Kuli. Snimk je prvi put viđen u Tribunalau kada je svedočio kapetan Dragan u procesu SM.

Jednostavno je da se za sve njih kaže da su retardi, izrodi, narkosi, lopovi, kriminalci... Ne, oni su ljudi koji su učestvovali u ratu širom rahmetli nam domovine a na strani srpskog naroda i činili zločine. Navika je navika. I kad su se vratili sa tih ratišta, pardon, zaboravih Kosovo, nastavili su ovde da ubijaju u sačekušama, kamionima s peskom, političare, svedoke, zaštićene svedoke i premijera, na kraju balade.

Šta mislim o promovisanju ratnih zločinaca i zločinaca uopšte, već sam rekla. Mislim sve najgore i o državi koja to ne sankcioniše.


O inspiratorima

Draga i rado chitana Hag,

Moguce je da sam, u zelji da apostrofiram neshto vaznije a grdnije, bio preblag prema nakazi.

Moja ochito nejasna poenta bi bila - zashto se bavimo nuspojavama (drzavni izdavach u sluzbi promocije ubice) a ne onima koji su napravili ambijent koji je prethodio atentatu i, potom, daljoj metastazi srpskog pretpolitichkog drushtva?


Nemoguce je, valjda (!?),

ne primetiti nesto sto samo po sebi predstavlja istorijski paradoks, kao mnogo puta do sada, sama forma prevazilazi sadrzaj, po svojoj upadljivosti i marketinskoj "trikovitosti"!

Bila drzavna ili privatna, izdavacka kuca koja objavljuje knjige za dalju prodaju (manje ili vise savesnoj ili prosvecenoj publici, to je sasvim drugo pitanje) po svom ustrojstvu je profitno nastrojena (jer u suprotnom zapadosmo u toliko osporavan sistem postojanja radi postojanja, bez neke svrhe ili cilja i rezultata, ono sto je upropastilo veliki deo privrednog sistema u kom egzistiramo), a prodaja, makar i ovako nakaradnog stiva, ukoliko je isplativa, a nazalost jeste, predstavlja sasvim legitimnu poslovnu odluku.

Stoga, nije problem u Prosveti (bar ne vezano za ovaj slucaj, a sto se tice potrebe za takvim preduzecem u drzavnom vlasnistvu, tu se slazem sa tobom Spajo i ja se pitam cemu? no sta je tu je) vec upravo u trzistu, u samom potrosacu, citaocu!
Da li je prevaren marketinskim trikom, da li je samo radoznao ili duboko utemeljen (bespovratno prevaren) u simpatijama prema autoru, njegovom "delu" i slicnoj mitologiji - nebitno, slobodan izbor mu mora biti garantovan, a dok ima traznje bice i ponude!

Mislim da bi nam svima bilo veoma interesantno uporediti cifre buduce prodaje ove knjige sa (bar projektovanim) rezultatima, isto tako buducih, izbora. Prosto ne mogu da se otrgnem pomisli da bi tu bilo nekih neslaganja, da bi brojka prodatih knjiga, daleko premasila brojku glasaca nekih opcija koje smo skloni izjednaciti sa autorom i slicnima. O kome to govori?

E! To je gospodo trziste, nase trziste, uostalom kao i svako drugo! To je odraz povodljivosti koja karakterise svako potrosacko drustvo, a na nama je da se nadamo da ce kao i u slucaju Hamsuna, sto veci broj kupaca (da ih ne nazivam citaocima) adresirati knjigu na CZ - mada ne verujem da ce se adresirani narocito nasekirati!

Jasno nam je svima da nije bitno da li je Legija napisao epohalno delo izvanredne literarne vrednosti, prirucnik "Kako ubiti coveka na 1000 nacina ili kako ubiti 1000 ljudi na jedan nacin", slikovnicu za decu ili mozda "Zatvorski kuvar", bitno je da on bude kaznjen za svoje zlocine, a ne da kaznjavamo knjigu...nju lepo mozemo iskritikovati, objektivno, naravno, nije valjda da sumnjamo - mada bi je prvo trebalo procitati, a to ostavljam nekom drugom!

Moze on, sto se mene tice, da ih napise sto vise, ma neka se bavi pisanjem do kraja svog zivota, neka ima vremena i mira za pisanje u svojoj celiji, samo da smo sigurni da u njoj i ostane.

Mene brine trziste gospodo, mene brine kako naseg "kupca", naseg "citaoca" dovesti u stanje da prepozna pravi proizvod, da ne robuje ambalazi, da bira, sam za sebe!
Da, da bira, a da budem(o) bez brige sta ce izabrati, ma da budem bez brige ako izabere i nesto ovakvo!


Pitanjce.

Da li je neko proccitao "Gvozdeni rov" Milorada Lukovicha-Legije?

Proccitao sam odlomak (postavio ortak na Net http://boric.blog.hr) i bass sam se smorio (djavo i "srpski junak" lamentiraju nad sudbinom "velikih srpskih ratnika" & propasschu srpstva - u fazonu, kosmiccke zavere).

