Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Beograd danju 5, ili "lopov ili nesretnik"

Degustacija vina za poslovni svet. Bankari, farmaceuti, agencije, investitori, predsednici, direktori (naravno, i potpredsednici i direktori sektora) poneki novinar, desetak padobranaca... Posluženje u skladu sa događajem, slično ranije opisanim na mojim postovima, mada drugi izbor. I u svemu tome jedan tip koji sistematski trpa u torbu, trudeći se da ga niko ne vidi, ogromne količine hrane i planski ulazi i izlazi, vrebajući promenu domaćina na izlazu, ne bi li svaki put kad kao ode dobio na poklon luksuzno pakovanje vina.

Ne bih ga ni primetio da mi pažnju na njega nisu skrenuli iskusniji posetioci ovakvih događaja, mada ni sami ne sa zvanične liste gostiju. A skrenuli su mi pažnju jer se on čovek sa mnom ispozdravljao bog zna kako.

Naravno da sam se potrudio da mu ne pokažem da ga ne prepoznajem, kad me je, naivnog, startovao pre nego što su mi pokazali šta, u stvari, tu čini. Toliko je bio srdačan, otvoren, dobronameran, toliko je delovao iskreno radostan što me vidi, da sam mu dao vizit kartu kao odgovor na pitanje "šta ima novo", jer od skora radim "u novom poslovnom okruženju", kako se to može reći na događajima ove vrste.

Potom, rekoh, odoh do pomenute dvojice, koji su mi skrenuli pažnju na to šta taj čovek radi. I zaista, ispod stolice je krio nekoliko kutija vina, kao i torbu u kojoj je bilo ko zna koliko đakonija. Sedeo je sa još dvojicom ljudi, mnogo sumnjivijeg i "violentnijeg" izgleda od njega. Oni su u jednom trenutku izneli nekoliko kutija. Nisam video da su se vratili.

I, ko je sad on? Neki nesretnik, koji se trudi da prehrani decu? Bolesnik, koji na taj način gviri u ono što misli da su viši društveni slojevi i život na visokoj nozi? Sitni lopov, prevarant, jajara i secikesa? Kombinacija svega toga?

Prišao sam mu ponovo, da ga pitam odakle se znamo. Kaže, ni on se ne seća, ali sedeli smo negde zajedno. Pitam, šta radi, kao da mi pomogne da se setim. Kaže - dopisnik sam za Bosnu. Pitam, čiji dopisnik - tu reče ime agencije koja ne postoji. Pitam koja je to agencija, nisam čuo za nju, on kaže - jedan manje poznata, specijalizovana.

Odustao sam. Nekako mi je bilo neprijatno da ga dalje uterujem u laži. Čudila me je hladnokrvnost sa kojom je lagao, uverljivost, koherentnost priče. Bio je krajnje uopšten, trebalo je po 3-4 potpitanja da bi tu opštost sveo na iole konkreniju informaciju, opet ne dovoljno preciznu da bi čovek mogao da ga lako raskrinka.

Odustao sam i otišao. Prijem je bio gotov.


A mogao si baš i jedan opis

A mogao si baš i jedan opis vina ono na gornjem nepcu i to kako ti već umeš. :)


To su bivsi novinari...

... ne bih da imenujem medijsku kucu ili kuce. Njih je trojica ili cetvorica. Ima ih, ustvari, vise, kad malo bolje razmislim...I obicno se pojavljuju na dogadjajima sa koktelima i poklonima, na degustacijama i slicno. Ne znam da li je rec o egzistenciji ili navici, ali nikada, naglasavam nikada, tih "dopisnika" nije bilo na konferencijama za novinare Vlade Srbije ili nekih drugih drzavnih institucija koje imaju azurirane spiskove novinara i koji znaju za njih ili na konfencijama gde se govori o ozbiljnim drustvenim, socijalnim i politickim temama. Ali sam se uvek pitala kako saznaju za odredjene dogadjaje na kojima se nesto poklanja? Verovatno PR menadzeri po agencijama ne vode racuna o takvim stvarima, pa ako su se jednom pojavili, uvek ih zovu...Jednom prilikom, jedan od njih, bio je toliko slobodan da kaze iz kog je medija, ne razmisljajuci da moze lako da se proveri kojoj redakciji pripada. Njegove tzv. kolege iz kuce slegli ramenima i sami se pitajuci ko je on...
Eto, zarad pojasnjenja situacije... Uobicajena pojava kada su u pitanju gozbe sa medijskom paznjom...