To je na nivou "Kurira" & NIN-a, tako da postoji moguchnost da je Hag na tragu izjavom - "Taman da mu je i Bechkovich pisao knjige."

http://urbanozeleno.blogspot.com


Licno misljenje

moje licno misljenje je da je zapadni sistem u sustini dobar - zabranjeno je zlocincima da profitiraju od svojih zlocina, bilo pisanjem knjiga o tome, intervjuima, ili tako necim. Cilj je spreciti zlocinca da i dalje profitira, i jos znacajnije je zastititi zrtve. To je sasvim dovoljno.
Drugo pravilo spada pod zakon o sirenju rasne/verske/nacionalne mrznje - ako sama knjiga spada u tu kategoriju, treba je zabraniti - a pisca goniti krivicno.
Osim ove dve gornje stavke kritiku knjige treba ostaviti citaocima. Pa ko voli neka izvoli. Naravno, i citaoci imaju pravo da biraju sta citaju ili ne pod uticajem politike, kao u pomenutom slucaju u Norveskoj (a siguran sam da ima i drugih).
Sa druge strane, uvazavam da je Srbija unekoliko drugacija od zapada. Zato mislim da su nama prvo potrebna dodatna pravila koja bi nam pomogla da stvari dovedemo u red, pa tek onda mozemo da govorimo o poredjenju sa Zapadom. U problematicnom drustvu kakvo smo, bilo bi neophodno da kazne budu strozije. To se odnosi za mene posebno na kazne za korupciju i organizovani kriminal, ali i za stvari kao sto je ova.
U ovom konkretnom primeru (izdavnja knjiga od stane zlocinaca/kriminalaca) bismo mogli biti stroziji na taj nacin sto bi izdavanje bilo cega od strane kriminalaca/zlocinaca bilo zabranjeno u trajanju zatvorske kazne. Naravno, za to je potrebno da zakon bude na mestu pre nego sto do toga dodje. Dakle, ne trenutno.

Na pitanje sta ce drzavi izdavacka kuca jedini odgovor je da su ovakve stvari slika toga koliko smo napredovali od komunizma. Sto manje ovakvih primera (zaostalih struktura) to smo vise uznapredovali. Ali eto, tu su da nas podsete. I da nam ukazu na to sta treba promeniti...

Poslednje pitanje: zasto se stivo ovog tipa kupuje u Srbiji? Pa i nije neko pitanje... po prirodi crne rupe samo oni koji su u njoj za to ne znaju i zadovoljni su time posto i ne znaju bolje...


Te knjige je napisao neko

Te knjige je napisao neko drugi, a Legija je samo pristao (možda i nije, ko zna) da njegovo ime stoji na koricama. Znam, to nije tema večerašnje emisije, ali čisto sam hteo da napišem tu svoju opservaciju. Trebalo bi zaista nešto učiniti, doneti neku odluku. Izbaciti Legijine knjige iz knjižara ili ne. Ako ih izbacimo, da li ćemo izbaciti i knjige Gintera Grasa, na primer? Sećam se, još dok sam bio srednjoškolac (sredina devedesetih) kako sam video da neki klinac uzima Majn Kampf iz biblioteke (?!?!?!?!?!)...

**Take your place in history and prey you don't repeat it**


Pa ne bih baš poredila

Pa ne bih baš poredila Legiju i Gintera Grasa. Malo je bezveze. Mislim po svakom pitanju.

Ali ovo što vi hoćete da kažete - Ako ih izbacimo, da li ćemo izbaciti i knjige Gintera Grasa, na primer? - to je apsolutno zamena teza. Kakva je sličnost između Legije i Grasa?

Gras je imao 16 godina i proveo četiri ili šest meseci u SS ne znam kojim, pa neka je i u najgorim jedinicama (a znamo da je krajem rata Hitler mobilisao decu od 14 godina - ne želim da pravdam Grasa, samo bih da podsetim na kontekst). I celim svojim delom i životom se iskupljivao. Ko je razumeo "Limeni doboš" na način na koji sam ga razumela ja, znao je da je Gras bio u nacističkoj partiji. I znao je kako je to "platio".

Ovaj drugi deo Legijinog života, da kažemo neumetničkog, je život masovnog ubice, ratnog zločinca i zločinca. Kako se mogu porediti?!?

Nisu to "dupli standardi", da unapred kažem, jer će se neko svakako navatati na tu temu.

Stvar je prosta - Gras je književnik, angažovani književnik, sam piše svoje knjige i nije masovni ubica.
Legija nije pisac i jeste zločinac a i ratni. Već je pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora.

Gras je priznao svoje učešće a Legija nije. Mala razlika. Gotovo zanemarljiva.


Ginter Gras je znao da

Ginter Gras je znao da kritikuje mnoge ali tek je nedavno priznao svoje grehe... zato sam njega napomenuo. A Vas je to izgleda dotaklo ne znam iz kojih razloga. Nisam imao nikakvu zlu nameru, niti sam hteo da poredim Legiju i Grasa ali niste se osvrnuli na Majn Kampf a na Grasa jeste... neko je pomenuo i Hemingveja... u svakom slučaju, neko će posle proglasiti i druge pisce nepodobnim. Možda Nikolaja Velimirovića (nisam čitao njegove knjige ali znam da oko njega ima dosta kontroverze). Ko treba da bude taj koji će sprovoditi cenzuru?

**Take your place in history and prey you don't repeat it**


Izvinite, nije bilo ništa

Izvinite, nije bilo ništa lično. Zaista. Nisam odgovarala na vaš post, naročito nisam htela da to bude neugodno bilo kome.
Samo mi se čini da neko ko je u našem susedstvu klao i proterivao i na kraju ubio premijera ove zemlje Srbije, nema šta da nam poruči. Bar meni nema.
Kod mene lično je gađenje u pitanju.
Pa čak i da je neka spisateljska veličina u pitanju a biografija ista kao Legijina, ne bih imala dilemu.
Šta sam smatrala da treba da kažem o GG ja sam rekla. Ja mislim da je on celim svojim delom sebe iskupljivao za ta četiri meseca na kraju WW2 i da se to oseća u Limenom dobošu naročito.
Na kraju je i na taj najneposredniji način rekao da je bio učesnik.
On je priznao iako ništa nije učinio, bar ništa slično onom što je učinio Legija. Ne verujete valjda ni vi da je klao u 15. godini života.
Negde sam već pisala i o Nikolaju Velimiroviću i o Protokolima sionskih mudraca i raznim trovačkim i mrziteljskim knjigama.
Ja to nekako uvek činim samo u svoje ime.
Pozdrav
JB


Nisam ja Vaš odgovor

Nisam ja Vaš odgovor shvatio lično, ali pošto sam imao utisak da nije shvaćena poenta mog komentara, napisao sam taj odgovor. Inače, po meni je čitava stvar oko Legijine knjige etičke prirode... možda neko neće hteti da čita Grasova dela posle njegovog priznanja a možda će baš hteti da ih pročita u ovom, novom svetlu. Pravi pisci su umetnici, što ne znači da su bezgrešni. Legija nije pisac, već kriminalac i zločinac. Ja nikad ne bih kupio niti pročitao knjigu na čijim koricama je Legijino ime. I zasmetalo bi mi ako bih je video na polici neke knjižare. Kao što mi je zasmetalo to što sam video Majn Kampf u biblioteci. Kao što mi smeta govor mržnje u svakoj prilici.

Pozdrav.

**Take your place in history and prey you don't repeat it**


O Günteru Grassu

Gospodjo Hag, tacno je da je Grass sa 17 godina pristupio SS-Trupama. Isto je tako tacno da se u iste dobrovoljno prijavio. Tacno je i da je bas hteo da ide u „elitne“ trupe a ne bilo kakve, „obicne“.
Ali isto tako je tacno da je Grass imao i 30 godina, i 40 i 50 i 60 godina, i da mu u tim godinama nije palo na pamet da javno iznese istinu, da se javno pokaje i snosi posledice te istine. A sa tih 30, 40, 50 i 60 godina je upirao prstom u one koji su isto kao i on sa 17, 18, 20, 23 ili 25 godina ucestvovali kao vojnici u ratu i zbog tog njegovog upiranja prstom nisu mogli da izgrade karijere kao Grass i budu u zizi javnosti, nego sedeli negde u zapecku i cutali. A o nacinu i trenutku u kom je priznanje usledilo ne bih da govorim. Tema je preopsirna.

Sa druge strane isto bi mogli da kazete i za ovog zlocinca. Pa i on je „zastranio“ sa nekih 17 godina kad se prikljucio legiji stranaca, pa bi mogli da tvrdite da eto sa 17 godina nista nije znao, a jednom „zastranivsi“ nije se izvukao iz „zacaranog kruga zlocina“. Da li je Grassova „sreca“ bila sto je rat stao „na vreme“, i sta bi bilo da nije. Dugo sam se mislio da li ovo da objavim. Ali Vasim neodmerenim i neargumentovanim komentarima apropo Grassa, pre svega sto ste ga na vise mesta pomenuli morao sam da napisem ovako nesto. Iako je poredjenje moguce, naravno samo u ovom delu, o literarnom ne bi da govorim, ono je ogavno i za gadjenje, ali navodim ga za primer da nista ne treba relativizovati. Pa ni nacisticku proslost G. Grassa.


Postovani Bonneru,

ja uopšte ne branim GG niti je to njemu potrebno. Meni samo smeta da kad počnemo da govorimo o nekom "našem" odmah se skreće stvar i počinje sa otprilike "A GG?", ili "A Hemingvej..:".

Ili šta bi bilo da je bilo... (kao da su Bosanci imali oružje koje su imeli Srbi i oni bi napravili srpsku Srebrenicu). Naročito su se te hipotetičke izjave odnosile na Albance i Bosance i uvek u pogrdnom značenju. Pa ni Hrvati nisu bolje prošli.

Mada su se juče pobili na otvaranju novog hrvatskog hipermarketa da bi kupili kupus za jedan dinar. Istim žarom kojim su nekada bacali Radensku kroz vrata i prozore juče su satima čekali da kupe ovo i ono. Sorry za digresiju... Toliko o doslednosti.

Vidimo da Crnogorce niko ni ne spominje kao da ih bog nikad nije ni dao a samo nekoliko dana pred referendum o nezavisnosti šta sve nismo mogli da čujemo od ovog Tome Nikolića koji se kezi sa bilborda u paru sa ratnim zločincem i poziva me na njegov ustav, i to na RTS-u u prime time.

N.Lj.S.: Blizi se kraj emisije a ne mogu da Vas ne pitam i o referendumu u Crnoj Gori. Vi ste rekli da ce to biti tezak referendum, naravno predvideli ste ono sto i mnogi drugi predvidjaju, da ce nekoliko hiljada glasova odluciti, ali je zanimjiva recenica da bi tamo mogla da usledi noc dugih nozeva. Nisam bas najbolje razumeo sta ste mislili...