Sramota me i da komentarišem, ali

možda su čoveka na to naterale DRUŠTVENE OKOLNOSTI i automatski amnestirale od bilo kakve osude.


ćevapi

svojevremeno su najposećenije konferencije za novinare bile one SNO-a mirka jovića, kad su na kraju služili ćevape... :)))) a voleo je narod da ide i kod milana panića, i tamo je bilo bogato...


Ma najbolje (da ja znam) je

Ma najbolje (da ja znam) je ono aprila '92. kad su napravili onu prerano ali očekivano preminulu SRJ, rahmet joj duši. Na proglašenje u Skupštinu (onu sa Rosandićevim Konjima vranim) došli od diplomata uglavnom predstavnici divljih zemalja. Kad iznesoše konobari meze ekselencije se polomiše jedna preko druge koja će da zgrabi komad više.


varijacija na temu : uvek bilo tako , samo je dizajn bio ...

drugaciji .

odlican opis.
kao da smo bili tamo - imamo potpun dozivljaj ;

zanimljivo , na slicnim "manifestacijama" , posle 2000. god:

Okupila se domaca i intelektualna ekipa , sta god to znacilo .
Tema : sve oko i u kulturi i sta nam je ciniti .
Sastav: strani profesori univerziteta,"nezavisni" analiticari , asistenti i prof. bgd. univerziteta i drugih iz ex Yu ; predstavnici svih bitnijih udruzenja , NUNS, UNS , udrz. dramskih umetnika , arhitekte itd.

Sve je bilo lepo i ok.

Kraj je bio tuzan .

Ostao je viski , neotvoren , i 1/2 nepopijenih , otvorenih vinjaka , 5,6, flasa vina, (sve otvorene) , 1/2 torte, ostaci kolaca . pita razne . sve u svemu kao posle neke dobre bogate svadbe , ali finije .

Sve je to volsebno 'dobilo noge' , u izvesnom delicu sekunde. Hudini je umesao prste .

Igrom slucaja , poznanik koji je bio logistika i podrska , a radnik je policije ; onaj skolovaniji sloj , sa faxom i izvesnim manirima - znate , nije "operativac" vec tehnicka sluzba(kako oni vole da naglase) prilazi nam, i zgranuto prijavljuje da je sve to nestalo , dok se on okrenuo . A bilo je hrane i pica , zapreminski kao za 2 kutije od TV , (onih starinskih ,crno-belih od 30kg).
uznemireno je hteo istragu da otvara . Cifra je tada prelazila neku sumu , koja je znacila da je to teska kradja KZ .

Nikada nismo saznali ko je stajao iza "puduhvata" .

Ipak, primeceno je (portir iz zgrade) da je "nesto veliko" izneseno i ubaceno u crna velika skupocena kola , koja su brzinom svetlosti napustila prostor, ulicu i kvart .

Sve u svemu , doveli su svoju rabotu do nivoa D. Koperfilda .
Taj "tehnicar" nije mirovao . Istrazivao je. Nasao registraciju, pa onda adresu vozaca, pa kroz razgovor i sta ja znam (a sve trajalo mesecima) saznao da je sve zavrsilo u stanu osobe koja je dobrostojoca, na izvrsnoj plati , sa "lepom perspektivom" .

Poetna :

Nije imovisnka korist toliko bitna koliko koliko tzv. "GLAD" , kleptomanska strast za imanjem i posedovanjem TUDJEG .
Zorica Tomic je "onomad" to sjajno analizirala kod Timofejeva. Potrosacki odurno , grabiti, imati, vise, i jos vise , i vise od onog drugog .

Mozda je to Sindrom Vinone Rajder , pomesan sa secanjem na 90-te kad se zaista gladovalo i radilo za 5 DM .


epilog

scena 1:

nekih tuznih 90-tih god. ispred starog merkatora stoji preprodavac deviza izmedju dve tezge sa gardarobom . Vlasnik tezage ne vidi sta ovaj radi . Moli ga da se pomeri .

Preprodavac deviza , izmedju zujanja (secate se dvZZZZe) odgovara :

" Nisam ti je Srbin da ti kradem robu sa tezge . Ja ovde samo radim svoj posao . Devizzze, zzze, zzze ...."

scena 2.