TOMISLAV NIKOLIC: Da, mogao sam da kazem "kristalna noc", ali u principu mislim da tamo nece proci mirno. Nema to veze sa mnom, niti sa Vucicem, bilo koga iz Srbije, to je ostavljeno gradjanima Crne Gore. Ili kratkorocno te noci, ili dugorocno to nece biti stabilna zemlja. Pa videli ste...

N.Lj.S.: Mislite kako god da se zavrsi referendum?

TOMISLAV NIKOLIC: Videli ste onaj snimak kako atakuju na... oni tacno znaju ko ce da glasa za zajednicku drzavu, tacno znaju u sto biraca, i kako atakuju na one koji ce glasati za zajednicku drzavu. Njih ne interesuju oni koji ce glasati za otcepljenje, ali oni atakuju na one koji ce glasati za zajednicku drzavu, nude im sve i svasta, i dace im sve i svasta, cak i neki kriminalci iz Srbije finansiraju to, njima to odgovara. Ali sta ja tu mogu da ocekujem – da budu proganjani oni koji su glasali za zajednicku drzavu, da se presele iz Crne Gore u Srbiju, da pobegnu iz Crne Gore. Zivot ce im biti nezamisliv. Oni nece moci dole da zive, niko od njih nece imati ni posao, niko od njih nece imati ni sigurnost, ni bezbednost, bilo sta. U Crnu Goru ce da nasele Albance i muslimane, toliko da ce kroz tri godine biti uspesan referendum za prisajedinjenje Albaniji ili Kosovu, ne daj boze, zato sto Albanija vise nije nezavisna, ona je deo Amerike; Kosovo nece biti nezavisno, bice deo Amerike, a to je sudbina najverovatnije i Crne Gore, i zato bih voleo da ostanemo zajedno, previse je interesa da ostanemo zajedno, ali veoma sam zabrinut za mnoge ljude koji sada zive u Crnoj Gori, sta ce im uraditi njihove dojucerasnje komsije."
i sve tako katastrofično...o čemu postoji transkript od reči do reči na webu nove srpske fašističke misli...

* N.Lj.S. je Nenad Lj. Stefanović, glavni i odgovorni urednik informativnog programa RTS-a iz iste bašte kao i Ljiljana Smajlović, tj. Vremena

Idu mi na nerve sve te hipoteze, kao ova vaša da li je GG imao sreće što se rat završio... Da, možda je imao, da, možda bi on postao koljač broj jedan 2WW i možda bi bilo ostvaren plan da se uništi svih 11 miliona Jevreja. Ispada da je dobro i za GG i za Jevreje što se rat ipak završio. Nije dobro samo za srpske nacoše koji 16 godina pričaju da je ovo nastavak 2WW, ovo što smo mi živeli do dolaska omiljenog pokojnika koji sada počiva pod lipom, ni luk jeo ni luk mirisao...

Da li bi bilo Srebrenice da niste glasali pet puta za Miloševića? Pa ne bi. Ili možda ne bi. Ali Srebrenica je bila.

Da baba ima točkove zvala bi se tramvaj... ili kako to beše.

Pozdrav
JB.

EDIT: "Gospodjo Hag, tacno je da je Grass sa 17 godina pristupio SS-Trupama. Isto je tako tacno da se u iste dobrovoljno prijavio. Tacno je i da je bas hteo da ide u „elitne“ trupe a ne bilo kakve, „obicne“.

Ne u obične poput Škorpiona ili Beretki, nego u najelitnije. A nije ni imao pojma da će rat da se završi. I on neinformisam.

Ali moram vam reći da me baš briga za Gintera Grasa, neka mu uzmu sve počasti, neka ga osude na smrt, neka ga odbace k'o Knuta Hamsuna, to je njegov i njihov problem. A naš problem su naši zločinci i koljači. Ko to ne razume ima ogroman problem.


A gde je moj post? **Take

A gde je moj post?

**Take your place in history and prey you don't repeat it**


Ima gore neki

Tamo je i isti ovaj bonnerov, ako je to taj za koji pitate, kao odgovor na njega. Otkud isto na dva mesta njemu, a vama samo gore, pojma nemam, mozda je neka greska.


U pitanju je bio odgovor na

U pitanju je bio odgovor na bonnerov komentar. Ali ga nema nigde.

**Take your place in history and prey you don't repeat it**


Apsolutno ispravno!

Apsolutno se slazem sa vasim stavom. Iako nikad ne bih kupio ili procitao knjigu slicne sadrzine ne mogu se otrgnuti misli da se ovde radi o principu a ne o knjizi.

I opet polemike o ovom dogadjaju (pa i ove na blog-u) nas podsecaju koliko se kod nas slabo shvata sloboda i koliko se tesko uspostavljaju principi na kojima se sloboda zasniva.

Principi jesu neka vrsta konsenzusa a svi koji zivimo u braku i (ili) imamo decu, bracu, sestre, roditelje znamo koliko je tesko doci do konsenzusa oko najbanalnijih stvari u grupi od 3-4 ljudi. Uspostaviti takve konsenzuse na nivou nacije cini se gotovo nemoguce. Zato se pravila skrajaju da bi bila sto jednostavnija i laksa za razumevanje pa samim tim i prihvatanje. Jedan od najjednostavnijih i najsnaznijih dokumenata na svetu je Americki ustav, koji zbog svoje jednostavnosti i razumljivosti odoleva ispitima vremena vec vise stotina godina i oko njega jos uvek postoji snazan konsenzus.