Crna Gora . Tada su tek bili presli na Euro Samoposluga u malom mestu kod Budve . Krcata . Sve ispada sa tezgi . Kasirka je iz Cacka . Razgovara sa lokalnim policajcem . deluju bliski . svako jutro caskaju . ona mu kuva i kafu ; on odsedi i po sat-dva , da mu prodje smena ; vrucina ; dosadno mu.

Svako jutro ,2 nedelje pazarim kod nje novine , cigarete i dorucak .
I svaki dan mi uredno zakida 1/2 Eura , a kad moze 1, 1,5 . Npr. nesto kosta 12,5 eu ; ona nema da vrati 0,5eura. tako svaki dan . nekada i po 2x dnevno .
Kad se "primetis" i ukazes jos , kaze " oh, izvinite , zasita , zapricala sam se " .

I tako u svim samoposlugama ,
I tako i na malu sumu od 2,5 Eura .
Napr. samo za jedne cigarete .


Spajo!

Interesantno - znam o kome se radi i gde si coveka upoznao!
Svojevremeno si bio na tzv Press Breakfast-u jedne strane banke (znas koje), a doticni gospodin je operirao i na tom dogadjaju.
Secam se i da smo se kasnije zajedno pitali koja je to agencija - buduci da se tako upisao u listu prisutnih...

Situacija koju si opisao je uobicajena, kao sto neko gore rece. Jednom sam prilikom bio na KZN (jedne druge banke), kad pristize jedan sedi stariji gospodin. Leptir masna, poslovicna urednost, gard predratnog pisara u sreskoj upravi, sitne oci iza kojih se naslucuje deformacija profesijom, koja je morala biti novinarska, a ipak sasvim ocigledno da je zrtva svoje nikad dovoljne penzije i porazavajucih, prezivljavackih dovijanja koja uz sve to idu, jednostavno i pored urednosti koja je ocigledno deo karaktera - nekako je bio zapusten.
Elem, srdacno se pozdravi sa mladom gospodjicom koja je sve to organizovala, te mu ona, uz nekoliko rutinski ispaljenih fraza srdacnosti, postavi pitanje koje sam sasvim slucajno, ali veoma jasno cuo - "Zar vi niste u penziji? - Starcic, vec naviknut na takva pitanja, odmahnu rukom i nesto odgovori, ali to nisam cuo. Zatim se pridruzi ostaloj novinarskoj ekipi koja je prozdirala posluzenje, zalivajuci ga obilno i pohlepno, strogo alkoholnim picima.

Sta god da je naveo za razlog svog dolaska, nebitno - daleko mi je simpaticnije bilo videti starcica koji je svoj obrok dobio na svojevrsnu prevaru, nadmudrivanje - nego da sam prosao pored njega dok kopa po kontejneru, a nije da i takvih slika nemam u secanju.


muka je sve to.

muka je sve to.


Tog starijeg gospodina mi je i zao i neka je dosao po obrok,

ali ovo su mladji ljudi koji su radno sposobni i koji mogu da rade i zarade i izbegnu neprijatne situacije...Meni ih je u neku ruku zao, zato sto to vrlo jadno izgleda, pa u tom smislu izaziva zaljenje. Sta ce im to?
Zanimljivo je da ima i druga vrsta novinara koji su u penziji, i ne rade nigde ali su uvek prisutni na konferencijama na kojima nema cevapcica, kanapea, kolaca i pica, vec tamo gde se govori o ozbiljnim temama i gde mogu da popiju casu vode ili soka...Secam se dok je Media Centar bio na Trgu, bila je jedna starija gospodja, uvek uredna, doduse u cistoj garderobi-stil '60-tih, nasminkana, sedela je u redovima namenjenim gostima, iza platformi za tv ekipe i uvek kada su bile politicke, drustvene ili socijalne teme. Nikada je nisam videla na konferenciji neke banke i firme koja je posle konferencije imala koktel ili delila poklone...


Tema bez kraja...