Princip u ovom slucaju jeste: sloboda reci je neprikosnovena. NEPRIKOSNOVENA. To ne znaci sloboda reci za neke, ili sloboda reci za vecinu, ili sloboda reci za gradjane koji nisu u zatvoru. To znaci: sloboda reci za sve. SVE. To je princip i taj princip mora biti nedvosmisleno prihvacen da bismo jednog dana mogli postati slobodno drustvo.

Svi koji sebi daju pravo da cenzurisu i regulisu slobodnu rec, pa i komentatori na blogu, ovaj i ovakav princip ocigledno nisu prihvatili. To nam samo govori koliko smo jos daleko od slobodnog drustva.


Nije nego

Naravno da je sloboda mishljenja i javnog izrazavanja neprikosnovena. Nisam primetio ni da to neko ozbiljno spori.
Ali, ako je neko u zatvoru to valjda podrazumeva da je lishen nekih gradjanskih sloboda? A narochito ako je taj neko glavni (izvrshni) akter ubistva premijera.


Nekih...

...prava lise, nekih, a ne svih.

Sto me podseti da kazem da resenje po kome od takvih pisanija krivci ne bi trebalo da profitiraju smatram izvrsnim - pa bi imalo smisla da se pare koje Legija zaradi ubace u porez (uveren sam da bi porodice zrtava odbile te novce). No, sa ovim u vezi, intresuje me zna li kogod kako to ide u SAD, gde je popularno intervjuisati na smrt osudjene, od cega oni koji intrevju objave itekako profitiraju.

Inace, ako vec govorimo o pravnickim temama, da kazem da namerno u ovu pricu nisam ubacivao pretpostavku nevinosti, jer smatram da je ona sudski, a ne diskusioni princip i jesam za to da se i u medijima zlocinci zlocincem imenuju.


osudjeni na smrt

Izvinjavam se sto ne odgovaram na pitanje, na koje ne znam odgovor (nesumnjivo zanimljiv).
Moje je misljenje da NIKO ne bi trebao da profitira od ovakvih stvari, ne samo zlocinac. I to bi trebalo zakonski urediti.
Takodje mislim i da u mnogo cemu SAD ne mogu i ne smeju biti uzor jer su dobrim delom konzervativne. Mi bi trebali da se ravnamo sami po svojoj situaciji - za mene to znaci zabraniti bilo kakvu izdavacku aktivnost zlocinaca ili aktivnost u koju su zlocinci ukljuceni (tipa intervju). Vesti su u redu, sve dok u njima ne ucestvuje zlocinac. Kazna za zlocin ne treba da se sastoji samo u ogranicavanju slobode kretanja, vec i u drugim aspektima - ukljucujuci i ovaj.


Narocito se slazem...

...sa tezom da bismo imali da se pokusamo ravnati po sebi, a ne po SAD ili kome drugom. Voleo bih da nisam zazvucao kao ini, koji kao vrhunski argument pominju da je "tako svugde u svetu" ili "u Evropi". Ako neke stvari ne smatramo da treba da uradimo zbog sebe, ne treba, vala, ni zbog Evrope - drugo je pitanje sto se slazem da Evropa podrazumeva sistem vrednosti koji se i meni cini najprihvatljivijim. Sto, naravno, ne znaci da sam automatski protiv koriscenja tudjeg iskustva i znanja i da zastupam izmisljanje rupe na saksiji, tople vode i ostalih civilizacijskih dostignuca.


Danas je

izgleda moralnije, sigurnije (a bogami i isplativije) biti Legija i sedeti u zatvoru, nego biti, recimo, Jevrem Brković. Vaša ideja slobodnog društva je veličanstvena, ali je Vaš propovednički univerzalizam u ovom zatrovanom srpskom dnu i bespuću ravan slepilu.

Biseri se pred svinje ne bacaju.
Bisere dajmo mlađima koji od nas imaju više hrabrosti da krenu ka izlazu iz tunela, na svetlost, gde će i biseri zasijati punim sjajem.


Ne znam za bisere ....

... nisam cuo ovu narodnu ali zapamticu je :-).

Ipak, misljenja sam da bas zbog Srbije, takva kakva jeste, pravila i principi moraju biti jednostavni i lako razumljivi. Samo tako ce biti prihvaceni od strane velike vecine gradjana.

Ponudicu primer kako ova prica moze postati komplikovana: zamislite da se Legija zaista iskreno pokajao za svoja gresna dela i zamislite da je odlucio da napise knjigu u kojoj bi ispricao celu pricu, otkrivajuci SVE saucesnike njegovih mnogobrojnih zlocina. Da li i ovakvu knjigu treba zabraniti? Misljenja sam da bi u gore navedenom slucaju stivo definitivno trebalo objaviti da bi se raskrinkala zlocinacka namera i da bi se jednom za uvek sa njom raskrstilo. Takva knjiga bi konacno stavila klin u posmrtni sanduk velicanju kriminalaca '90-tih.

Sta je u slobodnom drustvu dozvoljeno? Sve ono sto nije zabranjeno. Sta je zabranjeno? Ono sto druge lisava slobode.

Izrecena rec, ukoliko ne priziva na nasilje, ne sme biti cenzurisana. Bez obzira na to gde se autor nalazi.


takvu knjigu bi i vredelo

takvu knjigu bi i vredelo izdati - tako nesto ne bi vredjalo zrtve, a pomoglo bi u "raskrinkavanju". Profit od takve knjige naravno u drzavne bisage, mada je to manje vazno (sve dok se pisac ne nagradi novcano za ovakvo pokajanje).
Ali ima i jedan preduslov - knjiga mora proci kroz sudstvo i iskoriscena kao dokaz pre izdavanja. Tek koliko da potvrdi istinitost navoda, jer bi u suprotnom svako mogao na taj nacin da se "pokaje".


Svinje u Bibliji

Lk 8,33 Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.

Lk 15,15 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.

Lk 15,16 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao."

Mk 5,12 Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!"

Mk 5,13 I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

Mt 7,6 "Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas." Uspješnost molitve

Mt 8,32 On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.

1 Mak 1,47 da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje;

2 Mak 6,18 Eleazara, jednog od prvaka među pismoznancima, čovjeka već poodmakle dobi ali otmjene vanjštine, nagovorili su, silom mu otvarajući usta, da jede svinjetinu.

2 Mak 7,7 Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na mučenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: "Hoćeš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmučimo tijelo?"

Iz 65,4 na grobovima stanuju i noće na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu, meću u zdjele jela nečista.

Iz 66,17 Oni koji se posvećuju i čiste u vrtovima iza onog jednog u sredini, koji jedu svinjetinu, nečisto i miševe - svi će zajedno izginuti, riječ je Jahvina.

http://urbanozeleno.blogspot.com


Sjajno

Ovo ste formulisali bolje nego ja, a to sam hteo da kazem. Da sam tako formulisao, mozda ovolike polemike ne bi ni bilo.


što volim srbiju nikad dosadno u njoj

Sve je to divno, što se mene tiče čovek može pisati i pesmice za decu, no da li bi on bio objavljivan da nije LEGIJA. Ljudi su od pamtiveka voleli čuda (freak shows vam predstavlja bradatu ženu i njenog muža sisatog Čarlija) ima li što bizarnije od KNJIGE NEPISMENOG LOPOVA :))


Nadžak - baba

Znam da sam sitničav kao sudija, ali ta osoba nije lopov, on je ubica.


on je i lopov i ubica i diler i reketaš i bog zna šta sve ne.

ali ovako bolje zvuči.


glogov kolac u srcu izdavaca

Na primeru Legijinih knjiga sudaraju se demokratsko pravo slobodne reci, demokratsko pravo poslovanja po kriterijumima slobodnog trzista, i moral.
Neka ga, dakle, nek prica. I neka pise, ko mu brani. Moze da udje u Legiju velikana koji su po zatvorima napisali velicanstvena dela. Tj. mogao bi - kad bi imao sta velicanstveno da kaze. Ovako, ostaje polupismeni kriminalac, naravno.
Problem uopste nije u Legiji, nego samo i iskljucivo u njegovom izdavacu.
Zamislite umesto izdavacke masinerije koja je omirisala dobru lovu - ljude. Zamislite tog jednog coveka u Prosveti (ma gde, svejedno je), konkretnog coveka - jos bolje, zamislite da ste taj covek VI. Sedite nad konkretnim polupismenim, dosadnim tekstom (dakle, nikakvo literarno cudo, da se razumemo!, cak je i Habjanovicka talentovanija), a taj tekst je napisao konkretni covek koji je... (to sve ostalo znate napamet).
I vi odlucujete knjigu da objavite. Zato sto znate da ce biti kupovana. Zato sto dobro slutite da su kupci fina mesavina Legijinih otvorenih i prikrivenih obozavalaca (ovi drugi ce kupovinu knjige pravdati upravo demokratskim nacelima!) i, s druge strane, priglupih ili dokonih radoznalaca.
Dakle, vi ste, naravno, ozbiljan i izbirljiv izdavac, koji se ne vodi ni kvalitetom knjige ni dubinom etickih problema vezanih za autora knjige, nego racunate na zedj najgorih nacionalista i dokonih glupana. Marketing i demokratija; lova (od mnogih) i sloboda laprdanja (za sve).
Zamislite onda i ono sto se, nazalost, malo redje vidi: vest dospeva ne samo u srpsku nego i u inostranu javnost. Kao i kad R. Karadzic objavi knjigu, ili M.Markovic, vest obidje svet, a s njom i imidz Srbije (Srbin s nozem u zubima, recimo).
Ma, ni za sta vi niste odgovorni, branite se i brane vas, vi ste se vodili samo trzisnim interesom! I pravom na slobodu govora!
A zasto bas vi? Vi, covek od krvi i mesa, a valjda i nesto duha i pameti u glavi. Zasto bas Legiju niste prespavali? Kako vas, brate, nije strecnula makar neka sitna nelagoda negde u predelu zeluca ili srca?
Pomislite, i Legija se vodi trzisnim kriterijumima. Dobro, de, otisao covek malo predaleko, mislio da moze bas i politicke zverke nekaznjeno da koka. Ali, nema veze, glavno da se lova vrti. Kad ne moze od ubijanja, daj makar od knjiga. Ovo drugo, naravno, u ime vecnosti, u ime srpske i svetske knjizevnosti.
A to sto ce vama Legiju ko vampira isterivati iz srca, kad umrete, da vam se umiju lik i (izdavacko) delo - ma, nema veze. Glavno da se lova zavrtela, dok ste Legija i vi zivi.
Ziveli izdavaci!