Bareselona, final-for 1998.(Srbiju predstavljao Partizan). Bilo nas je 30-tak iz BG. Sedam dana u Barsi. Svaki dan kokteli, promocije, ozderavanje, pokloni. Ne moram da naglasavam kakav je grabez carovao medju kolegama. Nisam mogao da verujem koliko nasi ljudi mogu da pojedu i popiju kada je za dz.
Uglavnom, posle jednog od mnogih ozderavanja, ostanem sa prijateljima Grcima (AEK - K znaci Konstantinopolj)da malo procaskam, naidje predsednik atinskog kluba i pokloni mi torbu sa trista cuda u istoj. Za to vreme "kolege" su bile na treningu Kindera i u povratku ih sretnem u organizatorovom busu ka "nasem" hotelu.
Kada su videli torbu, nastao je haos. Zaustavili su vozaca, naterali ga da se vrati do hotela "Plaza". I onda je krenula prica: Grcite stekare, nisu bre i nama dali torbe, idemo da trazimo!
Upadose oni unutra, pa pravac stand AEK-a i onda ultimativni zahtev: gde su bre ti pokloni za nas!
Grci imali jos dve takve torbe, pa se nekoliko nasih potukoshe tu u sred hotela...
Sledece jutro provalim da mi je neko orobio frizider u sobi!? Bio sam u cudu. I platio "ceh" prilikom odjavljivanja iz hotela. Kasnije sam saznao ko je to ucinio: kolega iz Blica, koji je pre dve godine avanzovao u V(F)uksinog savetnika.
Ima toga mnogo...


Ej, Spajo...

... agencija bese Linvos ili Cinvos, a lik se zove Vili...

...ili se varam?

Mozda Pale press?


NOVINARI ODAVNO VISE NISU GOSPODA

Privredna komora Srbije, pre par godina, koktel povodom neke delegacije nase business dijaspore iz USA. Novinar, koji se na RTS-u bavi dijasporom - stao uz sto i nije prestao da trpa u usta po tri nabodene cackalice sa nekim djakonijama, pa mu pokapalo po stomaku I raskopcanoj kosulji, ono, ode dugme...Nije prestao dok svi tanjiri oko njega nisu bili prazni. Ojadi nase kad ode tamo , zarad jedne reportaze...svi to znaju i nikom nista. Covek i dalje peca na isti nacin.Trenutno kazu juri ove iz Foxa a preko veza iz Amerike. Nije mlad, ali nikada nije bio gospodin, ma koliko se pred kamerom trudio to da sakrije. Vidi se golim okom.


Nisu samo novinari

Vera P.Necete verovati,ali ja sam imala priliku da cujem sasvim drugaciju pricu.Moj rodjak,akademski slikar poznat i u svetu i ovde,imao je samostalnu izlozbu i na otvaranje je doslo i dosta rodbine i kolega i novinara ali i poznatih licnosti.Zna se,posluzenje i sve po redu.Omanja grupa starjih,lepo obucenih ljudi i zena smenjivala se pored stola za posluzenje i ubrzano ga praznila.Svi smo to videli ali niko nije reagovao jer nismo zeleli nikakvu senku na tako vazan dogadjaj.Kada se sve zavrsilo oni su otisli a mi familijarno prepricavamo utiske i tek tu cujem da su takvi ljudi organizovani i rade to redovno.
Oni napamet znaju sve manifestacije u Beogradu,sva otvaranja izlozbi,premijere,knjizevne veceri,sva mesta gde ima hrane i kupe je po malo,svi i dame i gospoda iz te grupe.Ne znam da li je to tacno ali redovno dolaze na izlozbe tog mog rodjaka i on ih vec zna ali u maniru velikog kavaljera ne dozvoljava da ih izbace.Tako naucih nesto novo.


Vili "prati" i medicinu

Svaka cast za tekst... Odavno se pitam ko ce imati hrabrosti da "predstavi" Vilija.. Prisutan je svuda, na svim prijemima, izlozbama, a i na prezentacijama farmaceutskih kuca, medicinskim skupovima, ali naravno na onima na kojima se ne placa kotizacija i gde u programu stoji obavezno naznaceni koktel ili rucak. I naravno uvek ista prica: dopisnik za Bosnu, a detaljnije nesto se i ne moze naslutiti, jos manje dobiti odgovor jer svaka konverzacija prestaje uz srdacan osmeh i prijateljsko tapsanje po ramenu.
Verujte, evo za koji dan sigurno Vilija opet na nekom drustvenom dogadjaju u Bgd...