Lex , legis ,Legija

Ove se tema moze posmatrati iz raznih uglova ,emotivnih ,socioloskih ,trzisnih itd. ,ali je jedna ravan za mene ispred ostalih. Radi se o zakonu. Duzni smo da znamo da je jedina merodavna institucija za zabranjivanje knjiga ,Javno tuzilastvo. Ono ,u skladu sa zakonom procenjuje da li postoje uslovi za zabranu nekog stampanog materijala (knjige,brosure,pamfleti i slicno),pa se moramo sloziti oko ociglednosti ove cinjenice. Tako je u Srbiji ,tako je u celom svetu ,druga zakonska resenja nisu zabelezena ,sto je i logicno buduci da bismo se u tom slucaju suocili sa institucijom cenzure koja se nije pokazala solidnom u epohama kada je privremeno postojala. Sloboda objavljivanja je vazna sloboda u jednom drustvu i ona jedino moze biti pod kontrolom odgovorne drzavne institucije i ni pod jednom drugom.
Posledicno ,Legijine knjige nisu zabranjene te se mogu nesmetano prodavati.
Pojedini diskutanti ovde ,nisu sasvim dobro zapazili sve vazne okolnosti ,a narocito jednu : Prosveta NIJE IZDAVAC Ulemekovih pisanija ,te su se kjige nasle u njenim radnjama putem razmene ili komisione prodaje ,sto je uobicajen nacin saradnje medju izdavacima. Ozbiljnija tema za raspravu bila bi da je Prosveta zaista objavila te naslove ,jer bi onda argumenti ili primedbe da jedna drzavna izdavacka kuca uvrscuje takve sadrzaje u svoje programe , imali logiku koja bi se tesko dala osporiti. Ovde to ,ponavljam ,nije slucaj. Pretpostavljam (sa razlogom) da ni sadrzaj spornih dela ne sadrzi opise ili glorifikaciju onih cinjenja koja su Ulemeka odvela na robiju ,to bi mogao biti drugi vazan razlog za intervenciju drzave ,ali to za sada niko nije spominjao u javnosti.
Oni koji misle da sadasnje zakonsko resenje nije dobro ,uvek mogu da pokrenu inicijativu a potom i javnu raspravu o promeni pozitivnih propisa. Dotle ,ostaje nam da postujemo zakon i tolerisemo takve pojave. Uostalom ,cinite ono sto i ja cinim ; birajte dobru lektiru za citanje i zazmurite prd onim sto vam se ne dopada


A koliko jako?

Problem je KOLIKO jako treba zažmuriti, pa da se NE VIDI da se radi o "književniku" koji je optužen da je pre pisanja knjiga organizovao ubistvo predsednika Vlade? I nemojte se truditi da mi objasnite da on za TO još nije osuđen (a svi su nevini dok se ne dokaže...) jer je napisano "optužen".
Ako je parametar vladavine prava i demokratije u jednom društvu sloboda objavljivanja knjiga i pozivanje na zakon pri slučajevima kao što je ovaj koji je tema blog-a, onda NE TREBA, po Vašem predlogu, menjati zakone koji, kako kažete, to ne zabranjuju. Treba po potrebi žmuriti, a PO OBAVEZI DOBROG REZULTATA DRŽAVE obavestiti Savet Evrope, čija smo članica (a čiji Komitet ministara se kroz svoje Direktive upravo bavi demokratskim slobodama u društvu zemlje-članice) o dokazima visokog stepena demokratičnosti i poslati zvaničan izveštaj o slobodi optuženika da piše knjige, tiražima, mestima prodaje i ulozi "Prosvete" u celom slučaju, kao kuće u vlasništvu države koja se prema knjizi odnosi isključivo tržišno i ekonomski, što je isto parametar kojim se u Izveštaju možemo pohvaliti.
Pišem bez trunke ironije (da me neko ne shvati pogrešno), pišem sa najozbiljnijom namerom da podsetim da postoje evropske institucije kojima smo obavezni na DOKAZIVANJE razvoja demokratije i sloboda. Izgleda da Vlada, ministri, dobar deo javnog mnjenja misli da je ovaj primer upravo taj dokaz, pa zašto ga onda ne uneti u godišnji Izveštaj? Ali, oni se do sada time NISU pohvalili. Hoćemo li i pred tim da zažmurimo?


Cenjena Lektorka (ili Lektorko, username me je strecnuo)

Stvar je mnogo jednostavnija. Izbor se ne pravi pred Legijinim rukopisom u izdavackoj kuci, vec se izbor pravi odlukom cime cete se baviti. Ako hocete da budete izdavac, vase je vrhunsko profesionalno nacelo da treba da objavite knjigu koju ce ljudi kupovati. Sto vise, to bolje. A u profesionalnom domenu to je i vrhunski eticki princip - napraviti najbolji moguci posao. Ne znam da postoji nesto kao eticki sud izdavaca. Postoji u medijima, pa i tu ne cini nista.

Ergo, mozete izabrati posao i profesiju koja vas nece terati da zarad profesionalizma i profesionalne etike, krsite sopstvene principe. Kada se dodje dotle, uvek mozete dati ostavku, to je bar lako. Ali, ako ste na mestu na kome se odlucuje o tome da li tu knjigu objaviti ili ne, ima da je objavite, bez obzira na sve grceve u stomaku, ako hocete dobro da radite svoj posao.


Veoma zanimljivo

Dakle, objavljuj samo ako proceniš da će to imati komercijalni uspeh...Pa, g. Spaiću, ima stvari koje bi po tom kriterijumu bolje prolazile i od knjiga pomenutog autora. Recimo, pornografija ili neki praktikumi iz vračarenja i crne magije, ili...šta znam...
U zemlji od 7,5 miliona stanovnika, gde ne čita njih 8 miliona (zbrojiti vozače, domaćice, radikale, ove što im ne treba ustavna rasprava, policajce, sponzoruše,penzionere, vlasnike tezgi na buvljacima, loše đake i loše profesore - taman bi došli do ove apsurdne cifre), najbolje prolazi pornografija.
Postoji više vrsta pornografije, a u našem slučaju je najgora ona "politička pornografija". Mislim da se ovde radi o tome.
Društvo koje nije provelo lustraciju, koje ne raspoznaje zašto je u blatu i koje nikako da vidi izlaz iz toga blata, koje je u problemu sa elemntarnim vrednosnim sistemom i koje je još miljama daleko od suočavanja sa onim sa čime se mora suočiti, u ime nekih apstrahtnih principa i lažnih dilema( "nije još osuđen", a jeste, osuđen je u "slučaju Stambolić")- dvoumi se šta je ovde moralno ispravno.
Nigde u svetu ovakvi autori nebi objavljivali i to zbog zaštite slobode i javnoga morala, a ne obrnuto.
Vidite, kad se nađemo pred ovakvim dilemama, treba uzeti Karla Jaspersa koji je negde u januaru, 1946. godine održao jedno predavanje o odgovornosti za zločine počinjene u drugom svetskom ratu. On je tu uveo čak i kategoriju "metafizičke odgovornosti", kao četvrti oblik, ako društvo hoće da ozdravi.
No, neću dužiti, ako uđemo u polemiku možemo i o tome...


Zašto mislite da penzioneri

Zašto mislite da penzioneri ne čitaju? Kakva generalizacija...

**Take your place in history and prey you don't repeat it**


Ili vozaci, domacice itd...

Ili vozaci, domacice itd...?!?!


Naravno, nisam izdavac

A da jesam... - ne znam. Prihvaticete, nadam se, da se za mene to pitanje postavlja ne samo kao uopsteno moralno pitanje, nego doslovce kao pitanje licnosti. Dakle, da odmah i zakljucim, nije slucajno sto nisam izdavac.

Medjutim, evo prilike da se Kleobulu zahvalim na informaciji: izdavac nije Prosveta, sto nisam znala ni ukapirala, tako da pola mog gornjeg posta mozete da zaboravite. Puj pike, ne vazi. (Ne znam, iako lektorka, da li treba da napisem puj-pike, eto vam i to!) Izdavac je "Spina", a glavni urednik Legijina supruga.
Naravno da to pitanje prodaje knjige u Prosvetinim knjizarama postavlja na drugacije oblikovane noge. Da ste rekli TO, dakle da je rec o knjizarama a ne izdavacu, sigurno se ne bih upitala sve sto jesam, jer sta ima da se pitam povodom Legijine zene.

Naravno, gadila bih se, recimo, da radim u Prosvetinoj knjizari, stidela bih se, itd. - ali to je druga prica. Sta da kazem jos sem - sorry. Promasila temu. No, DA SAM izdavac, ko sto srecom nisam, vazilo bi sve ono gore. U Legijinom slucaju svakako! Razmisljala bih o pomenutoj Habjanovicki i Rozamunde Pilher, mozda cak i o Denu Braunu, ali sigurno ne o Legiji.

Takodje druga prica su zakoni. Ne staje se kod njih, Kleobule, od njih se pocinje. Uvek iznova.

__________
P.S. Moje "Vi" se odnosilo na sve potencijalne citaoce mog posta, ne samo na vlasnika bloga. Da ne bude zabune, da ne bude vredjanja.
P.P.S. Mozda, za utehu Srbiji, stvari stoje tako da nijedan od poznatijih, "renomiranijih" izdavaca i ne bi objavio Legijinu knjigu? Pa se pojavljuje nekakva Spina, nepoznata, privatna i porodicna...


Citaoci

Knjige u Srbiji dakle citaju : "Drago Kovacevic" ,zagovornici javne rasprave o Ustavu ,pristalice lustracije ,svi koji nisu radikali i "dobri profesori"....
Ako je i tako ,zvuci ohrabrujuce.


Uticaj knjige na mentalno zdravlje stanovništva

Ako se utvrdi da knjiga šteti mentalnom zdravlju stanovništva onda je sasvim demokratski zabraniti je.


A ko bi trebalo da se bavi

A ko bi trebalo da se bavi tom cenzurom?

**Take your place in history and prey you don't repeat it**


Znas se ko!

Oni koji i jedini citaju kjnige ,ergo : "Drago Kovacevic" ,ustavoborci ,"dobri profesori" i ostali prethodno navedeni. To je logicno ,ko bi drugi?!


Chitanje kao problem

Btw, ko vam je taj Drago Kovachevic?


D.K.

Gospodin je cest ucesnik na blogovima raznih autora ,jedan njegov post se nalazi i ovde ,malo iznad. Pomalo smo i polemisali do sada,nikad ozbiljno. Cekam priliku i adekvatnu temu... I naravno ,da obe strane nadju dovoljno vremena za to.